Job 34 Cross References - Croatian

¹ Elihu nastavi svoju besjedu i reče: ² "I vi, mudraci, čujte što ću reći, vi, ljudi umni, poslušajte mene, ³ jer uši nam prosuđuju besjede isto kao što nepce hranu kuša. ⁴ Zajedno ispitajmo što je pravo i razmislimo skupa što je dobro. ⁵ Job je utvrdio: 'Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraćuje. ⁶ U pravu sam, a lašcem prave mene, nasmrt prostrijeljen, a bez krivnje svoje!' ⁷ Zar gdje čovjeka ima poput Joba koji porugu pije kao vodu, ⁸ sa zlikovcima koji skupa hodi i s opakima isti dijeli put? ⁹ On tvrdi: 'Kakva korist je čovjeku od tog što Bogu ugoditi želi?' ¹⁰ Stoga me čujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko i nepravednost od Svemogućega, ¹¹ te on čovjeku plaća po djelima, daje svakom po njegovu vladanju. ¹² Odista, Bog zla nikada ne čini, niti Svesilni kad izvrće pravo. ¹³ TÓa tko je njemu povjerio zemlju i vasioni svijet tko je stvorio? ¹⁴ Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi čitav svoj duh k sebi vratio, ¹⁵ sva bića bi odjednom izdahnula i u prah bi se pretvorio čovjek. ¹⁶ Ako razuma imaš, slušaj ovo, prikloni uho glasu riječi mojih. ¹⁷ Može li vladat' koji mrzi pravo? Najpravednijeg hoćeš li osudit'? - ¹⁸ Onog koji kaže kralju: 'Nitkove!' a odličniku govori: 'Zlikovče!' ¹⁹ Koji nije spram knezovima pristran i jednak mu je ubog i mogućnik, jer oni su djelo ruku njegovih? ²⁰ Zaglave za tren, usred gluhe noći: komešaju se narodi, prolaze; ni od čije ruke moćni padaju. ²¹ Jer, on nadzire pute čovjekove, pazi nad svakim njegovim korakom. ²² Nema toga mraka niti crne tmine gdje bi se mogli zlikovci sakriti. ²³ Bog nikome unaprijed ne kaže kada će na sud pred njega stupiti. ²⁴ Bez saslušanja on satire jake i stavlja druge na njihovo mjesto. ²⁵ TÓa odveć dobro poznaje im djela! Sred noći on ih obara i gazi. ²⁶ Ćuškom ih bije zbog zloće njihove na mjestu gdje ih svi vidjeti mogu. ²⁷ Jer prestadoše za njime hoditi, zanemariše putove njegove ²⁸ goneć uboge da vape do njega i potlačene da k njemu leleču. ²⁹ Al' miruje li, tko da njega gane? Zastre li lice, tko ga vidjet' može? ³⁰ Nad pucima bdi k'o i nad čovjekom da ne zavlada tko narod zavodi. ³¹ Kada bezbožnik Bogu svome kaže: 'Zavedoše me, više griješit neću. ³² Ne uviđam li, ti me sad pouči, i ako sam kad nepravdu činio, ubuduće ja činiti je neću!' ³³ Misliš da Bog mora njega kazniti, dok ti zamisli njegove prezireš? Al' kada ti odlučuješ, a ne ja, mudrost nam svoju istresi dÓe sada! ³⁴ Svi ljudi umni sa mnom će se složit' i svatko razuman koji čuje mene: ³⁵ Nepromišljeno Job je govorio, u riječima mu neima mudrosti. ³⁶ Stoga, nek' se Job dokraja iskuša, jer odgovara poput zlikovaca; ³⁷ a svom grijehu još pobunu domeće, među nama on plješće dlanovima i hule svoje na Boga gomila."

⁵ kad mudar čuje, da umnoži znanje, a razuman steče mudrije misli;

¹⁵ Kao razumnima velim: sudite sami što govorim.

²⁰ Braćo, ne budite djeca pameću, nego nejačad pakošću, a zreli pameću!

³⁰ Zar pakosti ima na usnama mojim? Zar nesreću svaku okusio nisam?

¹¹ Zar uhom mi ne sudimo besjedu k'o što kušamo nepcem okus jela?

³⁰ ja koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjući ga i želeći da umre?

² Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik riječi pod nepcem mi stvara.

¹⁵ Duhovan pak prosuđuje sve, a njega nitko ne prosuđuje.

¹⁴ A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju iskustvom izvježbana čula za rasuđivanje dobra i zla.

³⁰ I tko god vidje reče: "Ovakvo što se nije dogodilo od dana kada su Izraelci izašli iz Egipta do današnjeg dana. Valja o tome promisliti, vijećati i govoriti."

⁷ Izraelci, evo vas svih ovdje. Posavjetujte se i ovdje stvorite odluku."

³⁶ Stoga, nek' se Job dokraja iskuša, jer odgovara poput zlikovaca;

² Na njemu će duh Jahvin počivat', duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. ³ Prodahnut će ga strah Gospodnji: neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju, ⁴ već po pravdi će sudit' ubogima i sud prav izricat' bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz usta ubit' bezbožnika. ⁵ On će pravdom opasati bedra, a vjernošću bokove.

²⁴ Ne sudite po vanjštini, nego sudite sudom pravednim!"

² Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.

² Ili zar ne znate da će sveti suditi svijet? Pa ako ćete vi suditi svijet, zar niste vrijedni suditi sitnice? ³ Ne znate li da ćemo suditi anđele, kamo li ne ono svagdanje? ⁴ A vi, kad imate sporove o svagdanjem, sucima postavljate one do kojih Crkva ništa ne drži! ⁵ Vama na sramotu govorim. Tako? Zar nema među vama ni jednoga mudra koji bi mogao rasuditi među braćom?

¹¹ A kad Kefa stiže u Antiohiju, u lice mu se usprotivih jer je zavrijedio osudu: ¹² doista, prije nego stigoše neki od Jakova, blagovao je zajedno s poganima; a kad oni dođoše, počeo se povlačiti i odvajati bojeći se onih iz obrezanja. ¹³ Za njim se povedoše i ostali Židovi te je i Barnaba zaveden tom prijetvornošću. ¹⁴ Ali kad vidjeh da ne hode ravno, po istini evanđelja, rekoh Kefi pred svima: "Ako ti, Židov, poganski živiš, a ne židovski, kako možeš siliti pogane da se požidove?"

²¹ Sve provjeravajte: dobro zadržite,

¹⁷ Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava.

⁷ kad znadeš dobro da sam nedužan, da ruci tvojoj izmaknut ne mogu?

⁴ Rekao si: 'Nauk moj je neporočan, u očima tvojim čist sam i bez ljage.'

¹⁷ A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek čista.

² "Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorča:

¹⁴ Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom.

¹ Ona tri čovjeka prestadoše Jobu odgovarati, jer je on sebe smatrao nevinim.

⁹ 'Nedužan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni.

⁴ Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me.

¹³ Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i mojom žuči zemlju žednu natopi.

⁴ usne moje neće izustiti zloću niti će laž kakva doći na moj jezik. ⁵ Daleko od mene da vam dadem pravo, nedužnost svoju do zadnjeg daha branim. ⁶ Pravde svoje ja se držim, ne puštam je; zbog mojih me dana srce korit' neće.

¹⁹ Takvome neće Jahve nikad oprostiti, nego će se gnjev i ljubomornost Jahvina izliti na tog čovjeka, tako da će se sve prokletstvo zapisano u ovoj knjizi na nj oboriti te će Jahve izbrisati ime njegovo pod nebom.

¹⁶ a kamoli to biće gadno i buntovno, čovjek što k'o vodu pije opačinu!

²² "Dokle ćete, vi glupi, ljubiti glupost i dokle će podsmjevačima biti milo podsmijevanje, i dokle će bezumnici mrziti znanje?

¹⁷ Jer jedu kruh opačine i piju vino nasilja.

¹⁰ Job joj odgovori: "Brbljaš kao luđakinja! Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?" U svemu tome Job nije sagriješio svojim usnama.

³ Zar će tvoje trice ušutkati ljude, zar će ruganje ostat' neizrugano?

⁵ Tvoje riječi krivicu tvoju odaju, poslužio si se jezikom lukavih,

¹⁵ TÓa kaniš li se drevnog držat' puta kojim su išli ljudi nepravedni?

¹ Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca,

⁴ S ljudima opakim ja ne sjedim i ne svraćam podlima.

¹⁸ Kad tata vidiš, s njime se bratimiš i družiš se s preljubnicima.

¹² Eto, takvi su grešnici: uvijek spokojni, bogatstvo zgrću. ¹³ Jesam li, dakle, samo ja uzalud čuvao srce čisto i u nedužnosti prao ruke ¹⁴ kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom? ¹⁵ Da sam kazao: "Govorit ću kao i oni", izdao bih rod sinova tvojih.

¹⁵ Sine moj, ne idi s njima na put, makni nogu od njihove staze.

¹² da te izbavi od zla puta, od varava čovjeka,

¹⁴ Ne idi stazom opakih i ne stupaj putem zlikovaca.

²⁰ Druži se s mudrima, i postat ćeš mudar, a tko se drži bezumnika, postaje opak.

³³ Ne varajte se: "Zli razgovori kvare dobre običaje."

²² Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava. ²³ I bič smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih.

³⁰ Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio, ³¹ u veću bi me nečist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine!

¹⁴ A govorili su Bogu: 'Ostavi nas, ne želimo znati za tvoje putove! ¹⁵ TÓa tko je Svesilni da njemu služimo i kakva nam korist da ga zazivamo?' ¹⁶ Zar svoju sreću u ruci ne imahu, makar do Njega ne drže ništa oni?

³⁰ 'Opaki je u dan nesreće pošteđen i u dan Božje jarosti veseo je.'

¹⁷ Zborahu Bogu: 'Nas se ti ostavi! Što nam Svesilni učiniti može?'

¹⁰ Zar će se radovat' on u Svesilnome, zar će Boga svakog časa zazivati?

³ kada mu kažeš: 'Što ti je to važno, i ako griješim, što ti činim time?'

⁴ Sva radost tvoja neka bude Jahve: on će ispuniti želje tvoga srca! $GIMEL

¹⁴ Vi ipak pitate: "Što smo između sebe govorili protiv tebe?" Govorili ste: "Zaludu je Bogu služiti i kakva je korist što njegove čuvamo propise i žalosni hodimo pred Jahvom nad Vojskama.

²⁵ Daleko to bilo od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prođu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?"

⁴ On je Stijena, djelo mu je savršeno, jer pravi su svi njegovi putovi. Bog je on vjeran i bez zloće, pravedan je on i pravičan.

⁷ Sada, dakle, neka bude Jahvin strah nad vama; pazite i savjesno radite, jer u Jahve, Boga našega, nema nepravde ni osobne pristranosti, niti on prima mita."

³ TÓa zar može Bog pravo pogaziti, može li pravdu izvrnut' Svesilni?

² "I vi, mudraci, čujte što ću reći, vi, ljudi umni, poslušajte mene, ³ jer uši nam prosuđuju besjede isto kao što nepce hranu kuša.

³⁴ Svi ljudi umni sa mnom će se složit' i svatko razuman koji čuje mene:

²³ Tko je njemu put njegov odredio? Tko će mu reći: 'Radio si krivo'?

²³ Da, Svesilnog doseći ne možemo, neizmjeran je u moći i sudu, velik u pravdi, nikog on ne tlači.

¹⁵ Rod donose i u starosti, sočni i puni svježine: [ (Psalms 92:16) da navijeste kako je pravedan Jahve, Hrid moja, onaj na kome nema nepravde. ]

³² Nerazuman je, dakle, tko se upušta s preljubnicom; dušu svoju gubi koji tako čini.

³² Tko odbaci pouku, prezire vlastitu dušu, a tko posluša ukor, stječe razboritost.

¹ Prepravedan si, Jahve, da bih se mogao s tobom parbiti. Samo bih jedno s tobom raspravio: Zašto je put zlikovaca uspješan? Zašto podmuklice uživaju mir?

⁴ Nipošto! Nego neka Bog bude istinit, a svaki čovjek lažac, kao što je pisano: Da pravedan budeš po obećanjima svojim i pobijediš kada te sudili budu. ⁵ Ako pak naša nepravednost ističe Božju pravednost, što ćemo na to reći? Nije li onda - po ljudsku govorim - nepravedan Bog koji daje maha gnjevu?

¹⁴ Što ćemo dakle reći? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto!

¹³ Neka nitko u napasti ne rekne: "Bog me napastuje." Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga.

²⁶ Vapije k Bogu i Bog ga usliša: radosno On ga pogleda u lice; vrati čovjeku pravednost njegovu.

¹² Bog rekao jedno, a ja dvoje čuo: [ (Psalms 62:13) "U Boga je snaga! U tebe je, Gospode, dobrota! Ti uzvraćaš svakom po djelima." ]

³¹ Zato će jesti plod svojeg vladanja i nasititi se vlastitih savjeta.

¹² Ako kažeš: "Nismo za to znali", ne razumije li onaj koji ispituje srca? I ne znade li onaj koji ti čuva dušu? I ne plaća li on svakomu po njegovim djelima?

¹⁹ Velik si u svojim naumima, silan u svojim djelima! Oči tvoje bde nad svim putovima ljudskim da naplatiš svakome prema putu njegovu i prema plodu djela njegovih!

¹⁷ Ali sinovi naroda tvoga govore: 'Jahvin put nije pravedan!' Njihov put nije pravedan! ¹⁸ Ako se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, on će stoga umrijeti. ¹⁹ A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti i stane raditi po zakonu i pravdi, on će zbog toga živjeti. ²⁰ A vi velite: 'Jahvin put nije pravedan!' Svakome ću od vas suditi prema putovima njegovim, dome Izraelov!"

²⁷ Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim."

⁶ koji će uzvratiti svakom po djelima:

¹⁰ Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.

⁷ Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! ⁸ Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni.

¹⁷ Ako dakle Ocem nazivate njega koji nepristrano svakoga po djelu sudi, vrijeme svoga proputovanja proživite u bogobojaznosti.

¹² "Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu!"

⁷ Pravedan je Jahve i pravednost ljubi, čestiti će gledat' lice njegovo.

¹⁷ Pravedan si, Jahve, na svim putovima svojim i svet u svim svojim djelima. $KOF

¹² Nisi li od davnih vremena, Jahve, Bože moj, Sveče moj? Ti koji ne umireš! Ti si, Jahve podigao ovaj narod radi pravde, postavio ga, Stijeno, da kažnjava. ¹³ Prečiste su tvoje oči da bi zloću gledale. Ti ne možeš motriti tlačenja. Zašto gledaš vjerolomce, šutiš kad zlikovac ništi pravednijeg od sebe?

¹¹ Tvoja je, Jahve, veličina, sila, slava, sjaj i veličanstvo, jer je tvoje sve što je na nebu i na zemlji; tvoje je, Jahve, kraljevstvo i ti si uzvišen povrh svega, Poglavar svega!

⁴ Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno. ⁵ Znaš li tko joj je mjere odredio i nad njom uže mjerničko napeo? ⁶ Na čemu joj počivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni ⁷ dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani? ⁸ Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majčina; ⁹ kad ga oblakom k'o haljom odjenuh i k'o pelenam' ovih maglom gustom; ¹⁰ kad sam njegovu odredio među, vrata stavio sa prijevornicama? ¹¹ Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek' se lomi ponos tvog valovlja! ¹² Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno, ¹³ da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve bezbožnike strese; ¹⁴ da je pretvori u glinu pečatnu i oboji je k'o kakvu haljinu. ¹⁵ Ona uzima svjetlost zlikovcima i pesnicu im lomi uzdignutu. ¹⁶ Zar si ti prodro do izvora morskih, po dnu bezdana zar si kad hodio? ¹⁷ Zar su ti vrata smrti pokazali; vidje li dveri kraja mrtvih sjena? ¹⁸ Zar si prostranstvo zemlje uočio? Govori, ako ti je znano sve to. ¹⁹ Koji putovi u dom svjetla vode, na kojem mjestu prebivaju tmine, ²⁰ da ih odvedeš u njine krajeve, da im put k stanu njihovu pokažeš? ²¹ Ti znadeš to, tÓa davno ti se rodi, tvojih dana broj veoma je velik! ²² Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuče spremišta vidio ²³ što ih pričuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata? ²⁴ Kojim li se putem dijeli munja kada iskre po svoj zemlji prosipa? ²⁵ Tko li je jaz iskopao povodnju, tko prokrčio pute grmljavini ²⁶ da bi daždjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje žive duše nema, ²⁷ da bi neplodnu napojio pustoš, da bi u stepi trava izniknula? ²⁸ Ima li kiša svoga roditelja? Tko je taj koji kapi rose rađa? ²⁹ Iz čijeg li mraz izlazi krila, tko slanu stvara što s nebesa pada? ³⁰ Kako čvrsnu vode poput kamena i led se hvata površja bezdana? ³¹ Možeš li lancem vezati Vlašiće i razdriješiti spone Orionu, ³² u pravo vrijeme izvesti Danicu, vodit' Medvjeda s njegovim mladima? ³³ Zar poznaješ ti zakone nebeske pa da njima moć na zemlji dodijeliš? ³⁴ Zar doviknuti možeš oblacima pa da pljuskovi tebe poslušaju? ³⁵ Zar na zapovijed tvoju munje lijeću i tebi zar se odazivlju: 'Evo nas'? ³⁶ Tko je mudrost darovao ibisu, tko li je pamet ulio u pijetla? ³⁷ Tko to mudro prebrojava oblake i tko nebeske izlijeva mjehove ³⁸ dok se zemlja u tijesto ne zgusne i dok se grude njezine ne slijepe? ³⁹ Zar ćeš ti plijen uloviti lavici ili ćeš glad utažit' lavićima ⁴⁰ na leglu svojem dok gladni čekaju i vrebaju na žrtvu iz zaklona? ⁴¹ Tko hranu gavranovima pribavlja kad Bogu ptići njegovi cijuču i naokolo oblijeću bez hrane?

⁸ Zar bi i moj sud pogaziti htio, okrivio me da sebe opravdaš? ⁹ Zar ti mišica snagu Božju ima, zar glasom grmjet' možeš poput njega? ¹⁰ Ogrni se sjajem i veličanstvom, dostojanstvom se odjeni i slavom. ¹¹ Plani dÓe bijesom ognja jarosnoga, pogledom jednim snizi oholnika.

²³ oblikovana sam još od vječnosti, odiskona, prije nastanka zemlje. ²⁴ Rodih se kad još nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda. ²⁵ Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka. ²⁶ Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana, ni početka zemaljskom prahu; ²⁷ kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug na licu bezdana. ²⁸ Kad je u visini utvrđivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubina; ²⁹ kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji, ³⁰ bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme:

¹³ Tko je pokrenuo duh Jahvin, koji ga je uputio savjetnik? ¹⁴ S kim se on posvjetova, tko je njemu mudrost ulio, naučio ga putovima pravde? Tko li ga je naučio znanju, pokazao mu put k umnosti?

³⁵

³⁴ Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom? ³⁵ Ili: tko ga darom preteče da bi mu se uzvratiti moralo? ³⁶ Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen.

¹⁷ Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš, da je srcu tvojem tako prirastao

⁴ Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?

²⁹ Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju.

²² bit će sakupljeni i zasužnjeni u jami, zatvoreni u tamnicu i nakon mnogih dana kažnjeni.

¹⁹ U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: tÓa iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah ćeš se i vratiti."

²² Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava.

⁹ Sjeti se, k'o glinu si me sazdao i u prah ćeš me ponovo vratiti.

²³ Da, znadem da si me smrti predao, saborištu zajedničkom svih živih.

³ Smrtnike u prah vraćaš i veliš: "Vratite se, sinovi ljudski!" ⁴ Jer je tisuću godina u očima tvojim k'o jučerašnji dan koji je minuo i kao straža noćna. ⁵ Razgoniš ih k'o jutarnji san, kao trava su što se zeleni: ⁶ jutrom cvate i sva se zeleni, a uvečer - već se suši i vene. ⁷ Zaista, izjeda nas tvoja srdžba i zbunjuje ljutina tvoja. ⁸ Naše si grijehe stavio pred svoje oči, naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega. ⁹ Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu, kao uzdah dovršismo godine svoje. ¹⁰ Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, ako smo snažni, i osamdeset; a većina od njih muka je i ništavost: jer prolaze brzo i mi letimo odavle.

⁷ i vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao.

⁴ Nema gnjeva u meni! Nek' se trnje i drač samo pojavi, protiv njega ustat ću u boj, svega ću ga sažgati!

¹⁶ Jer neću se prepirati dovijeka ni vječno se ljutiti: preda mnom bi podlegao duh i duše što sam ih stvorio.

³ Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u čemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao?

² Sve što vi znate znadem to i ja, ni u čemu od vas gori nisam. ³ Zato, zborit' moram sa Svesilnim, pred Bogom svoj razlog izložiti. ⁴ Jer, kovači laži vi ste pravi, i svi ste vi zaludni liječnici! ⁵ Kada biste bar znali šutjeti, mudrost biste svoju pokazali! ⁶ Dokaze mi ipak poslušajte, razlog mojih usana počujte.

²¹ Tvoj sluga uviđa da je sagriješio; zato sam, evo, došao danas prvi iz svega Josipova doma da siđem u susret svome gospodaru i kralju."

³ Reče mi Jakovljev Bog, reče mi Izraelova hrid: Tko vlada ljudima pravedno, i tko vlada u strahu Božjemu,

²² Uza sve to, nije sagriješio Job niti je kakvu ludost protiv Boga izustio.

⁸ Zar bi i moj sud pogaziti htio, okrivio me da sebe opravdaš?

⁵ Ako pak naša nepravednost ističe Božju pravednost, što ćemo na to reći? Nije li onda - po ljudsku govorim - nepravedan Bog koji daje maha gnjevu? ⁶ Nipošto! Ta kako će inače Bog suditi svijet? ⁷ Ako je, doista, istina Božja po mojoj lažljivosti obilno zasjala njemu na slavu, zašto da ja još budem suđen kao grešnik?

²⁸ Ne oklijevaj s prinosima od svoga obilja s gumna i od svoga mladog vina! Meni daj prvorođenca od svojih sinova.

²⁶ Ne valja kažnjavati pravednika, a nije pravo ni tući odličnike.

³ Onda mu Pavao reče: "Udarit će Bog tebe, zide obijeljeni! Ti li sjediš da me po Zakonu sudiš, a protuzakonito zapovijedaš da me biju?"

⁵ Pavao odvrati: "Nisam znao, braćo, da je veliki svećenik. Ta pisano je: Glavara naroda svoga ne proklinji."

⁷ Dajte svakomu što mu pripada: komu porez - porez, komu carina - carina, komu poštovanje - poštovanje, komu čast - čast.

¹⁷ sve poštujte, bratstvo ljubite, Boga se bojte, kralja častite!

¹⁰ ponajpače one koji u prljavoj požudi idu za puti i preziru Veličanstvo. Preuzetnici, drznici i ne trepnu pogrđujući Slave,

⁸ Uza sve to i ovi sanjari jednako skvrne tijelo, zabacuju Veličanstvo, pogrđuju Slave.

¹⁵ Ne počinjajte nepravde u osudama! Ne budi pristran prema neznatnome, niti popuštaj pred velikima; po pravdi sudi svome bližnjemu!

¹⁷ Jer Jahve, Bog vaš, Bog je nad bogovima, Gospodar nad gospodarima, Bog velik, jak i strašan, koji nije pristran i ne da se podmititi;

³ TÓa što od toga imaš da me tlačiš, da djelo ruku svojih zabacuješ, da pomažeš namjerama opakih?

¹⁹ On bosonoge tjera svećenike i mogućnike sa vlasti obara.

²¹ On sasiplje prezir po plemićima i junacima bedra raspasuje.

⁸ Zar biste pristrano branit' htjeli Boga, zar biste mu htjeli biti odvjetnici?

¹⁵ Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu?

¹⁹ Nek' ti je gavan k'o čovjek bez zlata, a čovjek jake ruke poput slaba.

² Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rotÄe protiv Jahve i Pomazanika njegova: ³ "Skršimo okove njihove i jaram njihov zbacimo!" ⁴ Smije se onaj što na nebu stoluje, Gospod im se podruguje.

⁶ Što da se bojim u danima nesreće kad me opkoli zloba izdajica ⁷ koji se u blago svoje uzdaju i silnim se hvale bogatstvom?

³¹ Tko tlači siromaha huli na stvoritelja, a časti ga tko je milostiv ubogomu.

² Bogataš se i siromah sreću: obojicu ih Jahve stvori.

⁸ Korist zemlje je nada sve; i kralj ovisi o zemljištu.

¹⁴ Jahve dolazi na sud sa starješinama i glavarima svog naroda: "Vinograd ste moj opustošili, u vašim je kućama što oteste siromahu.

³⁴ Petar tada prozbori i reče: "Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran,

¹¹ Ta u Boga nema pristranosti.

⁶ A oni koji štogod znače - bili oni što bili, nije mi do toga, Bog ne gleda tko je tko - ti uglednici, uistinu, ništa nisu pridometnuli.

⁹ I vi, gospodari, isto se tako vladajte prema njima: kanite se prijetnje, znajući da je i njihov i vaš Gospodar na nebesima i da u njega nema pristranosti.

²⁵ Doista, nepravedniku će se uzvratiti što je nepravedno učinio. Ne, nema pristranosti!

²⁸ Zato jer smo primili kraljevstvo neuzdrmljivo, iskazujmo zahvalnost iz koje služimo Bogu kako je njemu milo, s predanjem i strahopoštovanjem.

⁵ Čujte, braćo moja ljubljena: nije li Bog one koji su svijetu siromašni izabrao da budu bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva što ga je obećao onima koji ga ljube?

²⁹ U ponoći Jahve pobije sve prvorođence po zemlji egipatskoj: od prvorođenca faraonova, koji je imao sjediti na prijestolju, do prvorođenca sužnja u tamnici, a tako i sve prvine od stoke. ³⁰ Noću ustane faraon, on pa svi njegovi dvorani i svi Egipćani, jer se strašan jauk razlijegao Egiptom: ne bijaše kuće u kojoj nije ležao mrtvac.

³⁷ A ujutro, kad se Nabal otrijeznio, pripovjedi mu njegova žena sve što se dogodilo, a njemu obamrije srce u grudima i on osta kao da se skamenio. ³⁸ A desetak dana poslije toga Jahve udari Nabala te umrije. ³⁹ Kad David ču da je umro Nabal, reče: "Neka je blagoslovljen Jahve, koji mi je ispravio nepravdu što mi je učini Nabal; i Jahve je očuvao svoga slugu da ne učini zla, a svalio je Nabalovu zloću na njegovu glavu!" Potom David posla poruku Abigajili da će je uzeti za ženu.

¹⁰ Još nastavi David: "Živoga mi Jahve, i udarit će ga Jahve, bilo da će mu doći njegov dan da umre, bilo da će otići u boj i poginuti.

²⁰ Ne goni one koji su ti tuđi da rodbinu na njino mjesto staviš.

¹⁹ Kako učas propadoše, nestaše, užas ih izjede!

¹⁶ Jahve nad Vojskama poslat će stoga gojaznima njegovim skončanje, slavu će mu ognjem potpaliti, kao što se vatra potpiruje. ¹⁷ Svjetlost Izraelova bit će poput ognja, Svetac njegov kao plamen koji će zapalit' i proždrijeti drač njegov i trnje njegovo u jednome danu. ¹⁸ I krasotu njegovih šuma i voćnjaka uništit će od srčike do kore, ona će biti k'o bolesnik što se trne; ¹⁹ ostatak stabala šumskih bit će lako izbrojiti - dijete će ih lako popisati.

¹³ grijeh će vam taj biti poput pukotine, visoko na zidu izbočene, koja prijeti rušenjem.

³⁰ Jahve će zagrmjet glasom veličajnim i pokazat ruku svoju što udara u jarosnu gnjevu, sred ognja zatornog, iz olujna pljuska i krupÄe kamene. ³¹ Od glasa Jahvina prepast će se Asur, šibom ošinut. ³² I kad god ga udari šiba kaznena, kojom će ga Jahve išibati, nek' se oglase bubnjevi i citare - u sav jek boja on s njima ratuje! ³³ Odavna je pripravljen Tofet za Moleka - lomača visoka, široka, mnogo ognja, mnogo drvlja. Dah gnjeva Jahvina, kao potok sumporni, njega će spaliti.

³⁶ Tad iziđe Anđeo Jahvin i pobi u asirskom taboru sto osamdeset i pet tisuća ljudi. Ujutru, kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci.

³⁸ Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nimroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubiše mačem i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.

³⁴ Ti si promatrao: iznenada se odvali kamen a da ga ne dodirnu ruka, pa udari u kip, u stopala od željeza i gline te ih razbi.

⁴⁴ U vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podići će kraljevstvo koje neće nikada propasti i neće prijeći na neki drugi narod. Ono će razbiti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka - ⁴⁵ kao što si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne dodirnu ruka te smrvio željezo, mjed, glinu, srebro i zlato. Veliki je Bog saopćio kralju što se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tumačenje joj pouzdano."

³⁰ Iste te noći kaldejski kralj Baltazar bi ubijen.

⁶ [6a] On mi tad odgovori ovako: [6b]Evo riječi Jahvine Zerubabelu: "Ne silom niti snagom, već duhom mojim!" - riječ je Jahve nad Vojskama.

⁶ O ponoći nasta vika: 'Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!'

²⁰ Ali Bog mu reče: 'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?'

²⁶ "I kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega: ²⁷ jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi. ²⁸ Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. ²⁹ A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome, zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi.

²³ Umah ga, zbog toga što ne dade slavu Bogu, udari anđeo Gospodnji te on rascrvotočen izdahnu.

² Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći.

³ U svojoj će vas lakomosti kupovati izmišljotinama. Njihova osuda već odavna nije dokona i propast im ne drijema.

¹³ A Jahvu koji joj govoraše nazva: "Ti si El Roi - Svevid Bog", jer - reče ona - "vidjeh Boga i nakon viđenja - još živim!"

⁹ Jer Jahve svojim očima gleda po svoj zemlji da bi se ohrabrili oni kojima je srce iskreno prema njemu. Ludo si u tome radio, zato će se od sada dizati ratovi na te."

⁴ Ne proniče li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake?

¹⁵ Zla se kloni, a čini dobro, traži mir i za njim idi! $PE

²³ Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:

²¹ Jer pred Jahvinim su očima čovjekovi putovi i on motri sve njegove staze.

³ Oči su Jahvine na svakome mjestu i budno motre i zle i dobre.

¹⁷ Jer moje oči prate sve njihove putove: neće mi izmaći, niti se bezakonje njihovo može sakriti od očiju mojih.

¹⁰ Ja, Jahve, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih.

⁸ Gle, oči Jahve Gospoda uprte su na grešno kraljevstvo, izbrisat će ga s lica zemlje. "Ipak neću sasvim zatrti dom Jakovljev" - riječ je Jahvina.

⁵ Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile!

¹⁷ Zora im je kao sjena smrtna: kad zarudi, silan strah ih hvata.

³ TÓa nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine?

⁵ Jer ti nisi Bog kom je nepravda mila: zlobniku nema boravka s tobom,

¹¹ Reknem li: "Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!" - ¹² ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.

²⁹ Gospodnji je put okrilje bezazlenu, a propast onima koji čine zlo.

² Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se ljudi raduju žetvi, k'o što kliču kad se dijeli plijen.

¹⁵ Teško onima koji se od Jahve kriju da bi svoje sakrili namjere i koji u mraku djeluju i zbore: "Tko nas vidi i tko nas pozna?"

²⁴ Može li se tko skriti u skrovištima da ga ja ne vidim? - riječ je Jahvina. Ne ispunjam li ja nebo i zemlju? - riječ je Jahvina.

² Zariju li se i u Podzemlje, iščupat će ih ruka moja. Popnu li se i na nebo, odande ću ih skinuti. ³ Ako se sakriju i navrh Karmela, naći ću ih i pohvatati. Ako se od mog pogleda na dno morsko skriju, zapovjedit ću Zmaju da ih proždre.

²³ Tada ću im kazati: 'Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!'"

²⁷ A on će vam reći: 'Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!'"

⁵ Zato ne sudite ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin koji će iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga.

¹³ Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati račun.

¹⁵ Kraljevi zemaljski, i velikaši, i vojvode, i bogataši, i mogućnici, rob i slobodnjak - svi se sakriše u spilje i pećine gorske ¹⁶ govoreći gorama i pećinama: "Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od srdžbe Jaganjčeve.

¹³ I poslije svega što nas je stiglo zbog zlih djela naših i zbog naše velike krivice, dobro je, o Bože naš, što si naša zlodjela smatrao manjima nego što je zloća njihova i što si nam ostavio ovaj Ostatak!

³² Nije čovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parničiti. ³³ Niti kakva suca ima među nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,

⁶ kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne može doumit', znao bi da ti za grijehe račun ište.

¹¹ Jer on u čovjeku prozire prijevaru, vidi opačinu ako i ne gleda.

²¹ o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko što smrtnik brani svojega bližnjega.

⁷ U protivniku bi vidio pravedna, i parnica moja tad bi pobijedila.

¹⁰ Stoga me čujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko i nepravednost od Svemogućega, ¹¹ te on čovjeku plaća po djelima, daje svakom po njegovu vladanju. ¹² Odista, Bog zla nikada ne čini, niti Svesilni kad izvrće pravo.

¹³⁷ Pravedan si, Jahve, i pravi su sudovi tvoji.

³ On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu,

⁵ Ovako govori Jahve: 'Kakvu nepravdu nađoše oci vaši na meni te se udaljiše od mene? Za ispraznošću pođoše, te sami isprazni postadoše.

⁷ U tebe je, Gospodine, pravednost, a u nas stid na obrazu, kao u ovaj dan, u nas Judejaca, Jeruzalemaca, svega Izraela, blizu i daleko, u svim zemljama kuda si ih rastjerao zbog nevjernosti kojom ti se iznevjeriše. ⁸ Jahve, stid na obraz nama, našim kraljevima, našim knezovima, našim očevima, jer sagriješismo protiv tebe! ⁹ U Gospoda je Boga našega smilovanje i oproštenje jer smo se odmetnuli od njega

²⁰ Čovječe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: "Što si me ovakvim načinio?"

³⁰ Zato sam - riječ je Jahve, Boga Izraelova - rekao doduše da će dom tvoj i dom oca tvojega stupati preda mnom dovijeka, ali sada - riječ je Jahvina - neka je to daleko od mene! Jer ja častim one koji mene časte, a koji mene preziru, bit će osramoćeni. ³¹ Gle, dolaze dani kad ću odsjeći mišicu tvoju i mišicu doma oca tvojega, tako da više neće biti starca u tvom domu. ³² Ti ćeš kivnim okom gledati na sve dobro kojim ću obasuti Izraela, i nikada više neće biti starca u tvom domu. ³³ Zadržat ću ipak nekoga od tvojih kod oltara svoga, samo zato da mu sahnu oči i vene duša njegova, ali sve mnoštvo doma tvoga poginut će od ljudskoga mača. ³⁴ Znak će ti biti ono što će stići oba tvoja sina, Hofnija i Pinhasa: obojica će poginuti istoga dana. ³⁵ Ja ću sebi podići vjerna svećenika koji će raditi po mom srcu i po mojoj želji i njemu ću sazdati trajan dom, i on će svagda stupati pred pomazanikom mojim. ³⁶ A koji god ostane od tvoga doma, dolazit će da mu se pokloni i da izmoli srebrn novčić ili hljeb kruha i kazat će: 'Molim te, primi me u kakvu god službu svećeničku, da imam zalogaj kruha.'"

²⁸ Tada mu reče Samuel: "Danas ti je Jahve otkinuo kraljevstvo nad Izraelom i dao ga tvome susjedu, koji je bolji od tebe." -

⁷ Idi, reci Jeroboamu: 'Ovako kaže Jahve, Bog Izraelov: Podigao sam te isred naroda i učinio sam te knezom nad mojim narodom Izraelom, ⁸ istrgnuo sam kraljevstvo iz kuće Davidove i dao ga tebi. Ali ti nisi bio kao moj sluga David, koji je držao moje zapovijedi i koji me slijedio svim srcem svojim i činio samo ono što je pravedno u mojim očima.

¹⁴ Jahve će sebi postaviti kralja nad Izraelom i taj će istrijebiti kuću Jeroboamovu. Evo dana! Što? Čak i trenutka!

² "TÓa dokle ćete mučit' dušu moju, dokle ćete me riječima satirat'?

⁹ Vladat ćeš njima palicom gvozdenÄom i razbit ih kao sud lončarski."

⁴ Sudit će pravo ubogim pučanima, djeci siromaha donijet će spasenje, a tlačitelja on će smrviti.

⁵ Tlače narod tvoj, Jahve, i baštinu tvoju pritišću;

⁷ Podiže iz prašine uboga, iz gliba vadi siromaha ⁸ da ga posadi s prvacima, s prvacima svoga naroda.

²⁰ Ti si mi bio malj, oružje ratno. Pomlatih tobom narode, razmrskah tobom kraljevstva. ²¹ Pomlatih tobom konja i konjanika, pomlatih tobom bojna kola i vozača. ²² Pomlatih tobom čovjeka i ženu, pomlatih tobom starca i dijete. Pomlatih tobom mladića i djevojku, pomlatih tobom pastira i stado. ²³ Pomlatih tobom ratara i zapregu njegovu, pomlatih tobom namjesnike i upravljače.

²¹ On mijenja doba i vremena, ruši i postavlja kraljeve, daje mudrost mudrima a znanje pronicavima.

³⁴ Ti si promatrao: iznenada se odvali kamen a da ga ne dodirnu ruka, pa udari u kip, u stopala od željeza i gline te ih razbi. ³⁵ Tada se smrvi najednom željezo i glina, mjed, srebro i zlato, i sve postade kao pljeva na gumnu ljeti i vjetar sve odnese bez traga. A kamen koji bijaše u kip udario postade veliko brdo te napuni svu zemlju.

²⁸ Parsin: razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i predano Medijcima i Perzijancima." ²⁹ Tada Baltazar naredi da Daniela obuku u grimiz, da mu oko vrata objese zlatan lanac i da ga proglase trećim u kraljevstvu. ³⁰ Iste te noći kaldejski kralj Baltazar bi ubijen. ³¹

²⁰ Zaglave za tren, usred gluhe noći: komešaju se narodi, prolaze; ni od čije ruke moćni padaju.

¹⁵ on je svima srca stvorio i pazi na sva djela njihova.

⁸ Svi su vični mačevima, za rat su izvježbani, svakome je sablja o boku zbog opasnosti noćnih.

¹ Proroštvo o Moabu. Obnoć opustošen, šaptom pade Ar Moab! Obnoć opustošen, šaptom pade Kir Moab!

¹⁸ Ja dobro poznajem njihova djela i namjere njihove. "Dolazim da saberem sve puke i jezike, i oni će doći i vidjeti moju Slavu!

² I u srcu svome oni ne kažu da ja pamtim svu zlopakost njihovu! Ali djela su ih njihova sad opkolila, pred licem mojim ona stoje.

⁷ Zakle se Jahve Ponosom Jakovljevim: "Dovijeka neću zaboraviti nijednoga vašeg djela."

¹² I vidjeh mrtve, velike i male: stoje pred prijestoljem, a knjige se otvoriše. I otvori se jedna druga knjiga, knjiga života. I mrtvi bijahu suđeni po onome što stoji napisano u knjigama, po djelima svojim.

³⁰ Tako Jahve u onaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih, i vidje Izrael pomorene Egipćane na morskome žalu.

⁹ nemoj pristati niti ga slušaj! Neka ga tvoje oko ne sažaljuje; ne štedi ga i ne sakrivaj ga ¹⁰ nego ga ubij! Neka se najprije tvoja ruka digne na nj da ga usmrtiš, a onda ruka svega naroda. ¹¹ Zaspi ga kamenjem dok ne umre, jer je kušao da te odvrati od Jahve, Boga tvoga, koji te izvede iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.

²¹ Potom neka ga svi ljudi, njegovi sugrađani, kamenjem zasiplju dok ne pogine. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine: sav će Izrael to čuti i bojat će se.

¹¹ Ovako govori Jahve: 'Evo ja ću podići na te zlo iz tvoga doma. Uzet ću tvoje žene ispred tvojih očiju i dat ću ih tvome bližnjemu, koji će spavati s tvojim ženama na vidiku ovome suncu. ¹² Ti si doduše radio tajno, ali ja ću ovu prijetnju izvršiti pred svim Izraelom i pred ovim suncem!'"

¹⁰ Prije nego vam kotlovi trnje osjete, dok je zeleno, neka ga vihor odnese. ¹¹ Radostan će biti pravednik kad ugleda odmazdu, noge će prati u krvi zlotvora. [ (Psalms 58:12) I reći će ljudi: "Pravednik plod svoj ima! Još ima Boga da sudi na zemlji!" ]

²⁴ Izlazeći, gledat ću trupla ljudi koji se od mene odmetnuše: crv njihov neće umrijeti i njihov se oganj neće ugasiti - bit će na gadost svim ljudima.

²⁰ One koji griješe, pred svima ukori da i drugi imaju straha!

²⁴ Grijesi nekih ljudi očiti su i prije suda, nekih pak samo nakon njega.

⁹ I plakat će i naricati za njom kraljevi zemlje što su s njome bludničili i raskošno živjeli kad gledali budu dim požara njezina. ¹⁰ Prestrašeni mukama njezinim, izadaleka će stajati i naricati: "Jao, jao, grade veliki, Babilone, grade silni! Kako li te u tren oka stiže osuda!"

²⁰ Veseli se nad njom, nebo, i svi sveti i apostoli i proroci jer Bog osudivši nju, vama pravo dosudi!

¹¹ "Kajem se što sam Šaula postavio za kralja: okrenuo se od mene i nije izvršio mojih zapovijedi." Samuel se ražalosti i svu je noć vapio Jahvi.

⁵ Jer ne mare za čine Jahvine ni za djelo ruku njegovih: nek' ih obori i više ne podigne!

⁴³ Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!

⁵ A koji na krive skreću putove nek' ih istrijebi Jahve sa zločincima! Mir nad Izraelom!

²⁹ Jer su mrzili spoznaju i nisu izabrali Gospodnjeg straha ³⁰ niti su poslušali moj savjet, nego su prezreli svaku moju opomenu.

³ Vo poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve - Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije."

¹² Na gozbama im harfe i citare, bubnjevi i frule uz vino, a za djelo Jahvino ne mare, ne gledaju djelo ruku njegovih.

⁶ one koji su se odmetnuli od Jahve, koji ne traže Jahvu i nimalo za nj ne mare."

¹⁵ "A sada, promislite u srcu, od današnjega dana unapredak: Prije negoli se poče stavljati kamen na kamen u Jahvinu Svetištu, ¹⁶ kakvi ono bijaste? Dolažaste hrpi od dvadeset mjerica, a bješe ih samo deset! Dolažaste kaci da zahvatite pedeset mjerica, a bješe ih samo dvadeset! ¹⁷ Udarao sam snijeću, medljikom i grÓadom svako djelo vaših ruku, ali nikoga nema k meni" - riječ je Jahvina. ¹⁸ "Stoga dobro pripazite od današnjeg dana unapredak - od dvadeset i četvrtoga dana devetoga mjeseca, kad se stao graditi Hram Jahvin, pripazite dobro ¹⁹ ima li još žita u žitnici? Ni vinova loza ni smokva, ni mogranj ni maslina nisu rađali! Al' od ovog dana ja ću blagosloviti."

³¹ "U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme. ³² I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove!

³⁸ Pavao pak nije smatrao uputnim sa sobom voditi onoga koji se u Pamfiliji odvojio od njih te nije s njima pošao na djelo.

¹⁰ Jer Dema me, zaljubljen u sadašnji svijet, napustio i otišao u Solun; Krescencije u Galaciju, Tit u Dalmaciju.

³⁹ A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od onih koji vjeruju na spas duše.

²³ Poslije mnogo vremena umre egipatski kralj. Izraelci su još stenjali u ropstvu. Vapili su, a njihov vapaj za pomoć sred ropstva uzlazio je k Bogu. ²⁴ Bog je čuo njihovo zapomaganje i sjetio se svoga Saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom.

⁷ "Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu", nastavi Jahve, "i čuo mu tužbu na tlačitelje njegove. Znane su mi muke njegove.

⁹ Vapaji sinova Izraelovih dopriješe do mene. I sam vidjeh kako ih Egipćani tlače.

²³ Moj će se gnjev raspaliti i mačem ću vas pogubiti. Tako će vam žene ostati udovice a djeca siročad. ²⁴ Ako uzajmiš novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne nameći mu kamata! ²⁵ Uzmeš li svome susjedu ogrtač u zalog, moraš mu ga vratiti prije zalaza sunca. ²⁶ TÓa to mu je jedini pokrivač kojim omata svoje tijelo i u kojem može leći. Ako k meni zavapi, uslišat ću ga jer sam ja milostiv! ²⁷ Ne huli Boga i ne psuj glavara svoga naroda.

⁹ puštao si praznih ruku udovice i siročadi si satirao ruku. ¹⁰ Eto zašto tebe mreže sad sapinju, zašto te strahovi muče iznenadni.

¹² Samrtnici hropću iz gradova, ranjenici u pomoć zazivlju. Al' na sve to Bog se oglušuje.

¹² Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći. ¹³ Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah.

¹⁹ Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača ²⁰ a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija?

⁹ Ali kad ispod teškog stenju jarma, kad vapiju na nasilje moćnika,

⁵ one što zbore: "Jezik je naša snaga, naše su usne za nas: tko nam što može?"

⁷ Vinograd Jahve nad Vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se pravičnosti, a eto vapaja.

⁴ Evo: plaća kosaca vaših njiva - koju im uskratiste - viče i vapaji žetelaca dopriješe do ušiju Gospoda nad Vojskama.

¹ Kad se David nastanio u svojem dvoru i kad mu je Jahve pribavio mir od svih njegovih neprijatelja unaokolo,

⁹ Četvrte godine vladavine Ezekijine, a to je bila sedma godina kraljevanja izraelskog kralja Hošee, sina Elina, napade asirski kralj Salmanasar Samariju i opsjede je. ¹⁰ Osvojio ju je nakon tri godine. Šeste godine Ezekijine vladavine, a devete godine izraelskog kralja Hošee, pala je Samarija. ¹¹ Asirski je kralj odveo Izraelce u sužanjstvo u Asiriju i naselio ih u Halahu, na Haboru, rijeci gozanskoj, i u medijskim gradovima. ¹² Bijaše to stoga što nisu poslušali glas Jahve, Boga svoga, i što su prekršili njegov Savez i sve što im je naredio Mojsije, sluga Jahvin. Nisu ništa slušali niti vršili.

¹⁴ Pa i svi su svećenički poglavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru slijedeći gnusna djela krivobožačkih naroda, oskvrnjujući Dom Jahvin, posvećen u Jeruzalemu. ¹⁵ Jahve, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svoje glasnike, slao ih svejednako, jer mu bijaše žao svojega naroda i svojega Prebivališta. ¹⁶ Ali su se oni rugali Božjim glasnicima, prezirući njegove riječi i podsmjehujući se njegovim prorocima, dok se nije podigla Jahvina jarost na njegov narod te više nije bilo lijeka. ¹⁷ Doveo je na njih kaldejskoga kralja, koji okrenu pod mač njihove mladiće u domu njihova Svetišta, ne štedeći ni mladića ni djevojke, ni starca ni nemoćna.Sve mu je predao u ruke.

¹⁴ Što razgradi, sagradit neće nitko, kog zatvori, nitko ne oslobađa.

⁸ Na istok krenem li, naći ga ne mogu; pođem li na zapad, ne razabirem ga. ⁹ Ištem na sjeveru, al' ga ne opažam; nevidljiv je ako se k jugu okrenem.

¹³ Al' htjedne li štogod, tko će ga odvratit'? Što zaželi dušom, to će ispuniti.

¹ Job nastavi svoju besjedu i reče: ² "O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio, ³ kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,

¹ Zborovođi. Psalam. Davidov.

⁹ Ne skrivaj lica svoga od mene. Ne odbij u gnjevu slugu svoga! Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti! I ne ostavi me, Bože, Spasitelju moj!

⁷ U svojoj sreći rekoh: "Neću se pokolebati nikada!"

⁷ Usliši me brzo, o Jahve, dah moj već je na izmaku! Lica svojeg preda mnom ne skrivaj, da ne postanem kao oni koji u grob silaze!

³ U dan kad ti Jahve dade da počineš od svojih stradanja, nemira i teškog robovanja kojima te pritisnuše, ⁴ zapjevat ćeš ovu rugalicu kralju babilonskom: Kako nestade silnika? Kako nestade tlačenja? ⁵ Jahve slomi štap zlikovački i žezlo vladarsko ⁶ što je bijesno b§ilo narode udarcima bez kraja i konca, što je gnjevno vladalo narodima progoneć' ih nemilice. ⁷ Počiva, miruje sva zemlja kličući od radosti. ⁸ Nad tobom se raduju čempresi i cedri libanonski: "Otkako si pao, ne dolaze nas više sjeći!"

³ čiji je značaj čvrst, koji čuva mir jer se u te uzda.

¹⁷ Mir će biti djelo pravde, a plod pravednosti - trajan pokoj i uzdanje.

⁸ Ako koji narod, ili kraljevstvo, ne htjedne služiti Nabukodonozora, kralja babilonskoga, ne hoteć' se upregnuti u jaram kralja babilonskog, taj ću narod kazniti mačem, glađu i kugom - riječ je Jahvina - dok ga sasvim ne zatrem rukom njegovom.

²⁷ Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši.

³¹ Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? ³² Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati? ³³ Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! ³⁴ Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas!

⁷ I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.

²⁸ Pošto se kralj posavjetovao, načini dva zlatna teleta i reče narodu: "Dosta ste uzlazili u Jeruzalem! Evo, Izraele, tvoga boga koji te izveo iz zemlje egipatske." ²⁹ Zatim postavi jedno tele u Betelu, a drugo smjesti u Dan. ³⁰ To je bila prigoda za grijeh: narod je odlazio jednome u Betel i drugome u Dan.

⁹ Ali oni nisu poslušali, Manaše ih je zaveo te su radili još gore nego narodi što ih je Jahve iskorijenio pred Izraelovim sinovima.

²¹ Jer, on nadzire pute čovjekove, pazi nad svakim njegovim korakom.

⁸ O Jahve, ti ćeš bdjeti nad nama, od naraštaja ovog čuvat' nas svagda, [ (Psalms 12:9) pa nek' se okolo vrzu zlotvori, nek' se izdižu ljudi najgori. ]

² Narod se veseli kad se množe pravednici, a puk uzdiše kad zavlada opaki. ³ Čovjek koji ljubi mudrost, veseli oca svoga, a koji se druži s bludnicama, rasipa imetak. ⁴ Kralj pravicom održava državu, a ruši je čovjek koji nameće daće. ⁵ Čovjek koji laska bližnjemu svome razapinje mrežu stopama njegovim. ⁶ U grijehu je zamka zlu čovjeku, a pravednik likuje i veseli se. ⁷ Pravednik razumije pravo malenih, a opaki ne shvaća spoznaju. ⁸ Podsmjevači uzbunjuju grad, a mudri stišavaju srdžbu. ⁹ Kad se mudrac parbi s bezumnikom, il' se srdio, il' se smijao, svejednako mira nema. ¹⁰ Krvopije mrze poštenoga, a pravednici mu se za život brinu. ¹¹ Bezumnik izlijeva sav svoj gnjev, a mudrac susteže svoju srdžbu. ¹² Ako vladalac posluša riječ lažljivu, sve mu sluge postaju opake.

¹⁸ Mudrost više vrijedi nego bojno oružje, ali jedan jedini grešnik pokvari mnogo dobra.

¹¹ Efrajim je tlačitelj, on pravdu gazi jer mu se svidjelo ići za ništavilom.

¹¹ U gnjevu svom kralja ti dadoh i u srdžbi ti ga uzimam.

¹⁶ Držiš se zakona Omrijevih i svih djela doma Ahabova, živiš po osnovama njihovim: učinit ću od tebe pustinju, od žitelja tvojih porugu, da nosite sramotu mnogih naroda."

⁴ Protivnik, onaj koji uzdiže sebe protiv svega što se zove Bog ili svetinja, dotle da i u Božji hram zasjedne gradeći se Bogom... ⁵ Ne sjećate li se, to sam vam govorio dok sam još bio među vama? ⁶ I sada znate što ga zadržava da bi se pojavio tek u svoje vrijeme. ⁷ Doista, otajstvo bezakonja već je na djelu, samo ima tko da ga sada zadržava dok ne bude uklonjen. ⁸ Tada će se otkriti Bezakonik. Njega će Gospodin Isus pogubiti dahom usta i uništiti pojavkom Dolaska svoga - ⁹ njega koji djelovanjem Sotoninim dolazi sa svom silom, lažnim znamenjima i čudesima ¹⁰ i sa svim nepravednim zavaravanjem onih koji propadaju poradi toga što ne prihvatiše ljubavi prema istini da bi se spasili. ¹¹ I zato im Bog šalje djelovanje zavodničko da povjeruju laži

³ Jedna joj glava bijaše kao na smrt zaklana, ali joj se smrtna rana zaliječila. Sva se zemlja, začuđena, zanijela za Zvijeri ⁴ i svi se pokloniše Zmaju koji dade takvu vlast Zvijeri. Pokloniše se i Zvijeri govoreći: "Tko je kao Zvijer! Tko bi smio ratovati s njom?"

¹¹ I vidjeh: druga jedna Zvijer uzlazi iz zemlje, ima dva roga poput jaganjca, a govori kao Zmaj. ¹² Vrši svu vlast one prve Zvijeri, u njenoj nazočnosti. Prisiljava zemlju i sve pozemljare da se poklone prvoj Zvijeri kojoj ono zacijeli smrtna rana. ¹³ Čini znamenja velika: i oganj spušta s neba na zemlju naočigled ljudi. ¹⁴ Tako zavodi pozemljare znamenjima koja joj je dano činiti u nazočnosti Zvijeri: svjetuje pozemljarima da načine kip Zvijeri koja bijaše udarena mačem, ali preživje.

⁴¹ I ja sam sa morao suprotstaviti njima i odvesti ih u zemlju njihovih neprijatelja." "Onda će se napokon njihovo tvrdokorno srce poniziti; ispaštat će oni svoju krivnju.

¹³ I poslije svega što nas je stiglo zbog zlih djela naših i zbog naše velike krivice, dobro je, o Bože naš, što si naša zlodjela smatrao manjima nego što je zloća njihova i što si nam ostavio ovaj Ostatak! ¹⁴ Zar možemo i dalje kršiti naredbe tvoje i vezivati se s ovim gnusnim narodima? Ne bi li se ti razgnjevio i satro nas da ni Ostatka ni ikoga spašena više ne bi bilo?

³³ Ti si pravedan u svemu što nas je snašlo, jer si ti pokazao vjernost, a mi zloću svoju. ³⁴ Kraljevi naši i knezovi, svećenici i oci naši nisu vršili Zakona tvoga, nisu osluškivali naredaba tvojih i opomena koje si im davao. ³⁵ Premda su bili u svom kraljevstvu, u velikim dobrima koja si im činio, u prostranoj i plodnoj zemlji koju si im dao, oni ti nisu služili i od svojih zlih djela nisu se odvraćali. ³⁶ Mi smo danas, evo, robovi i u zemlji koju si bio dao ocima našim da uživaju njene plodove i njena dobra, evo u njoj mi robujemo. ³⁷ Njeni obilni prihodi idu kraljevima koje si nam postavio zbog grijeha naših, i gospodare oni po volji svojoj tjelesima našim i stokom našom. Ah, u velikoj smo nevolji! ³⁸

²⁷ Tada čovjek pred ljudima zapjeva: 'Griješio sam i pravo izvrtao, ali mi Bog zlom nije uzvratio.

³ A Job odgovori Jahvi i reče: ⁴ "Odveć sam malen: što da odgovorim? Rukom ću svoja zatisnuti usta. ⁵ Riječ rekoh - neću više započeti; rekoh dvije - al' neću nastaviti."

⁶ Sve riječi svoje zato ja poričem i kajem se u prahu i pepelu."

¹⁸ Dobro čujem Efrajimov jecaj: 'Ti me pokara, i ja se popravih kao june još neukroćeno. Obrati me, da se obratim, jer ti si, Jahve, Bog moj. ¹⁹ Odvratih se od tebe, ali se pokajah, uvijek, i sad se u slabine tučem. Stidim se i crvenim, jer nosim sramotu mladosti svoje!'"

⁷ U tebe je, Gospodine, pravednost, a u nas stid na obrazu, kao u ovaj dan, u nas Judejaca, Jeruzalemaca, svega Izraela, blizu i daleko, u svim zemljama kuda si ih rastjerao zbog nevjernosti kojom ti se iznevjeriše. ⁸ Jahve, stid na obraz nama, našim kraljevima, našim knezovima, našim očevima, jer sagriješismo protiv tebe! ⁹ U Gospoda je Boga našega smilovanje i oproštenje jer smo se odmetnuli od njega ¹⁰ i nismo slušali glas Jahve, Boga našega, da slijedimo njegove zakone što nam ih dade po svojim slugama, prorocima. ¹¹ Sav je Izrael prestupio Zakon tvoj, odmetnuo se ne slušajući tvoj glas. Zato se na nas izlila kletva i prokletstvo, kako je zapisano u Zakonu Mojsija, sluge Božjega - jer sagriješismo protiv Njega. ¹² Izvršio je prijetnje kojima je zaprijetio nama i sucima koji su nam sudili: svalio je na nas tešku nesreću te se ne dogodi pod nebom što se dogodi u Jeruzalemu. ¹³ Sva ova nesreća, kao što je zapisano u Zakonu Mojsijevu, došla je na nas, a mi nismo umilostivili lice Jahve, Boga svojega: nismo se obratili od svojih bezakonja pa da prionemo uz istinu tvoju. ¹⁴ Jahve je bdio nad nesrećom, on je dovede na nas. Jer je pravedan Jahve, Bog naš, u svim djelima koja učini, a mi nismo slušali glas njegov.

⁹ Moram podnositi srdžbu Jahvinu, jer sam protiv njega sagriješio, sve dok on ne prosudi spor moj i izrekne pravdu; izvest će me na svjetlost, gledat ću pravednost njegovu.

² Reću ću Bogu: Nemoj me osudit! Kaži mi zašto se na me obaraš.

¹¹ umnijim nas od zvijeri zemskih čini i mudrijima od ptica nebeskih?'

¹² Sluga tvoj pomno na njih pazi, vrlo brižno on ih čuva.

⁴ Pokaži mi, Jahve, svoje putove, nauči me svojim stazama! $HE ⁵ Istinom me svojom vodi i pouči me, jer ti si Bog, moj Spasitelj: $VAU u tebe se pouzdajem svagda. $ZAJIN

⁸ Učit ću te, put ti kazat' kojim ti je ići, svjetovat ću te, oko će moje bdjeti nad tobom.

²³ Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje: ²⁴ pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!

⁸ Objavi mi jutrom dobrotu svoju jer se uzdam u tebe. Put mi kaži kojim ću krenuti jer k tebi dušu uzdižem. ⁹ Izbavi me, Jahve, od mojih dušmana, tebi ja se utječem. ¹⁰ Nauči me da vršim volju tvoju jer ti si Bog moj. Duh tvoj dobri nek' me po ravnu putu vodi!

¹³ Tko skriva svoje grijehe, nema sreće, a tko ih ispovijeda i odriče ih se, milost nalazi.

⁸ Donosite dakle plodove dostojne obraćenja. I nemojte početi u sebi govoriti: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam: Bog iz ovog kamenja može podići djecu Abrahamovu. ⁹ Već je sjekira položena na korijen stablima: svako dakle stablo koje ne donosi dobra roda siječe se i u oganj baca." ¹⁰ Pitalo ga mnoštvo: "Što nam je dakle činiti?" ¹¹ On im odgovaraše: "Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako." ¹² Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: "Učitelju, što nam je činiti?" ¹³ Reče im: "Ne utjerujte više nego što vam je određeno." ¹⁴ Pitahu ga i vojnici: "A nama, što je nama činiti?" I reče im: "Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom."

²² da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast,

²⁵ Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima. ²⁶ Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom ²⁷ i ne dajite mjesta đavlu. ²⁸ Tko je krao, neka više ne krade, nego neka se radije trudi svojim rukama priskrbljivati da ima što podijeliti s potrebnim.

¹² Ugrabi li što, tko će mu to priječit, i tko ga pitat smije: 'Što si učinio?'

³¹ U taštinu svoju neka se ne uzda, jer će mu ispraznost biti svom nagradom.

⁴ O ti, koji se od jarosti razdireš, hoćeš li da zemlja zbog tebe opusti da iz svoga mjesta iskoče pećine?

⁵ Ako uzmogneš, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstaviš meni!

³² Ako riječi još imaš, odvrati mi, zbori - rado bih opravdao tebe.

¹¹ te on čovjeku plaća po djelima, daje svakom po njegovu vladanju.

¹¹ Zublje plamsaju iz njegovih ralja, iskre ognjene iz njih se prosiplju.

³⁰ Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim i prijestolje mu kao dan nebeski. ³¹ Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim, ³² ako li prestupe odredbe moje i ne budu čuvali zapovijedi mojih;

⁶ Što god se Jahvi svidi, to čini na nebu i na zemlji, na moru i u bezdanima.

³¹ Ako se pravedniku plaća na zemlji, još će se više opakomu i grešniku.

⁹ Jao onome tko raspravlja s tvorcem svojim, a sud je među glinenim sudovima! Kaže li glina lončaru: "Što radiš?" ili djelo njegovo: "Kljast si!"

¹² 'Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.'" ¹³ "Nato on odgovori jednomu od njih: 'Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? ¹⁴ Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. ¹⁵ Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?'"

³⁵ Ili: tko ga darom preteče da bi mu se uzvratiti moralo?

⁶ Jer pravo je da Bog vašim mučiteljima mukom, ⁷ a vama, mučenima, zajedno s nama spokojem uzvrati kad se Gospodin Isus objavi s nama, zajedno s anđelima svoje moći,

² Jer ako je riječ po anđelima izrečena bila čvrsta te je svaki prijestup i neposluh primio pravednu plaću,

²⁶ Većim je bogatstvom od blaga egipatskih smatrao muku Kristovu jer je gledao na plaću.

² "I vi, mudraci, čujte što ću reći, vi, ljudi umni, poslušajte mene,

⁴ Zajedno ispitajmo što je pravo i razmislimo skupa što je dobro.

¹⁰ Stoga me čujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko i nepravednost od Svemogućega,

¹⁶ Ako razuma imaš, slušaj ovo, prikloni uho glasu riječi mojih.

² Sve što vi znate znadem to i ja, ni u čemu od vas gori nisam.

² "Zar šupljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istočnim trbuh napuhuje?

¹⁶ Isprazno tada otvara Job usta i besjede gomila nerazumne."

² "Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao?

³ Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao? Govorah stoga, ali ne razumjeh, o čudesima meni neshvatljivim.

⁶ Dotle su na miru šatori pljačkaša, izazivači Boga žive bezbrižno kao da Boga u šaci svojoj drže!

⁷ Zašto na životu ostaju zlikovci i, što su stariji, moćniji bivaju?

¹⁶ U komade Bog mi je srce smrvio, užasom me svega prožeo Svesilni,

¹ Zašto Svesilni ne promatra vremena, a dane njegove ne vide mu vjernici?

⁸ sa zlikovcima koji skupa hodi i s opakima isti dijeli put? ⁹ On tvrdi: 'Kakva korist je čovjeku od tog što Bogu ugoditi želi?'

³ Istraži mi srce, pohodi noću, ognjem me iskušaj, al' u meni nećeš nać' bezakonja. Ne zgriješiše usta moja

² Ispitaj me, Jahve, iskušaj me, istraži mi bubrege i srce.

¹¹ Eto: blaženima nazivamo one koji ustrajaše. Za postojanost Jobovu čuste i nakanu Gospodnju vidjeste jer milostiv je Gospodin i milosrdan!

²³ Nepokornost je kao grijeh čaranja, samovolja je kao zločin s idolima. Ti si odbacio riječ Jahvinu, zato je Jahve odbacio tebe da ne budeš više kralj!"

² "Dokad ćeš jošte govoriti tako, dokle će ti riječ kao vihor biti? ³ TÓa zar može Bog pravo pogaziti, može li pravdu izvrnut' Svesilni?

² "Zar na riječi mnoge da se ne odvrati? Zar će se brbljavac još i opravdati? ³ Zar će tvoje trice ušutkati ljude, zar će ruganje ostat' neizrugano?

² "Zar mi je i danas tužaljka buntovna? Teška mu ruka iz mene vapaj budi:

²³ Rukama plješću nad njegovom propašću i zvižde na njega kamo god došao.

² "Zar ti misliš da pravo svoje braniš, da pravednost pred Bogom dokazuješ, ³ kada mu kažeš: 'Što ti je to važno, i ako griješim, što ti činim time?'

⁷ Kada Jahve izgovori Jobu ove riječi, reče on Elifazu Temancu: "Ti i tvoja dva prijatelja raspalili ste gnjev moj jer niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job.

¹⁹ Htjednete l' me poslušati, uživat ćete plodove zemaljske. ²⁰ U buntovništvu ako ustrajete, proždrijet će vas mač." Tako usta Jahvina govorahu.