Job 17 Cross References - Croatian

¹ Daha mi nestaje, gasnu moji dani i za mene već se skupljaju grobari. ² Rugači su evo mene dohvatili, od uvreda oka sklopiti ne mogu. ³ Stoga me zaštiti i budi mi jamcem kad mi nitko u dlan neće da udari. ⁴ Jer, srca si njina lišio razuma i dopustiti im nećeš da opstanu. ⁵ K'o taj što imanje dijeli drugovima, a djeci njegovoj dotle oči gasnu, ⁶ narodima svim sam na ruglo postao, onaj kom u lice svatko pljunut' može. ⁷ Od tuge vid mi se muti u očima, poput sjene moji udovi postaju. ⁸ Začudit će se zbog toga pravednici, na bezbožnika će planuti čestiti; ⁹ neporočni će na svom ustrajat' putu, čovjek čistih ruku ojačat će još više. ¹⁰ Hajde, svi vi, nećete li opet počet', tÓa među vama ja mudra ne nalazim! ¹¹ Minuli su dani, propale zamisli, želje srca moga izjalovile se. ¹² 'U noći najcrnjoj, dan se približava; blizu je već svjetlo što tminu izgoni.' ¹³ A meni je nada otići u Šeol i prostrijeti sebi ležaj u mrklini. ¹⁴ Dovikujem grobu: 'Oče moj rođeni!' a crve pozdravljam: 'Mati moja, sestro!' ¹⁵ Ali gdje za mene ima jošte nade? Sreću moju tko će ikada vidjeti? ¹⁶ Hoće li u Šeol ona sa mnom sići da u prahu zajedno otpočinemo?"

⁵ Zar mi on nije rekao: 'Ona mi je sestra.' A ona mi je sama rekla: 'On je moj brat.' Čiste sam savjesti i neokaljanih ruku ovo učinio."

²⁷ Zašto si potajno pobjegao, u bludnju me zaveo i nisi me obavijestio? Otpratio bih te s veseljem i pjesmom, uz bubnje i lire.

⁹ Ja za nj jamčim; mene drži odgovornim za nj. Ako ga tebi ne vratim i preda te ga ne dovedem, bit ću ti kriv svega vijeka.

³² Jer tvoj je sluga zajamčio ocu svome za dječaka, rekavši: 'Ako ti ga ne vratim, bit ću kriv svome ocu svega vijeka.'

⁵ Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena,

⁶⁵ Ali među tim narodima nećeš imati mira; ni tvome stopalu neće biti počivališta, nego će ti ondje Jahve dati srce uznemireno, oči utonule, dušu tjeskobnu.

⁶⁷ U strahu koji će ti stezati srce i od prizora što će ga oči tvoje gledati, jutrom ćeš govoriti: 'Oh, da je već večer!' a navečer ćeš govoriti: 'Oh, da je već jutro!'

⁶ Uz to joj je suparnica njezina zanovijetala da je ponizi što joj Jahve ne bijaše dao od srca poroda. ⁷ Tako je bivalo svake godine kad god bi polazili u Dom Jahvin: Penina je zanovijetala Ani. Ana je stoga plakala i nije htjela jesti.

³¹ Tada javiše Davidu da je i Ahitofel među urotnicima s Abšalomom. A David zavapi: "Obezumi Ahitofelove savjete, Jahve!"

¹⁴ Tada Abšalom i svi Izraelci rekoše: "Bolji je savjet Hušaja Arčanina nego savjet Ahitofelov." Jer Jahve bijaše odlučio da se osujeti izvrsna Ahitofelova osnova, kako bi navukao nesreću na Abšaloma.

⁷ tada ću istrijebiti Izraela iz zemlje koju sam mu dao; ovaj ću Dom, koji sam posvetio svome Imenu, odbaciti od sebe, i Izrael će biti poruga i podsmijeh svim narodima.

¹² Ali neću to učiniti za tvoga života, zbog oca tvojega Davida; uzet ću ga iz ruke tvoga sina.

¹⁶ Dok je on to govorio, kralj ga upita: "Jesi li postavljen kralju za savjetnika? Prestani! Zašto da te pogube?" Tada prorok ušutje, ali nadoda: "Znam da te Bog odlučio uništiti kad to činiš a ne slušaš mojega savjeta."

¹³ U miru bih vječnom počivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao

¹⁷ Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze počinka. ¹⁸ Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara. ¹⁹ Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga.

⁶ Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporočnost tvoja životu ufanje?

¹¹ Zar snage imam da mogu čekati? Radi kakve svrhe da ja duže živim?

²⁹ Povucite riječ! Kakve li nepravde! Povucite riječ, neporočan ja sam!

³ mjeseci jada tako me zapadoše i noći su mučne meni dosuđene. ⁴ Liježuć' mislim svagda: 'Kada ću ustati?' A dižuć se: 'Kada večer dočekati!' I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.

⁶ Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade.

¹³ Kažem li: 'Na logu ću se smirit', ležaj će mi olakšati muke', ¹⁴ snovima me prestravljuješ tada, prepadaš me viđenjima mučnim.

²⁵ Od skoroteče su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videć.' ²⁶ K'o čamci od rogoza hitro promiču, k'o orao na plijen kada se zaleti.

³³ Niti kakva suca ima među nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,

²¹ prije nego ću na put bez povratka, u zemlju tame, zemlju sjene smrtne, ²² u zemlju tmine guste i meteža, gdje je svjetlost slična noći najcrnjoj."

²⁰ A zlikovcima ugasnut će oči, neće im više biti utočišta: izdahnut', bit će jedina im nada."

² "Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama će izumrijeti mudrost.

⁴ Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporočan!

⁹ Zar bi dobro bilo da vas on ispita? Zar biste ga obmanuli k'o čovjeka?

¹⁵ On me ubit' može: nade druge nemam već da pred njim svoje držanje opravdam.

²⁸ Život mi se k'o trulo drvo raspada, k'o haljina što je moljci izjedaju!

¹⁴ - jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut' može? - čekao bih te sve dane vojske svoje dok ne bi došao da mi smjenu dadeš.

⁹ Što ti znadeš, a da i mi ne znamo, što ti razumiješ, a da to ne shvaćamo?

⁸ Ustao je proti meni da svjedoči i u lice mi se baca klevetama.

¹⁶ Zapalilo mi se sve lice od suza, sjena tamna preko vjeđa mi je pala.

²⁰ Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suze moje liju:

¹ Daha mi nestaje, gasnu moji dani i za mene već se skupljaju grobari.

⁴ Jer, srca si njina lišio razuma i dopustiti im nećeš da opstanu.

¹³ A meni je nada otići u Šeol i prostrijeti sebi ležaj u mrklini. ¹⁴ Dovikujem grobu: 'Oče moj rođeni!' a crve pozdravljam: 'Mati moja, sestro!'

¹³ Boleština kobna kožu mu razjeda, prvenac mu smrti nagriza udove. ¹⁴ Njega izvlače iz šatora njegova da bi ga odveli vladaru strahota.

¹⁰ Podsijeca me odasvud te nestajem; k'o drvo, nadu mi je iščupao.

¹⁷ Mojoj je ženi dah moj omrznuo, gadim se djeci vlastite utrobe.

²⁶ A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga.

³ Otrpite da riječ jednu ja izrečem, kad završim, tad se rugajte slobodno.

²⁶ Obojica leže zajedno u prahu, crvi ih jednako prekrivaju oba.

³² A kad ga na kraju na groblje odnesu, na grobni mu humak postavljaju stražu. ³³ Lake su mu grude zemlje u dolini dok za njime ide čitavo pučanstvo.

¹⁹ Videć' im propast, klikću pravednici, neporočni se njima izruguju:

³⁰ Iz nevolje on izbavlja nevinoga; i tebe će spasit' tvoje čiste ruke."

¹⁴ Za mraka se diže ubojica, kolje ubogog i siromaha. U gluhoj se noći lopov skiće [16a] i u tmini provaljuje kuće. ¹⁵ Sumrak žudi oko preljubnika: 'Nitko me vidjet neće', kaže on i zastire velom svoje lice. ¹⁶ [16b]Za vidjela oni se skrivaju, oni neće da za svjetlost znaju.

²⁰ Zaboravilo ga krilo što ga rodi, ime se njegovo više ne spominje: poput stabla zgromljena je opačina.

⁹ Rugalicom sam postao takvima i njima sada služim kao priča!

²³ Da, znadem da si me smrti predao, saborištu zajedničkom svih živih.

³⁰ Na meni sva je koža pocrnjela, i kosti mi je sažgala ognjica.

⁹ Dob poodmakla ne daje mudrosti a niti starost pravednosti uči.

²¹ Nijednoj strani priklonit se neću niti laskat ja namjeravam kome. ²² Laskati ja ne umijem nikako, jer smjesta bi me Tvorac moj smaknuo.

¹⁸ da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u Podzemlje. ¹⁹ Bolešću on ga kara na ležaju kad mu se kosti tresu bez prestanka, ²⁰ kad se kruh gadi njegovu životu i ponajbolje jelo duši njegovoj; ²¹ kada mu tijelo gine naočigled i vide mu se kosti ogoljele, ²² kad mu se duša približava jami a život njegov boravištu mrtvih. ²³ Ako se uza nj nađe tad anđeo, posrednik jedan između tisuću, da čovjeka na dužnost opomene, ²⁴ pa se sažali nad njim i pomoli: 'Izbavi ga da u jamu ne ide; za život njegov nađoh otkupninu! ²⁵ Neka mu tijelo procvate mladošću, nek' se vrati u dane mladenačke!' ²⁶ Vapije k Bogu i Bog ga usliša: radosno On ga pogleda u lice; vrati čovjeku pravednost njegovu. ²⁷ Tada čovjek pred ljudima zapjeva: 'Griješio sam i pravo izvrtao, ali mi Bog zlom nije uzvratio. ²⁸ On mi je dušu spasio od jame i život mi se veseli svjetlosti.'

³⁰ Nad pucima bdi k'o i nad čovjekom da ne zavlada tko narod zavodi.

⁷ Kada Jahve izgovori Jobu ove riječi, reče on Elifazu Temancu: "Ti i tvoja dva prijatelja raspalili ste gnjev moj jer niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job.

¹⁶ Poslije toga Job doživje dob od sto četrdeset godina i vidje djecu svoju i djecu svoje djece do četvrtog koljena. Potom umrije Job, star, nauživši se života.

⁷ Iznemogoh od pusta jecanja, u noći postelju plačem zalijevam, suzama ležaj natapam.

² U pomoć, Jahve, jer nestaje pobožnih, vjernosti nema više među ljudima! ³ Svatko laže svome bližnjemu, govori usnama lažljivim i srcem dvoličnim.

¹⁰ Jer mi nećeš ostavit' dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.

⁴ Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno: duša mu se ne predaje ispraznosti, i ne kune se varavo.

¹³ Duša će mu u sreći počivati, a potomci će njegovi zaposjesti zemlju. $SAMEK

⁶ U nedužnosti ruke svoje perem i obilazim žrtvenik tvoj, Jahve,

¹⁴ U Jahvu se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek' bude srce tvoje: u Jahvu se uzdaj!

⁹ Nisi me predao u ruke dušmana, noge si mi na prostran put izveo. ¹⁰ Smiluj mi se, Jahve, jer sam u tjeskobi, od jada slabi mi oko, duša i tijelo.

¹⁴ Kao za prijateljem, za bratom - obilažah tužan; od žalosti se pogurih kao onaj što za majkom žali. ¹⁵ A sada kad posrnuh ja, oni se raduju, skupiše se protiv mene da udare iznenada, i bez prestanka oni me razdiru. ¹⁶ Ruglom na ruglo iskušavaju me i zubima škripaju na mene.

¹⁴ Učinio si nas ruglom susjedima našim, na podsmijeh i igračku onima oko nas.

⁹ životu je cijena previsoka, i nikada je neće platiti

¹² Eto, takvi su grešnici: uvijek spokojni, bogatstvo zgrću. ¹³ Jesam li, dakle, samo ja uzalud čuvao srce čisto i u nedužnosti prao ruke

¹³ Jesam li, dakle, samo ja uzalud čuvao srce čisto i u nedužnosti prao ruke ¹⁴ kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom? ¹⁵ Da sam kazao: "Govorit ću kao i oni", izdao bih rod sinova tvojih.

⁷ Prolaze li suhom dolinom, u izvor je vode promeću i prva je kiša u blagoslov odijeva.

¹¹ Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim bolji od tisuću drugih. Volim biti na pragu Doma Boga svoga nego boraviti u šatorima grešnika.

³ Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome. ⁴ Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži Podzemlju.

⁴ Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži Podzemlju. ⁵ Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku.

⁵ Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku. ⁶ Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku. ⁷ Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan. ⁸ Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš.

¹ Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega, što počivaš u sjeni Svemogućega,

²³ K'o sjena što se naginje ja nestajem, progone me kao skakavca.

¹²² Založi se za slugu svojega da me ne satru oholice!

⁸ Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.

⁷ Usliši me brzo, o Jahve, dah moj već je na izmaku! Lica svojeg preda mnom ne skrivaj, da ne postanem kao oni koji u grob silaze!

¹⁸ A pravednička je staza kao svjetlost svanuća, koja je sve jasnija do potpunog dana.

¹¹ i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i tvoja oskudica kao oružanik.

¹⁵ Veoma zlo prolazi tko jamči za drugoga, a bez straha je tko mrzi na jamstvo.

¹⁶ Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez straha je.

⁹ Srce čovječje smišlja svoj put, ali Jahve upravlja korake njegove.

¹⁸ Nerazuman čovjek daje ruku i jamči pred svojim bližnjim.

²¹ Mnogo je namisli u srcu čovječjem, ali što Jahve naumi, to i bude.

¹⁶ Uzmi haljinu onomu tko je jamčio za drugoga; oplijeni njega umjesto tuđinca.

¹⁹ Tko okolo kleveće, otkriva tajne: zato se ne miješaj s onim komu su usne uvijek otvorene.

²⁶ Ne budi među onima koji daju ruku, koji jamče za dugove:

⁵ Čovjek koji laska bližnjemu svome razapinje mrežu stopama njegovim.

⁸ Korist zemlje je nada sve; i kralj ovisi o zemljištu.

¹² Tko zna što je dobro čovjeku u životu njegovu, za ono malo dana koje tako isprazno živi, koji mu prolaze kao sjena? Tko će kazati čovjeku što će biti poslije njega pod suncem?

¹⁰ I što god nakaniš učiniti, učini dok možeš, jer nema ni djela, ni umovanja, ni spoznaje, ni mudrosti u Podzemlju u koje ideš.

¹⁵ Kad na molitvu ruke širite, je od vas oči odvraćam. Molitve samo množite, ja vas ne slušam. Ruke su vam u krvi ogrezle, ¹⁶ operite se, očistite. Uklonite mi s očiju djela opaka, prestanite zlo činiti!

¹² Na gozbama im harfe i citare, bubnjevi i frule uz vino, a za djelo Jahvino ne mare, ne gledaju djelo ruku njegovih.

¹⁰ Kujte naum - bit će uništen, dogovarajte se samo, bit će uzalud, jer s nama je Bog!

¹¹ Oholost se tvoja sruši u Podzemlje i buka tvojih harfa; pod tobom je ležaj od truleži, a crvi tvoj su pokrivač.

¹⁴ U njih je ulio Jahve duh vrtoglavi te zavode Egipat u svakom mu činu da tetura k'o pijanac kada bljuje.

⁸ Bit će ondje čista cesta, a zvat će se Sveti put: nitko nečist njime neće proći, bezumnici njime neće lutati. ⁹ Ondje neće više biti lÓava, nit' će onud zvijer prolaziti, već će hodit' samo otkupljeni, ¹⁰ vraćati se otkupljenici Jahvini. Doći će u Sion kličuć' od radosti, s veseljem vječnim na čelima; pratit će ih radost i veselje, pobjeći će bol i jauci.

¹⁰ "Govorio sam: U podne dana svojih ja moram otići. Na vratima Podzemlja mjesto mi je dano za ostatak mojih ljeta.

¹⁰ "Govorio sam: U podne dana svojih ja moram otići. Na vratima Podzemlja mjesto mi je dano za ostatak mojih ljeta. ¹¹ Govorio sam: Vidjet više neću Jahve na zemlji živih, vidjet više neću nikoga od stanovnika ovog svijeta. ¹² Stan je moj razvrgnut, bačen daleko, kao šator pastirski; poput tkalca moj si život namotao da bi me otkinuo od osnove. Od jutra do noći skončat ćeš me, ¹³ vičem sve do jutra; kao što lav mrska kosti moje, od jutra do noći skončat ćeš me. ¹⁴ Poput laste ja pijučem, zapomažem kao golubica, uzgor mi se okreću oči, zauzmi se, jamči za me.

¹⁴ Poput laste ja pijučem, zapomažem kao golubica, uzgor mi se okreću oči, zauzmi se, jamči za me.

¹⁷ bolest će mi se pretvorit' u zdravlje. Ti si spasio dušu moju od jame uništenja, za leđa si bacio sve moje grijehe. ¹⁸ Jer Podzemlje ne slavi te, ne hvali te Smrt; oni koji padnu u rupu u tvoju se vjernost više ne uzdaju.

²⁹ Umornome snagu vraća, jača nemoćnoga. ³⁰ Mladići se more i malakšu, iznemogli, momci posrću. ³¹ Al' onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se.

² da bi ušao u mir. Tko god je pravim putem hodio počiva na svom ležaju.

¹⁶ Jer neću se prepirati dovijeka ni vječno se ljutiti: preda mnom bi podlegao duh i duše što sam ih stvorio.

²⁵ Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži. ²⁶ Dobro je u miru čekati spasenje Jahvino!

³⁷ Tko je rekao nešto i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio?

¹⁷ Već nam oči iščilješe iščekujući pomoć, ali uzalud; s kula naših zureć' u daljinu očekivasmo narod koji nas ne može spasiti.

¹⁷ Evo zašto nam srce boluje, evo zašto nam oči se zastiru:

¹¹ Reče mi: "Sine čovječji, te kosti - to je sav dom Izraelov. Evo, oni vele: 'Usahnuše nam kosti i propade nam nada, pogibosmo!'

⁶ Vode me do grla okružiše, bezdan me opkoli. Trave mi glavu omotaše,

¹³ Prečiste su tvoje oči da bi zloću gledale. Ti ne možeš motriti tlačenja. Zašto gledaš vjerolomce, šutiš kad zlikovac ništi pravednijeg od sebe?

¹⁸ I tada ćete opet razlikovati pravednika od grešnika, onoga koji služi Bogu od onoga koji mu ne služi. [ (Malachi 3:19) Jer evo dan dolazi poput peći užaren; oholi i zlikovci bit će kao strnjika: dan koji se bliži spalit će ih - govori Jahve nad Vojskama - da im neće ostati ni korijena ni grančice. ] [ (Malachi 3:20) A vama koji se Imena moga bojite sunce pravde će ogranuti sa zdravljem u zrakama, i vi ćete izlaziti poskakujući kao telad na pašu. ] [ (Malachi 3:21) I gazit ćete bezbožnike kao prah pod nogama u dan koji spremam" - govori Jahve nad Vojskama. ] [ (Malachi 3:22) "Spomenite se Zakona Mojsija, sluge moga, kome sam na Horebu propisao zakone i uredbe za sav Izrael. ] [ (Malachi 3:23) Evo, poslat ću vam proroka Iliju prije nego dođe Dan Jahvin, dan velik i strašan. ] [ (Malachi 3:24) On će obratiti srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima, da ne dođem i ne udarim prokletstvom zemlju." ]

²⁵ U ono vrijeme reče Isus: "Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.

¹¹ On im odgovori: "Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano.

³⁹ A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: ⁴⁰ "Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!" ⁴¹ Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: ⁴² "Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! ⁴³ Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: 'Sin sam Božji!'" ⁴⁴ Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici.

² I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku.

²⁷ Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. ²⁸ Pokazat ćeš mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga. ²⁹ Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana. ³⁰ Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, ³¹ unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo: Nije ostavljen u Podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda.

³⁴ Da ga pak uskrisi od mrtvih te se on više nikad neće vratiti u trulež, rekao je ovime: Dat ću vama svetinje Davidove, pouzdane. ³⁵ Zato i na drugome mjestu kaže: Nećeš dati da Svetac tvoj ugleda truleži. ³⁶ David doista, pošto u svom naraštaju posluži volji Božjoj, preminu, pridruži se ocima svojim i vidje trulež, ³⁷ a Onaj koga Bog uskrisi ne vidje truleži.

⁴⁶ Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: "Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo poganima.

¹³ A ne bih htio, braćo, da ne znate: često sam bio nakanio doći k vama - i sve dosad bio spriječen - da i među vama uberem koji plod kao i među drugim narodima.

⁸ kao što je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, oči da ne vide, uši da ne čuju sve do dana današnjega.

³³ O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi!

²⁰ Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživač ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta?

⁵ Vama na sramotu govorim. Tako? Zar nema među vama ni jednoga mudra koji bi mogao rasuditi među braćom?

⁴² Tako i uskrsnuće mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti;

⁵³ Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost. ⁵⁴ A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana: Pobjeda iskapi smrt.

⁹ Ali u sebi prihvatismo i smrtnu osudu da se ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve.

¹⁵ U tom uvjerenju namjeravao sam najprije doći k vama ¹⁶ i preko vas prijeći u Makedoniju pa se opet, da biste imali i drugu milost, iz Makedonije vratiti k vama da me vi otpratite u Judeju. ¹⁷ Pa jesam li možda bio lakomislen kad sam to namjeravao? Ili što namjeravam, po tijelu namjeravam te je u mene istodobno "Da, da!" i "Ne, ne!"?

⁹ "Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje." Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. ¹⁰ Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.

⁵ Nikada se zaista kako znate, ne poslužismo ni laskavom riječju ni - Bog nam je svjedok - prikrivenom pohlepom.

²² Utoliko je Isus i postao jamac boljega Saveza.

¹³ De sada, vi što govorite: "Danas ili sutra otići ćemo u taj i taj grad, provesti ondje godinu, trgovati i zaraditi", ¹⁴ a ne znate što će sutra biti. Ta što je vaš život? Dašak ste što se načas pojavi i zatim nestane! ¹⁵ Umjesto da govorite: "Htjedne li Gospodin, živjet ćemo i učiniti ovo ili ono",

⁵ vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje, spremno da se objavi u posljednje vrijeme.

¹⁹ Od nas iziđoše, ali ne bijahu od nas. Jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama; ali neka se očituje da nisu od nas.