Job 5:3 Cross References - Croatian

³ Bezumnika vidjeh kako korijen pušta, al' prokletstvo skoro na kuću mu pade.

¹⁵ 'Proklet bio tko načini kumira, klesana ili livena - zazor Jahvi, djelo rukotvorca, sve ako ga stavi i na potajno mjesto.' - I sav narod neka odgovori: 'Amen!' ¹⁶ 'Proklet bio koji vrijeđa oca svoga i majku svoju!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' ¹⁷ 'Proklet bio koji pomakne međaš susjedov!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' ¹⁸ 'Proklet bio koji slijepca zavede na stranputicu!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' ¹⁹ 'Proklet bio koji krnji prava došljaka, sirote i udovice!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' ²⁰ 'Proklet bio koji legne sa ženom oca svoga, jer je razgrnuo pokrivač oca svoga!'- I sav narod neka reče: 'Amen!' ²¹ 'Proklet bio koji legne s bilo kakvom životinjom!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' ²² 'Proklet bio koji legne sa svojom sestrom, bila ona kći njegova oca ili kći njegove majke.' - I sav narod neka reče: 'Amen!' ²³ 'Proklet bio koji legne s punicom svojom!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' ²⁴ 'Proklet bio koji ubije bližnjega svoga iz potaje!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' ²⁵ 'Proklet bio koji primi mito da smrt donese nevinome!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' ²⁶ 'Proklet bio koji ne bude držao riječi ovoga Zakona i vršio ih!' - I sav narod neka reče: 'Amen!'

¹⁸ Prije nego svane, on već hitro bježi kloneći se puta preko vinograda. Njegova su dobra prokleta u zemlji.

⁸ Čemu se nadati može kad vapije i kada uzdiže k Bogu dušu svoju?

³⁵ Vidjeh obijesna zlotvora gdje se k'o cedar krošnjat širi. ³⁶ Prođoh, i gle - nema ga više; potražih ga i ne nađoh. $ŠIN

²⁵ Izlij na njih ljutinu, žar tvoga gnjeva nek' ih zahvati!

³ jer zločincima zavidjeh motreći sreću grešnika. ⁴ Nikakvu patnju ne snose, pretilo je tijelo njihovo. ⁵ Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju. ⁶ Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva. ⁷ Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama. ⁸ Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo. ⁹ Ustima na nebo nasrću, a jezik se njihov obara na zemlju.

¹⁸ Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš. ¹⁹ Kako učas propadoše, nestaše, užas ih izjede! ²⁰ Kao što čovjek prezire san kad se probudi, tako ćeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš.

⁷ Bezuman čovjek ne spoznaje, luđak ne shvaća.

¹ Prepravedan si, Jahve, da bih se mogao s tobom parbiti. Samo bih jedno s tobom raspravio: Zašto je put zlikovaca uspješan? Zašto podmuklice uživaju mir? ² Ti si ih posadio, i oni se ukorijeniše, rastu i plod donose. Al' si bliz samo ustima njihovim, a daleko im od srca. ³ No ti, Jahve, mene poznaješ i vidiš; ispitao si srce moje, ono je s tobom. Odvedi ih kao jagnjad na klanje, sačuvaj ih za dan pokolja.

²⁰ Pisano je doista u Knjizi psalama: Njegova kuća nek opusti, nek ne bude stanovnika u njoj! Njegovo nadgledništvo nek dobije drugi!