Job 20:2 Cross References - Croatian

² "Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuđenje

² "Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat' od riječi!

¹⁹ Tko se sa mnom hoće parničiti? - Umuknut ću potom te izdahnut'.

³ dok slušam ukore koji me sramote, al' odgovor mudar um će moj već naći.

¹³ Nemojte reći: 'Na mudrost smo naišli! Bog će ga pobit jer čovjek ne može.' ¹⁴ Nije meni on besjedu upravio: odvratit mu neću vašim riječima. ¹⁵ Poraženi, otpovrgnut ne mogu, riječi zapeše u grlu njihovu. ¹⁶ Čekao sam! Al', gle, oni ne zbore. Umukoše, ni riječ više da kažu! ¹⁷ Na meni je da progovorim sada, znanje ću svoje i ja izložiti. ¹⁸ Riječi mnoge u meni naviru dok iznutra moj duh mene nagoni. ¹⁹ Gle, nutrina mi je k'o mošt zatvoren, k'o nova će se raspući mješina. ²⁰ Da mi odlane, govorit ću stoga, otvorit ću usne i odvratit' vama.

²² Blagoslovljen Jahve jer me obasu čudesnom dobrotom u gradu tvrdom.

² Odlučio sam: "Čuvat ću put svoj da ne zgriješim jezikom; usta ću svoja zauzdati dokle god preda mnom bude bezbožnik." ³ Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah, ali uzalud - bol mi postade gorča.

¹¹ U smetenosti svojoj rekoh: "Svaki je čovjek lažac!"

²⁹ Tko se teško srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost.

²⁰ Jesi li vidio čovjeka brza na riječima? I bezumnik ima više nade nego on.

⁹ Ne nagli u srdžbu, jer srdžba počiva u srcu luđaka.

⁹ I rekoh u sebi: neću više na nj misliti niti ću govoriti u njegovo ime. Al' tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više.

²⁵ I odmah žurno uđe kralju te zaište: "Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!"

² Svjedočim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju.

¹⁹ Znajte, braćo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu.