Job 38 Cross References - Croatian

¹ Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reče: ² "Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao? ³ Bokove svoje opaši k'o junak: ja ću te pitat', a ti me pouči. ⁴ Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno. ⁵ Znaš li tko joj je mjere odredio i nad njom uže mjerničko napeo? ⁶ Na čemu joj počivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni ⁷ dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani? ⁸ Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majčina; ⁹ kad ga oblakom k'o haljom odjenuh i k'o pelenam' ovih maglom gustom; ¹⁰ kad sam njegovu odredio među, vrata stavio sa prijevornicama? ¹¹ Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek' se lomi ponos tvog valovlja! ¹² Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno, ¹³ da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve bezbožnike strese; ¹⁴ da je pretvori u glinu pečatnu i oboji je k'o kakvu haljinu. ¹⁵ Ona uzima svjetlost zlikovcima i pesnicu im lomi uzdignutu. ¹⁶ Zar si ti prodro do izvora morskih, po dnu bezdana zar si kad hodio? ¹⁷ Zar su ti vrata smrti pokazali; vidje li dveri kraja mrtvih sjena? ¹⁸ Zar si prostranstvo zemlje uočio? Govori, ako ti je znano sve to. ¹⁹ Koji putovi u dom svjetla vode, na kojem mjestu prebivaju tmine, ²⁰ da ih odvedeš u njine krajeve, da im put k stanu njihovu pokažeš? ²¹ Ti znadeš to, tÓa davno ti se rodi, tvojih dana broj veoma je velik! ²² Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuče spremišta vidio ²³ što ih pričuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata? ²⁴ Kojim li se putem dijeli munja kada iskre po svoj zemlji prosipa? ²⁵ Tko li je jaz iskopao povodnju, tko prokrčio pute grmljavini ²⁶ da bi daždjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje žive duše nema, ²⁷ da bi neplodnu napojio pustoš, da bi u stepi trava izniknula? ²⁸ Ima li kiša svoga roditelja? Tko je taj koji kapi rose rađa? ²⁹ Iz čijeg li mraz izlazi krila, tko slanu stvara što s nebesa pada? ³⁰ Kako čvrsnu vode poput kamena i led se hvata površja bezdana? ³¹ Možeš li lancem vezati Vlašiće i razdriješiti spone Orionu, ³² u pravo vrijeme izvesti Danicu, vodit' Medvjeda s njegovim mladima? ³³ Zar poznaješ ti zakone nebeske pa da njima moć na zemlji dodijeliš? ³⁴ Zar doviknuti možeš oblacima pa da pljuskovi tebe poslušaju? ³⁵ Zar na zapovijed tvoju munje lijeću i tebi zar se odazivlju: 'Evo nas'? ³⁶ Tko je mudrost darovao ibisu, tko li je pamet ulio u pijetla? ³⁷ Tko to mudro prebrojava oblake i tko nebeske izlijeva mjehove ³⁸ dok se zemlja u tijesto ne zgusne i dok se grude njezine ne slijepe? ³⁹ Zar ćeš ti plijen uloviti lavici ili ćeš glad utažit' lavićima ⁴⁰ na leglu svojem dok gladni čekaju i vrebaju na žrtvu iz zaklona? ⁴¹ Tko hranu gavranovima pribavlja kad Bogu ptići njegovi cijuču i naokolo oblijeću bez hrane?

¹⁶ A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmljavina, munje zasijevaše, a gust se oblak nadvi nad brdo. Gromko zaječa truba, zadrhta sav puk koji bijaše u taboru. ¹⁷ Mojsije povede puk iz tabora u susret Bogu. Stadoše na podnožju brda. ¹⁸ Brdo Sinaj zavilo se u dim jer je Jahve u obliku ognja sišao na nj. Dizao se dim kao dim iz peći. Sve se brdo silno treslo. ¹⁹ Zvuk trube bivao sve jači. Mojsije je govorio, a Bog mu grmljavinom odgovarao.

¹¹ Vi ste se onda primakli i stali pod brdo. S usplamtjeloga brda plamen je sukljao do sred neba zamračena tmastim oblakom. ¹² Isred ognja Jahve je govorio vama; čuli ste zvuk riječi, ali lika niste nazreli - ništa osim glasa.

²² Te je riječi na brdu, isred ognja, oblaka i guste tmine, jakim glasom upravio Jahve svemu vašem zboru. Ništa nije dodavao nego ih je ispisao na dvije kamene ploče te ih predao meni. ²³ A onda, kad čuste glas iz tmine, dok je brdo plamtjelo u ognju, k meni pristupiše svi vaši plemenski glavari i vaše starješine ²⁴ pa rekoše: 'Jahve, Bog naš, očitovao nam je, eto, svoju slavu i svoju veličajnost; čuli smo njegov glas isred ognja; danas smo vidjeli da čovjek može ostati na životu iako mu Bog govori.

¹¹ Glas mu reče: "Iziđi i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi." Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu;

¹ Evo što se dogodilo kad je Jahve uznio Iliju na nebo u vihoru: Ilija i Elizej pošli iz Gilgala.

¹¹ I dok su tako išli i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše među njih i Ilija u vihoru uziđe na nebo.

¹ Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskočiti hoće. ² Čujte, čujte gromor glasa njegova, tutnjavu što mu iz usta izlazi.

⁹ S južne se strane podiže oluja, a studen vjetri sjeverni donose.

¹⁴ Poslušaj ovo, Jobe, umiri se i promotri djela Božja čudesna.

⁶ Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reče:

⁴ Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, velik oblak, bukteći oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, nešto nalik na sjajnu kovinu.

³ Jahve je spor u gnjevu, ali silan u moći. Ne, Jahve neće pustiti krivca nekažnjena. U vihoru i oluji put je njegov, oblaci su prašina koju podižu njegovi koraci.

³ Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u čemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao?

⁴ pred njim parnicu bih svoju razložio, iz mojih bi usta navrli dokazi. ⁵ Rad bih znati što bi meni odvratio i razumjeti riječ što bi je rekao!

²⁵ Nije li tako? Tko će me u laž utjerat'? Tko moje riječi poništiti može?"

³ Kako dobar savjet daješ neukome; baš si preveliku mudrost pokazao.

¹¹ Ali Božju ruku ja ću vam pokazat' i neću vam sakrit namjere Svesilnog.

³⁵ Nepromišljeno Job je govorio, u riječima mu neima mudrosti.

¹⁶ Isprazno tada otvara Job usta i besjede gomila nerazumne."

³ Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao? Govorah stoga, ali ne razumjeh, o čudesima meni neshvatljivim.

⁷ htjeli bi biti učitelji Zakona, a ne razumiju ni što govore ni što tvrde.

¹¹ A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je Jahvina pasha.

⁴⁶ Ruka je Jahvina bila nad Ilijom te on, opasavši se, otrča pred Ahabom sve do u blizinu Jizreela.

¹⁵ On me ubit' može: nade druge nemam već da pred njim svoje držanje opravdam.

²² Tada me pitaj, a ja ću odgovarat'; ili ja da pitam, ti da odgovaraš.

³ o, kada bih znao kako ću ga naći, do njegova kako doprijeti prijestolja, ⁴ pred njim parnicu bih svoju razložio, iz mojih bi usta navrli dokazi. ⁵ Rad bih znati što bi meni odvratio i razumjeti riječ što bi je rekao! ⁶ Zar mu treba snage velike za raspru? Ne, dosta bi bilo da me on sasluša. ⁷ U protivniku bi vidio pravedna, i parnica moja tad bi pobijedila.

³⁵ O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optužnicu napiše protivnik, ³⁶ i ja ću je nosit' na svome ramenu, čelo ću njome k'o krunom uresit'. ³⁷ Dat ću mu račun o svojim koracima i poput kneza pred njega ću stupiti."

⁷ "Bokove svoje opaši k'o junak, ja ću te pitat', a ti me pouči.

¹⁷ Ti bedra svoja sad opaši, ustaj, pa ćeš im govoriti sve što ću tebi zapovjediti. Ne dršći pred njima, da ne bih morao učiniti da uzdršćeš pred njima.

¹³ Zato opašite bokove pameti svoje, trijezni budite i savršeno se pouzdajte u milost koju vam donosi Objavljenje Isusa Krista.

¹ U početku stvori Bog nebo i zemlju.

²⁵ Rekoh: "Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje.

⁵ Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova,

²² Jahve me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba;

²⁹ kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji, ³⁰ bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme:

⁴ Tko uzađe na nebo i siđe? Tko uhvati vjetar u šake svoje? Tko sabra vode u plašt svoj? Tko postavi krajeve zemaljske? Kako se zove i kako mu se zove sin? Znaš li?

² konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove.

¹⁰ I: Ti u početku, Gospodine, utemelji zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.

⁹ Duže je od zemlje - šire je od mora!

²⁵ Kad htjede vjetru odredit težinu i mjerilom svu vodu izmjeriti,

⁴ Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti,

⁵⁵ Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baštinu, pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska.

²⁷ kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug na licu bezdana.

²⁹ kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji,

¹¹ Zaposjest će je jež i čaplja, sova i gavran prebivat će u njoj. Rastegnut će nad njom uže pustoši i visak praznine.

¹² Tko je šakom izmjerio more i nebesa premjerio pedljem? Tko je mjericom izmjerio zemlju i planine na mjerila, a tezuljom bregove?

²² On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca. Kao zastor nebesa je razastro, kao šator za stan razapeo.

¹ Podigoh oči i vidjeh. I gle: četiri roga. ² Upitah anđela koji je govorio sa mnom: "Što je ovo?" On mi odgovori: "To su rogovi koji su raznijeli Judu, Izraela i Jeruzalem."

¹⁶ i preko vaših granica navijestiti evanđelje, a ne hvastati se onim što je već učinjeno na tuđem području.

¹⁸ Trenice za Prebivalište postavi: dvadeset trenica s juga, prema podnevu; ¹⁹ onda pod dvadeset trenica napravi četrdeset podnožja od srebra, dva podnožja pod prvu trenicu za njezina dva klina, i tako redom, dva podnožja za dva klina svake slijedeće trenice. ²⁰ Za drugu stranu Prebivališta, sa sjevera: dvadeset trenica ²¹ i četrdeset srebrnih podnožja, dva podnožja za dva klina prve trenice, i tako redom, dva podnožja za svaku trenicu. ²² Na stražnjoj strani Prebivališta, sa zapada, postavi šest trenica. ²³ Napravi i dvije trenice za stražnje uglove Prebivališta. ²⁴ Neka budu rastavljene pri dnu, ali na vrhu kod prvoga koluta neka budu sastavljene. Neka tako obadvije prave dva ugla. ²⁵ Neka dakle bude osam trenica s njihovim srebrnim podnožjima: šesnaest podnožja, dva podnožja pod prvom trenicom, a dva opet podnožja pod svakom slijedećom trenicom.

⁸ Diže slabića iz prašine, iz bunjišta izvlači uboga, da ih posadi s knezovima i da im odredi počasna mjesta. Jer Jahvini su stupovi zemlje, na njih je stavio ovaj svijet.

⁷ On povrh praznine Sjever razapinje, on drži zemlju o ništa obješenu.

² On ga na morima utemelji i na rijekama učvrsti.

¹ Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven, Jahve zaodjeven moći i opasan. Čvrsto stoji krug zemaljski, neće se poljuljati.

²² Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.

¹² Daj da nam sinovi budu kao biljke što rastu od mladosti svoje; a kćeri naše kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja;

¹⁶ Stog ovako govori Jahve Gospod: "Evo, postavljam na Sion kamen odabrani, dragocjen kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u nj vjeruje neće propasti.

¹ Proroštvo. Besjeda Jahvina o Izraelu. Govori Jahve koji razape nebesa, utemelji zemlju i stvori dah čovjeku u grudima:

²⁰ nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. ²¹ U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu.

⁵ Ta oni naumice zaboravljaju da nebesa bijahu odavna i da zemlja na Božju riječ posta iz vode i po vodi.

¹¹ I pjevahu Jahvi hvalu i slavu: "Jer je dobar, jer je vječna njegova ljubav prema Izraelu." I sav je narod klicao hvaleći Jahvu, jer je Dom Jahvin bio postavljen na svoje temelje. ¹² Zaista, mnogi svećenici, mnogi leviti i glavari obiteljski i starješine, koji su svojim očima vidjeli temelje prijašnjega Hrama, plakahu iza glasa, a mnogi opet snažno klicahu od radosti.

⁶ Jednoga dana dođu sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a među njima pristupi i Satan.

¹ Jednoga dana dođu opet sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a među njima pristupi i Satan.

⁴ Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega.

⁷ Što si ti, goro velika? Pred Zreubabelom postaješ ravnica! On će izvući krunišni kamen uz poklike: "Hvala! Hvala za njega!"

²⁸ kao što i ja to primih od Oca svoga. I dat ću mu zvijezdu Danicu.

¹¹ I vidjeh, i začuh glas anđela mnogih uokolo prijestolja, i bića i starješina. Bijaše ih na mirijade mirijada i tisuće tisuća.

¹⁶ "Ja, Isus, poslah anđela svoga posvjedočiti ovo po crkvama. Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica."

⁹ I reče Bog: "Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!" I bi tako.

¹⁰ kad sam njegovu odredio među, vrata stavio sa prijevornicama?

⁷ Vodu morsku on sabire kao u mješinu i bezdane stavlja u spremišta.

⁸ Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio. ⁹ Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju.

²² Zar se mene nećete bojati - riječ je Jahvina - zar nećete drhtati preda mnom koji sam stavio pijesak moru za granicu, za vječnu među koje nikad neće prijeći: ono se biba, al' je nemoćno, valovi mu huče, ali prijeći neće.

² Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama.

⁹ I reče Bog: "Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!" I bi tako. ¹⁰ Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro.

¹⁵ spomenut ću se Saveza svoga, Saveza između mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neće biti da uništi svako biće.

¹⁰ On je na vodi označio kružnicu gdje prestaje svjetlost i tmine počinju.

⁹ Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju.

²² Uza sve to, nije sagriješio Job niti je kakvu ludost protiv Boga izustio.

⁶ "Neka ti bude! - reče Jahve Satanu. - U tvojoj je ruci; život mu samo sačuvaj!"

⁶ Čudesno nas uslišuješ u pravednosti svojoj, o Bože, spasenje naše, nado svih krajeva svijeta i mora dalekih. ⁷ Učvršćuješ bregove jakošću svojom silom opasÄan.

¹⁰ kad se diže Bog da sudi, da spasi uboge na zemlji.

⁹ Jahve, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? Silan si, Jahve, i vjernost te okružuje.

³ Rijeke podižu, Jahve, rijeke podižu glase svoje, rijeke podižu svoj bučni huk. ⁴ Jači od glasova voda golemih, silniji od bijesnoga mora: silan je Jahve u visinama.

⁸ Za kaznu ga potjera, izagna, odnese ga silnim dahom svojim u dan istočnjaka.

³⁹ On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha. ⁴⁰ Tada im reče: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?" ⁴¹ Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?"

³² A ondje u gori paslo je poveliko krdo svinja. Zaklinjahu ga dakle da im dopusti ući u njih. I on im dopusti. ³³ Tada zlodusi iziđoše iz čovjeka i uđoše u svinje. Krdo jurnu niz obronak u jezero i podavi se.

² Zgrabi Zmaja, Staru zmiju, to jest Đavla, Sotonu, i okova ga za tisuću godina. ³ Baci ga u Bezdan koji nad njim zatvori i zapečati da više ne zavodi narode dok se ne navrši tisuću godina. Nakon toga ima biti odriješen za malo vremena.

⁷ A kad se navrši tisuću godina, Sotona će iz svoga zatvora biti pušten: ⁸ izići će zavesti narode sa četiri kraja zemlje, Goga i Magoga, i skupiti ih u boj. Bit će ih kao pijeska morskoga.

⁵ Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro - dan prvi.

⁹ Od jučer mi smo i ništa ne znamo, poput sjene su na zemlji nam dani.

⁷ Zar si prvi čovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova došao?

⁴ Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno.

²¹ Ti znadeš to, tÓa davno ti se rodi, tvojih dana broj veoma je velik!

¹⁶ Tvoj je dan i noć je tvoja, ti učvrsti mjesec i sunce;

⁷ On načini svjetlila velika: vječna je ljubav njegova! ⁸ Sunce da vlada danom: vječna je ljubav njegova!

³ Hvalite ga, sunce i mjeseče, hvalite ga, sve zvijezde svjetlosne! ⁴ Hvalite ga, nebesa nebeska, i vode nad svodom nebeskim! ⁵ Neka hvale ime Jahvino jer on zapovjedi i postadoše.

⁷⁸ darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine

¹⁹ Tako nam je potvrđena proročka riječ te dobro činite što uza nju prianjate kao uza svjetiljku što svijetli na mrklu mjestu - dok Dan ne osvane i Danica se ne pomoli u srcima vašim.

²⁷ Mojsije pruži ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipćani, bježeći, jurili prema moru, Jahve ih strmoglavi usred voda.

¹³ Ima onih koji mrze svjetlost: ne priznaju njezinih putova niti se staza drže njezinih. ¹⁴ Za mraka se diže ubojica, kolje ubogog i siromaha. U gluhoj se noći lopov skiće [16a] i u tmini provaljuje kuće. ¹⁵ Sumrak žudi oko preljubnika: 'Nitko me vidjet neće', kaže on i zastire velom svoje lice. ¹⁶ [16b]Za vidjela oni se skrivaju, oni neće da za svjetlost znaju. ¹⁷ Zora im je kao sjena smrtna: kad zarudi, silan strah ih hvata.

³ Gle, munja lijeće preko cijelog neba - i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje -

⁴ Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti, ⁵ al' po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu. Ondje suncu razape šator, ⁶ te ono k'o ženik iz ložnice ide, k'o div kliče kad prelijeće stazu.

²¹ Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. ²² Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje.

³⁵ Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!

⁹ Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj ¹⁰ i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala. ¹¹ Reknem li: "Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!" - ¹² ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.

² svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator,

⁶ pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode;

²¹ "Pruži ruku prema nebu", rekne Jahve Mojsiju, "pa neka se tmina spusti na egipatsku zemlju, tmina koja će se moći opipati." ²² Mojsije pruži ruku prema nebu i spusti se gusta tmina na svu zemlju egipatsku: tri je dana trajala. ²³ Tri dana nisu ljudi jedan drugoga mogli vidjeti i nitko se sa svoga mjesta nije micao. A u mjestima gdje su Izraelci živjeli sjala svjetlost.

¹⁸ Kad su Aramejci sišli prema njemu, Elizej se ovako pomoli Jahvi: "Udari sljepoćom ove ljude!" I na riječ Elizejevu udari ih sljepoćom.

¹⁴ Posred bijela dana zapadnu u tamu, pipaju u podne kao usred noći.

⁵ Al' ugasit će se svjetlost opakoga, i neće mu sjati plamen na ognjištu.

¹⁸ Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju, izagnat' ga hoće iz kruga zemaljskog.

¹⁵ Pakosnu grešniku satri mišicu, kazni mu pakost da je više ne bude!

¹⁷ jer će se ruke zlotvora slomiti, a Jahve je oslon pravedniku. $JOD

¹⁹ A put je opakih kao mrkli mrak: ne znaju o što će se spotaknuti.

²¹ Lutat će zemljom potlačen i gladan, izgladnjela bijes će ga spopasti, proklinjat će svoga kralja i svog Boga. Okrene l' se k nebu, ²² pogleda l' po zemlji, gle, svuda samo mrak i strava, svuda tmina tjeskobna. Ali će se tama raspršiti, [ (Isaiah 8:23) jer više neće biti mraka gdje je sad tjeskoba. ] [ (Isaiah 8:24) U prvo vrijeme on obescijeni zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu, al' u vrijeme posljednje on će proslaviti Put uz more, s one strane Jordana - Galileju pogansku. ]

¹⁶ Dajte slavu Jahvi, Bogu svojemu, prije nego što se smrkne, prije nego što se noge vaše spotaknu po planinama mračnim. Vi se nadate svjetlosti, a on će je u mrak pretvoriti, prometnuti u crnu tamu!

²² Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me protiv faraona, kralja egipatskoga, da mu slomim obje ruke, i zdravu i slomljenu, i da mu mač izbijem iz ruke!

¹⁰ i reče: "Pun svake lukavosti i prevrtljivosti, sine đavolski, neprijatelju svake pravednosti, zar nikako da prestaneš iskrivljavati ravne putove Gospodnje? ¹¹ Evo stoga sada ruke Gospodnje na tebi: oslijepljet ćeš i neko vrijeme nećeš gledati sunca!" Odmah pade na nj mrak i tama te on glavinjajući stade tražiti ruke vodilje.

⁵ Pred Bogom mrtvi pod zemljom dolje strepe, vode morske dršću i nemani njine. ⁶ Pred njegovim okom otkriven zja Šeol i bezdan smrti nema vela na sebi.

¹⁹ Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta.

²⁴ Rodih se kad još nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda.

³⁶ Zato ovako govori Jahve: "Gle, ja ću braniti parnicu tvoju i krvavo te osvetiti. Sasušit ću more njegovo i presahnut ću izvore njegove.

⁵ Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile!

²² On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi.

¹³ jer ih se spomenu kao osvetnik krvi i siromaškog jauka ne zaboravi. $HET

⁴ Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.

¹⁰ U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima,

¹⁴ Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove.

¹⁸ svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše.

³ Užeta smrti sapeše me, stegoše me zamke Podzemlja, snašla me muka i tjeskoba.

⁸ On napravi Vlašiće i Štapce, on obrće mrak u zoru, a dan u najglušu noć. On saziva morske vode i valja ih preko lica zemlje. Jahve mu je ime.

¹⁶ narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.

²⁴ Jer pogledom granice zemlje hvata i opaža sve pod svodom nebeskim.

¹⁷ ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu.

¹¹ ti sasječe Rahaba i zgazi, snažnom mišicom rasu dušmane svoje. ¹² Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu;

²⁸ Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Jahve je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv.

³⁷ Ako se mogu izmjeriti nebesa gore, i dolje istražiti temelji zemlje, onda ću i ja odbaciti potomstvo Izraelovo zbog svega što počiniše" - riječ je Jahvina.

⁹ Skupiše se na prostrano polje zemlje i opkoliše tabor svetih i ljubljeni grad. Ali oganj siđe s neba te ih proguta.

³ I reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost. ⁴ I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.

¹⁴ I reče Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, ¹⁵ i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!" I bi tako. ¹⁶ I načini Bog dva velika svjetlila - veće da vlada danom, manje da vlada noću - i zvijezde. ¹⁷ I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, ¹⁸ da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro.

¹⁹ i da se ne bi, kad digneš svoje oči prema nebu te vidiš sunce, mjesec i zvijezde - svu nebesku vojsku - dao zavesti da im se klanjaš i da im iskazuješ štovanje. Njih je Jahve, Bog tvoj, dao svim narodima, svugdje pod nebom.

¹² Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno, ¹³ da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve bezbožnike strese;

¹¹ Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi.

²⁰ Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske.

²⁸ Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim.

⁷ ja tvorim svjetlost i stvaram tamu. Ja stvaram sreću i dovodim nesreću, ja, Jahve, činim sve to.

⁸ Sva ću svjetlila na nebu zbog tebe utrnuti i mrak ću nad zemljom razastrijeti!' - riječ je Jahve Gospoda.

¹³ Jer, gle, on sazda planine i stvori vjetar, otkriva čovjeku misao svoju, on tvori zoru i mrak, i penje se na vrh visova zemaljskih, Jahve, Bog nad Vojskama, njegovo je ime.

⁴⁵ Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji - do ure devete.

⁹ Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet;

¹² Isus im zatim ponovno progovori: "Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života."

¹⁹ tako da se granica Kanaanaca protezala od Sidona prema Geraru sve do Gaze pa prema Sodomi, Gomori, Admi i Sebojimu sve do Leše.

¹⁷ I tako Efronova poljana u Makpeli nasuprot Mamri - poljana, spilja i sva stabla što su bila na poljani -

¹² Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno,

¹⁶ Od leda mutne vode im se nadimlju, 'bujaju od snijega što se topit' stao;

⁶ Kad snijegu kaže: 'Zasniježi po zemlji!' i pljuskovima: 'Zapljuštite silno!'

⁷ Oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih.

¹⁸ Sutra u ovo doba pustit ću tuču tako strašnu kakve u Egiptu još nije bilo otkad je postao do sada.

²⁴ Tuča je mlatila, kroz nju munje parale. Strahota se takva nije oborila na zemlju egipatsku otkako su ljudi u njoj.

¹¹ A dok su bježali pred Izraelom uz bethoronsku strminu, bacao je Jahve s neba na njih tuču kamenja sve do Azeke te su ginuli. I poginulo ih je više od tuče kamene nego što su ih pobili sinovi Izraelovi svojim mačevima.

¹³ A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoć kad ih on okuje;

³¹ Pomoću njih on podiže narode, u izobilju hranom ih dariva.

³⁰ Jahve će zagrmjet glasom veličajnim i pokazat ruku svoju što udara u jarosnu gnjevu, sred ognja zatornog, iz olujna pljuska i krupÄe kamene.

¹¹ Reci onima koji hoće da se samo ožbuka: 'Past će!' Udarit će silan pljusak, oborit ću na nj grÓad kao kamenje, bjesnjet će olujni vihori. ¹² Evo, zid će pasti! Neće li vas tada pitati: 'Gdje vam je sada žbuka kojom ste ga ožbukali?' ¹³ Zato ovako govori Jahve Gospod: 'U svojoj jarosti razbjesnit ću olujne vihore, u srdžbi ću svojoj udariti silnim pljuskom da ga zatrem, u gnjevu ću na nj oboriti grÓad kao kamenje.

²⁷ Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika."

²¹ a iz neba se spusti na ljude tuča velika, poput talenta. Ljudi su hulili Boga zbog zla tuče jer zlo njezino bijaše silno veliko.

⁸ Kad je ogranulo sunce, posla Bog vruć istočni vjetar; sunce je palilo glavu Joninu te je sasvim klonuo. Poželje umrijeti i reče: "Bolje mi je umrijeti nego živjeti."

²⁷ Jer kao što munja izlazi od istoka i bljesne do zapada, tako će biti i s dolaskom Sina Čovječjega."

²⁶ kad je zakone daždu nametnuo i oblacima gromovnim putove,

²⁷ U visini on skuplja kapi vode te dažd u paru i maglu pretvara. ²⁸ Pljuskovi tada pljušte iz oblaka, po mnoštvu ljudskom dažde obilato.

³ Gle, munja lijeće preko cijelog neba - i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje - ⁴ iza nje silan jedan glas se ori: to On gromori glasom veličajnim. Munje mu lete, nitko ih ne priječi, tek što mu je glas jednom odjeknuo. ⁵ Da, Bog gromori glasom veličajnim, djela velebna, neshvatljiva stvara. ⁶ Kad snijegu kaže: 'Zasniježi po zemlji!' i pljuskovima: 'Zapljuštite silno!'

³ Čuj! Jahve nad vodama, Jahve nad vodama silnim! ⁴ Čuj! Jahve u sili, Jahve u veličanstvu! ⁵ Čuj! Jahve lomi cedre, Jahve lomi cedre libanske, ⁶ i Liban skakuće poput teleta, a Sirion kao mlado bivolče! ⁷ Čuj! Jahve sipa munje, Jahve sipa munje ognjene! ⁸ Čuj! Jahve potresa pustinjom, Jahve potresa pustinjom kadeškom! ⁹ Čuj! Od straha se mladÄe košute, prerano se mladÄe košute šumske. [3b] Čuj! Bog veličanstveni zagrmje, [9a] a u Hramu njegovu svi kliknuše: Slava! ¹⁰ Jahve nad valima stoluje, stoluje Jahve - kralj dovijeka!

²⁷ U visini on skuplja kapi vode te dažd u paru i maglu pretvara.

¹⁰ Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima. ¹¹ Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima. ¹² Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama. ¹³ Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku. ¹⁴ Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje

³⁵ On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore

⁸ Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku. ⁹ On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakću.

¹ Nek' se uzraduje pustinja, zemlja sasušena, neka kliče stepa, nek' ljiljan procvjeta. ² Nek' bujno cvatom cvate, da, neka od veselja kliče i nek' se raduje. Dana joj je slava Libanona, divota Karmela i Šarona; oni će vidjeti slavu Jahvinu, divotu Boga našega.

¹⁸ U goleti bregova otvorit ću rijeke i posred dolova izvore. Pustinju ću pretvoriti u močvaru, a u vrela sušnu zemlju. ¹⁹ Posadit ću u pustinji cedar, bagrem, mirtu i maslinu. Stepu ću pošumiti čempresom, brijestom i šimširom zajedno.

¹⁹ Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate? Da, put ću napraviti u pustinji, a staze u pustoši. ²⁰ Slavit će me divlje zvijeri, čaglji i nojevi, jer vodu ću stvorit' u pustinji, rijeke u stepi, da napojim svoj narod, izabranika svoga.

²² Zar ispraznost bezbožnika dažda daje? Ili zar nebesa sama kiše? Zar ne daješ ti to, Jahve, Bože naš? Zato se u te uzdamo, jer ti sve to činiš.

⁷ Jer zemlja koja se napije kiše što na nju često pada i rađa raslinjem korisnim onima za koje se i obrađuje, prima blagoslov od Boga; ⁸ ona pak koja donosi trnje i drač, odbačena je, blizu prokletstvu a svršetak joj je: "U oganj!"

¹⁴ Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje

²⁸ Neka ti Bog daje rosu s neba i rodnost zemlje: izobilje žita i mladoga vina.

³⁹ Tada otac njegov Izak progovori i reče: "Daleko od plodna tla dom tvoj će biti, daleko od rose s neba.

¹³ O Josipu reče: Zemlju mu je Jahve blagoslovio; njegovo je najbolje od onog što daje rosa nebeska i što se u bezdanima dolje krije!

²⁸ U sigurnosti prebiva Izrael, a Jakovljev je izvor na osami u zemlji žita i vina, gdje nebesa rosom dažde.

¹⁷ Nije li sada pšenična žetva? Ali ja ću zazvati Jahvu i on će poslati gromove i kišu. I jasno ćete razabrati kako je veliko zlo koje ste učinili pred Jahvom tražeći sebi kralja." ¹⁸ Tada Samuel zazva Jahvu i Jahve posla gromove i kišu u onaj dan i sav se narod vrlo poboja Jahve i Samuela.

²¹ O Gilbojske gore klete, rosa na vas ne padala nit vas kiša s neba prala! Vaša polja ne vraćala rod za sjeme, jer kod vas je osramoćen štit junaka! Štit Šaulov nije bio uljem mazan,

¹ Ilija Tišbijac, iz Tišbe Gileadske, reče Ahabu: "Živoga mi Jahve, Boga Izraelova, komu služim, neće ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na moju zapovijed."

⁹ Nedokučiva on djela silna stvori, čudesa koja se izbrojit' ne mogu. ¹⁰ On kišom rosi po svem licu zemljinu i vodu šalje da nam polja natapa.

¹⁹ Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa.

⁸ Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majčina;

⁹ Oni što žive nakraj svijeta boje se znamenja tvojih; dveri jutra i večeri radošću napunjaš. ¹⁰ Ti pÓohodÄi zemlju i ti je nÓatopÄi, ÓobogatÄi nju veoma. Božja se rijeka vodom napuni, ti pripravi ljudima žito. Ovako pripremi zemlju:

⁸ Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku.

²⁰ njegovim su se znanjem otvorili bezdani i oblaci osuli rosom.

²⁴ Ne rekoše u srcu svome: 'Bojmo se Jahve, Boga svojega, koji nam u pravi čas šalje dažd rani i kišu kasnu i koji nam čuva tjedne određene za žetvu.'

¹³ Kad mu glas zaori, huče vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih.

⁵ Iscijelit ću ih od njihova otpada, od svega ću ih srca ljubiti; jer gnjev se moj odvratio od njih.

²³ Sinovi sionski, radujte se, u Jahvi se veselite, svojem Bogu; jer vam daje kišu jesensku u pravoj mjeri, izli na vas kišu, jesensku i proljetnu kišu kao nekoć.

⁷ "Uskratih vam i kišu tri mjeseca prije žetve; pustih da kiši na jedan grad, al' ne i na drugi; jedno bi se polje nakvasilo, a drugo bi se - na koje ne pustih kiše - sasušilo.

⁴⁵ da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima.

¹⁰ Već led od daha Božjega nastaje i vodena se kruti površina.

¹⁶ Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela. ¹⁷ On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni.

⁹ Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu.

⁵ Uklonio je lažne svećenike koje su judejski kraljevi postavili da pale kad na uzvišicama, u gradovima judejskim i u okolici Jeruzalema; i one koji su palili kad Baalu, suncu, mjesecu, zvijezdama i svoj vojsci nebeskoj.

³¹ Možeš li lancem vezati Vlašiće i razdriješiti spone Orionu,

¹⁶ I načini Bog dva velika svjetlila - veće da vlada danom, manje da vlada noću - i zvijezde.

²² Sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime, dani, noći nikada prestati neće."

⁹⁰ od koljena do koljena tvoja je vjernost; učvrstio si zemlju i ona stoji. ⁹¹ Po tvojim zakonima stoje zauvijek jer sve tebi služi.

⁶ Postavi ih zauvijek i dovijeka po zakonu koji neće proći.

³⁵ Ovako govori Jahve, koji daje da sunce sjaje danju, a mjesec i zvijezde da svijetle noću, koji burka more da mu valovi buče - ime mu je Jahve nad Vojskama: ³⁶ "Ako se ikad ti zakoni poremete preda mnom - riječ je Jahvina - onda će i potomstvo Izraelovo prestati da bude narod pred licem mojim zauvijek!

²⁵ Ovako govori Jahve: "Da ne sklopih saveza svojega s danom i noći i da ne postavih zakone nebu i zemlji,

¹⁸ Tada Samuel zazva Jahvu i Jahve posla gromove i kišu u onaj dan i sav se narod vrlo poboja Jahve i Samuela.

¹¹ Svjetlost ti mrak posta i ništa ne vidiš, vode su duboke tebe potopile.

¹ Tražite od Jahve dažda u vrijeme proljetno! Jahve stvara munje i daje kišu; čovjeku kruh daje, a stoci travu.

¹⁸ Zatim se ponovno pomoli te nebo dade kišu i zemlja iznese urod svoj.

²³ Mojsije diže svoj štap prema nebu. Jahve zagrmje i pusti tuču i munje sastavi sa zemljom. Sipao je Jahve tuču po zemlji Egipćana. ²⁴ Tuča je mlatila, kroz nju munje parale. Strahota se takva nije oborila na zemlju egipatsku otkako su ljudi u njoj. ²⁵ Tuča pobi po svem Egiptu sve što je ostalo vani, ljude i životinje; uništi sve bilje po poljima i sva stabla poljska polomi.

²⁹ "Kad iziđem iz grada", reče mu Mojsije, "dići ću ruke prema Jahvi, pa će gromovi prestati, a ni tuče više neće biti, tako da znaš da zemlja pripada Jahvi.

² Ali izbije plamen ispred Jahve te ih proguta - poginuše oni pred Jahvom.

¹ I stade narod zlobno mrmljati u Jahvine uši. Kad to ču Jahve, planu gnjevom. Jahvin oganj izbi među njima i spali jedan kraj tabora.

³⁵ Ali sukne oganj od Jahve te proždre dvjesta i pedeset ljudi koji su prinosili tamjan.

¹² Tada reče Šaul: "Čuj me, Ahitubov sine!" A on odgovori: "Evo me, gospodaru!"

¹⁰ Ilija odgovori i reče pedesetniku: "Ako sam čovjek Božji, neka oganj siđe s neba i neka te proguta, tebe i tvoju pedesetoricu." I oganj se spusti s neba i proguta ga, njega i njegovu pedesetoricu.

¹⁴ Oganj se spustio s neba i progutao je oba pedesetnika s njihovom pedesetoricom; ali sada neka barem moj život bude dragocjen u tvojim očima!"

³² On munju drži objema rukama i kazuje joj kamo će zgoditi.

⁸ Tad čuh glas Gospodnji: "Koga da pošaljem? I tko će nam poći?" Ja rekoh: "Evo me, mene pošalji!"

¹ Potražiše me koji ne pitahu za me, nađoše me koji me ne tražahu; rekoh: "Evo me! Evo me!" narodu koji ne prizivaše ime moje.

⁵ Ako im tko hoće nauditi, oganj suče iz usta njihovih i proždire njihove neprijatelje. Doista, htjedne li im tko nauditi, tako treba da pogine. ⁶ Oni imaju vlast zaključati nebo da ne pada kiša dok prorokuju; imaju vlast pretvoriti vode u krv i udariti zemlju kojim god zlom kad god htjednu.

³ Napunio sam ga duhom Božjim koji mu je dao umješnost, razumijevanje i sposobnost za svakovrsne poslove:

¹ Stoga neka Besalel, Oholiab i svi vještaci koje je Jahve obdario vještinom i sposobnošću da vješto izvedu sve poslove oko podizanja Svetišta obave sve kako je Jahve naredio." ² Mojsije onda pozva Besalela, Oholiaba i sve one što ih je Jahve obdario vještinom; sve koje je srce poticalo da se prihvate posla i izvedu ga.

⁴ Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?

⁸ Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim čini čovjeka.

⁶ Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom: pravedan ćeš biti kad progovoriš, bez prijekora kada presudiš.

⁶ Jer Jahve daje mudrost, iz njegovih usta dolazi znanje i razboritost.

²⁶ Mudrost, spoznaju, radost on daruje onom tko mu je po volji, a grešniku nameće zadaću da sabira i skuplja za onoga tko je po volji Bogu. I to je ispraznost i pusta tlapnja.

²⁶ Bog ga njegov upućuje, on ga uči djelu pravom.

⁵ Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se.

¹⁷ Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene.

¹ Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke što bijaše s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu.

⁵ Izvede ga van i reče: "Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti." A onda doda: "Toliko će biti tvoje potomstvo."

⁴ On određuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.

¹⁰ Rika lavlja, urlik leopardov krše se k'o zubi u lavića. ¹¹ Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavičini.

¹⁰ Bojte se Jahve, vi sveti njegovi: ne trpe oskudice koji ga se boje. $KAF

²¹ Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže.

¹⁵ Oči sviju u tebe su uprte, ti im hranu daješ u pravo vrijeme. $PE ¹⁶ Ti otvaraš ruku svoju, do mile volje sitiš sve živo. $SADE

⁹ Judo, laviću mali! Plijenom si se, sine, udebljao; poput lava, poput lavice legao potrbuške! Tko bi ga dražiti smio?

²⁴ gle, ustat će narod k'o lavica, dići će se poput lava: leći neće dok plijen ne proguta, dok ne popije krv pobijenih."

⁹ Skupio se, polegao poput lava, poput lavice: tko ga podići smije? Blagoslovljen bio tko te blagoslivlje, proklet da je tko tebe proklinje!"

⁸ U brlog se tad zvijeri sve uvuku i na svojem se šćućure ležaju.

²⁷ I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. ²⁸ Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima.

⁹ On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakću.

²⁶ "Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih?

²⁴ Promotrite gavrane! Ne siju niti žanju, nemaju spremišta ni žitnice, pa ipak ih Bog hrani. Koliko li ste vi vredniji od ptica!