Job Cross References - Croatian

¹ Bijaše nekoć u zemlji Usu čovjek po imenu Job. Bio je to čovjek neporočan i pravedan: bojao se Boga i klonio zla. ² Rodilo mu se sedam sinova i tri kćeri. ³ Imao je sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, pet stotina jarmova goveda, pet stotina magarica i veoma mnogo služinčadi. Čovjek taj bijaše najugledniji među svim istočnjacima. ⁴ Sinovi su njegovi običavali naizmjence priređivati gozbe kod jednoga od njih, svaki u svoj dan, te su pozivali svoje tri sestre da jedu i piju s njima. ⁵ A kad bi se izredali s gozbama, Job bi ih pozvao na očišćenje. Uranio bi izjutra i prinio paljenice za svakog od njih; mislio je: "Tko zna nisu li mi sinovi griješili i u srcu Boga hulili!" Tako je Job svagda činio. ⁶ Jednoga dana dođu sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a među njima pristupi i Satan. ⁷ Jahve tad upita Satana: "Odakle dolaziš?" - "Evo prođoh zemljom i obiđoh je", odgovori on. ⁸ Nato će Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan, boji se Boga i kloni zla!" ⁹ A Satan odgovori Jahvi: "Zar se Job uzalud Boga boji? ¹⁰ Zar nisi ogradio njega, kuću mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si djelo njegovih ruku, stoka mu se namnožila po zemlji. ¹¹ Ali pruži jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice će te prokleti!" ¹² "Neka ti bude! - reče Jahve Satanu. - Sa svime što ima radi što ti drago; samo ruku svoju na nj ne diži." I Satan ode ispred lica Jahvina. ¹³ Jednoga dana, dok su Jobovi sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata, ¹⁴ dođe glasnik k Jobu i reče: "Tvoji su volovi orali a magarice pokraj njih pasle, ¹⁵ kad iznenada Sabejci navališe na njih i oteše ih, pobivši momke oštrim mačem. Jedini ja utekoh da ti ovo javim." ¹⁶ Dok je on još to govorio, dođe drugi i reče: "Oganj Božji udari s neba, spali tvoje ovce i pastire te ih proždrije. Jedini ja utekoh da ti javim." ¹⁷ Dok je još govorio, dođe treći i reče: "Kaldejci navališe sa tri čete na tvoje deve i oteše ih, pobivši momke oštrim mačem. Jedini ja utekoh da ti javim." ¹⁸ Dok je ovaj još govorio, dođe četvrti i reče: "Tvoji su sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata. ¹⁹ I gle, vjetar se silan diže iz pustinje, udari na sva četiri ugla kuće, obori je na djecu te ona zaglaviše. Jedini ja utekoh da ti javim." ²⁰ Tad ustade Job, razdrije haljinu na sebi, obrija glavu pa ničice pade na zemlju, pokloni se ²¹ i reče: "Go iziđoh iz krila majčina, go ću se onamo i vratiti. Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!" ²² Uza sve to, nije sagriješio Job niti je kakvu ludost protiv Boga izustio.

¹⁹ U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: tÓa iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah ćeš se i vratiti."

² opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli.

⁴ U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi. ⁵ Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća.

⁹ Ovo je povijest Noina: Noa je bio čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio.

²⁰ I podiže Noa žrtvenik Jahvi; uze od svih čistih životinja i od svih čistih ptica i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.

⁷ Kuševi su: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka. Ramini su: Šeba i Dedan.

²³ A Aramovi su sinovi: Us, Hul, Geter i Maš.

²⁸ Obal, Abimael, Šeba,

²⁸ Haran umrije za života svoga oca Teraha, u svome rodnom kraju, u Uru Kaldejskom.

³¹ Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane.

⁵ Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga bratića Lota, svu imovinu što su je namakli i svu čeljad koju su stekli u Haranu te svi pođu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan,

¹⁶ Abramu pođe dobro zbog nje; steče on stoke i goveda, magaraca, slugu i sluškinja, magarica i deva.

⁶ tako da ih kraj ne bi izdržavao kad bi zajedno ostali. Njihovo je blago bilo veliko, te zajedno nisu mogli boraviti.

¹ Poslije tih događaja Jahve uputi Abramu riječ u ukazanju: "Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika!"

⁶ Nato Abram odvrati Saraji: "Tvoja je sluškinja u tvojoj ruci: kako ti se čini da je dobro, tako prema njoj postupi!" Saraja postupi prema njoj tako loše da ona od nje pobježe.

¹ Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Jahve pa mu reče: "Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni, Mojim hodi putem i neporočan budi.

²⁴ Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem

³ Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom povede dvojicu svojih slugu i svog sina Izaka, pošto je prije nacijepao drva za žrtvu paljenicu, i uputi se na mjesto koje mu je Bog označio.

¹² "Ne spuštaj ruku na dječaka", reče, "niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga."

²⁰ Poslije tih događaja obavijeste Abrahama: "I tvome bratu Nahoru Milka je porodila djecu: ²¹ njegova prvorođenca Usa, brata mu Buza i Kemuela - oca Aramova,

³ A od Jokšana rodili se Šeba i Dedan. Dedanovi su potomci: Ašurci, Letušci i Leumci.

⁶ a sinovima od svojih suložnica dade Abraham samo darove i još ih za svoga života razašalje po istoku - daleko od svog sina Izaka - u Istočni kraj.

¹¹ Onda Abimelek izda naredbu svemu narodu: "Tko se god dotakne ovog čovjeka i njegove žene, glavu će izgubiti." ¹² Izak je sijao u onom kraju i one godine urodilo mu stostruko. Jahve ga blagoslivljao

¹ Jakov nastavi put i dođe u zemlju istočnu.

² Jakov se razljuti na Rahelu te reče. "Zar sam ja namjesto Boga koji ti je uskratio plod utrobe?"

³⁰ Malenkost što si je imao prije nego sam ja došao povećala se vrlo mnogo, jer kuda god sam prolazio Jahve te blagoslivljao na mojim koracima. A sad je vrijeme da poradim i za svoj dom."

⁴³ Čovjek se tako silno obogatio, stekao mnogu stoku, sluge i sluškinje, deve i magarad.

²³ Zar tako ne bi stoka koju su stekli, sve njihovo blago - bilo naše? Pristanimo, pa neka se među nama nasele!"

² I Jakov reče svojoj obitelji i svima koji bijahu s njime: "Odbacite tuđe kumire koji se nalaze u vašoj sredini; očistite se i preobucite. ³ Idemo gore u Betel; ondje ću načiniti žrtvenik Bogu, koji me uslišao kad sam bio u nevolji i sa mnom bio na putu kojim sam hodio."

²⁸ A sinovi Dišanovi bili su: Uz i Aran.

²⁹ Kad se Ruben vratio k čatrnji i vidio da Josipa nema u čatrnji, razdere svoju odjeću.

³² Kićenu haljinu otpreme ocu i poruče: "Ovo smo našli; gledaj je li ovo haljina tvoga sina ili nije." ³³ Prepozna je on pa reče: "Haljina je moga sina! Divlja ga je zvijer rastrgla! Na komade je Josip rastrgan!" ³⁴ I razdere Jakov svoje haljine, stavi pokorničku kostrijet oko bokova i dugo vremena oplakivaše svoga sina.

⁵ I otkad mu je povjerio upravu svoga doma i svega svog imetka, blagoslovi Jahve dom Egipćaninov zbog Josipa: blagoslov Jahvin bijaše na svemu što je imao - u kući i u polju.

³⁶ "Mene vi ostavljate bez djece!" - reče im njihov otac. - "Josipa je nestalo, Šimuna nema, a sad biste odveli i Benjamina. Sve se to na me svaljuje!"

⁵ Ali se nemojte uznemirivati i prekoravati što ste me ovamo prodali; jer Bog je onaj koji me pred vama poslao da vas održi u životu.

²⁵ Bogom, Ocem tvojim, koji ti pomaže, Svesilnim koji te blagoslivlje blagoslovom ozgo sa nebesa, blagoslovom ozdo iz dubina, blagoslovom iz svih prsa, iz svih utroba!

²⁸ Molite Jahvu da ustavi gromove i tuču, a ja ću vas pustiti da idete. Nećete više dugo ostati."

¹² Zatim Jitro, Mojsijev tast, prinese Bogu žrtvu paljenicu i prinos. Uto dođe Aron i sve izraelske starješine da s Mojsijevim tastom blaguju gozbu pred Bogom.

²¹ Onda proberi između svega puka ljude sposobne, bogobojazne i pouzdane, koji mrze mito, te ih postavi za glavare puku: tisućnike, stotnike, pedesetnike i desetnike.

¹⁰ "Pođi k narodu", reče Jahve Mojsiju, "i posvećuj ga danas i sutra. Neka opere svoju odjeću;

⁵ Zatim naloži mladim Izraelcima da prinesu žrtve paljenice i da žrtvuju Jahvi junce kao žrtve pričesnice.

³ Ako njegov prinos za žrtvu paljenicu bude od krupne stoke, neka prinese muško bez mane. Neka ga dovede k ulazu u Šator sastanka da pred Jahvom bude primljen. ⁴ Neka stavi svoju ruku na glavu žrtve paljenice da mu za njegovo ispaštanje bude primljena. ⁵ Neka zatim zakolje junca pred Jahvom. A Aronovi sinovi, svećenici, neka prinesu krv. Neka njome zapljusnu sve strane žrtvenika koji stoji pred ulazom u Šator sastanka. ⁶ Potom neka se žrtva sadre i rasiječe na dijelove.

²⁴ Ispred Jahve izbi oganj i sažga žrtvu paljenicu i masne komade na žrtveniku. A sav narod, vidjevši to, viknu od veselja i pade ničice.

² Ali izbije plamen ispred Jahve te ih proguta - poginuše oni pred Jahvom.

¹⁰ A sin jedne Izraelke, komu otac bijaše Egipćanin, iziđe među Izraelce i zametne u taboru svađu s nekim Izraelcem. ¹¹ Uto sin Izraelke pogrdi Ime i opsuje ga. Tada ga dovedu Mojsiju. - Mati mu se zvala Šelomit, a bila je kći Dibrijeva iz plemena Danova. - ¹² Stave ga u zatvor dok im se ne očituje volja Jahvina. ¹³ Onda Jahve reče Mojsiju: ¹⁴ "Izvedi psovača iz tabora. Potom svi oni koji su ga čuli neka stave svoje ruke na njegovu glavu. A onda neka ga sva zajednica kamenuje. ¹⁵ Poslije toga ćeš ovako prozboriti Izraelcima: Tko god opsuje Boga svoga neka snosi svoju krivnju; ¹⁶ tko izgovori hulu na ime Jahvino neka se smakne - neka ga sva zajednica kamenuje; bio stranac ili domorodac, ako pohuli ime Jahvino, mora mrijeti.

¹ I stade narod zlobno mrmljati u Jahvine uši. Kad to ču Jahve, planu gnjevom. Jahvin oganj izbi među njima i spali jedan kraj tabora. ² Narod zavapi Mojsiju, a Mojsije se pomoli Jahvi i oganj se utiša. ³ Ono se mjesto prozva Tabera, jer je Jahvin oganj ondje zaplamtio na njih.

³ Mojsije je bio veoma skroman čovjek, najskromniji čovjek na zemlji.

⁷ Ali nije tako sa slugom mojim Mojsijem. Od svih u kući mojoj najvjerniji je on. ⁸ Iz usta u usta njemu ja govorim, očevidnošću, a ne zagonetkama, i lik Jahvin on smije gledati. Kako se onda niste bojali govoriti protiv sluge moga Mojsija?"

⁷ Tada on poče svoju pjesmu i reče: "Iz Arama dovede me Balak, kralj Moaba, iz strana istočnih: 'Dođi, prokuni mi Jakova, dođi, gromom udri Izraela!'

³² Ratnoga je plijena bilo, osim pljačke što su vojnici napljačkali: šest stotina sedamdeset i pet tisuća grla sitne stoke, ³³ sedamdeset i dvije tisuće grla krupne stoke, ³⁴ šezdeset i jedna tisuća magaradi,

¹³ Ljubit će te, blagoslivljati i razmnažati; blagoslivljat će plod utrobe tvoje i rod zemlje tvoje: žito tvoje, vino tvoje, ulje tvoje, mlad krava tvojih i prirast stoke tvoje u zemlji za koju se zakleo ocima tvojim da će je tebi dati.

¹⁸ Onda se ničice bacih pred Jahvu. Četrdeset dana i četrdeset noći - kao i prije - niti sam jeo kruha niti pio vode zbog svih grijeha koje ste počinili radeći zlo u očima Jahve i srdeći ga.

² Svi ovi blagoslovi sići će na te i stići će te ako budeš slušao glas Jahve, Boga svoga. ³ Blagoslovljen ćeš biti u gradu, blagoslovljen u polju. ⁴ Blagoslovljen će biti plod utrobe tvoje, rod zemlje tvoje, plod blaga tvoga: mlad krava tvojih i prirast stada tvoga. ⁵ Blagoslovljen će biti tvoj koš i naćve tvoje. ⁶ Blagoslovljen ćeš biti kad ulaziš, blagoslovljen kad izlaziš.

¹¹ O Jahve, snagu mu blagoslovi, milostivo primi djelo ruku njegovih. Slomi bedra njegovih neprijatelja; mrzitelji njegovi nek' više ne ustanu.

²⁷ Bog vječni tvoje je utočište, a na zemlji drevna njegova mišica pred tobom goni neprijatelja; on dovikuje: 'Uništi!'

⁷ Samo budi odvažan i hrabar da sve učiniš vjerno prema naredbama koje ti je dao Mojsije, sluga moj. Ne skreći od toga ni desno ni lijevo da bi ti bilo sretno sve što poduzmeš.

³ I kada bi Izraelci posijali, dolazili bi na njih Midjanci i Amalečani i sinovi Istoka.

⁵ jer dolažahu sa svojim stadima i svojim šatorima u takvu mnoštvu kao skakavci; ne bijaše broja njima ni njihovim devama; preplavili bi zemlju, opustošili je.

¹² Midjanci, Amalečani i svi sinovi Istoka pali po dolini, brojni kao skakavci; njihovim devama ne bijaše broja, kao pijesku na obali mora.

¹⁰ Zebah i Salmuna bijahu u Karkoru i vojska njihova s njima, oko petnaest tisuća ljudi, što ih god osta od vojske sinova Istoka; sto dvadeset tisuća ratnika bijaše palo.

³⁰ i viknu: "Neka poginem s Filistejcima!" Nato uprije iz sve snage i sruši zdanje na knezove i na sav narod koji se ondje nalazio. Više ih ubi umirući nego što ih pobi za života.

⁷ Jahve čini uboga i bogata, obara čovjeka i uzvisuje.

¹⁸ Nato mu Samuel pripovjedi sve i ništa ne zataji od njega. A Eli reče: "On je Jahve, neka čini što je dobro u očima njegovim!"

¹⁷ Glasnik odgovori: "Izrael je pobjegao pred Filistejcima, bio je to težak poraz za narod i još su oba tvoja sina poginula i Kovčeg je Božji otet!"

¹⁵ Tada se proširi strah po taboru i po polju, a i stražare i četu pljačkaša obuze strava; i zemlja zadrhta i bijaše to silan strah Božji.

⁵ Samuel odgovori: "Da, dobro! Došao sam da žrtvujem Jahvi. Očistite se i dođite sa mnom na žrtvu!" Potom očisti Jišaja i njegove sinove i pozva ih na žrtvu.

²⁰ Izbavio se samo jedan sin Ahimeleka, Ahitubova sina, po imenu Ebjatar i pobjegao k Davidu. ²¹ Ebjatar javi Davidu da je Šaul poklao Jahvine svećenike.

² U Maonu živio čovjek koji je imao svoje gospodarstvo u Karmelu; bio je to vrlo bogat čovjek, imao je tri tisuće ovaca i tisuću koza. Upravo je tada strigao svoje ovce u Karmelu.

¹⁶ Noću i danju bili su nam kao bedem u sve vrijeme dok smo bili s njima pasući stada.

³ David ga upita: "Odakle dolaziš?" A on mu odgovori: "Umakao sam iz izraelskog tabora."

¹⁶ David se molitvom obrati Bogu za dijete: postio je, vraćao se kući i ležao preko noći na goloj zemlji, pokriven vrećom. ¹⁷ A starješine njegova doma stajahu oko njega da ga podignu sa zemlje, ali on ne htjede i ne okusi s njima nikakva jela. ¹⁸ A sedmi dan umrije dijete. Davidovi dvorani ne usudiše se javiti mu da je dijete umrlo. Jer mišljahu: "Dok je dijete bilo živo, govorili smo mu, a on nas nije htio slušati. A kako ćemo mu kazati da je dijete umrlo? Učinit će zlo!" ¹⁹ A David opazi da njegovi dvorani šapću među sobom i on shvati da je dijete umrlo. I upita David svoje dvorane: "Je li dijete umrlo?" A oni odgovoriše: "Umrlo je." ²⁰ Tada David usta sa zemlje, okupa se, pomaza se i preobuče se u druge haljine. Zatim uđe u Dom Jahvin i pokloni se. Vrativši se potom svojoj kući, zatraži da mu dadu jela; i jeo je.

²⁸ i zapovjedi svojim slugama ovako: "Pazite! Kad se Amnonu razveseli srce od vina i ja vam viknem: 'Ubijte Amnona!' tada ga pogubite! Ne bojte se, jer vam tako zapovijedam! Ohrabrite se i pokažite se junaci!"

¹³ Tada stiže Davidu glasnik te mu javi: "Srce Izraelaca priklonilo se Abšalomu."

¹² Možda će Jahve pogledati na moju nevolju te mi vratiti dobro za njegovu današnju psovku."

³³

³⁰

^{30 31}

¹⁵ Kralj dakle ne htjede poslušati naroda, jer tako upriliči Jahve da se ispuni riječ što je preko Ahije iz Šila kaza Nebatovu sinu Jeroboamu.

³¹ Ilija uze dvanaest kamenova prema broju plemena sinova Jakova, kome je Bog rekao: "Izrael će biti ime tvoje!"

³⁸ I oganj Jahvin pade i proguta paljenicu i drva, kamenje i prašinu, čak i vodu u jarku isuši.

³⁰ Ostatak pobježe u Afek, u grad, ali se sruši zidina na dvadeset i sedam tisuća ljudi koji su ostali. Pobjegao je i Ben-Hadad. U gradu je prelazio iz jednog skrovišta u drugo.

¹⁰ Postavite prema njemu dva nitkova koji će ga optužiti: 'Proklinjao si Boga i kralja!' Tada ga izvedite i kamenujte ga da pogine."

¹³ Tada dođoše dva nitkova, sjedoše mu nasuprot i optužiše Nabota pred narodom: "Nabot je proklinjao Boga i kralja." I tako izvedoše Nabota izvan grada, zasuše ga kamenjem i on pogibe.

¹⁹ A Mihej reče: "Zato čuj riječ Jahvinu: vidio sam Jahvu gdje sjedi na svome prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaše zdesna i slijeva.

²³ Tako je, evo, Jahve stavio lažljiva duha u usta svih ovih tvojih proroka, ali ti Jahve navješćuje zlo."

¹⁰ Ilija odgovori i reče pedesetniku: "Ako sam čovjek Božji, neka oganj siđe s neba i neka te proguta, tebe i tvoju pedesetoricu." I oganj se spusti s neba i proguta ga, njega i njegovu pedesetoricu.

¹² Ilija odgovori i reče mu: "Ako sam čovjek Božji, neka siđe oganj s neba i proguta tebe i tvoju pedesetoricu." I spusti se oganj s neba i proguta ga, njega i njegovu pedesetoricu.

¹⁴ Oganj se spustio s neba i progutao je oba pedesetnika s njihovom pedesetoricom; ali sada neka barem moj život bude dragocjen u tvojim očima!"

⁴ Meša, kralj moapski, bio je stočar i slao je izraelskom kralju u danak stotinu tisuća janjaca i vunu od stotine tisuća ovnova.

²⁵ Kad je došao, stao je pred svoga gospodara. Elizej ga upita "Odakle, Gehazi?" On odgovori: "Tvoj sluga nije nikamo odlazio."

³ "Ah, Jahve! Sjeti se milostivo da sam pred tobom hodio vjerno i poštena srca i da sam činio što je dobro u tvojim očima." I Ezekija briznu u gorak plač.

¹⁹ Ezekija odgovori Izaiji: "Povoljna je riječ koju ti je Jahve objavio." A mislio je: "Zašto ne? Ako bude mira i sigurnosti za moga života!"

²⁵ Nije bilo prije njega takva kralja koji se obratio Jahvi svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom, u svemu vjeran Zakonu Mojsijevu, a ni poslije njega nije mu bilo ravna.

¹⁷ Šemovi sinovi: Elam, Ašur, Arpakšad, Lud i Aram. Aramovi sinovi: Us, Hul, Geter i Mešek.

⁴² Eserovi su sinovi bili: Bilhan, Zaavan i Jaakan. Dišonovi su sinovi bili Us i Aran.

¹ Tada Satan ustade na Izraela i potače Davida da izbroji Izraelce.

³ Svi sinovi Izraelovi, videći gdje se oganj sa slavom Jahvinom spustio na Dom, padoše ničice k zemlji do kamenog poda; pokloniv se, počeše slaviti Jahvu "jer je dobar i jer je vječna njegova ljubav".

¹⁰ Sagradio je i u pustinji kule i iskopao mnogo studenaca, jer je imao mnogo stoke i u Šefeli i po Ravnici, ratara i vinogradara u gorama i vrtovima, jer je volio poljodjelstvo.

²⁰ Ezekija je uradio tako po svoj Judeji čineći što je dobro, pravo i vjerno pred Jahvom, svojim Bogom. ²¹ U svakom poslu koji je počeo za službu Božjega Doma, i u zakonu i u zapovijedi tražeći Boga, trudio se svim svojim srcem i uspijevao.

²⁹ Podigao je i gradove, imao je mnogo blaga, sitne stoke i goveda, jer mu je Bog dao vrlo veliko imanje.

³ Na tu vijest razderah svoju odjeću i svoj ogrtač, čupao sam kosu i bradu svoju i sjedoh utučen.

¹⁵ Ali prijašnji upravitelji, moji prethodnici, ugnjetavahu narod: svakoga su dana od njega uzimali četrdeset šekela srebra za kruh; i njihove su sluge ugnjetavale narod. A ja nisam nikada tako činio, zbog straha Božjega.

³⁰ Svećenici i leviti očistili su sebe, a zatim su očistili narod, vrata i zid.

¹¹ Pripovijedao im je o sjaju svoga bogatstva, o mnoštvu svojih sinova i o svemu onome čime ga je kralj uzveličao i čime ga je uzdignuo nad sve svoje knezove i službenike.

¹ Bijaše nekoć u zemlji Usu čovjek po imenu Job. Bio je to čovjek neporočan i pravedan: bojao se Boga i klonio zla.

³ Imao je sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, pet stotina jarmova goveda, pet stotina magarica i veoma mnogo služinčadi. Čovjek taj bijaše najugledniji među svim istočnjacima. ⁴ Sinovi su njegovi običavali naizmjence priređivati gozbe kod jednoga od njih, svaki u svoj dan, te su pozivali svoje tri sestre da jedu i piju s njima. ⁵ A kad bi se izredali s gozbama, Job bi ih pozvao na očišćenje. Uranio bi izjutra i prinio paljenice za svakog od njih; mislio je: "Tko zna nisu li mi sinovi griješili i u srcu Boga hulili!" Tako je Job svagda činio.

⁸ Nato će Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan, boji se Boga i kloni zla!"

¹¹ Ali pruži jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice će te prokleti!" ¹² "Neka ti bude! - reče Jahve Satanu. - Sa svime što ima radi što ti drago; samo ruku svoju na nj ne diži." I Satan ode ispred lica Jahvina. ¹³ Jednoga dana, dok su Jobovi sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata,

¹⁵ kad iznenada Sabejci navališe na njih i oteše ih, pobivši momke oštrim mačem. Jedini ja utekoh da ti ovo javim." ¹⁶ Dok je on još to govorio, dođe drugi i reče: "Oganj Božji udari s neba, spali tvoje ovce i pastire te ih proždrije. Jedini ja utekoh da ti javim." ¹⁷ Dok je još govorio, dođe treći i reče: "Kaldejci navališe sa tri čete na tvoje deve i oteše ih, pobivši momke oštrim mačem. Jedini ja utekoh da ti javim."

¹⁹ I gle, vjetar se silan diže iz pustinje, udari na sva četiri ugla kuće, obori je na djecu te ona zaglaviše. Jedini ja utekoh da ti javim."

²¹ i reče: "Go iziđoh iz krila majčina, go ću se onamo i vratiti. Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!"

¹ Jednoga dana dođu opet sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a među njima pristupi i Satan. ² Jahve tad upita Satana: "Odakle dolaziš?" - "Evo prođoh zemljom i obiđoh je", odgovori on. ³ Nato će Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan: boji se Boga i kloni zla! On je još postojan u neporočnosti, pa si me uzalud izazvao da ga upropastim." ⁴ A Satan odvrati: "Koža za kožu! Sve što čovjek ima dat će za život. ⁵ Ali pruži ruku, dotakni se kosti njegove i mesa: u lice će te prokleti!"

⁵ Ali pruži ruku, dotakni se kosti njegove i mesa: u lice će te prokleti!" ⁶ "Neka ti bude! - reče Jahve Satanu. - U tvojoj je ruci; život mu samo sačuvaj!" ⁷ I Satan ode ispred lica Jahvina. On udari Joba zlim prištem od tabana do tjemena.

⁹ Tada mu njegova žena reče: "Zar si još postojan u neporočnosti? Prokuni Boga i umri!" ¹⁰ Job joj odgovori: "Brbljaš kao luđakinja! Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?" U svemu tome Job nije sagriješio svojim usnama.

⁵ A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, čitav si se smeo!

² "O, kad bi se jad moj izmjeriti mog'o, a nevolje moje stavit' na tezulju! ³ Teže one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi riječi zastraniti znaju.

¹⁹ Karavane temske očima ih traže, putnici iz Šebe nadaju se njima.

⁴ Ako mu djeca tvoja sagriješiše, preda ih zato bezakonju njinu.

²⁰ Ne, Bog neće odbacit' neporočne, niti će rukom poduprijet' opake.

²² Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava. ²³ I bič smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih.

⁴ Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporočan!

¹³ Umuknite sada! Dajte da govorim, pa neka me poslije snađe što mu drago.

¹⁴ Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasrće na mene.

⁸ Začudit će se zbog toga pravednici, na bezbožnika će planuti čestiti; ⁹ neporočni će na svom ustrajat' putu, čovjek čistih ruku ojačat će još više.

⁹ Slavu je moju sa mene skinuo, sa moje glave strgnuo je krunu. ¹⁰ Podsijeca me odasvud te nestajem; k'o drvo, nadu mi je iščupao.

²¹ Smilujte mi se, prijatelji moji, jer Božja me je ruka udarila.

¹⁴ A govorili su Bogu: 'Ostavi nas, ne želimo znati za tvoje putove! ¹⁵ TÓa tko je Svesilni da njemu služimo i kakva nam korist da ga zazivamo?'

² "Zar mi je i danas tužaljka buntovna? Teška mu ruka iz mene vapaj budi:

¹¹ Noga mi se stopa njegovih držala, putem sam njegovim išao ne skrećuć'; ¹² slušao sam nalog njegovih usana, pohranih mu riječi u grudima svojim.

¹⁰ Zar će se radovat' on u Svesilnome, zar će Boga svakog časa zazivati?

¹⁴ Ima li sinova mnogo, mač ih čeka, a porod mu neće imat' dosta kruha.

²⁸ A potom je rekao čovjeku: Strah Gospodnji - eto što je mudrost; 'Zla se kloni' - to ti je razumnost."

⁶ kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja ključaše mi kamen!

⁹ Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali. ¹⁰ Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik.

²⁵ Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj među svojim kad je četama kao onaj koji tješi ojađene.

¹ Sa svojim očima savez sam sklopio da pogledat neću nijednu djevicu. ² A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga? ³ TÓa nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine? ⁴ Ne proniče li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake? ⁵ Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela? ⁶ Nek' me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa će uvidjeti neporočnost moju! ⁷ Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala, ⁸ neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke! ⁹ Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah, ¹⁰ neka moja žena drugom mlin okreće, neka s drugim svoju podijeli postelju! ¹¹ Djelo bestidno time bih počinio, zločin kojem pravda treba da presudi, ¹² užego vatru što žeže do Propasti i što bi svu moju sažgala ljetinu. ¹³ Ako kada prezreh pravo sluge svoga il' služavke, sa mnom kad su se parbili, ¹⁴ što ću učiniti kada Bog ustane? Što ću odvratit' kad račun zatraži? ¹⁵ Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu? ¹⁶ Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine? ¹⁷ Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio? ¹⁸ TÓa od mladosti k'o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina! ¹⁹ Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača ²⁰ a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija? ²¹ Ako sam ruku na nevina podigao znajuć' da mi je na vratima branitelj, ²² nek' se rame moje od pleća odvali i neka mi ruka od lakta otpadne! ²³ Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio veličanstvu. ²⁴ Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!' ²⁵ Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke?

²⁵ Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke? ²⁶ Zar se, gledajući sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje, ²⁷ moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao? ²⁸ Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao. ²⁹ Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo, ³⁰ ja koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjući ga i želeći da umre? ³¹ Ne govorahu li ljudi mog šatora: 'TÓa koga nije on mesom nasitio'? ³² Nikad nije stranac vani noćivao, putniku sam svoja otvarao vrata. ³³ Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu ³⁴ jer sam se plašio govorkanja mnoštva i strahovao od prezira plemenskog te sam mučao ne prelazeć' svoga praga? ³⁵ O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optužnicu napiše protivnik, ³⁶ i ja ću je nosit' na svome ramenu, čelo ću njome k'o krunom uresit'. ³⁷ Dat ću mu račun o svojim koracima i poput kneza pred njega ću stupiti." ³⁸ Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale; ³⁹ ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare, ⁴⁰ [40a] neka mjesto žita po njoj niče korov, a mjesto ječma nek' posvud kukolj raste! [40b] Konac riječi Jobovih.

¹⁰ Stoga me čujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko i nepravednost od Svemogućega,

¹⁴ Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi čitav svoj duh k sebi vratio,

¹⁸ Onog koji kaže kralju: 'Nitkove!' a odličniku govori: 'Zlikovče!' ¹⁹ Koji nije spram knezovima pristran i jednak mu je ubog i mogućnik, jer oni su djelo ruku njegovih?

⁷ dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani?

⁴ "Odveć sam malen: što da odgovorim? Rukom ću svoja zatisnuti usta. ⁵ Riječ rekoh - neću više započeti; rekoh dvije - al' neću nastaviti." ⁶ Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reče: ⁷ "Bokove svoje opaši k'o junak, ja ću te pitat', a ti me pouči. ⁸ Zar bi i moj sud pogaziti htio, okrivio me da sebe opravdaš?

²⁵ Ništa slično na zemlji ne postoji i niti je tko tako neustrašiv.

⁷ Kada Jahve izgovori Jobu ove riječi, reče on Elifazu Temancu: "Ti i tvoja dva prijatelja raspalili ste gnjev moj jer niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job. ⁸ Zato uzmite sada sedam junaca i sedam ovnova i pođite k mome sluzi Jobu, pa prinesite za sebe paljenicu, a sluga moj Job molit će se za vas. Imat ću obzira prema njemu i neću vam učiniti ništa nažao zato što niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job."

⁸ Zato uzmite sada sedam junaca i sedam ovnova i pođite k mome sluzi Jobu, pa prinesite za sebe paljenicu, a sluga moj Job molit će se za vas. Imat ću obzira prema njemu i neću vam učiniti ništa nažao zato što niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job."

¹² Jahve blagoslovi novo Jobovo stanje još više negoli prijašnje. Blago mu je brojilo četrnaest tisuća ovaca, šest tisuća deva, tisuću jarmova volova i tisuću magarica. ¹³ Imao je sedam sinova i tri kćeri.

³ Osvrni se na glas mog prizivanja, o Kralju moj i Bože moj, jer tebe vruće zazivam!

¹² Nek' se raduju svi što se utječu tebi, neka kliču sve dovijeka! Štiti ih i nek se vesele u tebi koji ljube ime tvoje, [ (Psalms 5:13) jer pravednika, Jahve, ti blagoslivljaš, dobrotom ga svojom k'o štitom zaklanjaš. ]

²³ Odredbe njegove sve su mi pred očima, zapovijedi njegove nisam odbacio,

¹ Davidov. Kada se David pravio ludim pred Abimelekom, a on $ALEF

⁷ Eto, jadnik vapi, a Jahve ga čuje, izbavlja ga iz svih tjeskoba. $HET

¹⁴ Jezik svoj oda zla suspreži i usne od riječi prijevarnih! $SAMEK

¹⁹ Blizu je Jahve onima koji su skršena srca, a klonule duše spasava. $REŠ

¹ Zborovođi. Od sluge Jahvina Davida.

²⁷ Zla se kloni i čini dobro, i ostat ćeš dovijeka.

⁹ Izbavi me svih mojih bezakonja, ne daj da ruglo budem luđaku!

¹⁷ Ne boj se ako se tko obogati i ako se poveća blago doma njegova:

²¹ Povećaj dostojanstvo moje i opet me utješi:

¹⁰ Kraljevi Taršiša i otoka nosit će dare, vladari od Arabije i Sabe danak donositi.

¹⁰ kad se diže Bog da sudi, da spasi uboge na zemlji.

¹² Mladice svoje ispruži do mora i svoje ogranke do Rijeke.

¹¹ Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim bolji od tisuću drugih. Volim biti na pragu Doma Boga svoga nego boraviti u šatorima grešnika.

²⁰ Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: "Junaku stavih krunu na glavu, izabranika iz naroda izdigoh;

³⁸ ostat će dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu." ³⁹ A sada ti ga odbi i odbaci, silno se razgnjevi na pomazanika svoga. ⁴⁰ Prezre Savez sa slugom svojim i krunu njegovu do zemlje ponizi. ⁴¹ Razvali sve zidine njegove, njegove utvrde u ruševine baci. ⁴² Pljačkaju ga svi što naiđu, na ruglo je susjedima svojim. ⁴³ Podiže desnicu dušmana njegovih i obradova protivnike njegove. ⁴⁴ Otupi oštricu mača njegova, u boju mu ne pomože. ⁴⁵ Njegovu sjaju kraj učini, njegovo prijestolje na zemlju obori. ⁴⁶ Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio. ⁴⁷ TÓa dokle ćeš, Jahve? Zar ćeš se uvijek skrivati? Hoće li gnjev tvoj k'o oganj gorjeti? ⁴⁸ Sjeti se kako je kratak život moj, kako si ljude prolazne stvorio! ⁴⁹ Tko živ smrti vidjeti neće? Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati? ⁵⁰ Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na vjernost svoju? ⁵¹ Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mržnju pogana ⁵² s kojom nasrću dušmani tvoji, Jahve, s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga. [ (Psalms 89:53) Blagoslovljen Jahve dovijeka! Tako neka bude. Amen! ]

¹⁷ Dobrota Jahve, Boga našega, nek' bude nad nama daj da nam uspije djelo naših ruku, djelo ruku naših nek' uspije.

²⁰ Blagoslivljajte Jahvu, svi anđeli njegovi, vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, poslušni riječi njegovoj!

¹⁵ "Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!"

³⁸ I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše.

³ Evo: sinovi su Jahvin dar, plod utrobe njegova je nagrada. ⁴ Strelica u ruci ratnika - to su sinovi mladosti. ⁵ Blago čovjeku koji njima napuni tobolac, neće se postidjeti kad se prÓeo bude s dušmanom na vratima.

¹ Hodočasnička pjesma. Blago svakome koji se Jahve boji, koji njegovim hodi stazama! ² Plod ruku svojih ti ćeš uživati, blago tebi, dobro će ti biti. ³ Žena će ti biti kao plodna loza u odajama tvoje kuće; sinovi tvoji k'o mladice masline oko stola tvojega.

³ Žena će ti biti kao plodna loza u odajama tvoje kuće; sinovi tvoji k'o mladice masline oko stola tvojega. ⁴ Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek koji se Jahve boji!

¹ Hodočasnička pjesma. Davidova. Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti:

¹³ Strah Gospodnji mržnja je na zlo. Oholost, samodostatnost, put zloće i usta puna laži - to ja mrzim.

²² Gospodnji blagoslov obogaćuje i ne prati ga nikakva muka.

⁶ Ljubavlju se i vjernošću pomiruje krivnja, i strahom se Gospodnjim uklanja zlo.

¹ Ne hvali se danom sutrašnjim jer ne znaš što danas može donijeti.

¹⁵ I to je teško zlo što tako odlazi kako je i došao; pa kakva mu je korist što se u vjetar mučio.

¹⁹ Jer tada barem ne misli mnogo na dane svog života, kad mu Bog daje da mu se srce veseli.

² Svima je ista kob, pravednomu kao i opakom, čistomu i nečistomu, onomu koji žrtvuje kao i onomu koji ne žrtvuje; jednako dobru kao i grešniku, onomu koji se zaklinje kao i onomu koji se boji zakletve.

¹⁰ I što god nakaniš učiniti, učini dok možeš, jer nema ni djela, ni umovanja, ni spoznaje, ni mudrosti u Podzemlju u koje ideš.

¹² Čovjek ne zna svoga časa: kao ribe ulovljene u podmukloj mreži, i kao ptice u zamku uhvaćene, tako se hvataju sinovi ljudski u vrijeme nevolje koja ih iznenada spopada.

⁷ i vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao.

¹⁶ operite se, očistite. Uklonite mi s očiju djela opaka, prestanite zlo činiti!

² Okopa ga, iskrči kamenje, posadi ga lozom plemenitom. Posred njega kulu on podiže i u nj tijesak metnu. Nadaše se da će uroditi grožđem, a on izrodi vinjagu.

⁵ No sad ću vam reći što ću učiniti od svog vinograda: plot ću mu soriti da ga opustoše, zidinu razvaliti da ga izgaze.

²⁵ Zato se raspali gnjev Jahvin protiv njegova naroda, i on diže ruku na nj i udari ga te se potresoše gore: trupla njihova leže k'o smeće po ulicama, ali gnjev se njegov još ne smiri, ruka mu je sveđer podignuta.

²¹ Lutat će zemljom potlačen i gladan, izgladnjela bijes će ga spopasti, proklinjat će svoga kralja i svog Boga. Okrene l' se k nebu,

¹³ Evo zemlje kitimske ... podižu se kule opsadne, razaraju utvrde, sve je ruševina.

¹⁵ I na istoku ime Jahve slave oni, na otocima mora ime Jahve, Boga Izraelova.

⁸ Za kaznu ga potjera, izagna, odnese ga silnim dahom svojim u dan istočnjaka.

¹⁹ kad god prođe, dohvatit će vas; prolazit će svako jutro, danju i noću. Samo će vas strah uputit u objavu.

¹ Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima.

²⁴ Tko je pljačkašu izručio Jakova i otimačima Izraela? Nije li Jahve, protiv koga smo griješili, čijim putima ne htjedosmo hoditi, čiji Zakon nismo slušali?

⁷ ja tvorim svjetlost i stvaram tamu. Ja stvaram sreću i dovodim nesreću, ja, Jahve, činim sve to.

¹⁴ Ovako govori Jahve: "Ratari Egipta i trgovci Kuša, i Sebejci, ljudi rasta visoka, prijeći će tebi i tvoji će biti; za tobom će ići okovani, tebi će se klanjati i molit će ti se: 'Jedino je kod tebe Bog, nema drugoga; ništavni su bogovi.'"

¹¹ U to će se vrijeme reći narodu ovom i Jeruzalemu: Vruć vjetar s pustinjskih sipina puše prema kćeri naroda moga; ali ne da hladi i da pročisti! ¹² Doći će mi vjetar pun prijetnje, i ja ću im tada izreći sud!

¹⁴ Operi opačinu sa srca svoga, Jeruzaleme, da bi se spasio. Dokle će se u grudima tvojim misli zločinačke gnijezditi?

⁹ Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne? ¹⁰ Ja, Jahve, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih.

²⁰ i svu onu mješavinu naroda: sve kraljeve zemlje Usa, sve kraljeve zemlje filistejske, Aškelon, Gazu, Ekron i ono što ostade od Ašdoda;

⁵ A kralj Sidkija odgovori: "Eto, on je u vašim rukama, jer kralj ionako više nema nikakve vlasti nad vama."

³¹ Teklič tekliča prestiže, glasnik juri za glasnikom, da jave kralju babilonskom da mu je grad sa svih strana zauzet,

¹² Svi vi što putem prolazite, pogledajte i vidite ima li boli kakva je bol kojom sam ja pogođen, kojom me Jahve udari u dan žestokog gnjeva svoga!

³⁸ Ne dolazi li iz usta Svevišnjega i dobro i zlo?

²¹ Raduj se i veseli se, Kćeri edomska, ti koja živiš u zemlji Usu: doći će i do tebe čaša, opit ćeš se i razgoliti.

¹⁴ preostanu li u njoj samo tri čovjeka - Noa, Daniel i Job - ti će se svojom pravednošću spasiti - riječ je Jahve Gospoda.

²⁰ a u njoj preostanu samo ona tri čovjeka, Noa, Daniel i Job, života mi moga - riječ je Jahve Gospoda - oni neće spasiti ni sinova ni kćeri nego samo sebe svojom pravednošću."

⁴² Tu se čulo pocikivanje bezbrižnog društva zbog velikog mnoštva dovedena sa svih strana pustinje; stavljali su ženama na ruke narukvice i na glavu vijence prekrasne.

⁴ I taj mi čovjek reče: "Sine čovječji, gledaj svojim očima i slušaj svojim ušima, popamti sve što ću ti pokazati, jer si doveden ovamo da ti pokažem. Objavi domu Izraelovu sve što ovdje vidiš."

²⁵ On reče: "Ali ja vidim četiri čovjeka, odriješeni šeću po vatri i ništa im se zlo ne događa; četvrti je sličan sinu Božjemu."

⁸

⁶ Trubi li truba po gradu da se narod ne uzbuni? Hoće li kob pogoditi grad ako je Jahve ne pošalje?

⁶ "Zato dadoh da vam zubi čisti ostanu u svim gradovima vašim, ostavih vas bez kruha u svim selima vašim; pa ipak se ne obratiste k meni" - riječ je Jahvina. ⁷ "Uskratih vam i kišu tri mjeseca prije žetve; pustih da kiši na jedan grad, al' ne i na drugi; jedno bi se polje nakvasilo, a drugo bi se - na koje ne pustih kiše - sasušilo. ⁸ Dva-tri grada lutahu tako u treći da piju vode, ali se ne mogoše napiti, pa ipak se ne obratiste k meni" - riječ je Jahvina. ⁹ "Udarah vas snijeću i medljikom, sasuših vam vrtove i vinograde, proždriješe vam skakavci smokve i masline, pa ipak se ne obratiste k meni" - riječ je Jahvina. ¹⁰ "Poslah na vas kugu poput kuge egipatske; mladiće vaše poklah mačem, a konji vam bjehu k'o plijen odvedeni; napunih vam nosnice smradom iz tabora vašega, pa ipak se ne obratiste k meni" - riječ je Jahvina. ¹¹ "Obarah vas k'o što Bog obori Sodomu i Gomoru, bijaste k'o glavnja iz ognja istrgnuta, pa ipak se ne obratiste k meni" - riječ je Jahvina.

⁴ Evo što mi pokaza Jahve Gospod: Gle, Jahve Gospod pozva oganj da kažnjava; već proždrije veliki Bezdan i uprav poče gutati polje.

⁶ Da! Evo dižem Kaldejce, narod divlji i naprasit što nadire širom zemlje da obitavališta otme tuđa.

¹⁰ Čovjek koji stajaše među mirtama odgovori: "Ovo su oni koje je poslao Jahve da obilaze zemlju." ¹¹ Oni se obratiše anđelu Jahvinu, koji stajaše među mirtama, i kazaše: "Obišli smo zemlju, i gle: sva zemlja počiva i miruje."

⁵ Podigoh oči i vidjeh. I gle: čovjek, a u ruci mu mjeračko uže.

⁸ i reče mu: "Trči, reci onome mladiću ovako: Jeruzalem će biti kao otvoren grad radi mnoštva ljudi i stoke koji će biti u njemu.

¹ Potom mi pokaza Jošuu, velikog svećenika, koji stajaše pred anđelom Jahvinim, i Satana, koji mu stajaše zdesna da ga tuži.

⁷ Krepko oni stupaju, nestrpljivi da obiđu zemlju. On im reče: "Idite, obiđite zemlju!" I oni krenuše obilaziti zemljom.

¹⁰ O kada bi tko od vas zatvorio vrata da mi zaludu ne palite ognja na žrtveniku! Niste mi mili - govori Jahve nad Vojskama - i ne primam žrtve iz ruke vaše.

¹³ Teške su besjede vaše protiv mene - govori Jahve. ¹⁴ Vi ipak pitate: "Što smo između sebe govorili protiv tebe?" Govorili ste: "Zaludu je Bogu služiti i kakva je korist što njegove čuvamo propise i žalosni hodimo pred Jahvom nad Vojskama.

²⁷ Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika."

⁴³ "A kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja, ali ne nalazi!

²⁶ Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj?

¹⁰ "Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima."

¹⁵ Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?'"

³⁹ I ode malo dalje, pade ničice moleći: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti."

²¹ Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, ²² preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. ²³ Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka."

⁶ Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim.

⁷⁵ u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje.

³⁸ Enošev, Šetov, Adamov, Božji.

³² A ondje u gori paslo je poveliko krdo svinja. Zaklinjahu ga dakle da im dopusti ući u njih. I on im dopusti. ³³ Tada zlodusi iziđoše iz čovjeka i uđoše u svinje. Krdo jurnu niz obronak u jezero i podavi se.

¹⁹ Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!' ²⁰ Ali Bog mu reče: 'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?'

¹ Upravo u taj čas dođoše neki te mu javiše što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. ² Isus im odgovori: "Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? ³ Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! ⁴ Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? ⁵ Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti."

²⁷ jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi. ²⁸ Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. ²⁹ A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome, zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi.

⁷ Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu?

³⁴ "Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan

³¹ "Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. ³² Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću."

³⁹ Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: "Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!" ⁴⁰ A drugi ovoga prekoravaše: "Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom?

⁴⁷ Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: "Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!"

³⁵ Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu. ³⁶ Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu."

⁷⁰ Odgovori im Isus: "Nisam li ja vas dvanaestoricu izabrao? A ipak, jedan je od vas đavao."

⁵⁵ Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste.

¹¹ Odgovori mu Isus: "Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veći grijeh onaj koji me predao tebi."

²⁸ da učine što tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude.

²² Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga.

²⁶ Nato Pavao uze one ljude, sutradan se s njima zajedno posveti, uđe u Hram, oglasi svršetak dana posvećenja nakon kojih će se za svakoga od njih prinijeti prinos.

⁴ Kad su urođenici vidjeli gdje mu životinja visi o ruci, govorili su među sobom: "Ovaj je čovjek zacijelo ubojica: umakao je moru i Pravda mu ne da živjeti."

²⁰ Čovječe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: "Što si me ovakvim načinio?"

⁵ Zato ne sudite ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin koji će iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga.

¹³ Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati.

² Ljubomoran sam doista na vas Božjim ljubomorom: ta zaručih vas s jednim mužem, kao čistu djevicu privedoh vas Kristu.

⁷ I da se zbog uzvišenosti objava ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim.

² u kojima ste nekoć živjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti zraka, po tomu duhu koji sada djeluje u sinovima neposlušnima.

²⁰ Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista!

¹⁸ Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete,

¹⁸ U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.

⁸ Uistinu, tjelesno vježbanje malo čemu koristi, a pobožnost je svemu korisna jer joj je obećan život - sadašnji i budući.

⁶ Pa i jest dobitak velik pobožnost, zadovoljna onim što ima! ⁷ Ta ništa nismo donijeli na svijet te iz njega ništa ni iznijeti ne možemo!

¹ Bratoljublje neka je trajno!

⁴ Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostataka.

¹² Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.

¹⁷ Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene.

¹¹ Eto: blaženima nazivamo one koji ustrajaše. Za postojanost Jobovu čuste i nakanu Gospodnju vidjeste jer milostiv je Gospodin i milosrdan!

⁵ vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje, spremno da se objavi u posljednje vrijeme.

⁷ da prokušanost vaše vjere - dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša - stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista.

¹¹ zla nek se kloni, a čini dobro, mir neka traži i za njim ide:

⁶ Ponizite se dakle pod snažnom rukom Božjom da vas uzvisi u pravo vrijeme.

⁸ Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre.

⁹ Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija - imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi.

⁹ Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija - imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi. ¹⁰ I začujem glas na nebu silan: "Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim.

¹² Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo i more, jer Đavao siđe k vama, gnjevan veoma, znajući da ima malo vremena!" ¹³ Kad Zmaj vidje da je zbačen na zemlju, stade progoniti Ženu koja rodi muškića. ¹⁴ No Ženi bijahu dana dva velika krila orlujska da odleti u pustinju, u svoje sklonište gdje se, sklonjena od Zmije, hrani jedno vrijeme i dva vremena i polovicu vremena. ¹⁵ I Zmija iz usta pusti za Ženom vodu poput rijeke da je rijeka odnese. ¹⁶ Ali zemlja priteče u pomoć Ženi: otvori usta i popi rijeku što je Zmaj pusti iz usta. ¹⁷ I razgnjevi se Zmaj na Ženu pa ode i zarati se s ostatkom njezina potomstva, s onima što čuvaju Božje zapovijedi i drže svjedočanstvo Isusovo. [ (Revelation of John 12:18) I stade na morski žal. ]

¹³ Čini znamenja velika: i oganj spušta s neba na zemlju naočigled ljudi.

⁹ I silna je žega palila ljude te su hulili ime Boga koji ima vlast nad tim zlima, ali se ne obratiše da mu slavu dadu.

¹¹ i hulili Boga nebeskoga zbog muka i čireva, ali se ne obratiše od djela svojih.

²¹ a iz neba se spusti na ljude tuča velika, poput talenta. Ljudi su hulili Boga zbog zla tuče jer zlo njezino bijaše silno veliko.

⁸ izići će zavesti narode sa četiri kraja zemlje, Goga i Magoga, i skupiti ih u boj. Bit će ih kao pijeska morskoga.