Daniel 6 Cross References - Croatian

¹ A Darije Medijac preuze kraljevstvo, star već šezdeset i dvije godine. ² Svidjelo se Dariju da postavi nad svojim kraljevstvom stotinu i dvadeset satrapa da budu nad svim kraljevstvom. ³ Njima na čelo stavi tri pročelnika - Daniel bijaše jedan od njih - kojima će satrapi polagati račun da se ne bi dosađivalo kralju. ⁴ Daniel se toliko isticaše svojim izvanrednim duhom iznad pročelnika i satrapa te kralj mišljaše da ga postavi nad svim kraljevstvom. ⁵ Tada pročelnici i satrapi stadoše tražiti povod, štogod oko državne uprave, zbog čega bi mogli optužiti Daniela; ali ne mogoše na njemu naći ništa takvo, ništa zbog čega bi ga prekorili, jer bijaše vjeran, na njemu ni nemara ni ogrešenja. ⁶ Ti ljudi rekoše tada: "Nećemo naći nikakva povoda protiv Daniela, osim da nađemo nešto protiv njega u zakonu njegova Boga." ⁷ Tada pročelnici i satrapi navališe na kralja te mu rekoše: "O kralju Darije, živ bio dovijeka! ⁸ Svi pročelnici kraljevstva, predstojnici i satrapi, savjetnici i namjesnici složiše se u tome da bi trebalo da kralj izda naredbu i zabranu: svaki onaj koji bi u roku od trideset dana upravio molbu bilo na kojega boga ili čovjeka, osim na tebe, o kralju, bit će bačen u lavsku jamu. ⁹ O kralju, potvrdi tu zabranu i potpiši naredbu da bude neopoziva prema nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu!" ¹⁰ Nato kralj Darije potpisa pismo i zabranu. ¹¹ Saznavši Daniel da je spis potpisan, otiđe u svoju kuću. Prozori gornje sobe bijahu otvoreni prema Jeruzalemu. Tu je on tri puta na dan padao na koljena blagoslivljajući, moleći i hvaleći Boga, kako je uvijek činio. ¹² Oni ljudi nahrupiše i nađoše Daniela gdje moli i zaziva svoga Boga. ¹³ Tada odoše i pred kraljem se pozvaše na kraljevsku zabranu: "Zar ti nisi potpisao zabranu prema kojoj će svaki onaj koji bi u vremenu od trideset dana upravio molbu na nekoga boga ili čovjeka, osim na tebe, o kralju, biti bačen u lavsku jamu?" Kralj odgovori: "Tako je odlučeno po nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu." ¹⁴ Tada rekoše kralju: "Daniel, onaj od izgnanika judejskih, ne mari za tebe, o kralju, ni za tvoju zabranu koju si potpisao: tri puta na dan obavlja svoju molitvu." ¹⁵ Čuvši te riječi, kralj se vrlo ražalosti i odluči spasiti Daniela. Sve do sunčeva zalaza nastojaše da ga spasi. ¹⁶ Ali oni ljudi navališe na kralja govoreći: "Znaj, o kralju, da prema medijsko-perzijskom zakonu nijedna kraljevska zabrana ili odluka ne može biti opozvana!" ¹⁷ Tada kralj naredi da dovedu Daniela i da ga bace u lavsku jamu. Kralj reče Danielu: "Bog tvoj, kome tako postojano služiš, neka te izbavi." ¹⁸ Donesoše kamen i staviše ga jami na otvor. Kralj ga zapečati prstenom svojim i prstenom svojih velikaša, da se ništa ne mijenja za Daniela. ¹⁹ Kralj se vrati u svoj dvor i provede noć ne okusivši jela i ne dopustivši da mu dovedu suložnice. Nije mogao usnuti. ²⁰ Kralj ustade u ranu zoru, kad se danilo, i pođe brzo k lavskoj jami. ²¹ Kad se primače blizu, viknu žalosnim glasom Danielu: "Daniele, slugo Boga živoga, je li te Bog, kome postojano služiš, mogao izbaviti od lavova?" ²² Daniel odgovori: "O kralju, živ bio dovijeka! ²³ Moj je Bog poslao svog Anđela; zatvorio je ralje lavovima te mi ne naudiše, jer sam nedužan pred njim. Pa i pred tobom, o kralju, ja sam bez krivice." ²⁴ Kralj se vrlo obradova i naredi da Daniela izvade iz jame. Izvadiše Daniela iz jame neozlijeđena, jer se bijaše uzdao u svoga Boga. ²⁵ Kralj zapovjedi da dovedu one ljude koji bijahu optužili Daniela i da ih bace u lavsku jamu - njih, njihove žene i njihovu djecu: i prije nego dodirnuše tlo, lavovi ih zgrabiše i smrviše im kosti. ²⁶ Nato kralj Darije napisa svim plemenima, narodima i jezicima što stanuju po svoj zemlji: "Obilovali mirom! ²⁷ Evo naredbe koju donosim: u svemu mojem kraljevstvu neka se ljudi boje i neka dršću pred Bogom Danielovim: On je Bog živi, on ostaje dovijeka! Njegovo kraljevstvo neće propasti, njegovoj vlasti nema kraja! ²⁸ On izbavlja i spasava, čini znake i čudesa na nebesima i na zemlji! On je spasio Daniela iz šapa lavljih!" [ (Daniel 6:29) Daniel bijaše sretan za vladanja Darija i za vladanja Kira Perzijanca. ]

²¹ Onda proberi između svega puka ljude sposobne, bogobojazne i pouzdane, koji mrze mito, te ih postavi za glavare puku: tisućnike, stotnike, pedesetnike i desetnike. ²² Neka sude narodu u svako doba. Sve veće slučajeve neka preda te iznose, a u manjima neka sami rasuđuju. Olakšaj sebi breme: neka ga oni s tobom nose.

¹ [Druge godine kraljevanja Ahasvera Velikoga, na prvi dan Nisana, Mordokaj, sin Jaira, sina Šimejeva, sina Kišova, iz Benjaminova plemena, usni san. Mordokaj je bio Židov koji je živio u gradu Suzi, ugledan čovjek, činovnik na kraljevu dvoru; bio je jedan od onih zarobljenika što ih je Nabukodonozor, babilonski kralj, protjerao iz Jeruzalema zajedno s Jekonijom, judejskim kraljem. Ovo je njegov san. Evo: krikovi i buka, grmljavina i potres; pometenost na zemlji. Zatim: dva golema zmaja, oba spremna za borbu, brekću snažno. Na to brektanje svaki se narod pripremi za vojnu kako bi se borio protiv naroda pravednih. Bio je dan mraka i tame, jada i pečali, čemera i velike pometenosti na zemlji. Sav narod pravednih, smućen od straha pred vlastitim nesrećama, spremi se na propast i zavapi k Bogu. Od toga njihova vapaja neki malen izvor poraste u golemu rijeku, obilatu vodom. Ogranu svjetlo i sunce te se poniženi uzvisiše i proždriješe moćne. Mordokaj, koji je usnio taj san i nazrijevao što Bog kani učiniti, pošto se probudi, zadrža to u srcu trudeći se do noći da svakoj pojedinosti dokuči značenje. i Tarom, dvojicom kraljevih eunuha koja su čuvala dvor. Slušao je njihove razgovore. I proniknuv jednom njihove osnove, otkri da su se spremali podići ruke na kralja Ahasvera, pa ih prokaza kralju. A kralj podvrgnu ispitivanju oba eunuha, koji, pošto su priznali, bijahu usmrćeni. Kralj odredi da se zapišu ti događaji da bi se sačuvao spomen na njih, a opisa ih i Mordokaj. Kralj zbog toga imenova Mordokaja dostojanstvenikom u kraljevskoj palači i obdari ga poklonima. Ali Haman Hamdatin, Agađanin, koji bijaše u časti kod kralja, nastojaše da naudi Mordokaju i njegovu narodu zbog dvaju kraljevih eunuha.] Bilo je u vrijeme Ahasvera, onoga Ahasvera koji je vladao nad sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije.

³¹

¹⁴ bilo upraviteljima jer ih on šalje da kazne zločince, a pohvale one koji dobro čine.

³⁰ Zato sam - riječ je Jahve, Boga Izraelova - rekao doduše da će dom tvoj i dom oca tvojega stupati preda mnom dovijeka, ali sada - riječ je Jahvina - neka je to daleko od mene! Jer ja častim one koji mene časte, a koji mene preziru, bit će osramoćeni.

²² Čuvajte se svakog propusta u postupku, da ne bi zlo poraslo na štetu kraljeva."

⁴ Jer smo ja i narod moj predani za zator, klanje, uništenje. Da smo predani u roblje, šutjela bih jer nevolja ne bi bila štetna po kralja."

¹⁶ dug joj je život u desnoj ruci, a u lijevoj bogatstvo i čast.

⁶ Odsijeca noge sebi i gorčinu pije tko po bezumnom poruke šalje.

⁴⁸ Kralj uzvisi Daniela i dariva ga mnogim blistavim darovima. Postavi ga upraviteljem sve pokrajine babilonske i starješinom svih mudraca babilonskih. ⁴⁹ Daniel zamoli kralja da odredi za upravitelje pokrajine babilonske Šadraka, Mešaka i Abed Nega, a Daniel ostade na kraljevu dvoru.

¹⁶ A čujem da si ti kadar dati tumačenja i da razrješuješ teškoće. Ako si dakle kadar pročitati ovo pismo i reći mi njegovo značenje, bit ćeš odjeven u grimiz i nosit ćeš zlatan lanac oko vrata i bit ćeš treći u kraljevstvu."

²⁹ Tada Baltazar naredi da Daniela obuku u grimiz, da mu oko vrata objese zlatan lanac i da ga proglase trećim u kraljevstvu.

²³ "Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama.

² Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: 'Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!'

¹³ Dozva svojih deset slugu, dade im deset mna i reče: 'Trgujte dok ne dođem.' ¹⁴ A njegovi ga građani mrzili te poslaše za njim poslanstvo s porukom: 'Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.'" ¹⁵ "Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu one sluge kojima je predao novac da sazna što su zaradili." ¹⁶ "Pristupi prvi i reče: 'Gospodaru, tvoja mna donije deset mna.' ¹⁷ Reče mu: 'Valjaš, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad deset gradova!' ¹⁸ Dođe i drugi govoreći: 'Mna je tvoja, gospodaru, donijela pet mna.' ¹⁹ I tomu reče: 'I ti budi nad pet gradova!'" ²⁰ "Treći, opet dođe govoreći: 'Gospodaru, evo ti tvoje mne. Držao sam je pohranjenu u rupcu. ²¹ Bojao sam te se jer si čovjek strog: uzimaš što nisi pohranio, žanješ što nisi posijao.'" ²² "Kaže mu: 'Iz tvojih te usta sudim, zli slugo! Znao si da sam čovjek strog, da uzimam što nisam pohranio i žanjem što nisam posijao? ²³ Zašto onda nisi uložio moj novac u novčarnicu? Ja bih ga po povratku podigao s dobitkom.' ²⁴ Nato reče nazočnima: 'Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima deset.' ²⁵ Rekoše mu: 'Gospodaru, ta već ima deset mna!' ²⁶ Kažem vam: svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. ²⁷ A moje neprijatelje - one koji me ne htjedoše za kralja - dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!'"

² A od upravitelja iziskuje se napokon da budu vjerni.

³⁸ Zato faraon reče svojim službenicima: "Zar bismo mogli naći drugoga kao što je on, čovjeka koji bi bio tako obdaren duhom Božjim?" ³⁹ A onda faraon reče Josipu: "Otkako je sve to Bog tebi otkrio, nikoga nema sposobna i mudra kao što si ti. ⁴⁰ Ti ćeš biti upravitelj moga dvora: sav će se moj narod pokoravati tvojim naredbama. Jedino prijestoljem ja ću biti veći od tebe. ⁴¹ Postavljam te, evo," reče faraon Josipu, "nad svom zemljom egipatskom."

² Upravu sam Jeruzalema povjerio Hananiju, svome bratu, i Hananiji, zapovjedniku tvrđave, jer je ovaj bio čovjek povjerenja i bojao se Boga kao malo tko.

³ kako je Židov Mordokaj bio prvi iza kralja Ahasvera, velik u očima Židova, voljen od mnoštva svoje subraće kao pobornik blagostanja svoga naroda i glasnik mira za svoj rod. [3a] Mordokaj uskliknu: "Božje je to djelo! [3b] Sjećam se, evo, sna koji sam o tom usnio - ništa nije ostalo neispunjeno: [3c] malen izvor koji posta rijeka, svjetlo, sunce i voda u izobilju. Rijeka je Estera kojom se kralj oženio i učinio je kraljicom. [3d] Dva zmaja, to smo ja i Haman. [3e] Narodi, to su svi oni koji su se udružili da bi zatrli ime židovsko. [3f] Moj narod, to je Izrael - oni koji podigoše svoj glas k Bogu i biše spašeni. DÓa, Gospod spasi svoj narod! Gospod nas oslobodi svih onih zala! Bog izvede znakove i čudesa kakvih nema među poganima! [3g] Zato on baca dva ždrijeba: jedan za Božji puk, drugi za sve ostale narode. [3h] I oba ova ždrijeba izađoše u čas, vrijeme i dan koji je dosudio Bog za sve narode. [3i] Sjetio se Bog naroda svoga i dosudio pravdu baštini svojoj. [3k] I bit će im - narodu njegovu Izraelu - ovi dani mjeseca Adara, to jest četrnaesti i petnaesti, dani okupljanja, radosti i veselja pred Bogom za pokoljenja dovijeka." [3l] Četvrte godine kraljevanja Ptolemejeva i Kleopatrina, Dositej, koji se kazao kao svećenik i levit, i njegov sin Ptolemej doniješe ovo pismo o Purimu, tvrdeći da je vjerodostojno i da ga je preveo Lizimah, sin Ptolemejev, iz Jeruzalema.

³ Neka te ne ostavljaju dobrota i vjernost, objesi ih sebi oko vrata, upiši ih na ploču srca svoga. ⁴ Tako ćeš steći ugled i uspjeti pred Božjim i ljudskim očima.

²⁷ Tko usteže svoje riječi, razumije mudrost, i razuman je čovjek mirna duha.

²⁹ Jesi li vidio čovjeka vična poslu svom: takav ima pristup kraljevima i ne služi prostacima.

¹³ I spoznadoh da je bolja mudrost od ludosti, kao što je svjetlost bolja od tame.

¹² Budući da se u tom Danielu - koga kralj bijaše nazvao Baltazarom - našao duh izvanredan, znanje, bistrina, vještina da tumači sanje, da rješava zagonetke i da razrješuje teškoće, pozovi stoga Daniela i on će ti kazati značenje."

¹⁴ Čujem da duh Božji prebiva na tebi i da je u tebi svjetlo, razum i mudrost izvanredna.

²³ Od početka tvoje molitve izišla je riječ, i ja dođoh da ti je navijestim. Ti si miljenik. Pazi dobro na riječ, razumij viđenje."

¹⁸ Ljudi se pobojaše kad su bili povedeni u dom Josipov te rekoše: "Zbog novca koji se našao u našim vrećama prvi put vode nas unutra tako da nas napadnu i zajedno s našom magaradi uzmu za robove."

⁴ Otac mu i majka nisu znali da je to od Jahve, koji je tražio zadjevicu s Filistejcima jer Filistejci u ono doba vladahu Izraelom.

¹⁴ David je imao uspjeha na svim svojim putovima jer Jahve bijaše s njim.

⁴ Jonatan pohvali Davida svome ocu Šaulu i reče mu ovako: "Neka se kralj ne ogriješi o svoga slugu Davida jer se on nije ništa ogriješio o tebe; naprotiv, ono što je radio bilo je od velike koristi za tebe. ⁵ On je stavio život svoj na kocku, ubio je Filistejca i Jahve je pribavio veliku pobjedu svemu Izraelu: vidio si i radovao se. Zašto bi se, dakle, ogriješio o nevinu krv ubijajući Davida bez razloga?"

¹⁴ Ahimelek odgovori kralju: "A tko je među svim tvojim slugama ravan Davidu, tako vjeran, uz to kraljev zet, glavar tvoje tjelesne straže, čovjek koji je poštovan u tvojoj kući?

¹² Bezbožnik smišlja zlo pravedniku i zubima škrguće na njega. ¹³ A Gospod se njemu smije jer vidi da dan njegov dolazi. $HET

³² Bezbožnik vreba pravednoga i smišlja da ga usmrti. ³³ Jahve ga neće ostaviti u njegovoj vlasti i neće dopustiti da ga na sudu osude. $KOF

²⁷ Nepravednik je mrzak pravednicima, a pravednik je mrzak opakima.

⁴ Nadalje iskusih da svaki napor i svaki uspjeh pribavlja čovjeku zavist njegova bližnjeg. I to je ispraznost i pusta tlapnja.

¹⁸ I rekoše: "Hajdemo da se urotimo protiv Jeremije, jer svećeniku ne može nestati Zakona, ni mudrome savjeta, ni proroku besjede. Hajde, udarimo ga njegovim jezikom i pazimo budno na svaku riječ njegovu."

²³ Ti, o Jahve, znadeš sav njihov naum ubilački protiv mene. Ne oprosti im bezakonja njihova, ne izbriši im grijeha pred sobom. Neka padnu pred licem tvojim, obračunaj s njima u dan gnjeva svoga!

¹⁰ Čuh klevete mnogih: "Užas odasvud! Prijavite! Mi ćemo ga prijaviti." Svi koji mi bijahu prijatelji čekahu moj pad. "Možda ga zavedemo, pa ćemo njim ovladati i njemu se osvetiti!"

⁸ Uto dođoše neki Kaldejci i optužiše Judejce.

⁴ i zaključiše Isusa na prijevaru uhvatiti i ubiti.

¹⁸ Znao je doista da ga predadoše iz zavisti.

²⁰ Vrebajući na nj, poslaše uhode koji su se pravili pravednicima da ga uhvate u riječi pa da ga predaju oblasti i vlasti upraviteljevoj.

² Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da Isusa smaknu jer se bojahu naroda.

¹⁴ te im reče: "Doveli ste mi ovoga čovjeka kao da buni narod. Ja ga evo ispitah pred vama pa ne nađoh na njemu ni jedne krivice za koju ga optužujete. ¹⁵ A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije počinio ništa čime bi zaslužio smrt.

⁴ A Pilat ponovno iziđe i reče im: "Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice."

¹² A što činim, i dalje ću činiti da izbijem izliku onima koji izliku traže ne bi li se s nama izjednačili u onom čime se hvastaju.

¹⁵ da budete besprijekorni i čisti, djeca Božja neporočna posred poroda izopačena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu

¹⁴ Hoću dakle da se mlađe udaju, djecu rađaju, da budu kućevne te ne daju protivniku nikakva povoda za pogrđivanje.

⁸ riječ zdrava, besprigovorna da se onaj nasuprot postidi nemajući o nama reći ništa zlo.

¹² življenje vaše među poganima neka bude uzorno da upravo onim za što vas sada potvaraju kao zločince, pošto promotre vaša dobra djela, proslave Boga u dan pohoda.

¹⁶ ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti da oni koji ozloglašuju vaš dobar život u Kristu, upravo onim budu postiđeni za što vas potvaraju.

¹⁴ Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh Slave, Duh Božji u vama počiva. ¹⁵ Tek neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili zločinac, ili makar i kao nametljivac; ¹⁶ ako li kao kršćanin, neka se ne stidi, nego slavi Boga zbog tog imena.

¹⁷ Kad je David izgovorio te riječi Šaulu, odvrati Šaul: "Je li to tvoj glas, sine Davide?" I Šaul glasno zaplaka.

⁸ I Haman kaza kralju Ahasveru: "U svim pokrajinama tvoga kraljevstva ima jedan narod razasut među drugim narodima i od njih odvojen. Njegovi su zakoni drugačiji od zakona u svih ostalih naroda. Oni se ne drže kraljevskih odredaba. Kralj ih zato ne smije pustiti na miru.

⁶ I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: "Raspni, raspni!" Kaže im Pilat: "Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu krivice." ⁷ Odgovoriše mu Židovi: "Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim."

¹³ I ne mogu ti dokazati ono za što me sada optužuju." ¹⁴ "Jamčim ti, naprotiv, ovo: Putom koji nazivaju sljedbom služim otačkom Bogu vjerujući u sve što je u Zakonu i u Prorocima napisano, ¹⁵ uzdajući se u Boga da će uskrsnuti pravednici i nepravednici, što oni i sami očekuju. ¹⁶ Zato se i ja trudim uvijek imati savjest besprijekornu pred Bogom i pred ljudima."

²⁰ Ili neka ovi sami kažu: koji su zločin na meni našli kad sam stajao pred Vijećem, ²¹ osim možda one jedne riječi koju doviknuh među njima stojeći: Zbog uskrsnuća mrtvih sudi mi se danas pred vama!"

³ i rekoh kralju: "Neka uvijek živi kralj! Kako mi lice ne bi bilo tužno kad je grad gdje su grobovi mojih otaca razoren, a vrata mu ognjem spaljena?"

⁶ Od jutra do večeri obružuju me, svi naumi njihovi meni su na zlo.

³ Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati.

² Poslušaj, Bože, moje žalbe glas; od strašna dušmanina život mi čuvaj! ³ Štiti me od mnoštva opakih, sakrij od bjesnila zlotvora ⁴ koji bruse jezike k'o mačeve, otrovne riječi izbacuju kao strijele, ⁵ da iz potaje rane nedužna, da ga rane iznenada ne bojeć' se ničega. ⁶ Spremni su na djelo pakosno, snuju kako će kradom zamke staviti i govore: "Tko će nas vidjeti?"

⁴ Kaldejci odgovoriše kralju (aramejski): "O kralju, živ bio dovijeka! Pripovjedi svoju sanju slugama svojim, a mi ćemo ti otkriti njezino značenje."

⁹ Rekoše kralju Nabukodonozoru: "O kralju, živ bio dovijeka!

¹⁰ Kraljica, čuvši riječi kralja i velikaša, uđe u gozbenu dvoranu i reče: "Kralju, živ bio dovijeka! Neka se tvoje misli ne uznemiruju i tvoje lice neka ne blijedi!

¹¹ Saznavši Daniel da je spis potpisan, otiđe u svoju kuću. Prozori gornje sobe bijahu otvoreni prema Jeruzalemu. Tu je on tri puta na dan padao na koljena blagoslivljajući, moleći i hvaleći Boga, kako je uvijek činio.

²¹ Kad se primače blizu, viknu žalosnim glasom Danielu: "Daniele, slugo Boga živoga, je li te Bog, kome postojano služiš, mogao izbaviti od lavova?"

²³ A on upita: "A što je zla učinio?" Vikahu još jače: "Neka se razapne!" ²⁴ Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: "Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!" ²⁵ Sav narod nato odvrati: "Krv njegova na nas i na djecu našu!"

²³ Ali oni navaljivahu iza glasa ištući da se razapne. I vika im bivala sve jača. ²⁴ Pilat presudi da im bude što ištu. ²⁵ Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaše bačen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju.

²² Slušali su ga sve do te riječi, a tada podigoše glas: "Ukloni takva sa zemlje! Nije pravo da živi!" ²³ Kako oni stadoše bučiti, odbacivati haljine i vitlati prašinu u zrak,

² Pošto dozvaše Pavla, poče ga Tertul optuživati: "Veliki mir što ga po tebi, vrli Felikse, uživamo i boljitak što tvojom providnošću narodu ovomu nastaje,

² Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rotÄe protiv Jahve i Pomazanika njegova:

⁹ U zaklonu sjedi k'o lav u pećini, vreba da opljačka jadnika i da ga povuče u mrežu.

³ Izbavi me od bezakonika, od krvoloka spasi me!

⁴ Dokle ćete na bijednika nasrtati, obarat' ga svi zajedno, k'o zid ruševan il' ogradu nagnutu?

¹ Pjesma. Psalam. Asafov. ² Ne šuti, Jahve, ne budi nijem i nemoj mirovati, Bože! ³ Jer evo: dušmani tvoji buče, i mrzitelji tvoji glave podižu.

²⁰ Zar je bezbožno sudište u savezu s tobom kad nevolje stvara pod izlikom zakona?

² Kralj Nabukodonozor pozva satrape, namjesnike, upravitelje, savjetnike, rizničare, suce i zakonoznance i sve namjesnike pokrajina da dođu na posvetu kipa što ga podiže kralj Nabukodonozor.

⁶ Tko se ne baci na tlo i ne pokloni, bit će smjesta bačen u peć užarenu."

¹¹ a tko se ne baci na tlo i ne pokloni, da bude bačen u peć užarenu.

²⁷ Sakupiše se satrapi, starješine, upravitelji i kraljevi savjetnici da vide te ljude: oganj ne bijaše naudio njihovu tijelu, kosa im na glavi neopaljena, plaštevi im neoštećeni, nikakav se zadah ognja ne bijaše uhvatio njih.

² Svidjelo se Dariju da postavi nad svojim kraljevstvom stotinu i dvadeset satrapa da budu nad svim kraljevstvom. ³ Njima na čelo stavi tri pročelnika - Daniel bijaše jedan od njih - kojima će satrapi polagati račun da se ne bi dosađivalo kralju.

⁵ Narode moj, sjeti se sada: Što je bio naumio Balak, kralj moapski? Što je njemu odgovorio Bileam, sin Beorov? ...od Šitima do Gilgala, da poznaš pravedna djela Jahvina."

¹² Gdje je skrovište lavovima i log lavićima? Kad je lav izlazio, lavica je ostajala i lavovi mališani; plašio ih nitko nije.

¹⁴ A farizeji iziđoše i održaše vijećanje protiv njega, kako da ga pogube.

¹ Odmah izjutra glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima - cijelo Vijeće - upriličili su vijećanje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu.

¹⁰ A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti

⁵ Sutradan se sastadoše u Jeruzalemu glavari, starješine i pismoznanci - ⁶ i veliki svećenik Ana, i Kajfa, i Ivan, i Aleksandar, i svi od roda velikosvećeničkoga. ⁷ Izvedoše apostole preda se pa ih stadoše ispitivati: "Kojom snagom ili po kojem imenu vi to učiniste?"

²⁶ Ustaju kraljevi zemaljski, Knezovi se rotÄe protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova. ²⁷ RotÄe se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rotÄe se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim ²⁸ da učine što tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude.

¹⁹ Stoga, svidi li se kralju, neka se objavi kraljevska naredba i umetne među zakone Perzije i Medije, tako da se više ne može opozvati, da se Vašti ne smije više pojaviti pred kraljem Ahasverom, a kralj neka preda kraljevsku čast drugoj ženi, boljoj od nje.

¹² Trinaestoga dana prvoga mjeseca bijahu sazvani kraljevi pisari, pa o onome što je naložio Haman sastaviše pisma i upraviše ih kraljevskim namjesnicima, upraviteljima što stajahu na čelu pojedinih pokrajina, knezovima svakoga pojedinog naroda, svakoj pokrajini njezinim pismom i svakom narodu njegovim jezikom. Pisma su napisana u kraljevo ime i na njima je udaren kraljev pečat.

³ Estera tada ponovo progovori kralju. Baci mu se pred noge; rasplaka se i najvruće ga zamoli da osujeti zlo Hamana Agađanina i naum opaki što ga bijaše zasnovao protiv Židova.

⁸ a vi u ime kraljevo napišite o Židovima što vam se sviđa i zapečatite kraljevim prstenom. Jer neopoziv je proglas koji je u kraljevo ime napisan te kraljevim pečatom zapečaćen."

¹⁰ On napisa pisma u ime kralja Ahasvera i zapečati ih kraljevim prstenom pa ih razasla po skorotečama koji su jahali na konjima, pastusima iz kraljevske ergele.

¹ Jao onima koji izdaju odredbe nepravedne, koji ispisuju propise tlačiteljske;

¹² Oni ljudi nahrupiše i nađoše Daniela gdje moli i zaziva svoga Boga.

¹⁵ Čuvši te riječi, kralj se vrlo ražalosti i odluči spasiti Daniela. Sve do sunčeva zalaza nastojaše da ga spasi.

³⁵ Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti."

⁹ U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte: Bog je naše utočište! ¹⁰ Sinovi su ljudski samo dašak, laž su djeca čovječja: svi da stanu na tezulju, od daha bi lakši bili.

⁹ Bolje se Jahvi uteći nego se uzdat' u mogućnike.

³ Ne uzdajte se u knezove, u čovjeka od kog nema spasenja!

² vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se riječima svojih usta;

²² Čuvajte se, dakle, čovjeka koji ima samo jedan dah u nosnicama: jer što vrijedi?

³⁰ I usliši molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude upravljao prema ovome mjestu. Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa; usliši i oprosti.

³⁸ ako koji čovjek, ili sav tvoj narod, Izrael, osjeti tjeskobu svoga srca pa upravi molitvu ili prošnju te raširi ruke prema ovom Hramu,

⁴⁴ Ako narod tvoj krene na neprijatelja putem kojim ga ti uputiš i pomoli se Jahvi, okrenut k ovom gradu što si ga izabrao i prema Domu koji sam podigao tvojem Imenu,

⁴⁸ i tako se obrate k tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim očevima, i prema gradu koji si izabrao, i prema Domu što sam ga podigao tvom Imenu, ⁴⁹ usliši s neba, gdje prebivaš, njihovu molbu i njihove prošnje, ⁵⁰ učini im pravdu i oprosti svome narodu što je zgriješio protiv tebe, oprosti sve uvrede koje ti je nanio, učini da mu se smiluju osvajači i da budu milostivi prema njemu,

⁵⁴ Pošto je Salomon dovršio svu ovu molitvu i prošnju pred Jahvom, diže se s mjesta gdje je klečao, raširenih ruku prema nebu, pred žrtvenikom Jahvinim,

¹³ Salomon je, naime, bio napravio tučano podnožje, dugo pet lakata i široko pet lakata, a visoko tri lakta, i stavio ga nasred predvorja; stavši na nj, kleknuo je pred svim zborom Izraelovim i, raširivši ruke k nebu,

³⁸ i tako se obrate tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim očevima i prema gradu koji si odabrao i prema Domu što sam ga podigao tvom Imenu,

⁵ A o večernjoj žrtvi trgnuh se iz svoga jada i, razderane odjeće i ogrtača, padoh na koljena, raširih ruke prema Jahvi, Bogu svome,

¹¹ A ja odgovorih: "Zar da bježi čovjek kao što sam ja? Koji čovjek, meni sličan, može ući u Hekal i ostati živ? Ne, ja ne idem."

⁷ i uništavaš lažljivce. Varalica i krvopija Jahvi se gadi.

¹ Zborovođi. Psalam. Davidov. Jahvi se utječem! Zašto dakle govorite duši mojoj: "Odleti u goru kao ptica! ² Gle, bezbožnici već luk napeše, za tetivu strijelu zapeše da iz potaje ustrijele pravednika.

¹ Davidov. Kada se David pravio ludim pred Abimelekom, a on $ALEF

¹⁷ A ja ću Boga prizvati, i Jahve će me spasiti.

³ o Gospode, smiluj mi se jer povazdan vapijem k tebi.

⁶ Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Jahvi koji nas stvori!

¹³ Tada odoše i pred kraljem se pozvaše na kraljevsku zabranu: "Zar ti nisi potpisao zabranu prema kojoj će svaki onaj koji bi u vremenu od trideset dana upravio molbu na nekoga boga ili čovjeka, osim na tebe, o kralju, biti bačen u lavsku jamu?" Kralj odgovori: "Tako je odlučeno po nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu."

⁴ Ti me baci moru u dubine, i voda me opteče. Sve poplave tvoje i valovi oboriše se na me.

²⁸ "Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu." ²⁹ "Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. ³⁰ A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. ³¹ Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca." ³² "Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. ³³ A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima."

⁴ "A kažem vama, prijateljima svojim: ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a nakon toga nemaju više što učiniti. ⁵ Pokazat ću vam koga vam se bojati: onoga se bojte koji pošto ubije, ima moć baciti u pakao. Da, velim vam, njega se bojte! ⁶ Ne prodaje li se pet vrapčića za dva novčića? Pa ipak ni jednoga od njih Bog ne zaboravlja. ⁷ A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se! Vredniji ste nego mnogo vrabaca!" ⁸ "A kažem vam: tko se god prizna mojim pred ljudima, i Sin Čovječji priznat će se njegovim pred anđelima Božjim. ⁹ A tko mene zaniječe pred ljudima, bit će zanijekan pred anđelima Božjim."

²⁶ "Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!

⁴¹ I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio:

¹ Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. ² I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili.

¹⁵ Nisu ovi pijani, kako vi mislite - ta istom je treća ura dana -

¹ Petar i Ivan uzlazili su u Hram na devetu molitvenu uru.

¹⁷ ali da se još više ne razglasi u narod, zaprijetimo im da nikomu živom o tom Imenu više ne govore." ¹⁸ Pozvaše ih i zapovjediše im da podnipošto ne zbore niti naučavaju u ime Isusovo. ¹⁹ Ali im Petar i Ivan odgovoriše: "Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga.

²⁹ I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjelošću navješćivati riječ tvoju!

²⁰ "Pođite i postojano u Hramu navješćujte narodu sve riječi Života ovoga."

²⁹ Petar i apostoli odvrate: "Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima!

⁴⁰ pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. ⁴¹ Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime. ⁴² I svaki su dan u Hramu i po kućama neprestance učili i navješćivali Krista, Isusa.

⁶⁰ Onda se baci na koljena i povika iza glasa: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!" Kada to reče, usnu.

⁴⁰ Petar sve istjera van, kleknu, pomoli se pa se okrenu prema tijelu i reče: "Tabita, ustani!" Ona otvori oči, pogleda Petra i sjede.

⁹ Sutradan, dok su oni putovali i približavali se gradu, oko šeste ure uziđe Petar na krov moliti.

²⁴ Ali ni najmanje mi nije do života, samo da dovršim trku svoju i službu koju primih od Gospodina Isusa: svjedočiti za evanđelje milosti Božje."

³⁶ Kada to doreče, klekne te se zajedno sa svima njima pomoli.

⁵ Ali kad nam istekoše dani, ipak otputovasmo. Ispratiše nas svi, sa ženama i djecom, do izvan grada. Na žalu klekosmo i pomolismo se.

¹⁴ Zato prigibam koljena pred Ocem,

¹⁴ a većina braće u Gospodinu, ohrabrena mojim okovima, još se više usuđuje neustrašivo zboriti Riječ.

²⁰ kako željno i očekujem i nadam se da se ni zbog čega neću smesti, nego da će se mojom posvemašnjom odvažnošću - kako uvijek tako i sada - Krist uzveličati u mome tijelu, bilo životom, bilo smrću.

⁶ Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu - molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem - očitujte svoje molbe Bogu.

¹⁷ I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu!

¹⁷ Bez prestanka se molite! ¹⁸ U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.

¹⁶ Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!

¹⁵ Po njemu dakle neprestano prinosimo Bogu žrtvu hvalbenu, to jest plod usana što ispovijedaju ime njegovo.

¹⁰ Ne boj se onoga što ti je trpjeti! Evo, Sotona, će neke od vas baciti u tamnicu da budete iskušani. Bit ćete u nevolji deset dana. Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života."

¹³ Znam gdje prebivaš - ondje gdje je Sotonino prijestolje - a čvrsto se držiš moga imena te nisi zanijekao moje vjere ni u one dane kad je Antipa, moj svjedok, vjerni moj, ubijen kod vas - gdje Sotona prebiva.

⁶ Ti ljudi rekoše tada: "Nećemo naći nikakva povoda protiv Daniela, osim da nađemo nešto protiv njega u zakonu njegova Boga."

⁸ Uto dođoše neki Kaldejci i optužiše Judejce. ⁹ Rekoše kralju Nabukodonozoru: "O kralju, živ bio dovijeka! ¹⁰ Ti si, kralju, naredio svakom čovjeku koji začuje zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala da se baci na tlo i da se pokloni zlatnome kipu; ¹¹ a tko se ne baci na tlo i ne pokloni, da bude bačen u peć užarenu. ¹² A evo, ovdje su Judejci koje si postavio za upravitelje pokrajine babilonske: Šadrak, Mešak i Abed Nego. Ti ljudi ne mare za te, o kralju; oni ne štuju tvojih bogova i nisu se poklonili zlatnome kipu što si ga podigao."

⁸ Svi pročelnici kraljevstva, predstojnici i satrapi, savjetnici i namjesnici složiše se u tome da bi trebalo da kralj izda naredbu i zabranu: svaki onaj koji bi u roku od trideset dana upravio molbu bilo na kojega boga ili čovjeka, osim na tebe, o kralju, bit će bačen u lavsku jamu.

¹⁹ Kad njezini gospodari vidješe da im nesta nade u dobit, pograbiše Pavla i Silu te ih odvukoše na trg pred glavare.

²⁴ Primivši takvu zapovijed, uze ih on i baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade.

² Pošto dozvaše Pavla, poče ga Tertul optuživati: "Veliki mir što ga po tebi, vrli Felikse, uživamo i boljitak što tvojom providnošću narodu ovomu nastaje, ³ u svemu i posvuda primamo sa svom zahvalnošću. ⁴ Ali, da ti dulje ne dodijavam, molim te da nas u svojoj blagonaklonosti ukratko poslušaš. ⁵ Utvrdismo da je ovaj čovjek kuga, da pokreće bune među svim Židovima po svijetu, da je kolovođa nazaretske sljedbe, ⁶ da je čak i Hram pokušao oskvrnuti pa ga uhitismo. ⁷ #⁸ Od njega, ako ga o svemu tomu ispitaš, možeš saznati za što ga mi optužujemo." ⁹ Podržaše ga i Židovi tvrdeći da je tako.

⁶ Među njima bijahu Judejci: Daniel, Hananija, Mišael i Azarja.

²⁵ Arjok žurno odvede Daniela kralju i reče: "Našao sam među izgnanicima judejskim čovjeka koji će kralju kazati što san znači."

¹² A evo, ovdje su Judejci koje si postavio za upravitelje pokrajine babilonske: Šadrak, Mešak i Abed Nego. Ti ljudi ne mare za te, o kralju; oni ne štuju tvojih bogova i nisu se poklonili zlatnome kipu što si ga podigao."

¹³ Dovedoše Daniela pred kralja, a kralj ga upita: "Jesi li ti Daniel, jedan od izgnanika judejskih koje dovede iz Judeje kralj moj otac?

⁷ Jason ih je ugostio. Svi oni rade protiv carskih odredaba: tvrde da postoji drugi kralj - Isus."

²⁸ Kad je David to poslije čuo, reče: "Ja i moje kraljevstvo nevini smo pred Jahvom dovijeka za krv Abnera, sina Nerova. ²⁹ Neka padne na Joabovu glavu i na sav njegov očinski dom! Nikad ne ponestalo u Joabovu domu ljudi bolesnih od gnojenja ili od gube, ljudi koji se laćaju vretena ili padaju od mača, ljudi koji nemaju kruha!" -

¹³ Nabukodonozor, bijesan i gnjevan, pozva Šadraka, Mešaka i Abed Nega. Odmah ih dovedoše pred kralja.

¹⁷ Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: "Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?" ¹⁸ Znao je doista da ga predadoše iz zavisti. ¹⁹ Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči nu njegova žena: "Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega." ²⁰ Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. ²¹ Upita ih dakle upravitelj: "Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?" A oni rekoše: "Barabu!" ²² Kaže im Pilat: "Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?" Oni će: "Neka se razapne." ²³ A on upita: "A što je zla učinio?" Vikahu još jače: "Neka se razapne!" ²⁴ Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: "Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!"

²⁶ Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti.

¹³ A Pilat dade sazvati glavare svećeničke, vijećnike i narod ¹⁴ te im reče: "Doveli ste mi ovoga čovjeka kao da buni narod. Ja ga evo ispitah pred vama pa ne nađoh na njemu ni jedne krivice za koju ga optužujete. ¹⁵ A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije počinio ništa čime bi zaslužio smrt. ¹⁶ Kaznit ću ga dakle i pustiti." ¹⁷ #¹⁸ I povikaše svi uglas: "Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!" ¹⁹ A taj bijaše bačen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva. ²⁰ Pilat im stoga ponovno progovori hoteći osloboditi Isusa. ²¹ Ali oni vikahu: "Raspni, raspni ga!"

⁷ Odgovoriše mu Židovi: "Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim." ⁸ Kad je Pilat čuo te riječi, još se više prestraši ⁹ pa ponovno uđe u dvor i kaže Isusu: "Odakle si ti?" No Isus mu ne dade odgovora. ¹⁰ Tada mu Pilat reče: "Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te pustim i da imam vlast da te razapnem?" ¹¹ Odgovori mu Isus: "Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veći grijeh onaj koji me predao tebi." ¹² Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No Židovi vikahu: "Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru."

²⁰ Zar je bezbožno sudište u savezu s tobom kad nevolje stvara pod izlikom zakona? ²¹ Nek' samo pritišću dušu pravednog, nek' osuđuju krv nedužnu:

³⁹ Ali ja sam sada još slab, iako sam pomazani kralj, a ovi ljudi, Sarvijini sinovi, jači su od mene. Neka Jahve plati zločincu po njegovoj zloći!"

¹⁹ Iz šest će nevolja tebe izbaviti, ni u sedmoj zlo te dotaknuti neće.

³⁹ Od Jahve dolazi spas pravednicima, on im je zaklon u vrijeme nevolje. ⁴⁰ Jahve im pomaže, on ih izbavlja: on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti, jer u njemu traže okrilje.

¹⁴ Izbavit ću ga jer me ljubi, zakrilit ga jer poznaje ime moje. ¹⁵ Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti, s njim ću biti u nevolji, spasit ću ga i proslaviti. ¹⁶ Nasitit ću ga danima mnogim, pokazat' mu spasenje svoje."

⁸ Bolje se Jahvi uteći nego se uzdat' u čovjeka. ⁹ Bolje se Jahvi uteći nego se uzdat' u mogućnike.

²⁵ Strah čovjeku postavlja zamku, a tko se uzda u Jahvu, nalazi okrilje.

² Kad preko vode prelaziš, s tobom sam; ili preko rijeke, neće te preplaviti. Pođeš li kroz vatru, nećeš izgorjeti, plamen te opaliti neće.

¹⁴ Ja sam, evo, u vašim rukama. Učinite sa mnom što vam se čini dobro i pravo.

⁵ A kralj Sidkija odgovori: "Eto, on je u vašim rukama, jer kralj ionako više nema nikakve vlasti nad vama."

¹⁵ Jeste li voljni, čim začujete zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciti se na tlo i pokloniti se kipu što ga načinih? Ako li mu se ne poklonite, bit ćete smjesta bačeni u peć užarenu; i koji je taj bog koji bi vas izbavio iz ruke moje?"

¹⁷ Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje, kralju; on će nas i izbaviti.

²⁸ Nabukodonozor viknu: "Blagoslovljen bio Bog Šadrakov, Mešakov i Abed Negov, koji je poslao svog anđela i izbavio svoje sluge, one koji se uzdahu u njega te se ne pokoriše kraljevoj naredbi, već radije predadoše svoje tijelo ognju negoli da štuju ili se klanjaju drugome osim svome Bogu!

⁷ Tada pročelnici i satrapi navališe na kralja te mu rekoše: "O kralju Darije, živ bio dovijeka!

²⁰ Kralj ustade u ranu zoru, kad se danilo, i pođe brzo k lavskoj jami.

⁸ A ona nagovorena od matere: "Daj mi, reče, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja." ⁹ Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade. ¹⁰ Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici.

²³ A on upita: "A što je zla učinio?" Vikahu još jače: "Neka se razapne!" ²⁴ Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: "Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!" ²⁵ Sav narod nato odvrati: "Krv njegova na nas i na djecu našu!" ²⁶ Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne.

²⁵ I odmah žurno uđe kralju te zaište: "Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!" ²⁶ Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti. ²⁷ Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, ²⁸ donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi.

¹⁴ Reče im Pilat: "Ta što je zla učinio?" Povikaše još jače: "Raspni ga!" ¹⁵ Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne.

¹² Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No Židovi vikahu: "Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru." ¹³ Čuvši te riječi, Pilat izvede Isusa i posadi na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Litostrotos - Pločnik, hebrejski Gabata - ¹⁴ a bijaše upravo priprava za Pashu, oko šeste ure - i kaže Židovima: "Evo kralja vašega!" ¹⁵ Oni na to povikaše: "Ukloni! Ukloni! Raspni ga!" Kaže im Pilat: "Zar kralja vašega da razapnem?" Odgovoriše glavari svećenički: "Mi nemamo kralja osim cara!" ¹⁶ Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa.

²⁷ Nakon dvije godine dobi Feliks za nasljednika Porcija Festa. Hoteći ugoditi Židovima, ostavi Feliks Pavla u okovima.

⁹ Nato Fest hoteći ugoditi Židovima, odvrati Pavlu: "Hoćeš li u Jeruzalem da ti se ondje za to sudi preda mnom?"

¹¹ Ako sam pak doista što skrivio i učinio štogod što zavređuje smrt, ne izmičem smrti; ako li pak ne stoji ono za što me ovi tuže, nitko me ne može njima izručiti. Na cara se prizivljem!"

²³ Noćas mi se ukaza anđeo Boga čiji sam i komu služim ²⁴ te reče: 'Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo Bog ti daruje sve koji plove s tobom.'

³ Vladari doista nisu strah i trepet zbog dobra, nego zbog zla djela. Hoćeš li se ne bojati vlasti? Dobro čini pa ćeš imati pohvalu od nje!

⁵³ U jamu baciše moj život i zatrpaše je kamenjem.

⁶⁰ i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe. ⁶¹ A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu. ⁶² Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata ⁶³ te mu rekoše: "Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: 'Nakon tri dana uskrsnut ću.' ⁶⁴ Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do trećega dana da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: 'Uskrsnuo je od mrtvih!' I bit će posljednja prijevara gora od prve." ⁶⁵ Reče im Pilat: "Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!" ⁶⁶ Nato oni odu i osiguraju grob: zapečate kamen i postave stražu.

⁴ Uhiti ga, baci u tamnicu i dade da ga čuvaju četiri vojničke četverostraže, nakan izvesti ga nakon Pashe pred narod.

²³ Pošto ih izudaraše, bace ih u tamnicu i zapovjede tamničaru da ih pomno čuva. ²⁴ Primivši takvu zapovijed, uze ih on i baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade.

¹⁶ David se molitvom obrati Bogu za dijete: postio je, vraćao se kući i ležao preko noći na goloj zemlji, pokriven vrećom. ¹⁷ A starješine njegova doma stajahu oko njega da ga podignu sa zemlje, ali on ne htjede i ne okusi s njima nikakva jela.

²⁴ Tada kralj reče Šimeju: "Nećeš poginuti!" I kralj mu se zakle.

²⁷ Kad je Ahab čuo te riječi, razdrije svoje haljine i stavi kostrijet na tijelo; i postio je, u kostrijeti je spavao i naokolo išao tiho jecajući.

¹ Te noći kralj ne mogaše usnuti. Zato naredi da mu donesu i čitaju knjigu znamenitih događaja, Ljetopise.

¹² Oni pjevaju uz harfe i bubnjeve i vesele se uz zvukove svirale.

⁴ Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane.

² o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.

⁸ Nagomilah srebro i zlato i blago kraljeva i pokrajina, nabavih pjevače i pjevačice i svakoga raskošja ljudskog, sve škrinju na škrinji.

⁸ Prestalo je veselje uz bubnje, zamrla je graja razigrana; umukla je glazba citara. ⁹ Ne pije se više vino uz pjesmu, ogrknu piće silovito.

¹ Druge godine Nabukodonozorova kraljevanja usni Nabukodonozor sanje: njegov se duh zbog toga uznemiri, a san ga ostavi.

⁴ Ležeći na bjelokosnim posteljama, na počivaljkama izvaljeni, jedu janjad iz stada i telad iz staje; ⁵ deru se uza zvuk harfe, izumljuju glazbala k'o David, ⁶ piju vino iz vrčeva i mažu se najfinijim uljem, al' za slom Josipov ne mare.

³ Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Jahve zapovjedi. Niniva bijaše grad velik do Boga - tri dana hoda. ⁴ Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: "Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena." ⁵ Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega. ⁶ Glas doprije do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo. ⁷ Tada se po odredbi kralja i njegovih velikaša oglasi i objavi u Ninivi: "Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa, ni da pasu, ni da vodu piju. ⁸ Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeću, da glasno Boga zazivlju i da se obrati svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je činio. ⁹ Tko zna, možda će se povratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?"

²² "Glas citraša i pjevača i svirača i trubljača u tebi se više neće čuti! Obrtnik vješt kojem god umijeću u tebi se više neće naći! Klopot žrvnja u tebi se više neće čuti!

¹ Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob.

² I prvoga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku sunčevu, dođu na grob.

¹³ ne bijaše mi duši spokoja što ne nađoh Tita, brata svoga; oprostih se stoga s njima i pođoh u Makedoniju.

⁵ Zbog toga i ja, ne mogavši više izdržati, poslah da saznam o vašoj vjeri, da vas možda Zavodnik nije zaveo te je naš trud postao uzaludan.

¹⁴ Zar je Jahvi išta nemoguće? Navratit ću se k tebi kad isteče vrijeme trudnoće: Sara će imati sina."

²³ Jahve reče Mojsiju: "Zar je ruka Jahvina tako kratka? Sad ćeš vidjeti hoće li se obistiniti moja riječ ili neće."

¹⁵ Zato, ako pobiješ ovaj narod kao jednoga čovjeka, narodi koji su čuli glas o tebi reći će: ¹⁶ 'Jahve je bio nemoćan da dovede ovaj narod u zemlju koju mu je pod zakletvom obećao, i zato ih je poubijao u pustinji.'

¹¹ Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice!

¹⁴ A ja ću se uvijek uzdati, iz dana u dan hvaleć' te sve više. ¹⁵ Ustima ću naviještati pravednost tvoju, povazdan pomoć tvoju: jer im ne znam broja. ¹⁶ Kazivat ću silu Jahvinu, Gospode, slavit ću samo tvoju pravednost. ¹⁷ Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje, i sve do sada naviještam čudesa tvoja. ¹⁸ Ni u starosti, kad posijedim, Bože, ne zapusti me, da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom i svima budućima silu tvoju,

²³ Al' ću odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju:

¹¹² Prignuh srce da vrši naredbe tvoje uvijek i do kraja. $SAMEK

² Hvalit ću Jahvu sveg života svojeg. Dok me bude, Bogu svom ću pjevati.

¹⁷ Neka ti srce ne zavidi grešnicima, nego neka ti uvijek bude u strahu Gospodnjem, ¹⁸ jer imat ćeš budućnost i tvoja nada neće propasti.

¹⁷ "O, Jahve, Gospode! Ti stvori nebo i zemlju snagom velikom, rukom uzdignutom! Ništa tebi nije nemoguće!

²⁸ Nabukodonozor viknu: "Blagoslovljen bio Bog Šadrakov, Mešakov i Abed Negov, koji je poslao svog anđela i izbavio svoje sluge, one koji se uzdahu u njega te se ne pokoriše kraljevoj naredbi, već radije predadoše svoje tijelo ognju negoli da štuju ili se klanjaju drugome osim svome Bogu! ²⁹ Naređujem dakle: O narodi, plemena i jezici, svatko između vas tko bi pogrdio Boga Šadrakova, Mešakova i Abed Negova neka bude raskomadan, a njegova kuća pretvorena u smetlište, jer nema boga koji bi mogao izbaviti kao ovaj."

¹⁶ Ali oni ljudi navališe na kralja govoreći: "Znaj, o kralju, da prema medijsko-perzijskom zakonu nijedna kraljevska zabrana ili odluka ne može biti opozvana!"

²⁷ Evo naredbe koju donosim: u svemu mojem kraljevstvu neka se ljudi boje i neka dršću pred Bogom Danielovim: On je Bog živi, on ostaje dovijeka! Njegovo kraljevstvo neće propasti, njegovoj vlasti nema kraja!

⁶ Da, Jahve, Bog nad Vojskama, Jahve je ime njegovo.

³⁷ Ta Bogu ništa nije nemoguće!"

¹ Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:

⁴ a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju Riječi."

⁷ onima koji postojanošću u dobrim djelima ištu slavu, čast i neraspadljivost - život vječni;

¹⁰ On nas je od takve smrti izbavio i izbavit će nas; u njega se uzdamo, on će nas i dalje izbavljati.

² U molitvi ustrajte, bdijte u njoj u zahvaljivanju!

¹² Poradi toga i ovo trpim, ali se ne stidim jer znam komu sam povjerovao i uvjeren sam da je on moćan poklad moj sačuvati za onaj Dan.

¹⁶ Za prve moje obrane nitko ne bijaše uza me, svi me napustiše. Ne uračunalo im se! ¹⁷ Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi Poruka te je čuju svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih. ¹⁸ Izbavit će me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova! Amen!

²⁵ Zato i može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu - uvijek živ da se za njih zauzima.

²⁵ A koji se oglÄedÄa u savršenom zakonu slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušatelj nego djelotvoran izvršitelj, blažen će biti u svem djelovanju svome.

²⁴ Onomu koji vas može očuvati od pada i besprijekorne postaviti pred svoju Slavu u klicanju -

¹⁵ Jer, zbilja, bio sam silom odveden iz zemlje Hebreja; ni ovdje nisam ništa skrivio, a baciše me u tamnicu."

¹⁶ Stoga smo vapili Jahvi, i on ču naš glas i posla anđela koji nas izbavi iz Egipta. Evo nas sad u Kadešu, gradu uz rub tvoga područja.

³⁷ David još dometne: "Jahve koji me izbavio iz lavlje pandže i medvjeđe šape izbavit će me i iz ruku toga Filistejca." Tada Šaul reče Davidu: "Idi i Jahve neka bude s tobom!"

⁹ Zatim ustade David, iziđe iz pećine i vikne za Šaulom: "Gospodaru kralju!" A kad se Šaul obazre, David se baci ničice na zemlju i pokloni mu se. ¹⁰ Tada David reče Šaulu: "Zašto slušaš ljude koji ti govore da David snuje tebi propast? ¹¹ Gle, upravo u ovaj dan tvoje su oči mogle vidjeti da te Jahve predao danas u moje ruke u ovoj pećini. Rekoše mi da te ubijem, ali te poštedjeh i rekoh: 'Neću dići svoje ruke na svoga gospodara, jer je Jahvin pomazanik.'

¹⁸ I nastavi: "Zašto moj gospodar progoni svoga slugu? Što sam učinio? Kakva je krivica u mojoj ruci?

⁷ u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Doma zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije.

²¹ Tada Jahve posla anđela koji uništi sve hrabre junake, zapovjednike i vojvode u vojsci asirskoga kralja, tako da se vratio posramljen u svoju zemlju. A kad je ušao u hram svoga boga, sasjekli su ga ondje mačem neki koji su se rodili iz njegova krila.

¹ Tužaljka. Davidova. Ispjeva je Jahvi zbog Kuša Benjaminovca. ² O Jahve, Bože moj, tebi se utječem, od svih progonitelja spasi me, oslobodi, ³ da mi dušu ne zgrabe kao lav što razdire, a nema tko da izbavi. ⁴ Jahve, Bože moj, ako to učinih, ako je nepravda na rukama mojim,

¹⁹ Navališe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaštiti, ²⁰ na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio. ²¹ Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po čistoći ruku mojih on me nagradi, ²² jer čuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih. ²³ Odredbe njegove sve su mi pred očima, zapovijedi njegove nisam odbacio, ²⁴ do srži odan njemu sam bio, čuvam se grijeha svakoga.

⁶ U nedužnosti ruke svoje perem i obilazim žrtvenik tvoj, Jahve,

¹⁴ Čujem šaputanje mnogih, užas odasvud: sastaju se protiv mene i smišljaju kako da mi život oduzmu.

⁷ Eto, jadnik vapi, a Jahve ga čuje, izbavlja ga iz svih tjeskoba. $HET

²¹ Za dobro zlom mi uzvraćaju, protive mi se što tražim dobro.

¹¹ Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim bolji od tisuću drugih. Volim biti na pragu Doma Boga svoga nego boraviti u šatorima grešnika.

¹¹ Jer anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim. ¹² Na rukama će te nositi da se ne spotakneš o kamen. ¹³ Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu, zgazit ćeš lavića i zmiju.

²⁸ Ti si Bog moj - tebi zahvaljujem: Bože moj, tebe ja uzvisujem.

¹⁰ Kažite: "Blago pravedniku, hranit će se plodom djela svojih!

⁹ Nije slao poslanika ni anđela nego ih je sam spasio. U svojoj ljubavi i samilosti sam ih je otkupio, podigao ih i nosio u sve dane od davnine.

²³ Moj je Bog poslao svog Anđela; zatvorio je ralje lavovima te mi ne naudiše, jer sam nedužan pred njim. Pa i pred tobom, o kralju, ja sam bez krivice."

⁷ A ja, prema Jahvi ja sam zagledan, čekam na Boga koji spasava, Bog moj mene će uslišati.

⁴⁶ O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eli, Eli, lema sabahtani?" To će reći: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"

¹⁷ Kaže joj Isus: "Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu." ¹⁸ Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: "Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao."

¹¹ Petar pak, došavši k sebi, reče: "Sad uistinu znam da je Gospodin poslao anđela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega što je očekivao židovski narod."

¹⁶ Zato se i ja trudim uvijek imati savjest besprijekornu pred Bogom i pred ljudima."

⁸ Pavao se branio: "Ničim se nisam ogriješio ni o židovski Zakon, ni o Hram, ni o cara." ⁹ Nato Fest hoteći ugoditi Židovima, odvrati Pavlu: "Hoćeš li u Jeruzalem da ti se ondje za to sudi preda mnom?" ¹⁰ A Pavao će: "Stojim pred sudom carevim, gdje treba da mi se sudi. Židovima ništa ne skrivih, kao što i ti veoma dobro znaš. ¹¹ Ako sam pak doista što skrivio i učinio štogod što zavređuje smrt, ne izmičem smrti; ako li pak ne stoji ono za što me ovi tuže, nitko me ne može njima izručiti. Na cara se prizivljem!"

²³ Noćas mi se ukaza anđeo Boga čiji sam i komu služim

¹² A ovo je naša slava: svjedočansto naše savjesti da smo u svijetu živjeli - osobito prema vama - u svetosti i iskrenosti Božjoj, ne u mudrosti tjelesnoj, nego u Božjoj milosti.

¹⁷ Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi Poruka te je čuju svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih.

³³ koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima,

¹⁹ Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred njim srce svoje ²⁰ ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca i znade sve. ²¹ Ljubljeni, ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu.

⁹ Jitro se radovao svemu dobru koje je Jahve učinio Izraelcima i što ih je oslobodio od egipatskih šaka.

⁷ Ti su se namjesnici brinuli o opskrbi kralja Salomona i sviju koji su imali dijela za kraljevim stolom, svaki po mjesec dana; i nisu dopuštali da ičega ponestane.

²⁰ U boju su zavapili k Bogu i on ih je uslišao jer su se pouzdali u nj: potpomognuti su protiv neprijatelja te su im predani u ruke Hagrijci sa svim njihovim saveznicima.

¹¹ Dometnu još i ovo: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji je stvorio nebesa i zemlju. On je kralju Davidu dao mudra, pametna i umna sina koji će jedan dom graditi Jahvi, a drugi sebi da iz njega kraljuje. ¹² Stoga ti šaljem čovjeka mudra, vješta i razumna, Hurama Abija,

²⁰ Uranivši ujutro, krenuše prema pustinji Tekoi; kad su izlazili, stade Jošafat i reče: "Čujte me, oj Judejci i Jeruzalemci, pouzdajte se u Jahvu svoga Boga i održat ćete se; pouzdajte se u njegove proroke i budite sretni!"

⁴⁰ Jahve im pomaže, on ih izbavlja: on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti, jer u njemu traže okrilje.

³ Ne uzdajte se u knezove, u čovjeka od kog nema spasenja! ⁴ Iziđe li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraća i propadaju sve misli njegove. ⁵ Blago onom kome je pomoćnik Bog Jakovljev, kome je ufanje u Jahvi, Bogu njegovu, ⁶ koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima; koji ostaje vjeran dovijeka,

¹⁰ Tvrda je kula ime Jahvino: njemu se pravednik utječe i nalazi utočišta.

³ čiji je značaj čvrst, koji čuva mir jer se u te uzda.

²⁵ On reče: "Ali ja vidim četiri čovjeka, odriješeni šeću po vatri i ništa im se zlo ne događa; četvrti je sličan sinu Božjemu."

²⁷ Sakupiše se satrapi, starješine, upravitelji i kraljevi savjetnici da vide te ljude: oganj ne bijaše naudio njihovu tijelu, kosa im na glavi neopaljena, plaštevi im neoštećeni, nikakav se zadah ognja ne bijaše uhvatio njih. ²⁸ Nabukodonozor viknu: "Blagoslovljen bio Bog Šadrakov, Mešakov i Abed Negov, koji je poslao svog anđela i izbavio svoje sluge, one koji se uzdahu u njega te se ne pokoriše kraljevoj naredbi, već radije predadoše svoje tijelo ognju negoli da štuju ili se klanjaju drugome osim svome Bogu!

¹⁴ Tada rekoše kralju: "Daniel, onaj od izgnanika judejskih, ne mari za tebe, o kralju, ni za tvoju zabranu koju si potpisao: tri puta na dan obavlja svoju molitvu."

¹⁸ Donesoše kamen i staviše ga jami na otvor. Kralj ga zapečati prstenom svojim i prstenom svojih velikaša, da se ništa ne mijenja za Daniela.

²³ Nato mu Isus reče: "Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!"

¹⁸ Neka suci provedu temeljitu istragu. Bude li se pokazalo da je svjedok lažan i da je lažno svjedočio protiv svoga brata, ¹⁹ učinite mu onako kako je on kanio svome bratu. Iskorijeni zlo iz svoje sredine! ²⁰ Drugi će, kad o tome čuju, pobojati se te više neće činiti takva zla u tvojoj sredini.

¹⁶ Neka se očevi ne osuđuju na smrt zbog sinova ni sinovi zbog očeva; neka svatko za svoj grijeh gine.

²⁴ Tada uze Jošua Akana, sina Zerahova, i srebro, plašt i zlatnu šipku, i sve sinove i kćeri njegove, volove njegove i magarad, i ovce, šator njegov i sve što bijaše njegovo te ga izvede u dolinu Akor. Pratio ih sav Izrael. ²⁵ Reče Jošua: "Kako si ti nas unesrećio, tako danas tebe unesrećio Jahve!" I kamenova ga sav Izrael.

⁶ Ali nije pogubio sinova onih ubojica, prema onome što je napisano u knjizi Zakona Mojsijeva, gdje Jahve zapovijeda: "Neka se očevi ne pogubljuju za sinove ni sinovi za očeve, nego svatko neka gine za svoj grijeh."

¹⁰ Hamana objesiše na vješala koja bijaše pripravio Mordokaju, i kraljeva se srdžba utiša.

¹⁰ i deset sinova Hamana, sina Hamdatina, progonitelja Židova. Ali se ne pojagmiše za plijenom.

²⁵ ali kad je za njegovu zamisao doznao kralj, on pismeno naredi: 'Neka se na njegovu glavu obori opaki naum što ga bijaše zasnovao protiv Židova i neka bude obješen, on i sinovi njegovi.'"

⁵ Oholice ustadoše na me i moj život traže silnici: na Boga se ne osvrću.

⁸ Pravednik se od tjeskobe izbavlja, a opaki dolazi na mjesto njegovo.

¹³ vičem sve do jutra; kao što lav mrska kosti moje, od jutra do noći skončat ćeš me.

²² Kako kraljeva zapovijed bijaše žurna a peć preko mjere užarena, plamen ubi ljude koji su bacali Šadraka, Mešaka i Abed Nega.

¹ Prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila riječ Jahvina objavljena na Jeremijina usta, nadahnu Jahve perzijskoga kralja Kira te on objavi po svemu svojem kraljevstvu, usmeno i pismeno: ² "Ovako veli perzijski kralj Kir: 'Sva zemaljska kraljevstva dade mi Jahve, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji.

¹⁷ Kralj je poslao ovaj odgovor: "Rehumu, upravitelju, Šimšaju, tajniku, i ostalim drugovima njihovim koji borave u Samariji i drugdje, s onu stranu Rijeke - mir! Evo,

⁹ Tada, dvadeset i trećeg dana trećega mjeseca, to jest mjeseca Sivana, budu sazvani pisari kraljevi i prema svemu što bijaše naredio Mordokaj napisa se Židovima, namjesnicima, upravljačima i knezovima pokrajina od Indije do Etiopije, a bijaše sto dvadeset i sedam pokrajina, svakoj pokrajini njezinim pismom, svakom narodu njegovim jezikom, pa i Židovima njihovim pismom i njihovim jezikom.

¹ Ja, Nabukodonozor, življah mirno u svojoj kući i sretno u svojoj palači,

² po predznanju Boga Oca, posvećenjem Duha izabranima da budu poslušni te poškropljeni krvlju Isusa Krista. Punina vam milosti i mira!

² Punina vam milosti i mira po spoznaji Boga i Isusa, Gospodina našega!

² Obilovali milošću, mirom i ljubavlju!

²⁶ Jer, koji je smrtnik ikad slušao glas Boga živoga kako govori isred ognja - kao mi - i ostao na životu?

²⁶ Tada David zapita ljude koji stajahu oko njega: "Što će to dobiti čovjek koji ubije toga Filistejca i skine sramotu s Izraela? I tko je taj neobrezani Filistejac da izaziva bojne redove živoga Boga?"

³⁶ I lava je i medvjeda tvoj sluga ubio, pa će i taj neobrezani Filistejac proći kao jedan od njih jer je izazvao bojne čete Boga živoga."

⁸ Evo mojih naredaba o vašem držanju prema starješinama judejskim kako bi se ponovo sagradio taj Dom Božji: od kraljevskog blaga - to jest od danka s onu stranu Rijeke - neka se plaća onim ljudima brižljivo, bez prijekida, ⁹ i što im bude trebalo za žrtve paljenice Bogu neba: junaca, ovnova i jaganjaca, i pšenice, soli, vina i ulja, neka im se redovito daje svakoga dana, prema uputama svećenika u Jeruzalemu. ¹⁰ Neka prinose žrtve na ugodan miris Bogu neba, neka mole za život kralja i njegovih sinova. ¹¹ Naređujem osim toga: tko god prekrši ovu naredbu, neka mu se izvadi greda iz kuće pa neka na njoj bude pogubljen, a kuća da mu zato postane bunište. ¹² I Bog, koji je ondje nastanio svoje Ime, neka obori svakog kralja i narod koji bi se drznuo da prekrši moju naredbu i sruši Dom Božji u Jeruzalemu! Ja, Darije, izdao sam ovu zapovijed. Neka se točno vrši!"

¹² "Artakserkso, kralj kraljeva, svećeniku Ezri, pisaru Zakona Boga nebeskoga, potpuni mir. ¹³ Evo mojih zapovijedi: Tko god u mome kraljevstvu od naroda izraelskog, njegovih svećenika ili od njegovih levita želi poći u Jeruzalem, može ići s tobom.

¹¹ Služite Jahvi sa strahom, s trepetom se pokorite njemu,

¹⁰ Jahve nad valima stoluje, stoluje Jahve - kralj dovijeka!

¹ Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven, Jahve zaodjeven moći i opasan. Čvrsto stoji krug zemaljski, neće se poljuljati. ² Čvrsto je prijestolje tvoje odiskona, ti si od vječnosti!

¹ Jahve kraljuje - nek' zadršću narodi; sjedi nad kerubima - zemlja nek' se potrese! ² Velik je Jahve na Sionu, uzvišen nada sve narode. ³ Nek' slave ime tvoje veliko i strašno: ono je sveto!

¹²⁰ Moje tijelo dršće od straha pred tobom, sudova tvojih ja se bojim. $AJIN

¹² da objave ljudskoj djeci silu tvoju i slavu divnoga kraljevstva tvoga. $MEM ¹³ Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, tvoja vladavina za sva pokoljenja. $NUN Vjeran je Jahve u svim riječima svojim i svet u svim svojim djelima. $SAMEK

¹⁰ Jahve će kraljevati dovijeka, tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena. Aleluja!

⁷ Gospod posla riječ protiv Jakova i ona pade na Izraela.

² TÓa sve je moja ruka načinila i sve je moje" - riječ je Jahvina. "Ali na koga svoj pogled svraćam? Na siromaha i čovjeka duha ponizna koji od moje riječi dršće.

¹⁰ A Jahve je pravi Bog. Živi je on Bog i Kralj vječni. Od njegova gnjeva zemlja se trese. Narodi ne mogu podnijeti jarosti njegove.

⁴⁴ U vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podići će kraljevstvo koje neće nikada propasti i neće prijeći na neki drugi narod. Ono će razbiti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka -

²⁹ Naređujem dakle: O narodi, plemena i jezici, svatko između vas tko bi pogrdio Boga Šadrakova, Mešakova i Abed Negova neka bude raskomadan, a njegova kuća pretvorena u smetlište, jer nema boga koji bi mogao izbaviti kao ovaj."

³ I naredih: neka mi pozovu sve mudrace babilonske da mi kažu što sanja znači.

³⁴ Sada ja, Nabukodonozor, hvalim, uzvisujem i slavim Kralja nebeskoga, čija su sva djela istina, svi putovi pravda i koji može poniziti one koji hode u oholosti."

¹⁴ Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti.

²⁷ A kraljevstvo, vlast i veličanstvo pod svim nebesima dat će se puku Svetaca Svevišnjega. Kraljevstvo njegovo kraljevstvo je vječno, i sve vlasti služit će mu i pokoravati se njemu."

¹⁰

⁶ Jer ja, Jahve, ne mijenjam se, a vi se, sinovi Jakovljevi, mijenjate bez prestanka!

¹³ I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!'"

³³ i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja."

⁵ Pokazat ću vam koga vam se bojati: onoga se bojte koji pošto ubije, ima moć baciti u pakao. Da, velim vam, njega se bojte!

²⁵ i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i - sve.

²⁶ Na mjestu gdje im je rečeno: Vi niste moj narod prozvat će se sinovi Boga živoga.

⁹ Oni sami o nama pripovijedaju: kako dođosmo k vama, kako se od idola obratiste k Bogu da biste služili Bogu živomu i istinskomu

¹⁷ Tako i Bog: htio je baštinicima obećanja obilatije pokazati nepromjenljivost svoje odluke pa zato zajamči zakletvom ¹⁸ da bismo po dva nepromjenljiva čina - u kojima je nemoguće da bi Bog prevario - mi pribjeglice imali snažno ohrabrenje da se držimo ponuđene nade.

²⁹ Jer Bog je naš oganj što proždire.

¹⁷ Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene.

¹⁰ dvadeset i četiri starješine padnu ničice pred Onim koji sjedi na prijestolju i poklone se njemu - Živomu u vijeke vjekova. I stavljaju svoje vijence pred prijestolje govoreći:

¹⁴ I četiri bića ponavljahu: "Amen!" A starješine padnu ničice i poklone se.

¹⁵ I sedmi anđeo zatrubi. I na nebu odjeknuše silni glasovi: "Uspostavljeno je nad svijetom kraljevstvo Gospodara našega i Pomazanika njegova i kraljevat će u vijeke vjekova!"

¹⁵ Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreći otvara mu oči:

⁴⁸ Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava.

⁵⁰ Zato te slavim, Jahve, među pucima i psalam pjevam tvome Imenu: [ (Psalms 18:51) umnožio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke. ]

⁷ Utočište ti si moje, od tjeskobe ti ćeš me sačuvat', odjenut' me radošću spasenja.

¹⁷ O Jahve, dokle ćeš gledati? Istrgni mi dušu nasrtajima njihovim, otmi lavovima jedino dobro moje!

¹⁰ Jahve ljubi one koji mrze na zlo, on čuva duše pobožnika svojih, izbavlja ih iz ruku opakih.

¹⁹ Velik si u svojim naumima, silan u svojim djelima! Oči tvoje bde nad svim putovima ljudskim da naplatiš svakome prema putu njegovu i prema plodu djela njegovih! ²⁰ Ti koji si činio znamenja i čudesa u zemlji egipatskoj i u Izraelu, i među svim ljudima sve do danas,

² kad vidjeh sanju koja me uplašila. Utvare i viđenja što su mi se na mom ležaju vrzla po glavi uznemiriše me. ³ I naredih: neka mi pozovu sve mudrace babilonske da mi kažu što sanja znači.

¹⁷ A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, ¹⁸ zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro."

⁷⁴ te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha ⁷⁵ u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje.

³⁰ Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa."

⁸ Ne bismo doista htjeli, braćo, da ne znate za nevolju koja nas je snašla u Aziji. Bijasmo prekomjerno, preko snage, opterećeni te smo već strepili i za život. ⁹ Ali u sebi prihvatismo i smrtnu osudu da se ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve. ¹⁰ On nas je od takve smrti izbavio i izbavit će nas; u njega se uzdamo, on će nas i dalje izbavljati.

⁴ a suposvjedočio Bog znamenjima i čudesima, najrazličitijim silnim djelima i darivanjima Duha Svetoga po svojoj volji.

²² Ali prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila riječ Jahvina objavljena na Jeremijina usta, podiže Jahve duh perzijskoga kralja Kira te on oglasi po svemu svojem kraljevstvu usmeno i pismeno:

²⁸ Ja govorim Kiru: 'Pastiru moj!' I on će sve želje moje ispuniti govoreći Jeruzalemu: 'Sagradi se!' i Hramu: 'Utemelji se!'"

²¹ Daniel ostade ondje do prve godine kralja Kira.

¹ Treće godine Kira, kralja perzijskoga, Danielu, prozvanome Baltazar, bi objavljena riječ - riječ istinita: velik rat. On je nastojao razumjeti riječ, i razumijevanje bi mu dano u viđenju.