Job 29 Cross References - Croatian

¹ Job nastavi svoju besjedu i reče: ² "O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio, ³ kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo, ⁴ kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše, ⁵ kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu dječaci, ⁶ kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja ključaše mi kamen! ⁷ Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg, ⁸ vidjevši me, sklanjali bi se mladići, starci bi ustavši stojeći ostali. ⁹ Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali. ¹⁰ Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik. ¹¹ Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo. ¹² Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći. ¹³ Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah. ¹⁴ Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom. ¹⁵ Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju, ¹⁶ otac ubogima, zastupnik strancima. ¹⁷ Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti. ¹⁸ Govorah: 'U svom ću izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.' ¹⁹ Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa. ²⁰ Pomlađivat će se svagda slava moja i luk će mi se obnavljati u ruci.' ²¹ Slušali su željno što ću im kazati i šutjeli da od mene savjet čuju. ²² Na riječi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima. ²³ Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim. ²⁴ Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica. ²⁵ Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj među svojim kad je četama kao onaj koji tješi ojađene.

⁷ Tada on poče svoju pjesmu i reče: "Iz Arama dovede me Balak, kralj Moaba, iz strana istočnih: 'Dođi, prokuni mi Jakova, dođi, gromom udri Izraela!'

¹² Razlozi su vam od pepela izreke, obrana je vaša obrana od blata.

¹ Job nastavi svoju besjedu i reče:

¹ Bijaše nekoć u zemlji Usu čovjek po imenu Job. Bio je to čovjek neporočan i pravedan: bojao se Boga i klonio zla. ² Rodilo mu se sedam sinova i tri kćeri. ³ Imao je sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, pet stotina jarmova goveda, pet stotina magarica i veoma mnogo služinčadi. Čovjek taj bijaše najugledniji među svim istočnjacima. ⁴ Sinovi su njegovi običavali naizmjence priređivati gozbe kod jednoga od njih, svaki u svoj dan, te su pozivali svoje tri sestre da jedu i piju s njima. ⁵ A kad bi se izredali s gozbama, Job bi ih pozvao na očišćenje. Uranio bi izjutra i prinio paljenice za svakog od njih; mislio je: "Tko zna nisu li mi sinovi griješili i u srcu Boga hulili!" Tako je Job svagda činio.

¹⁰ Zar nisi ogradio njega, kuću mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si djelo njegovih ruku, stoka mu se namnožila po zemlji.

³ mjeseci jada tako me zapadoše i noći su mučne meni dosuđene.

²⁸ Jer Jahve ljubi pravdu i pobožnika svojih ne ostavlja. $AJIN Zauvijek će biti zatrti zlikovci, istrijebit će se potomstvo bezbožnika.

²⁸ I kao što sam nekoć bdio da ih iščupam, razvalim, istrijebim, zatrem i nesreću na njih svalim, tako ću sada brižno bdjeti da ih podignem i posadim.

¹ Juda, sluga Isusa Krista, brat Jakovljev: ljubljenima u Bogu, Ocu, čuvanima za Isusa Krista - pozvanima.

¹⁷ Jasnije će tvoj život sjat' no podne, tmina će se obratit' u svanuće.

⁶ Potamnjet će svjetlo u njegovu šatoru i nad njime će se utrnut' svjetiljka.

¹⁷ Zar se luč opakog kada ugasila? Zar se na njega oborila nesreća? Zar mu u gnjevu svom On skroji sudbinu?

²⁸ Što god poduzeo, sve će ti uspjeti, i putove će ti obasjavat' svjetlost.

⁶ Prinesite žrtve pravedne, u Jahvu se uzdajte!

²⁸ jer narodu poniženu spasenje donosiš, a ponižavaš oči ohole.

⁴ Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.

¹ Davidov. Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Jahve je štit života moga: pred kime da strepim?

¹¹ Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim bolji od tisuću drugih. Volim biti na pragu Doma Boga svoga nego boraviti u šatorima grešnika.

⁹ Svjetlost pravednička blistavo sja, a svjetiljka opakih gasi se.

²⁰ Tko kune oca svoga i majku svoju svjetiljka mu se gasi usred tmine.

²⁰ jer zao čovjek nema budućnosti, svjetiljka opakih gasi se.

⁴ On će biti sudac narodima, mnogim će sudit' plemenima, koji će mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizat' mača protiv naroda nit' se više učit' ratovanju.

¹² Isus im zatim ponovno progovori: "Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života."

⁴⁶ Ja - Svjetlost - dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane.

⁸ Da, nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite -

¹⁴ Zato veli: "Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetljet će ti Krist."

⁸ Zar si tajne Božje ti prisluškivao i mudrost čitavu za se prisvojio?

¹⁴ Prisan je Jahve s onima koji ga se boje i Savez svoj objavljuje njima. $AJIN

⁵ U sjenici svojoj on me zaklanja u dan kobni; skriva me u skrovištu Šatora svoga, na hridinu on me uzdiže.

¹ Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega, što počivaš u sjeni Svemogućega,

³² jer su Jahvi mrski pokvarenjaci, a prisan je s pravednima.

³ Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu!

²⁷ Bog vječni tvoje je utočište, a na zemlji drevna njegova mišica pred tobom goni neprijatelja; on dovikuje: 'Uništi!' ²⁸ U sigurnosti prebiva Izrael, a Jakovljev je izvor na osami u zemlji žita i vina, gdje nebesa rosom dažde. ²⁹ Blago tebi, Izraele! Koji narod k'o tebe Jahve spasava? On štit je tvoj što te brani i mač tvoj slavodobitni, dušmani ti se ulaguju, al' ti ćeš im gazit' po leđima."

⁹ odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj."

¹² I ukaza mu se Anđeo Jahvin i reče mu: "Jahve s tobom, hrabri junače!" ¹³ Gideon mu odgovori: "Oh, gospodaru, ako je Jahve s nama, zašto nas sve ovo snađe? Gdje su sva ona čudesa njegova o kojima nam pripovijedahu oci naši govoreći: 'Nije li nas Jahve iz Egipta izveo?' A sada nas je Jahve ostavio, predao nas u ruke Midjancima."

³ o, kada bih znao kako ću ga naći, do njegova kako doprijeti prijestolja,

⁸ Na istok krenem li, naći ga ne mogu; pođem li na zapad, ne razabirem ga. ⁹ Ištem na sjeveru, al' ga ne opažam; nevidljiv je ako se k jugu okrenem. ¹⁰ Pa ipak, on dobro zna put kojim kročim! Neka me kuša: čist k'o zlato ću izići!

¹³ Imao je sedam sinova i tri kćeri. ¹⁴ Prvoj nadjenu ime Jemima, drugoj Kasija, a trećoj Keren-Hapuk. ¹⁵ U svem onom kraju ne bijaše žena tako lijepih kao Jobove kćeri. I otac im dade jednaku baštinu kao i njihovoj braći. ¹⁶ Poslije toga Job doživje dob od sto četrdeset godina i vidje djecu svoju i djecu svoje djece do četvrtog koljena. Potom umrije Job, star, nauživši se života.

⁷ U svojoj sreći rekoh: "Neću se pokolebati nikada!"

² Jer ti si, Bože, zaklon moj: zašto me odbacuješ? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?

⁸ Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, ti si postidio one koji nas mrze. ⁹ Dičili smo se Bogom u svako doba i tvoje ime slavili svagda.

³ Evo: sinovi su Jahvin dar, plod utrobe njegova je nagrada. ⁴ Strelica u ruci ratnika - to su sinovi mladosti. ⁵ Blago čovjeku koji njima napuni tobolac, neće se postidjeti kad se prÓeo bude s dušmanom na vratima.

³ Žena će ti biti kao plodna loza u odajama tvoje kuće; sinovi tvoji k'o mladice masline oko stola tvojega.

⁶ Unuci su vijenac starcima, a sinovima ures oci njihovi.

⁴ Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi.

¹ Po ležaju svome, u noćima, tražila sam onoga koga ljubi duša moja, tražila sam ga, ali ga nisam našla. ² Ustat ću dakle i optrčati grad, po ulicama i trgovima tražit ću onoga koga ljubi duša moja: tražila sam ga, ali ga nisam našla.

⁸ o nado Izraelova, spasitelju njegov u danima nevolje! Zašto si kao stranac u ovoj zemlji, kao putnik što se uvrati da prenoći?

¹⁵ Nato im Isus reče: "Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!"

¹¹ Svog magarca za lozu privezuje, mlado magarice svoje za čokot. U vinu on kupa svoju odjeću svoju halju u krvi od grožđa.

¹³ Povede ga po visočjima zemlje, nahrani ga plodovima poljskim, dade mu meda iz pećine i ulja iz tvrde stijene; ¹⁴ kravljeg masla i ovčjeg mlijeka s pretilinom jaganjaca, ovnova bašanskih i jaraca, sa salom žitnih bubrega, i napoji ga pjenušavom krvlju grožđa.

²⁴ O Ašeru reče: Blagoslovljen bio Ašer među sinovima! Nek' miljenik bude među braćom svojom, i nek' noge svoje u ulje umače!

¹⁷ Potoke ulja on gledat' više neće, ni vidjet' gdje rijekom med i mlijeko teku.

¹⁶ Oni što ga sada mrze dodvarali bi mu se i njihov bi udes bio zapečaćen zauvijek. [ (Psalms 81:17) A svoj narod hranio bih pšenicom najboljom i sitio ga medom iz pećine. ]

¹⁸ U svakom gradu koji ti dade Jahve, Bog tvoj, postavi suce i nadglednike za svoja plemena da narodom pravedno upravljaju.

¹⁹ neka ga njegov otac i njegova mati odvedu starješinama svoga grada, na vrata svoga mjesta,

¹ Boaz potom iziđe na gradska vrata i sjede ondje. I gle, naiđe onaj skrbnik o kome je govorio. I dozva ga Boaz: "Ej, hodi ovamo i sjedni!" Onaj dođe i sjede. ² Onda Boaz uze deset ljudi između starješina gradskih i reče: "Posjedajte ovdje!" I posjedaše.

¹¹ Sav narod koji se nalazio na vratima gradskim i starješine rekoše: "Svjedoci smo! Dao Jahve da žena koja ulazi u dom tvoj bude kao Rahela i Lea, koje su obje podigle kuću Izraelovu! Obogati se u Efrati, a prodiči u Betlehemu!

²¹ Ako sam ruku na nevina podigao znajuć' da mi je na vratima branitelj,

¹⁶ A ovo vam je činiti: Govorite istinu jedan drugom; sudite istinito i miroljubivo na vratima gradskim!

³² Ustani pred sijedom glavom; poštuj lice starca; boj se svoga Boga. Ja sam Jahve!

³¹ Sijede su kose prekrasna kruna, nalaze se na putu pravednosti.

⁸ Kralj koji sjedi na stolici sudačkoj istražuje svako zlo svojim očima.

³ Vladari doista nisu strah i trepet zbog dobra, nego zbog zla djela. Hoćeš li se ne bojati vlasti? Dobro čini pa ćeš imati pohvalu od nje! ⁴ Ta Božji je ona poslužitelj - tebi na dobro. Ako li zlo činiš, strahuj! Ne nosi uzalud mača! Božji je ona poslužitelj: gnjev njegov iskaljuje na onome koji zlo čini.

⁷ Dajte svakomu što mu pripada: komu porez - porez, komu carina - carina, komu poštovanje - poštovanje, komu čast - čast.

¹ Podsjećaj ih da se podlažu poglavarstvima, vlastima, da slušaju, da budu spremni na svako dobro djelo,

¹⁷ sve poštujte, bratstvo ljubite, Boga se bojte, kralja častite!

⁵ Tako i vi, mladići, podložite se starješinama; svi se jedni prema drugima pripašite poniznošću jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost.

¹⁹ "Šuti", odgovoriše mu. "Stavi ruku na usta i hajde s nama. Bit ćeš nam otac i svećenik. Zar ti je bolje biti svećenikom u kući jednog čovjeka nego da budeš svećenikom jednog plemena i roda u Izraelu?"

² "Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat' od riječi!

¹¹ Ustima ja svojim stoga branit' neću, u tjeskobi duha govorit ću sada, u gorčini duše ja ću zajecati.

⁵ Pogledajte na me: užas će vas spopast', rukom ćete svoja zakloniti usta;

⁴ "Odveć sam malen: što da odgovorim? Rukom ću svoja zatisnuti usta.

¹⁹ Obilje riječi ne biva bez grijeha, a tko zauzdava svoj jezik, razuman je.

³² Ako si ludovao oholeći se ili to svjesno činio, stavi ruku na usta.

¹⁹ Znajte, braćo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu.

⁶ Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!

²⁶ I jezik ću ti zalijepiti za nepce te ćeš onijemjeti i nećeš ih više karati, jer su rod odmetnički.

²⁰ a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija?

² Narod se veseli kad se množe pravednici, a puk uzdiše kad zavlada opaki.

²² I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: "Nije li ovo sin Josipov?"

²⁷ Dok je on to govorio, povika neka žena iz mnoštva: "Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!"

²² Ako ih ucviliš i oni zavape k meni, sigurno ću njihove vapaje uslišati. ²³ Moj će se gnjev raspaliti i mačem ću vas pogubiti. Tako će vam žene ostati udovice a djeca siročad. ²⁴ Ako uzajmiš novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne nameći mu kamata!

¹⁸ daje pravdu siroti i udovici; ljubi pridošlicu, daje mu hranu i odjeću.

² Jedni su govorili: "Zalažemo svoje sinove i kćeri da bismo mogli nabaviti pšenice te jesti i živjeti." ³ Drugi su govorili: "Zalažemo svoja polja, vinograde svoje i kuće svoje da bismo mogli nabaviti pšenice za vrijeme gladi." ⁴ Drugi su opet govorili: "Moramo uzaimati novac na polja svoja i vinograde da bismo mogli isplatiti kraljeve namete. ⁵ Tijelo je naše kao tijelo braće naše, sinovi su naši kao i njihovi, a mi moramo predavati u ropstvo svoje sinove i kćeri; među našim kćerima neke su već robinje! A mi ne možemo ništa jer polja naša i vinograde drže drugi." ⁶ Razljutio sam se veoma kad sam čuo njihovu viku i te riječi. ⁷ Pošto sam u sebi promislio, prekorio sam velikaše i odličnike riječima: "Vi namećete teret svojoj braći!" I sazvao sam protiv njih velik zbor. ⁸ I rekao sam: "Mi smo, koliko smo mogli, otkupili svoju židovsku braću koja bijahu prodana poganima. A sada vi prodajete svoju braću da bismo ih otkupili!" Svi su šutjeli i nitko nije odgovorio. ⁹ Nastavio sam: "Nije dobro to što činite. Ne treba li da hodite u strahu Boga našega da se tako uklonimo ruglu neprijateljskih naroda? ¹⁰ I ja, i moja braća, i moji momci davali smo im novaca i žita. Ali smo im dug oprostili. ¹¹ Vratite im i vi još danas njihova polja, vinograde, maslinike i kuće njihove i oprostite im postotak u novcu, u žitu, u vinu, u ulju, što ste im ga nametnuli." ¹² A oni odgovoriše: "Vratit ćemo; nećemo od njih ništa tražiti. Učinit ćemo kako si rekao." Tada pozvah svećenike i naredih neka se zakunu da će učiniti kako su obećali. ¹³ Zatim istresoh skute svoje odjeće govoreći: "Neka Bog ovako istrese iz vlastite kuće i imanja svakog čovjeka koji se ne bude držao ovog obećanja! Tako bio istresen i ispražnjen!" A sav zbor odgovori "Amen!" hvaleći Jahvu. I narod je učinio prema ovom dogovoru.

⁵ Nije l' to zbog zloće tvoje prevelike i zbog bezakonja kojim broja nema? ⁶ Od braće si brao nizašto zaloge i s golih si ljudi svlačio haljine; ⁷ ti nisi žednoga vodom napojio, uskraćivao si kruh izgladnjelima; ⁸ otimao si od siromaha zemlju da bi na njoj svog nastanio ljubimca; ⁹ puštao si praznih ruku udovice i siročadi si satirao ruku.

⁴ Siromahe tjeraju sa puta; skrivaju se ubogari zemlje.

¹⁷ Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio?

⁵ Pjevajte Bogu, slavite mu ime! Poravnajte put onome koji ide pustinjom - kojemu je ime Jahve - i kličite pred njim!

¹² On će spasiti siromaha koji uzdiše, nevoljnika koji pomoćnika nema;

² "Dokle ćete sudit' krivo, ić' na ruku bezbožnima? ³ Štitite slaba i sirotu, vratite pravicu jadniku i siromahu! ⁴ Izbavite potlačenog i ubogog: istrgnite ga iz ruku bezbožnih!"

¹³ Tko zatvori uho svoje pred vikom siromaha, i sam će vikati, ali ga neće nitko uslišati.

¹¹ Izbavi one koje vode u smrt; i spasavaj one koji posrćući idu na stratište. ¹² Ako kažeš: "Nismo za to znali", ne razumije li onaj koji ispituje srca? I ne znade li onaj koji ti čuva dušu? I ne plaća li on svakomu po njegovim djelima?

¹⁶ Branio je pravo siromaha i jadnika, i zato mu bješe dobro. Zar ne znači to mene poznavati? - riječ je Jahvina.

²⁷ Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta.

¹¹ I proveseli se tada u nazočnosti Jahve, Boga svoga - na mjestu što ga Jahve, Bog tvoj, odabere da ondje nastani ime svoje - ti, sin tvoj i kći tvoja, sluga tvoj i sluškinja tvoja, levit koji bude u tvome gradu, došljak, sirota i udovica što budu kod tebe.

¹³ o zalasku sunca moraš mu vratiti zalog da on mogne spavati u svome ogrtaču i tebe blagoslivljati. To će ti biti dobro djelo pred Jahvom, Bogom tvojim.

⁵ Ti onda nastavi i reci pred Jahvom, Bogom svojim: 'Moj je otac bio aramejski lutalac koji je sa malo čeljadi sišao u Egipat da se skloni. Ali je ondje postao velikim, brojnim i moćnim narodom.

¹⁰ I još im reče Nehemija: "Pođite i jedite masna jela, i pijte slatko, i pošaljite dio onima koji nemaju ništa pripremljeno, jer ovo je dan posvećen našem Gospodu. Ne žalostite se: radost Jahvina vaša je jakost." ¹¹ I leviti umirivahu sav narod govoreći: "Umirite se: ovaj je dan svet. Ne tugujte!" ¹² I ode sav narod da jede i pije, i da šalje obroke, i da slavi veliko slavlje: jer su shvatili riječi koje su im objavljene.

⁹ puštao si praznih ruku udovice i siročadi si satirao ruku.

¹⁹ Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača ²⁰ a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija?

⁴ Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave!

⁶ Dajte žestoko piće onomu koji će propasti i vino čovjeku komu je gorčina u duši: ⁷ on će piti i zaboraviti svoju bijedu i neće se više sjećati svoje nevolje. ⁸ Otvaraj usta svoja za nijemoga i za pravo sviju nesretnika što propadaju. ⁹ Otvaraj usta svoja, sudi pravedno i pribavi pravo siromahu i nevoljniku.

¹³ U onaj dan zatrubit će velika trublja, i doći će izgubljeni u zemlji asirskoj, i koji bijahu izgnani u zemlju egipatsku, i poklonit će se Jahvi na Svetoj gori, u Jeruzalemu.

¹⁴ Evo, sluge će se moje radovati od sreće u srcu, a vi ćete vikati od boli u srcu i kukati duše slomljene!

³⁹ Petar usta i krenu s njima. Čim stiže, odvedoše ga u gornju sobu. Okružiše ga sve udovice te mu plačući pokazivahu haljine i odijela što ih je Košuta izrađivala dok je još bila s njima. ⁴⁰ Petar sve istjera van, kleknu, pomoli se pa se okrenu prema tijelu i reče: "Tabita, ustani!" Ona otvori oči, pogleda Petra i sjede. ⁴¹ On joj pruži ruku i pridiže je. Onda pozove svete i udovice pa im je pokaza živu.

¹² Jer ovo bogoslužno posluživanje ne samo da podmiruje oskudicu svetih nego se i obilno prelijeva u mnoge zahvalnice Bogu. ¹³ Osvjedočeni ovim posluživanjem, slave Boga zbog vašega pokornog ispovijedanja evanđelja Kristova i zbog velikodušnog zajedništva prema njima i prema svima. ¹⁴ A moleći se za vas, čeznu za vama zbog preobilne milosti Božje na vama.

¹⁶ Neka Gospodin milosrđem podari Oneziforov dom jer me često osvježivao i nije se stidio mojih okova, ¹⁷ nego kad je bio u Rimu, brižljivo me potražio i našao. ¹⁸ Dao mu Gospodin naći milosrđe u Gospodina u onaj Dan! A koliko je usluga u Efezu iskazao, to ti najbolje znaš.

⁷ Uvelike si me doista obradovao i utješio svojom ljubavlju jer si, brate, okrijepio srca svetih.

⁶ Pravde svoje ja se držim, ne puštam je; zbog mojih me dana srce korit' neće.

⁹ Svećenici tvoji nek' se obuku u pravednost, pobožnici tvoji nek' radosno kliču!

⁵ U onaj dan Jahve nad Vojskama postat će kruna slave i sjajan vijenac Ostatku svoga naroda -

¹⁷ Pravednost je obukao k'o oklop, stavio na glavu kacigu spasenja. Osvetom se odjenuo k'o haljom, ogrnu se revnošću kao plaštem.

¹⁰ Radošću silnom u Jahvi se radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu plaštem pravednosti, kao ženik kad sebi vijenac stavi il' nevjesta kad se uresi nakitom.

³ U Jahvinoj ćeš ruci biti kruna divna i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog.

¹⁴ nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo, ne pogodujte požudama.

⁷ u riječi istinitoj, u snazi Božjoj; oružjem pravde zdesna i slijeva;

¹⁴ Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti,

⁸ A mi koji smo od dana, budimo trijezni, obucimo oklop vjere i ljubavi i stavimo kacigu, nadu spasenja!

⁸ Dano joj je odjenuti se u lan tanan, blistav i čist!" A lan - pravedna su djela svetih.

³¹ "Molim te, ne ostavljaj nas!" - reče. "Budući da znaš gdje nam se treba u pustinji utaboriti, valjat ćeš nam kao oči.

⁵ Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje.

¹² Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo - tako i Krist. ¹³ Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni. ¹⁴ Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi. ¹⁵ Rekne li noga: "Nisam ruka, nisam od tijela", zar zbog toga nije od tijela? ¹⁶ I rekne li uho: "Nisam oko, nisam od tijela", zar zbog toga nije od tijela? ¹⁷ Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh? ¹⁸ A ovako, Bog je rasporedio udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio. ¹⁹ Kad bi svi bili jedan ud, gdje bio bilo tijelo? ²⁰ A ovako, mnogi udovi - jedno tijelo! ²¹ Ne može oko reći ruci: "Ne trebam te", ili pak glava nogama: "Ne trebam vas." ²² Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji. ²³ A udove koje smatramo nečasnijima, okružujemo većom čašću. I s nepristojnima se pristojnije postupa, ²⁴ a pristojni toga ne trebaju. Nego, Bog je tako sastavio tijelo da je posljednjem udu dao izobilniju čast ²⁵ da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedni za druge. ²⁶ I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi. ²⁷ A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi. ²⁸ I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici. ²⁹ Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar svi učitelji? Zar svi čudotvorci? ³⁰ Zar svi imaju dare liječenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumače? ³¹ Čeznite za višim darima! A evo vam puta najizvrsnijega!

²⁶ Oni su sudili narodu u svako doba. Teže slučajeve iznosili bi Mojsiju, a sve manje rješavali sami.

¹⁴ 'Pojavile se ništarije iz tvoje sredine i zavedoše žitelje svoga grada kazujući: Hajde da služimo drugim bogovima! - kojih vi inače ne poznajete -

⁸ Bude li ti preteško štogod rasuditi: ubojstvo, sukob o pravima, kakvu ozljedu ili svađu u tvome gradu, tada ustani i pođi u mjesto što ga odabere Jahve, Bog tvoj. ⁹ Obrati se svećenicima, levitima i sucu koji bude za ono vrijeme. Njih pitaj, oni će ti rasuditi. ¹⁰ I učini onako kako ti budu kazali u mjestu koje Jahve odabere. Pazi: sve učini kako te upute.

¹⁶ Tada dođoše dvije bludnice kralju i stadoše preda nj. ¹⁷ I reče jedna žena: "Dopusti, gospodaru moj! Ja i ova žena u istoj kući živimo i ja sam rodila kraj nje u kući. ¹⁸ A trećega dana poslije moga porođaja rodi i ova žena. Bile smo zajedno i nikoga stranog s nama; samo nas dvije u kući. ¹⁹ Jedne noći umrije sin ove žene jer bijaše legla na njega. ²⁰ I ustade ona usred noći, uze moga sina o boku mojem, dok je tvoja sluškinja spavala, i stavi ga sebi u naručje, a svoga mrtvog sina stavi kraj mene. ²¹ A kad ujutro ustadoh da podojim svoga sina, gle: on mrtav! I kad sam pažljivije pogledala, razabrah: nije to moj sin koga sam ja rodila!" ²² Tada reče druga žena: "Ne, nije tako. Moj je sin onaj živi, a tvoj je onaj koji je mrtav!" A prva joj odvrati: "Nije istina! Tvoj je sin onaj koji je mrtav, a moj je onaj koji živi!" I tako se prepirahu pred kraljem. ²³ A kralj onda progovori: "Ova kaže: 'Ovaj živi moj je sin, a onaj mrtvi tvoj'; druga pak kaže: 'Nije, nego je tvoj sin mrtav, a moj je onaj živi.' ²⁴ Donesite mi mač!" naredi kralj. I donesoše mač pred kralja, ²⁵ a on reče: "Rasijecite živo dijete nadvoje i dajte polovinu jednoj, a polovinu drugoj." ²⁶ Tada ženu, majku živog djeteta, zabolje srce za sinom i povika ona kralju: "Ah, gospodaru! Neka se njoj dade dijete, samo ga nemojte ubijati!" A ona druga govoraše: "Neka ne bude ni meni ni tebi: rasijecite ga!" ²⁷ Onda progovori kralj i reče: "Dajte dijete prvoj, nipošto ga ne ubijajte! Ona mu je majka." ²⁸ Sav je Izrael čuo presudu koju je izrekao kralj i poštovali su kralja, jer su vidjeli da je u njemu božanska mudrost u izricanju pravde.

⁷ On je odgajao Hadasu, to jest Esteru, kćerku strica svoga, jer ona ne imađaše ni oca ni majke. Djevojka je bila pristala i lijepa izgleda. Poslije smrti njezina oca i njezine majke Mordokaj je uze k sebi kao kćerku.

¹⁸ TÓa od mladosti k'o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina!

² Slava je Božja sakrivati stvar, a slava kraljevska istraživati je.

⁷ Pravednik razumije pravo malenih, a opaki ne shvaća spoznaju.

¹ Budite dakle nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena

³⁵ ja bih potrčao za njim, udario ga i istrgao mu ovcu iz ralja. A ako bi se on digao na me, uhvatio bih ga za grivu i udarao ga dok ga ne bih ubio.

⁷ Ne bojim se tisuća ljudi što me opsjedaju dušmanski.

⁸ K'o vode što hitro otječu neka se razliju, k'o zgažena trava neka se osuše.

³ žive bi nas progutali. Kad je uskipio bijes njihov na nas,

⁶ Blagoslovljen Jahve koji nas ne dade za plijen zubima njihovim!

¹⁴ Izrod komu su zubi mačevi i očnjaci noževi da proždiru nesretnike na zemlji i siromahe među ljudima!

¹² Izbavi me od šaka moga brata, od šaka Ezavovih! Inače se bojim da bi mogao doći i umlatiti i mene, i majke, i djecu.

⁴⁹ Tako Josip nagomila mnogo žita, kao pijeska u moru, pa ga prestade i mjeriti jer mu mjere ne bijaše.

²⁶ U grob ti ćeš leći kada budeš zreo, kao što se žito snosi kad dozori.

¹⁶ Poslije toga Job doživje dob od sto četrdeset godina i vidje djecu svoju i djecu svoje djece do četvrtog koljena. Potom umrije Job, star, nauživši se života. ¹⁷

⁶ Jer samo za tren traje srdžba njegova, a čitav život dobrota njegova. Večer donese suze, a jutro klicanje. ⁷ U svojoj sreći rekoh: "Neću se pokolebati nikada!"

¹⁶ Nasitit ću ga danima mnogim, pokazat' mu spasenje svoje."

²³ Ti što prebivaš na Libanonu, ti što se gnijezdiš po cedrovima, kako li ćeš stenjati kad bolovi te spopadnu, trudovi porodilje.

¹⁶ Strah te tvoj zaveo, uznositost srca tvoga, ti koji živiš u pećinama kamenim i držiš se visova planinskih te viješ gnijezdo na timoru, k'o orlovi, odande ću te strovaliti" - riječ je Jahvina.

⁴ Da se vineš k'o orao, gnijezdo sviješ među zvijezdama, i odande skinut ću te" - riječ je Jahvina.

⁹ Jao onom tko otimačinu zgrće nepravednu kući svojoj, da visoko svije gnijezdo svoje i otkloni ruku zla!

¹⁶ Odozdo se suši njegovo korijenje, a odozgo grane sve mu redom sahnu.

³ On je k'o stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi.

⁸ Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kad dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod.

⁵ Iscijelit ću ih od njihova otpada, od svega ću ih srca ljubiti; jer gnjev se moj odvratio od njih. ⁶ Bit ću kao rosa Izraelu; kao ljiljan on će cvasti, pustit će korijen poput jablana, ⁷ nadaleko pružat će izdanke. Ljepota će mu biti kao u masline, miris poput libanonskog.

¹³ Pripovjedite ocu o mome visokom položaju u Egiptu i sve što ste vidjeli; i brzo mi ovamo oca dovedite!"

²⁴ Ali luk mu čvrst ostaje, mišice mu ojačale, rukom Jakog Jakovljeva, imenom Pastira, Stijene Izraela,

⁹ Slavu je moju sa mene skinuo, sa moje glave strgnuo je krunu.

¹⁴ Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom.

³ Mnogi su što o meni zbore: "Nema mu spasenja u Bogu!"

³⁴ noge mi dade brze k'o u košute i postavi me na visine čvrste,

⁵ život ti ispunja dobrima, k'o orlu ti se mladost obnavlja.

³¹ Al' onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se.

¹⁶ Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja.

⁹ Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali. ¹⁰ Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik.

¹¹ S pažnjom sam vaše besjede pratio i razloge sam vaše saslušao dok ste tražili što ćete kazati. ¹² Na vama moja sva bijaše pažnja, al' ne bi nikog da Joba pobije ni da mu od vas tko riječ opovrgne.

² Nek' mi nauk daždi poput kiše, kao rosa riječ nek' moja pada, kao kišica po mladoj zeleni, kao pljusak po travi velikoj!

¹⁵ Poraženi, otpovrgnut ne mogu, riječi zapeše u grlu njihovu. ¹⁶ Čekao sam! Al', gle, oni ne zbore. Umukoše, ni riječ više da kažu!

³¹ Pazi dÓe, Jobe, dobro me poslušaj; šuti, jer nisam sve još izrekao. ³² Ako riječi još imaš, odvrati mi, zbori - rado bih opravdao tebe. ³³ Ako li nemaš, poslušaj me samo: pazi, rad bih te poučit' mudrosti."

¹¹ S usana tvojih, nevjesto, saće kapa, pod jezikom ti je med i mlijeko, a miris je haljina tvojih kao miris libanski.

¹⁵ tako će on mnoge zadiviti narode i kraljevi će pred njim usta stisnuti videć' ono o čemu im nitko nije govorio, shvaćajuć' ono o čemu nikad čuli nisu:

⁴⁶

¹⁶ Sada čuj riječ Jahvinu. Ti veliš: 'Ne prorokuj protiv Izraela, ne proriči protiv doma Izakova.'

⁶ "Ne balite!" - bale oni - "Tako se ne bali! Sramota na nas neće pasti!

⁴⁶ I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo što.

⁶ Sići će kao rosa na travu, kao kiša što natapa zemlju!

³ Težimo da upoznamo Jahvu: k'o zora pouzdan mu dolazak. On će nam doći poput dažda jesenskog, poput kiše proljetne što natapa zemlju."

¹ Tražite od Jahve dažda u vrijeme proljetno! Jahve stvara munje i daje kišu; čovjeku kruh daje, a stoci travu.

²⁶ Kad mu rekoše: "Josip je živ i čak vlada nad svom zemljom egipatskom!", njegovo se srce skameni jer im nije mogao vjerovati.

¹⁵ Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga, Ljubav i Istina koračaju pred tobom.

¹ Hodočasnička pjesma. Kad Jahve vraćaše sužnjeve sionske, bilo nam je k'o da snivamo.

⁴¹ I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: "Imate li ovdje što za jelo?"

¹⁴ Kad je Abram čuo da mu je bratić zarobljen, skupi svoju momčad - rođenu u njegovu domu - njih trista osamnaest, pa pođe u potjeru do Dana. ¹⁵ Podijeli svoje momke u dvije čete, napadne noću te one potuče. Progonio ih je do Hobe, sjeverno od Damaska. ¹⁶ Povrati sve blago, svoga bratića Lota i njegovo blago, žene i ostali svijet. ¹⁷ Pošto se vratio, porazivši Kedor-Laomera i kraljeve koji su bili s njim, u susret mu, u dolinu Šave, to jest u Kraljev dol, iziđe kralj Sodome.

⁴⁰ Ti ćeš biti upravitelj moga dvora: sav će se moj narod pokoravati tvojim naredbama. Jedino prijestoljem ja ću biti veći od tebe.

⁵ i bje kralj u Ješurunu kad se sakupiše glavari narodni, kad se sjediniše plemena Jakovljeva.

⁸ Gileadske starješine rekoše Jiftahu: "Zato smo sada došli tebi: pođi s nama, povedi rat protiv Amonaca i bit ćeš poglavar nama i svima u Gileadu."

² Još prije, dok je još Šaul bio kralj nad nama, ti si upravljao svim pokretima Izraela, a Jahve ti je rekao: 'Ti ćeš pasti moj izraelski narod i ti ćeš biti knez nad Izraelom!'"

¹ David je vijećao s tisućnicima, stotnicima i sa svim vođama. ² I reče on svemu zboru Izraelovu: "Ako vam je pravo te ako je naš Bog Jahve odlučio tako, poslat ćemo glasnike k svojoj ostaloj braći u svim izraelskim zemljama, a tako i svećenicima s njima i levitima po gradovima pašnjaka njihovih, da se ujedine s nama. ³ Prenijet ćemo k sebi Kovčeg svoga Boga, jer ga nismo doista tražili za Šaulovih dana." ⁴ Sav zbor odluči da se tako učini, jer je to bilo pravo u očima svega naroda.

³ Imao je sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, pet stotina jarmova goveda, pet stotina magarica i veoma mnogo služinčadi. Čovjek taj bijaše najugledniji među svim istočnjacima.

³ Eto, mnoge ljude ti si poučio, okrijepio si iznemogle mišice; ⁴ riječju svojom klonule si pridizao, ojačavao si koljena klecava.

³⁷ Dat ću mu račun o svojim koracima i poput kneza pred njega ću stupiti."

³ Ukrijepite ruke klonule, učvrstite koljena klecava! ⁴ Recite preplašenim srcima: "Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da nas spasi!"

¹ Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima; ² da navijestim godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga našega; da razveselim ožalošćene na Sionu ³ i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna. I zvat će ih Hrastovima pravde, Nasadom Jahvinim - na slavu njegovu.

³ Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe! ⁴ On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog.

⁵ Doista, i kada dođosmo u Makedoniju, nikakva spokoja nije imalo tijelo naše, nego nevolje odasvud: izvana borbe, iznutra strepnje. ⁶ Ali Bog, tješitelj poniznih, utješi nas dolaskom Titovim. ⁷ Ne samo dolaskom njegovim, nego i utjehom kojom se utješi zbog vas: obavijesti nas o vašoj čežnji, vašem jadikovanju, vašoj žarkoj ljubavi prema meni tako da se još većma obradovah.

² te poslasmo Timoteja, brata našega i suradnika Božjega u Kristovu evanđelju, da vas učvrsti i ohrabri u vjeri ³ da se nitko ne pokoleba u tim nevoljama. Ta i sami znate da smo za to određeni: