Job 23 Cross References - Croatian

¹ Job progovori i reče: ² "Zar mi je i danas tužaljka buntovna? Teška mu ruka iz mene vapaj budi: ³ o, kada bih znao kako ću ga naći, do njegova kako doprijeti prijestolja, ⁴ pred njim parnicu bih svoju razložio, iz mojih bi usta navrli dokazi. ⁵ Rad bih znati što bi meni odvratio i razumjeti riječ što bi je rekao! ⁶ Zar mu treba snage velike za raspru? Ne, dosta bi bilo da me on sasluša. ⁷ U protivniku bi vidio pravedna, i parnica moja tad bi pobijedila. ⁸ Na istok krenem li, naći ga ne mogu; pođem li na zapad, ne razabirem ga. ⁹ Ištem na sjeveru, al' ga ne opažam; nevidljiv je ako se k jugu okrenem. ¹⁰ Pa ipak, on dobro zna put kojim kročim! Neka me kuša: čist k'o zlato ću izići! ¹¹ Noga mi se stopa njegovih držala, putem sam njegovim išao ne skrećuć'; ¹² slušao sam nalog njegovih usana, pohranih mu riječi u grudima svojim. ¹³ Al' htjedne li štogod, tko će ga odvratit'? Što zaželi dušom, to će ispuniti. ¹⁴ Izvršit će što je dosudio meni, kao i sve drugo što je odlučio! ¹⁵ Zbog toga pred njime sav ustravljen ja sam, i što više mislim, jače strah me hvata. ¹⁶ U komade Bog mi je srce smrvio, užasom me svega prožeo Svesilni, ¹⁷ premda nisam ni u tminama propao, ni u mraku što je lice moje zastro.

² "O, kad bi se jad moj izmjeriti mog'o, a nevolje moje stavit' na tezulju! ³ Teže one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi riječi zastraniti znaju.

¹¹ Ustima ja svojim stoga branit' neću, u tjeskobi duha govorit ću sada, u gorčini duše ja ću zajecati.

¹ Kad mi je duši život omrznuo, nek' mi tužaljka poteče slobodno, zborit ću u gorčini duše svoje.

⁶ kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne može doumit', znao bi da ti za grijehe račun ište.

⁴ Danju i noću ruka me tvoja tištala, snaga mi se trošila k'o za ljetnih žega.

² Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me čuje. ³ U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit' duša moja. ⁴ Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane. ⁵ Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti. ⁶ Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina; ⁷ razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje: ⁸ "Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv? ⁹ Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?

¹⁹ Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova! ²⁰ Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni.

³ Zato, zborit' moram sa Svesilnim, pred Bogom svoj razlog izložiti.

²¹ o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko što smrtnik brani svojega bližnjega.

³⁵ O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optužnicu napiše protivnik, ³⁶ i ja ću je nosit' na svome ramenu, čelo ću njome k'o krunom uresit'. ³⁷ Dat ću mu račun o svojim koracima i poput kneza pred njega ću stupiti."

¹ I Jahve se obrati Jobu i reče mu: ² "Zar će se s Jakim preti još kudilac? Tužitelj Božji nek' sam odgovori!" ³ A Job odgovori Jahvi i reče: ⁴ "Odveć sam malen: što da odgovorim? Rukom ću svoja zatisnuti usta. ⁵ Riječ rekoh - neću više započeti; rekoh dvije - al' neću nastaviti."

⁸ Da, na stazi tvojih sudova željno te, Jahve, čekamo; ime tvoje i spomen tvoj duša nam žudi.

⁶ Tražite Jahvu dok se može naći, zovite ga dok je blizu! ⁷ Nek' bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek' se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju.

⁷ Bezakonja naša protiv nas svjedoče, smiluj se, o Jahve, rad' imena svoga! Jer otpadosmo od tebe, tebi sagriješismo,

¹⁹ Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja. ²⁰ Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!

⁶ Preostaje dakle da neki imaju u nj ući, a oni koji su prvi primili blagovijest ne uđoše zbog nepokornosti.

²⁵ Daleko to bilo od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prođu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?" ²⁶ "Ako nađem u gradu Sodomi pedeset nevinih", odvrati Jahve, "zbog njih ću poštedjeti cijelo mjesto." ²⁷ "Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu", opet progovori Abraham. - "Ja, prah i pepeo! ²⁸ Da slučajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?" "Neću ga uništiti ako ih ondje nađem četrdeset i pet", odgovori. ²⁹ "Ako ih se ondje možda nađe samo četrdeset?" - opet će Abraham. "Neću to učiniti zbog četrdesetorice", odgovori. ³⁰ "Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje nađe možda samo trideset?" - opet će on. "Neću to učiniti", odgovori, "ako ih ondje nađem samo trideset." ³¹ "Evo se opet usuđujem govoriti Gospodinu", nastavi dalje. "Ako ih se slučajno ondje nađe samo dvadeset?" "Neću ga uništiti", odgovori, "zbog dvadesetorice." ³² "Neka se Gospodin ne ljuti", on će opet, "ako rečem još samo jednom: Ako ih je slučajno ondje samo deset?" "Neću ga uništiti zbog njih deset", odgovori.

¹² Izbavi me od šaka moga brata, od šaka Ezavovih! Inače se bojim da bi mogao doći i umlatiti i mene, i majke, i djecu.

¹² Zašto bi Egipćani morali reći: 'U zloj ih je namjeri i odveo, tako da ih smakne u brdinama i izbriše s lica zemlje!' Smiri svoj gnjev i ljutinu; odustani od zla svome narodu! ¹³ Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela, slugu svojih, kojima si se samim sobom zakleo i obećao im: 'Razmnožit ću vaše potomstvo kao zvijezde na nebu i svu zemlju ovu što sam obećao dat ću vašem potomstvu i ona će zavazda biti njihova baština.'"

¹³ Onda Mojsije reče Jahvi: "Egipćani su shvatili da si ti, svojom moći, izveo ovaj narod između njih. ¹⁴ Oni su to kazali žiteljima one zemlje. Već su saznali da si ti, Jahve, usred ovog naroda, kojemu se očituješ licem u lice, i da ti, Jahve, u oblaku stojiš nad njima; da obdan u stupu od oblaka, a obnoć u stupu od ognja ideš pred njima. ¹⁵ Zato, ako pobiješ ovaj narod kao jednoga čovjeka, narodi koji su čuli glas o tebi reći će: ¹⁶ 'Jahve je bio nemoćan da dovede ovaj narod u zemlju koju mu je pod zakletvom obećao, i zato ih je poubijao u pustinji.' ¹⁷ Zato neka se snaga moga Gospodina uzvisi, kako si najavio rekavši: ¹⁸ 'Jahve je spor na srdžbu, a bogat milosrđem; podnosi opačinu i prijestup, ali krivca ne ostavlja nekažnjena, nego opačinu otaca kažnjava na djeci do trećega i četvrtog koljena.' ¹⁹ Oprosti krivnju ovome narodu po veličini svoga milosrđa, kao što si vodio ovaj narod od Egipta dovde."

⁸ Oprosti, Gospode! Što drugo da rečem kad je Izrael okrenuo leđa pred svojim neprijateljima? ⁹ Ako to čuju Kanaanci i ostali žitelji zemlje, udružit će se protiv nas da zbrišu ime naše sa zemlje. Što ćeš, dakle, učiniti za veliko ime svoje?"

¹⁸ Gle: ja sam pripremio parnicu, jer u svoje sam pravo uvjeren.

¹⁹ DÓe naputi me što da mu kažemo: zbog tmine se ne snalazimo više.

¹¹ Jahve, radi svojeg imena grijeh moj mi oprosti, jer je velik. $MEM

¹ Dosudi mi pravo, Bože, i povedi parbu moju protiv čeljadi bezbožne, izbavi me od čovjeka zlobna i opaka!

²⁶ Podsjeti me, zajedno se sporimo, govori ti da se opravdaš.

¹⁸ Prikloni uho svoje, Bože moj, i slušaj! Otvori oči te pogledaj našu pustoš i grad koji se tvojim zove imenom! Jer mi te ne molimo zbog svoje pravednosti, već zbog velikih smilovanja tvojih. ¹⁹ Gospode, čuj! Gospode, oprosti! Gospode, poslušaj i čini! Ne oklijevaj - zbog sebe, Bože moj, jer se tvojim imenom zove grad tvoj i narod tvoj!"

² Reću ću Bogu: Nemoj me osudit! Kaži mi zašto se na me obaraš.

²² Tada me pitaj, a ja ću odgovarat'; ili ja da pitam, ti da odgovaraš. ²³ Koliko počinih prijestupa i grijeha? Prekršaj mi moj pokaži i krivicu.

² "Ja znadem, moć je tvoja bezgranična: što god naumiš, to izvesti možeš. ³ Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao? Govorah stoga, ali ne razumjeh, o čudesima meni neshvatljivim. ⁴ O, poslušaj me, pusti me da zborim: ja ću te pitat', a ti me pouči. ⁵ Po čuvenju tek poznavah te dosad, ali sada te oči moje vidješe. ⁶ Sve riječi svoje zato ja poričem i kajem se u prahu i pepelu."

³ Meni pak nije nimalo do toga da me sudite vi ili bilo koji ljudski sud; a ni ja sam sebe ne sudim. ⁴ Doista, ničega sebi nisam svjestan, no time nisam opravdan: moj je sudac Gospodin.

⁴ Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?

¹⁹ Ako je na snagu - tÓa on je najjači! Ako je na pravdu - tko će njega na sud?

³³ Niti kakva suca ima među nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu, ³⁴ da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši!

²¹ digni s mene tešku svoju ruku i užasom svojim ne straši me.

³ Kad sam te zazvao, uslišio si me, dušu si moju pokrijepio.

⁴ Nema gnjeva u meni! Nek' se trnje i drač samo pojavi, protiv njega ustat ću u boj, svega ću ga sažgati!

⁸ Za kaznu ga potjera, izagna, odnese ga silnim dahom svojim u dan istočnjaka.

³³ Života mi moga - riječ je Jahve Gospoda - vladat ću vama rukom krepkom i mišicom uzdignutom, u svoj žestini svoje jarosti.

³⁵ Odvest ću vas u pustinju naroda i ondje vam licem u lice suditi!

⁹ "Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje." Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. ¹⁰ Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.

¹⁵ I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.

¹⁸ "Hajde, dakle, da se pravdamo," govori Jahve. "Budu l' vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna.

⁵ Hoće li zauvijek plamtjeti, vječno tinjati gnjev tvoj?' Tako govoriš, a činiš i dalje zla koliko god možeš."

¹ Prepravedan si, Jahve, da bih se mogao s tobom parbiti. Samo bih jedno s tobom raspravio: Zašto je put zlikovaca uspješan? Zašto podmuklice uživaju mir?

¹⁹ A znamo: što god Zakon veli, govori onima pod Zakonom, da svaka usta umuknu i sav svijet bude krivac pred Bogom. ²⁰ Zato se po djelima Zakona nitko neće opravdati pred njim. Uistinu, po Zakonu - samo spoznaja grijeha! ²¹ Sada se pak izvan Zakona očitovala pravednost Božja, posvjedočena Zakonom i Prorocima, ²² pravednost Božja po vjeri Isusa Krista, prema svima koji vjeruju. Ne, nema razlike!

¹ Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu!

³³ Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! ³⁴ Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas!

¹¹ Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam.

¹⁴ A kamoli tek kada ti govoriš: 'On ne vidi mene, parnica moja pred njime stoji, a ja na nj još čekam.'

¹ $LAMED Zašto, Jahve, stojiš daleko, zašto se skrivaš u dane tjeskobe?

¹ Zborovođi. Psalam. Davidov. ² TÓa dokle, Jahve, dokle ćeš me zaboravljati? Dokle ćeš skrivati lice od mene? ³ Dokle ću nositi bol u duši; tugu u srcu obdan i obnoć? Dokle će se dušmanin dizat' na me?

¹⁵ Doista ti si Bog skriveni, Bog Izraelov, Spasitelj.

¹⁶ koji jedini ima besmrtnost, prebiva u svjetlu nedostupnu, koga nitko od ljudi ne vidje niti ga vidjeti može. Njemu čast i vlast vjekovječna! Amen.

⁴⁶ Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio.

¹⁷ Čekat ću Jahvu koji je lice svoje sakrio od doma Jakovljeva - u njega ja se uzdam.

¹⁹ Njega sam izlučio zato da pouči svoju djecu i svoju buduću obitelj kako će hoditi putem Jahvinim, radeći što je dobro i pravedno, tako da Jahve mogne ostvariti što je Abrahamu obećao."

² Sjećaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina da te ponizi, iskuša i dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš.

³ "Ah, Jahve! Sjeti se milostivo da sam pred tobom hodio vjerno i poštena srca i da sam činio što je dobro u tvojim očima." I Ezekija briznu u gorak plač.

¹¹ Ali pruži jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice će te prokleti!" ¹² "Neka ti bude! - reče Jahve Satanu. - Sa svime što ima radi što ti drago; samo ruku svoju na nj ne diži." I Satan ode ispred lica Jahvina.

⁵ Ali pruži ruku, dotakni se kosti njegove i mesa: u lice će te prokleti!" ⁶ "Neka ti bude! - reče Jahve Satanu. - U tvojoj je ruci; život mu samo sačuvaj!"

⁵ Po čuvenju tek poznavah te dosad, ali sada te oči moje vidješe. ⁶ Sve riječi svoje zato ja poričem i kajem se u prahu i pepelu." ⁷ Kada Jahve izgovori Jobu ove riječi, reče on Elifazu Temancu: "Ti i tvoja dva prijatelja raspalili ste gnjev moj jer niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job. ⁸ Zato uzmite sada sedam junaca i sedam ovnova i pođite k mome sluzi Jobu, pa prinesite za sebe paljenicu, a sluga moj Job molit će se za vas. Imat ću obzira prema njemu i neću vam učiniti ništa nažao zato što niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job."

⁶ Jer Jahve zna put pravednih, a propast će put opakih.

³ Istraži mi srce, pohodi noću, ognjem me iskušaj, al' u meni nećeš nać' bezakonja. Ne zgriješiše usta moja

¹⁰ Iskušavao si nas teško, Bože, iskušavao ognjem kao srebro.

¹ Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ, ² ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ. ³ Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.

³ Taljika je za srebro i peć za zlato, a srca iskušava Jahve sam.

⁹ Tu ću trećinu kroz oganj provesti, pročistit ću ih kao što se pročišćuje srebro, iskušat' ih kao što se srebro iskušava. I on će zazivati ime moje, a ja ću mu se odazvati; i reći ću: 'Moj je to narod!' a on će reći: 'Jahve je Bog moj!'"

² Ali tko će podnijeti dan njegova dolaska i tko će opstati kad se on pojavi? Jer on je kao oganj ljevačev i kao lužina bjeliočeva. ³ I zasjest će kao onaj što topi srebro i pročišćava. Očistit će sinove Levijeve i pročistit će ih kao zlato i srebro, da prinose Jahvi žrtvu u pravednosti.

¹⁷ Upita ga treći put: "Šimune Ivanov, voliš li me?" Ražalosti se Petar što ga upita treći put: "Voliš li me?" pa mu odgovori: "Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim." Kaže mu Isus: "Pasi ovce moje!"

¹⁹ Ipak čvrsti temelj Božji stoji - pod ovim je pečatom: Poznaje Gospodin one koji su njegovi i neka se kloni zloće tko god imenuje ime Gospodnje.

¹⁷ Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje,

² Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje ³ znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. ⁴ Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostataka.

¹² Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.

⁷ da prokušanost vaše vjere - dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša - stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista.

² I od sada će kralj ići pred vama. A ja sam ostario i osijedio i moji sinovi eto su među vama. Ja sam išao pred vama od svoje mladosti pa do današnjega dana. ³ Evo me! Posvjedočite protiv mene pred Jahvom i pred njegovim pomazanikom: kome sam oteo vola i kome sam oteo magarca? Koga sam prevario? Koga sam tlačio? Od koga sam primio mito da bih zažmirio na jedno oko? Ja ću vam sve natrag vratiti." ⁴ A oni odgovoriše: "Nisi nas prevario, nisi nas tlačio, nisi ni od koga primio ništa." ⁵ Još im reče: "Svjedok je Jahve protiv vas i svjedok je njegov pomazanik u ovaj dan da niste našli ništa u mojoj ruci." A oni odgovoriše: "Tako je!"

⁹ neporočni će na svom ustrajat' putu, čovjek čistih ruku ojačat će još više.

⁵ Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima tvojim.

²⁰ na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio. ²¹ Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po čistoći ruku mojih on me nagradi, ²² jer čuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih. ²³ Odredbe njegove sve su mi pred očima, zapovijedi njegove nisam odbacio, ²⁴ do srži odan njemu sam bio, čuvam se grijeha svakoga.

³ Sam sebi on laska suviše, grijeha svog ne vidi i ne mrzi.

¹⁸ Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili niti povrijedili Saveza tvoga,

⁵ A koji na krive skreću putove nek' ih istrijebi Jahve sa zločincima! Mir nad Izraelom!

⁶ one koji su se odmetnuli od Jahve, koji ne traže Jahvu i nimalo za nj ne mare."

¹³ A na kamenu - to su oni koji kad čuju, s radošću prime Riječ, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu. ¹⁴ A što pade u trnje - to su oni koji poslušaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne dorode roda. ¹⁵ Ono pak u dobroj zemlji - to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti."

¹⁸ Kad stigoše, reče im: "Vi znate kako sam se sve vrijeme, od prvog dana kada stupih u Aziju, ponašao među vama: ¹⁹ služio sam Gospodinu sa svom poniznošću u suzama i kušnjama koje me zadesiše zbog zasjeda židovskih;

³³ "Ni za čijim srebrom, zlatom ili ruhom nisam hlepio. ³⁴ Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zasluživale su ove ruke.

⁷ onima koji postojanošću u dobrim djelima ištu slavu, čast i neraspadljivost - život vječni;

¹² A ovo je naša slava: svjedočansto naše savjesti da smo u svijetu živjeli - osobito prema vama - u svetosti i iskrenosti Božjoj, ne u mudrosti tjelesnoj, nego u Božjoj milosti.

¹⁰ Svjedoci ste vi i Bog kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjernicima.

²⁰ Doista, pošto su po spoznaji Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista odbjegli od prljavština svijeta, ako se opet u njih upleću i daju se svladati, ovo im je potonje gore od onoga prvoga. ²¹ Bilo bi im doista bolje da nisu spoznali puta pravednosti, negoli, pošto ga spoznaše, okrenuti leđa svetoj zapovijedi koja im je predana. ²² Dogodilo im se što veli istinita izreka: "Pas se vraća svojoj bljuvotini i okupana svinja valjanju u blatu."

¹⁰ Za mene bi prava utjeha to bila, klicati bih mog'o u mukama teškim što se ne protivljah odluci Svetoga.

²² Ded prihvati Zakon iz njegovih usta, u srce svoje riječ njegovu usadi.

⁹ prÓava je naredba Jahvina - srce sladi; čista je zapovijed Jahvina - oči prosvjetljuje; ¹⁰ neokaljan strah Jahvin - ostaje svagda; istiniti sudovi Jahvini - svi jednako pravedni,

¹¹ U srce pohranih riječ tvoju da protiv tebe ne sagriješim.

¹⁰³ Kako su slatke nepcu mom riječi tvoje, od meda su slađe ustima mojim.

¹²⁷ Stoga ljubim zapovijedi tvoje više no zlato, zlato žeženo.

¹⁶ Kad mi dođoše riječi tvoje, ja sam ih gutao: riječi tvoje ushitiše i obradovaše srce moje. Jer sam se tvojim zvao imenom, o Jahve, Bože nad Vojskama.

⁴² Reče Gospodin: "Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok?

⁴⁶ doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima."

³² A on im reče: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete."

³⁴ Kaže im Isus: "Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo.

⁶⁶ Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. ⁶⁷ Reče stoga Isus dvanaestorici: "Da možda i vi ne kanite otići?" ⁶⁸ Odgovori mu Šimun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! ⁶⁹ I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji."

³¹ Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: "Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici;

²² Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje.

³⁸ A pravednik će moj od vjere živjeti, ako li pak otpadne, ne mili se on duši mojoj. ³⁹ A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od onih koji vjeruju na spas duše.

² Kao novorođenčad žudite za duhovnim, nepatvorenim mlijekom da po njemu uzrastete za spasenje,

¹⁹ Od nas iziđoše, ali ne bijahu od nas. Jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama; ali neka se očituje da nisu od nas.

¹⁹ Bog nije čovjek da bi slagao, nije sin Adama da bi se kajao. Zar on kada rekne, a ne učini, zar obeća, pa ne ispuni? ²⁰ Gle, primih od Boga da blagoslovim, blagoslovit ću i povuć' neću blagoslova.

¹² Ugrabi li što, tko će mu to priječit, i tko ga pitat smije: 'Što si učinio?' ¹³ Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim poniču saveznici Rahaba.

¹⁰ Ako se povuče, ako te pograbi, ako na sud preda, tko će mu braniti?

¹⁴ Što razgradi, sagradit neće nitko, kog zatvori, nitko ne oslobađa.

²⁹ Al' miruje li, tko da njega gane? Zastre li lice, tko ga vidjet' može?

³ Naš je Bog na nebesima, sve što mu se svidi to učini.

⁶ Što god se Jahvi svidi, to čini na nebu i na zemlji, na moru i u bezdanima.

²¹ Mnogo je namisli u srcu čovječjem, ali što Jahve naumi, to i bude.

¹⁵ Što je krivo, ne može se ispraviti; čega nema, izbrojiti se ne može.

¹⁴ I znam da sve što Bog čini, čini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti; a Bog čini tako da ga se boje.

²⁴ Zakleo se Jahve nad Vojskama: "Što zamislih, zbit će se, što naumih, izvršit će se! ²⁵ Skršit ću Asur u svojoj zemlji, zgazit ću ga na svojim gorama. Jaram njegov s njih će spasti, spast će im s pleća breme njegovo." ²⁶ Takva je odluka stvorena protiv čitave zemlje; takva je ruka pružena protiv svih naroda! ²⁷ A kad Jahve nad Vojskama odluči, tko da se usprotivi? Kada ruku ispruži, tko da je odvrati?

¹⁰ Onaj sam koji od početka svršetak otkriva i unaprijed javlja što još se nije zbilo! Ja kažem: Odluka će se moja ispuniti, izvršit ću sve što mi je po volji.

³⁵

¹⁹ Da, reći ćeš mi: Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro?

⁹ obznanivši nam otajstvo svoje volje po dobrohotnom naumu svojem što ga prije u njemu zasnova ¹⁰ da se provede punina vremena: uglaviti u Kristu sve - na nebesima i na zemlji. ¹¹ U njemu, u kome i nama - predodređenima po naumu Onoga koji sve izvodi po odluci svoje volje - u dio pade

¹⁷ Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene.

³ mjeseci jada tako me zapadoše i noći su mučne meni dosuđene.

¹⁹ Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta.

² Oblak i tama ovijaju njega, pravda i pravo temelji su prijestolja njegova.

²⁷ Zašto kažeš, Jakove, i ti, Izraele, govoriš: "Moj put sakriven je Jahvi, Bogu mom izmiče moja pravica?" ²⁸ Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Jahve je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv.

⁹ Jahvin glas viče gradu: "Slušajte, vi plemenjaci i sabore gradski!

³³ O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi!

³ da se nitko ne pokoleba u tim nevoljama. Ta i sami znate da smo za to određeni:

⁹ Ta Bog nas nije odredio za gnjev, nego da imamo spasenje po Gospodinu našem Isusu Kristu,

⁸ i kamen spoticanja, stijena posrtanja; oni se o nj spotiču, neposlušni Riječi, za što su i određeni.

¹⁵ Ako sam grešan, onda teško meni, ako li sam prav, glavu ne smijem dići - shrvan sramotom, nesrećom napojen!

³ o, kada bih znao kako ću ga naći, do njegova kako doprijeti prijestolja,

²³ Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio veličanstvu.

³ U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit' duša moja.

¹²⁰ Moje tijelo dršće od straha pred tobom, sudova tvojih ja se bojim. $AJIN

¹⁶ Čuo sam! Sva se moja utroba trese, podrhtavaju mi usne na taj zvuk, trulež prodire u kosti moje, noge klecaju poda mnom. Počinut ću kada dan tjeskobni svane narodu što nas sad napada.

³ Neka im kaže: 'Čuj, Izraele! Danas polazite u boj na neprijatelje svoje. Neka vam srca ne klonu! Ne plašite se! Ne bojte se! Ne dršćite pred njima!

²⁰ A ona im odgovaraše: "Ne zovite me više Noemi nego me zovite Mara; jer me Šadaj gorčinom ispunio!

² "Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorča:

¹⁴ Ždrijela svoja razvaljuju na me k'o lav koji plijen kida i riče.

¹⁶ Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote.

⁵ Rekoh: "Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!"

¹⁶ Jer neću se prepirati dovijeka ni vječno se ljutiti: preda mnom bi podlegao duh i duše što sam ih stvorio.

⁴⁶ Neka vam srce ne klone! Ne bojte se glasÄa što se zemljom šire, jedne godine ovakvi, druge onakvi, i što u zemlji vlada nasilje, te silnik za silnikom ustaje.

¹⁵ "Jao dana!" Jer Jahvin dan je blizu i dolazi k'o pohara od Svevišnjeg.

²⁰ 'Evo, sjedinit ću te s ocima tvojim i s mirom ćeš leći u grob da ne vidiš svojim očima svu nesreću koju ću svaliti na ovo mjesto.'" Oni odnesoše taj odgovor kralju.

⁹ O, kada bi me Bog uništiti htio, kada bi mahnuo rukom da me satre!

²² Ne nada se da će izbjeći tminama i znade dobro da je maču namijenjen,

⁶ Potamnjet će svjetlo u njegovu šatoru i nad njime će se utrnut' svjetiljka.

¹⁸ Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju, izagnat' ga hoće iz kruga zemaljskog.

⁸ Sa svih strana put mi je zagradio, sve staze moje u tminu zavio.

¹¹ Svjetlost ti mrak posta i ništa ne vidiš, vode su duboke tebe potopile.

¹ Pravednik gine, i nitko ne mari. Uklanjaju ljude pobožne, i nitko ne shvaća. Da, zbog zla uklonjen je pravednik