Job 32 Cross References - Croatian

¹ Ona tri čovjeka prestadoše Jobu odgovarati, jer je on sebe smatrao nevinim. ² Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemena Ramova: planu gnjevom na Joba zato što je sebe držao pravednim pred Bogom; ³ a planu gnjevom i na tri njegova prijatelja jer nisu više našli ništa što bi odgovorili te su tako Boga osudili. ⁴ Dok su oni govorili s Jobom, Elihu je šutio, jer su oni bili stariji od njega. ⁵ Ali kad vidje da ona tri čovjeka nisu više imala odgovora u ustima, planu od srdžbe. ⁶ I progovorivši, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, reče: "Po godinama svojim još mlad sam ja, a u duboku vi ste ušli starost; bojažljivo se zato ja ustezah znanje svoje pokazati pred vama. ⁷ Mišljah u sebi: 'Govorit će starost, mnoge godine pokazat će mudrost.' ⁸ Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim čini čovjeka. ⁹ Dob poodmakla ne daje mudrosti a niti starost pravednosti uči. ¹⁰ Zato vas molim, poslušajte mene da vam i ja znanje svoje izložim. ¹¹ S pažnjom sam vaše besjede pratio i razloge sam vaše saslušao dok ste tražili što ćete kazati. ¹² Na vama moja sva bijaše pažnja, al' ne bi nikog da Joba pobije ni da mu od vas tko riječ opovrgne. ¹³ Nemojte reći: 'Na mudrost smo naišli! Bog će ga pobit jer čovjek ne može.' ¹⁴ Nije meni on besjedu upravio: odvratit mu neću vašim riječima. ¹⁵ Poraženi, otpovrgnut ne mogu, riječi zapeše u grlu njihovu. ¹⁶ Čekao sam! Al', gle, oni ne zbore. Umukoše, ni riječ više da kažu! ¹⁷ Na meni je da progovorim sada, znanje ću svoje i ja izložiti. ¹⁸ Riječi mnoge u meni naviru dok iznutra moj duh mene nagoni. ¹⁹ Gle, nutrina mi je k'o mošt zatvoren, k'o nova će se raspući mješina. ²⁰ Da mi odlane, govorit ću stoga, otvorit ću usne i odvratit' vama. ²¹ Nijednoj strani priklonit se neću niti laskat ja namjeravam kome. ²² Laskati ja ne umijem nikako, jer smjesta bi me Tvorac moj smaknuo.

²⁹ Povucite riječ! Kakve li nepravde! Povucite riječ, neporočan ja sam!

² Reću ću Bogu: Nemoj me osudit! Kaži mi zašto se na me obaraš.

⁷ kad znadeš dobro da sam nedužan, da ruci tvojoj izmaknut ne mogu?

¹⁵ On me ubit' može: nade druge nemam već da pred njim svoje držanje opravdam.

⁷ U protivniku bi vidio pravedna, i parnica moja tad bi pobijedila.

⁴ usne moje neće izustiti zloću niti će laž kakva doći na moj jezik. ⁵ Daleko od mene da vam dadem pravo, nedužnost svoju do zadnjeg daha branim. ⁶ Pravde svoje ja se držim, ne puštam je; zbog mojih me dana srce korit' neće.

¹¹ Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo. ¹² Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći. ¹³ Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah. ¹⁴ Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom. ¹⁵ Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju, ¹⁶ otac ubogima, zastupnik strancima. ¹⁷ Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.

¹ Sa svojim očima savez sam sklopio da pogledat neću nijednu djevicu. ² A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga? ³ TÓa nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine? ⁴ Ne proniče li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake? ⁵ Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela? ⁶ Nek' me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa će uvidjeti neporočnost moju! ⁷ Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala, ⁸ neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke! ⁹ Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah, ¹⁰ neka moja žena drugom mlin okreće, neka s drugim svoju podijeli postelju! ¹¹ Djelo bestidno time bih počinio, zločin kojem pravda treba da presudi, ¹² užego vatru što žeže do Propasti i što bi svu moju sažgala ljetinu. ¹³ Ako kada prezreh pravo sluge svoga il' služavke, sa mnom kad su se parbili, ¹⁴ što ću učiniti kada Bog ustane? Što ću odvratit' kad račun zatraži? ¹⁵ Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu? ¹⁶ Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine? ¹⁷ Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio? ¹⁸ TÓa od mladosti k'o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina! ¹⁹ Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača ²⁰ a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija? ²¹ Ako sam ruku na nevina podigao znajuć' da mi je na vratima branitelj, ²² nek' se rame moje od pleća odvali i neka mi ruka od lakta otpadne! ²³ Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio veličanstvu. ²⁴ Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!' ²⁵ Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke? ²⁶ Zar se, gledajući sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje, ²⁷ moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao? ²⁸ Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao. ²⁹ Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo, ³⁰ ja koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjući ga i želeći da umre? ³¹ Ne govorahu li ljudi mog šatora: 'TÓa koga nije on mesom nasitio'? ³² Nikad nije stranac vani noćivao, putniku sam svoja otvarao vrata. ³³ Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu ³⁴ jer sam se plašio govorkanja mnoštva i strahovao od prezira plemenskog te sam mučao ne prelazeć' svoga praga? ³⁵ O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optužnicu napiše protivnik, ³⁶ i ja ću je nosit' na svome ramenu, čelo ću njome k'o krunom uresit'. ³⁷ Dat ću mu račun o svojim koracima i poput kneza pred njega ću stupiti." ³⁸ Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale; ³⁹ ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare, ⁴⁰ [40a] neka mjesto žita po njoj niče korov, a mjesto ječma nek' posvud kukolj raste! [40b] Konac riječi Jobovih.

⁹ 'Nedužan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni.

²¹ njegova prvorođenca Usa, brata mu Buza i Kemuela - oca Aramova,

³ TÓa što od toga imaš da me tlačiš, da djelo ruku svojih zabacuješ, da pomažeš namjerama opakih?

² "Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorča:

⁵ Daleko od mene da vam dadem pravo, nedužnost svoju do zadnjeg daha branim.

²¹ Prema meni postao si okrutan; rukom preteškom na me se obaraš.

⁵ Job je utvrdio: 'Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraćuje. ⁶ U pravu sam, a lašcem prave mene, nasmrt prostrijeljen, a bez krivnje svoje!'

¹⁷ Može li vladat' koji mrzi pravo? Najpravednijeg hoćeš li osudit'? - ¹⁸ Onog koji kaže kralju: 'Nitkove!' a odličniku govori: 'Zlikovče!'

² "Zar ti misliš da pravo svoje braniš, da pravednost pred Bogom dokazuješ,

⁸ Zar bi i moj sud pogaziti htio, okrivio me da sebe opravdaš?

⁹ Tuđinac postadoh braći i stranac djeci majke svoje.

⁵ A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: "Ispruži ruku!" On ispruži - i ruka mu zdrava!

²⁹ Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: "A tko je moj bližnji?"

²⁶ Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom

⁶ ako li budeš čist i neporočan, odsad će svagda on nad tobom bdjeti i obnovit će kuću pravedniku.

³⁴ Da, bezbožničko je jalovo koljeno, i vatra proždire šator podmitljivca.

⁵ Nije l' to zbog zloće tvoje prevelike i zbog bezakonja kojim broja nema? ⁶ Od braće si brao nizašto zaloge i s golih si ljudi svlačio haljine; ⁷ ti nisi žednoga vodom napojio, uskraćivao si kruh izgladnjelima; ⁸ otimao si od siromaha zemlju da bi na njoj svog nastanio ljubimca; ⁹ puštao si praznih ruku udovice i siročadi si satirao ruku. ¹⁰ Eto zašto tebe mreže sad sapinju, zašto te strahovi muče iznenadni. ¹¹ Svjetlost ti mrak posta i ništa ne vidiš, vode su duboke tebe potopile. ¹² Zar Bog nije u visini nebeskoj i zar zvijezdama tjeme on ne vidi? ¹³ Ali ti kažeš: 'Što Bog može znati? Kroz oblak tmasti zar što razabire? ¹⁴ Oblaci pogled njegov zaklanjaju, i rubom kruga on hoda nebeskog.' ¹⁵ TÓa kaniš li se drevnog držat' puta kojim su išli ljudi nepravedni? ¹⁶ Prije vremena nestadoše oni, bujica im je temelje raznijela. ¹⁷ Zborahu Bogu: 'Nas se ti ostavi! Što nam Svesilni učiniti može?' ¹⁸ A on im je dom punio dobrima makar do njega ne držahu ništa. ¹⁹ Videć' im propast, klikću pravednici, neporočni se njima izruguju: ²⁰ 'Gle, propadoše protivnici naši, što od njih osta, vatra im proždrije!" ²¹ S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraćena će ti opet biti sreća. ²² Ded prihvati Zakon iz njegovih usta, u srce svoje riječ njegovu usadi. ²³ Ako se raskajan vratiš Svesilnome i nepravdu iz svog šatora odstraniš, ²⁴ tad ćeš odbaciti zlato u prašinu i ofirsko blago u šljunak potočni. ²⁵ Svesilni će postat' tvoje suho zlato, on će biti tvoje gomile srebrene. ²⁶ Da, Svesilni bit će tvoje radovanje, i lice ćeš k Bogu dizati slobodno. ²⁷ Molit ćeš mu se, i uslišat će tebe, ispunit ćeš što si mu zavjetovao. ²⁸ Što god poduzeo, sve će ti uspjeti, i putove će ti obasjavat' svjetlost. ²⁹ Jer, on ponizuje ponos oholima, dok u pomoć smjernim očima pritječe. ³⁰ Iz nevolje on izbavlja nevinoga; i tebe će spasit' tvoje čiste ruke."

²⁵ Nije li tako? Tko će me u laž utjerat'? Tko moje riječi poništiti može?"

² "Gospodstvo i strah u njegovoj su ruci i on stvara mir u svojim visinama. ³ Zar se njemu čete izbrojiti mogu i svjetlo njegovo nad kim ne izlazi? ⁴ Pa kako da čovjek prav bude pred Bogom i od žene rođen kako da čist bude? ⁵ Eto, i mjesec pred njime sjaj svoj gubi, njegovim očima zvijezde nisu čiste. ⁶ Što reći onda o čovjeku, tom crvu, o sinu čovjekovu, crviću jadnom?

² "Kako dobro znadeš pomoći nemoćnom i mišicu iznemoglu poduprijeti! ³ Kako dobar savjet daješ neukome; baš si preveliku mudrost pokazao. ⁴ Kome li si ove uputio riječi i koji duh je iz tebe govorio?"

¹ Ona tri čovjeka prestadoše Jobu odgovarati, jer je on sebe smatrao nevinim.

⁵ Utvrdismo da je ovaj čovjek kuga, da pokreće bune među svim Židovima po svijetu, da je kolovođa nazaretske sljedbe,

¹³ I ne mogu ti dokazati ono za što me sada optužuju."

¹¹ S pažnjom sam vaše besjede pratio i razloge sam vaše saslušao dok ste tražili što ćete kazati. ¹² Na vama moja sva bijaše pažnja, al' ne bi nikog da Joba pobije ni da mu od vas tko riječ opovrgne.

¹³ Tko odgovara prije nego što sasluša, na ludost mu je i sramotu.

¹⁹ Čim se približi taboru te opazi tele i kako igraju, razgnjevi se Mojsije. Baci iz ruku ploče i razbije ih na podnožju brda.

² Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemena Ramova: planu gnjevom na Joba zato što je sebe držao pravednim pred Bogom;

³² Ustani pred sijedom glavom; poštuj lice starca; boj se svoga Boga. Ja sam Jahve!

²⁸ A kad je Eliab, njegov najstariji brat, čuo kako se razgovara s ljudima, usplamtje gnjevom na Davida pa mu reče: "A što si ti došao ovamo? Kome si ostavio ono malo ovaca u pustinji? Znam ja tvoju drskost i zlobu tvoga srca: došao si da vidiš bitku!" ²⁹ A David odgovori: "A što sam učinio? Zar se ne smije ni riječ reći?" ³⁰ Tada se okrene od njega k drugome i zapita istim riječima kao prije. Narod mu odgovori isto kao prvi put.

⁷ Zar si prvi čovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova došao?

¹⁰ Ima među nama i sijedih i starih kojima je više ljeta no tvom ocu.

⁷ Dajte svakomu što mu pripada: komu porez - porez, komu carina - carina, komu poštovanje - poštovanje, komu čast - čast.

¹ Na starca se ne otresaj, nego ga nagovaraj kao oca, mladiće kao braću,

⁶ Mladiće isto tako potiči da budu razumni.

⁵ Tako i vi, mladići, podložite se starješinama; svi se jedni prema drugima pripašite poniznošću jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost.

⁶ Tada se kralj Roboam posavjetova sa starcima koji su služili njegovu ocu Salomonu dok je bio živ i upita ih: "Što savjetujete da odgovorim ovome narodu?" ⁷ Oni mu odgovoriše: "Ako danas udovoljiš tim ljudima, budeš im blagonaklon i odgovoriš im lijepim riječima, oni će ti uvijek ostati sluge." ⁸ Ali on odbaci savjet što mu ga dadoše starci i posavjetova se s mladićima koji su odrasli s njim i bili mu u službi.

⁸ No pitaj samo prošle naraštaje, na mudrost pređa njihovih pripazi. ⁹ Od jučer mi smo i ništa ne znamo, poput sjene su na zemlji nam dani. ¹⁰ Oni će te poučit' i reći ti, iz srca će svog izvući besjede:

¹² Sjedine mudrost donose čovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi.

¹¹ Osiromašiše mogućnici i gladuju, a koji traže Jahvu ne trpe oskudice. $LAMED ¹² Dođite, djeco, i poslušajte me, učit ću vas strahu Gospodnjem. $MEM

¹ Mudre izreke Salomona, sina Davidova, kralja izraelskog: ² da se spozna mudrost i pouka, da se shvate razumne riječi; ³ da se primi umna pouka, pravda i pravica i nepristranost; ⁴ da se dade pamet neiskusnima, mladiću znanje i umijeće;

³¹ Sijede su kose prekrasna kruna, nalaze se na putu pravednosti.

¹² Pa trebalo bi doista da nakon toliko vremena već budete učitelji, a ono treba da tkogod vas ponovno poučava početnička počela kazivanja Božjih. Takvi ste: mlijeka vam treba, a ne tvrde hrane.

³⁹ A onda faraon reče Josipu: "Otkako je sve to Bog tebi otkrio, nikoga nema sposobna i mudra kao što si ti.

¹² evo ću učiniti po riječima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno, kakvo nije imao nitko prije tebe niti će ga imati itko poslije tebe,

²⁸ Sav je Izrael čuo presudu koju je izrekao kralj i poštovali su kralja, jer su vidjeli da je u njemu božanska mudrost u izricanju pravde.

²⁹

¹² Tajna riječ se meni objavila, šapat njen je uho moje čulo. ¹³ Noću, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada, ¹⁴ strah i trepet mene su svladali, kosti moje žestoko se stresle. ¹⁵ Dah mi neki preko lica prođe, digoše se dlake na mom tijelu. ¹⁶ Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bješe pred očima mojim. Posvuda tišina; uto začuh šapat: ¹⁷ 'Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je čovjek čist pred svojim Stvoriteljem? ¹⁸ Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anđele svoje za grijeh okrivljuje - ¹⁹ kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru: ²⁰ od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne vidi. ²¹ Iščupan je kolčić njihova šatora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.'

⁴ TÓa i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene.

¹⁶ tad on govori na uho čovjeku i utvarama plaši ga jezivim

¹¹ umnijim nas od zvijeri zemskih čini i mudrijima od ptica nebeskih?'

³⁶ Tko je mudrost darovao ibisu, tko li je pamet ulio u pijetla?

⁶ Jer Jahve daje mudrost, iz njegovih usta dolazi znanje i razboritost.

²⁶ Mudrost, spoznaju, radost on daruje onom tko mu je po volji, a grešniku nameće zadaću da sabira i skuplja za onoga tko je po volji Bogu. I to je ispraznost i pusta tlapnja.

¹⁷ Ovoj četvorici dječaka dade Bog znanje i razumijevanje svih knjiga i mudrosti. Daniel razumijevaše viđenja i sne.

²¹ On mijenja doba i vremena, ruši i postavlja kraljeve, daje mudrost mudrima a znanje pronicavima.

¹⁰ A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje. ¹¹ Jer tko od ljudi zna što je u čovjeku osim duha čovječjega u njemu? Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega. ¹² A mi, mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga da znamo čime nas je obdario Bog.

⁸ Doista, jednomu se po Duhu daje riječ mudrosti, drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu;

¹⁶ Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti,

⁵ Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se.

²⁰ On diže riječ iz usta rječitima i starcima pravo rasuđivanje.

¹³ Bolji je mladić siromašan a mudar nego kralj star a lud, koji više ne zna za savjet.

⁵ Poći ću, dakle, velikima i njima ću govoriti, jer oni poznaju put Jahvin i pravo Boga svojega." Ali oni svi složno razbiše jaram i sve veze pokidaše.

²⁵ U ono vrijeme reče Isus: "Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.

⁴⁸ Je li itko od glavara ili farizeja povjerovao u njega?

²⁶ Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. ²⁷ Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake;

⁷ nego navješćujemo Mudrost Božju, u Otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu našu, ⁸ a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli.

⁶ A vi prezreste siromaha! Ne tlače li vas upravo bogataši? Ne vuku li vas baš oni na sudove? ⁷ Ne psuju li oni lijepo Ime na vas zazvano?

²⁵ O djevicama nemam zapovijedi, nego dajem savjet kao čovjek po milosrđu Gospodnjem vrijedan povjerenja.

⁴⁰ Bit će ipak blaženija ostane li onako, po mojem savjetu. A mislim da i ja imam Duha Božjega.

²⁷ Sve motrismo ovo: istina je živa! zato sve za dobro svoje ti poslušaj."

²¹ Slušali su željno što ću im kazati i šutjeli da od mene savjet čuju.

²³ Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim.

⁴ Dok su oni govorili s Jobom, Elihu je šutio, jer su oni bili stariji od njega.

¹⁷ Prvi je pravedan u svojoj parnici, a kad dođe njegov protivnik, opovrgne ga.

¹¹ Bogat se čovjek čini sebi mudrim, ali će ga razuman siromah raskrinkati.

⁹ A osim toga što je sam Propovjednik bio mudar, on je i narod učio mudrosti te je odmjerio, ispitao i sastavio mnogo mudrih izreka. ¹⁰ Ujedno se Propovjednik trudio pronaći prikladne riječi i izravno izraziti istinu.

³ a planu gnjevom i na tri njegova prijatelja jer nisu više našli ništa što bi odgovorili te su tako Boga osudili.

⁷ htjeli bi biti učitelji Zakona, a ne razumiju ni što govore ni što tvrde.

²³ da neću uzeti ni končića, ni remena od obuće, niti išta što je tvoje da ne kažeš: na meni se Abram obogatio.

² Tada Jahve reče Gideonu: "Previše je naroda s tobom a da bih predao Midjance u njegove ruke. Izrael bi se mogao pohvaliti i reći: 'Vlastita me ruka izbavila.'

²¹ i reče: "Go iziđoh iz krila majčina, go ću se onamo i vratiti. Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!"

¹⁰ Job joj odgovori: "Brbljaš kao luđakinja! Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?" U svemu tome Job nije sagriješio svojim usnama.

⁹ Od daha Božjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje.

⁴ Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me.

² "Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama će izumrijeti mudrost.

⁸ Zar si tajne Božje ti prisluškivao i mudrost čitavu za se prisvojio? ⁹ Što ti znadeš, a da i mi ne znamo, što ti razumiješ, a da to ne shvaćamo? ¹⁰ Ima među nama i sijedih i starih kojima je više ljeta no tvom ocu.

⁶ Znajte: Bog je to mene pritisnuo i svojom me je on stegnuo mrežom.

²¹ Smilujte mi se, prijatelji moji, jer Božja me je ruka udarila.

²¹ Jao onima koji su mudri u svojim očima i pametni sami pred sobom!

⁵ Zato sam ti već onda navijestio, javio ti prije nego što se zbilo, da ne bi rekao: "Moj kip učini to, rezani moj lik i ljeveni kip zapovjediše tako!"

⁷ ovog je trena stvoreno, a ne odavna, o tome dosad nisi ništa čuo, da ne bi rekao: "Znao sam."

²³ A tko se hvaliti hoće, neka se hvali time što ima mudrost da mene spozna. Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu, pravo i pravdu na zemlji, jer to mi je milo" - riječ je Jahvina.

³ Bješe, eto, od Daniela mudriji, nijedna ti tajna ne bje skrivena!

⁷ Jahve će najprije spasiti Judine šatore da se ponos doma Davidova i ponos Jeruzalemaca ne izdigne iznad Jude.

¹¹ Odgovori mu Isus: "Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veći grijeh onaj koji me predao tebi."

¹⁹ Ta pisano je: Upropastit ću mudrost mudrih, i odbacit ću umnost umnih. ²⁰ Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživač ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta? ²¹ Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike.

²⁷ Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; ²⁸ i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, ²⁹ da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom.

¹⁸ Nitko neka se ne vara. Ako tko misli da je mudar među vama na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar.

²⁴ Vi me poučite, pa ću ušutjeti, u čem je moj prijestup, pokažite meni. ²⁵ O, kako su snažne besjede iskrene! Al' kamo to vaši smjeraju prijekori?

²² Na riječi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima.

²³ Tada ću im kazati: 'Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!'"

²² Čuvši to, zadive se pa ga ostave i odu.

²⁶ Tako i drugi i treći, sve do sedmoga.

³⁴ A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se,

⁴⁶ I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo što.

⁵ Kada biste bar znali šutjeti, mudrost biste svoju pokazali!

²⁸ I luđak se smatra mudrim kada šuti i razumnim kad susteže svoje usne.

¹³ Mudrac šuti u ovo vrijeme, jer vremena su tako zla.

¹⁹ Znajte, braćo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu.

¹⁰ Zato vas molim, poslušajte mene da vam i ja znanje svoje izložim.

¹² Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom čovjek mjerit' se ne može.

³ kada mu kažeš: 'Što ti je to važno, i ako griješim, što ti činim time?' ⁴ Na sve to ja ću odgovorit' tebi i prijateljima tvojim ujedno.

³ Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah, ali uzalud - bol mi postade gorča.

⁹ I rekoh u sebi: neću više na nj misliti niti ću govoriti u njegovo ime. Al' tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više.

¹⁴ Tada me duh prihvati i ponese. I ja iđah ogorčen i gnjevna srca, a ruka me Jahvina čvrsto pritisla. ¹⁵ Tako stigoh u Tel Abib, k izgnanicima koji življahu na rijeci Kebaru - onamo gdje se bijahu nastanili - te ostadoh među njima sedam dana kao omamljen. ¹⁶ Poslije sedam dana dođe mi opet riječ Jahvina: ¹⁷ "Sine čovječji, postavljam te za čuvara doma Izraelova. I ti ćeš riječi iz mojih usta slušati i opominjat ćeš ih u moje ime. ¹⁸ Kad bezbožniku reknem: 'Umrijet ćeš', a ti ga ne opomeneš i ne odvratiš od zla puta njegova kako bi mu život spasio, on će umrijeti sa svojega bezakonja, ali ću ja od tebe tražiti račun za krv njegovu. ¹⁹ A kad opomeneš bezbožnika, a on se ne odvrati od bezakonja i od zla puta svojega, on će umrijeti zbog svoje krivice, a ti ćeš spasiti svoj život. ²⁰ Isto tako, odvrati li se pravednik od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, postavit ću mu zamku i umrijet će jer ga ti ne opomenu zbog njegova grijeha; umrijet će, i njegova se pravedna djela više neće spominjati, ali ću od tebe tražiti račun za krv njegovu. ²¹ Ako li ti pravednika opomeneš da ne griješi, i on zaista prestane griješiti, živjet će jer je prihvatio opomenu, a i ti ćeš spasiti život svoj." ²² Ondje me opet zahvati ruka Jahvina i on mi reče: "Ustani i siđi u dolinu da ondje s tobom govorim!" ²³ Ustadoh tada i siđoh u dolinu, i gle: Slava Jahvina stajaše ondje, slična Slavi koju vidjeh na rijeci Kebaru te padoh ničice. ²⁴ Jahvin duh uđe u me, osovi me na noge i reče: "Idi i zatvori se u domu svojemu! ²⁵ Na te ću, evo, sine čovječji, staviti užad i svezati te i više nećeš izlaziti. ²⁶ I jezik ću ti zalijepiti za nepce te ćeš onijemjeti i nećeš ih više karati, jer su rod odmetnički. ²⁷ A kad ti ja progovorim, otvorit ću ti usta i ti ćeš im reći: Ovako govori Jahve Gospod! I tko hoće slušati, neka sluša, a tko neće, neka ne sluša, jer su rod odmetnički.

²⁰ Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo."

¹³ Doista, ako bijasmo "izvan sebe" - Bogu bijasmo; ako li "pri sebi" - vama bijasmo. ¹⁴ Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe;

¹⁷ "I ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inače se mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje sačuva."

¹³ Umuknite sada! Dajte da govorim, pa neka me poslije snađe što mu drago.

¹⁹ Tko se sa mnom hoće parničiti? - Umuknut ću potom te izdahnut'.

² "Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuđenje

³ Otrpite da riječ jednu ja izrečem, kad završim, tad se rugajte slobodno.

⁶ Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i moje će usne otkriti što je pravo. ⁷ Jer moje nepce zbori istinu i zloća je mojim usnama mrska.

¹⁵ Ne počinjajte nepravde u osudama! Ne budi pristran prema neznatnome, niti popuštaj pred velikima; po pravdi sudi svome bližnjemu!

¹⁷ U suđenju nemojte biti pristrani; saslušavajte maloga kao i velikoga. Ne bojte se nikoga! TÓa sud je Božji! Ako vam koji slučaj bude pretežak, iznesite ga meni, da ga ja razvidim.'

¹⁹ Ne iskrivljuj pravde; ne budi pristran; ne primaj mita, jer mito zasljepljuje oči mudrih, a ugrožava stvar pravednih.

¹⁷ Zato je tvoja službenica pomislila: neka mi riječ moga gospodara i kralja bude na umirenje. Jer moj je gospodar i kralj kao Božji anđeo koji sluša dobro i zlo. Jahve, tvoj Bog, neka bude s tobom!"

²⁰ Tvoj je sluga Joab to učinio da bi svemu dao drugo lice, ali je moj gospodar mudar kao Božji anđeo, on zna sve što se zbiva na zemlji."

⁸ Zar biste pristrano branit' htjeli Boga, zar biste mu htjeli biti odvjetnici?

¹⁰ Kaznom preteškom on bi vas pokarao poradi potajne vaše pristranosti.

¹⁹ Koji nije spram knezovima pristran i jednak mu je ubog i mogućnik, jer oni su djelo ruku njegovih?

²³ I ovo je od mudraca: Ne valja biti pristran na sudu.

¹⁶ Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: "Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran.

²² Narod izvikivaše: "Božji glas, a ne ljudski!" ²³ Umah ga, zbog toga što ne dade slavu Bogu, udari anđeo Gospodnji te on rascrvotočen izdahnu.

² Pošto dozvaše Pavla, poče ga Tertul optuživati: "Veliki mir što ga po tebi, vrli Felikse, uživamo i boljitak što tvojom providnošću narodu ovomu nastaje, ³ u svemu i posvuda primamo sa svom zahvalnošću.

⁵ K'o taj što imanje dijeli drugovima, a djeci njegovoj dotle oči gasnu,

² U pomoć, Jahve, jer nestaje pobožnih, vjernosti nema više među ljudima! ³ Svatko laže svome bližnjemu, govori usnama lažljivim i srcem dvoličnim.

⁵ Čovjek koji laska bližnjemu svome razapinje mrežu stopama njegovim.

¹⁰ Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga.

⁵ Nikada se zaista kako znate, ne poslužismo ni laskavom riječju ni - Bog nam je svjedok - prikrivenom pohlepom.