Job 8 Cross References - Croatian

¹ Bildan iz Šuaha progovori tad i reče: ² "Dokad ćeš jošte govoriti tako, dokle će ti riječ kao vihor biti? ³ TÓa zar može Bog pravo pogaziti, može li pravdu izvrnut' Svesilni? ⁴ Ako mu djeca tvoja sagriješiše, preda ih zato bezakonju njinu. ⁵ Al' ako Boga potražiš iskreno i od Svesilnog milost ti izmoliš; ⁶ ako li budeš čist i neporočan, odsad će svagda on nad tobom bdjeti i obnovit će kuću pravedniku. ⁷ Bit će malena tvoja sreća prošla prema budućoj što te očekuje. ⁸ No pitaj samo prošle naraštaje, na mudrost pređa njihovih pripazi. ⁹ Od jučer mi smo i ništa ne znamo, poput sjene su na zemlji nam dani. ¹⁰ Oni će te poučit' i reći ti, iz srca će svog izvući besjede: ¹¹ 'Izvan močvare zar će rogoz nići? Zar će bez vode trstika narasti? ¹² Zeleni se sva, al' i nekošena usahne prije svake druge trave. ¹³ To je kob svakog tko Boga zaboravi; tako propada nada bezbožnika: ¹⁴ Nit je tanana njegovo uzdanje, a ufanje mu kuća paukova. ¹⁵ Nasloni li se, ona mu se ljulja, prihvati li se, ona mu se ruši. ¹⁶ Zeleni se i sav na suncu buja, vrt su mu cio mladice prerasle. ¹⁷ Svojim korijenjem krš je isprepleo te život crpe iz živa kamena. ¹⁸ A kad ga s mjesta njegova istrgnu, ono ga niječe: 'Nikada te ne vidjeh!' ¹⁹ I evo gdje na putu sada trune dok drugo bilje već niče iz zemlje. ²⁰ Ne, Bog neće odbacit' neporočne, niti će rukom poduprijet' opake. ²¹ Smijeh će ti opet ispuniti usta, s usana će odjeknuti klicanje. ²² Dušmane će ti odjenut' sramota i šatora će nestat' zlikovačkog.'"

¹¹ U to čuše tri Jobova prijatelja za sve nevolje koje ga zadesiše; svaki se zaputi iz svoga kraja - Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha, Sofar iz Naama - i odlučiše da odu zajedno ožaliti ga i utješiti.

³ Tako Mojsije i Aron odu k faraonu i kažu mu: "Ovako poručuje Jahve, Bog Hebreja: 'Dokle ćeš odbijati da se preda mnom poniziš? Pusti moj narod da mi iskaže štovanje.

⁷ "Dokle će nam ovaj čovjek biti stupica?" - rekoše faraonu njegovi službenici. - "Pusti te ljude neka idu i iskažu štovanje Jahvi, svome Bogu! Zar ne vidiš kako Egipat srlja u propast?"

¹¹ Glas mu reče: "Iziđi i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi." Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu;

⁹ O, kada bi me Bog uništiti htio, kada bi mahnuo rukom da me satre!

²⁶ Mislite li možda prekoriti riječi? TÓa u vjetar ide govor očajnikov!

¹¹ Ustima ja svojim stoga branit' neću, u tjeskobi duha govorit ću sada, u gorčini duše ja ću zajecati.

² "Zar na riječi mnoge da se ne odvrati? Zar će se brbljavac još i opravdati? ³ Zar će tvoje trice ušutkati ljude, zar će ruganje ostat' neizrugano?

² "Zar šupljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istočnim trbuh napuhuje?

³ Ima li kraja tim riječima ispraznim? Što te goni da mi tako odgovaraš?

² "Kada kaniš obuzdat' svoje besjede? Opameti se sad da razgovaramo!

² "TÓa dokle ćete mučit' dušu moju, dokle ćete me riječima satirat'? ³ Već deseti put pogrdiste mene i stid vas nije što me zlostavljate.

²² "Dokle ćete, vi glupi, ljubiti glupost i dokle će podsmjevačima biti milo podsmijevanje, i dokle će bezumnici mrziti znanje?

²⁵ Daleko to bilo od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prođu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?"

⁴ On je Stijena, djelo mu je savršeno, jer pravi su svi njegovi putovi. Bog je on vjeran i bez zloće, pravedan je on i pravičan.

⁷ Sada, dakle, neka bude Jahvin strah nad vama; pazite i savjesno radite, jer u Jahve, Boga našega, nema nepravde ni osobne pristranosti, niti on prima mita."

¹⁷ 'Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je čovjek čist pred svojim Stvoriteljem?

² "Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo?

³ TÓa što od toga imaš da me tlačiš, da djelo ruku svojih zabacuješ, da pomažeš namjerama opakih?

⁷ Vičem: 'Nasilje!' - nema odgovora; vapijem - ali za me pravde nema.

¹⁵ TÓa tko je Svesilni da njemu služimo i kakva nam korist da ga zazivamo?'

²⁰ Vlastitim očima nek' rasap svoj vidi, neka se napije srdžbe Svesilnoga!

⁵ Job je utvrdio: 'Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraćuje.

¹⁰ Stoga me čujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko i nepravednost od Svemogućega, ¹¹ te on čovjeku plaća po djelima, daje svakom po njegovu vladanju. ¹² Odista, Bog zla nikada ne čini, niti Svesilni kad izvrće pravo.

¹⁷ Može li vladat' koji mrzi pravo? Najpravednijeg hoćeš li osudit'? - ¹⁸ Onog koji kaže kralju: 'Nitkove!' a odličniku govori: 'Zlikovče!' ¹⁹ Koji nije spram knezovima pristran i jednak mu je ubog i mogućnik, jer oni su djelo ruku njegovih?

¹³ Ali kako je isprazno tvrditi da Bog njihove ne čuje vapaje, da pogled na njih ne svraća Svesilni!

² "Zar će se s Jakim preti još kudilac? Tužitelj Božji nek' sam odgovori!"

⁸ Zar bi i moj sud pogaziti htio, okrivio me da sebe opravdaš?

¹⁴ Tvoja je mišica snažna, ruka čvrsta, desnica dignuta.

⁴ Ti kralj si moćan koji ljubiš što je pravo, pravednost ti si utvrdio, pravo i pravednost vršiš u Jakovu.

²⁵ A vi velite: 'Put Jahvin nije pravedan!' Čuj, dome Izraelov: Moj put da nije pravedan? Nisu li vaši putovi nepravedni?

¹⁷ Ali sinovi naroda tvoga govore: 'Jahvin put nije pravedan!' Njihov put nije pravedan!

²⁰ A vi velite: 'Jahvin put nije pravedan!' Svakome ću od vas suditi prema putovima njegovim, dome Izraelov!"

¹⁴ Jahve je bdio nad nesrećom, on je dovede na nas. Jer je pravedan Jahve, Bog naš, u svim djelima koja učini, a mi nismo slušali glas njegov.

⁵ Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga

⁴ Nipošto! Nego neka Bog bude istinit, a svaki čovjek lažac, kao što je pisano: Da pravedan budeš po obećanjima svojim i pobijediš kada te sudili budu. ⁵ Ako pak naša nepravednost ističe Božju pravednost, što ćemo na to reći? Nije li onda - po ljudsku govorim - nepravedan Bog koji daje maha gnjevu? ⁶ Nipošto! Ta kako će inače Bog suditi svijet?

³ Pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Božjega, i pjesmu Jaganjčevu: "Velika su i čudesna djela tvoja, Gospodine, Bože, Svevladaru! Pravedni su i istiniti putovi tvoji, Kralju naroda!

⁷ I začujem žrtvenik kako govori: "Da, Gospode, Bože, Svevladaru! Istiniti su i pravedni sudovi tvoji!"

¹³ A žitelji Sodome bijahu veoma opaki, sami grešnici protiv Jahve.

¹³ Jer mi ćemo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika te nas Jahve posla da ga uništimo." ¹⁴ Iziđe Lot da to kaže svojima budućim zetovima koji namjeravahu uzeti njegove kćeri te reče: "Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer će Jahve uništiti grad!" Ali je u očima svojih budućih zetova ispao kao da zbija šalu. ¹⁵ Kako zora puče, anđeli navale na Lota govoreći: "Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje da ne budeš zatrt kaznom grada!" ¹⁶ Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kćeri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedoše ih i ostaviše izvan grada. ¹⁷ Kad ih izvedoše u polje, jedan progovori: "Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!" ¹⁸ Ali Lot odvrati: "Nemoj, gospodine! ¹⁹ Nego ako je tvoj sluga našao milost u tvojim očima - a toliko milosrđe već si mi iskazao spasivši mi život - ja ne mogu pobjeći u brdo a da me nesreća ne snađe i ne poginem. ²⁰ Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bježim - mjesto je zbilja maleno - daj da život spasim!" ²¹ Odgovori mu: "Uslišat ću ti i tu molbu i neću zatrti grada o kojemu govoriš. ²² Brzo! Bježi onamo, jer ne mogu ništa činiti dok ti onamo ne stigneš." Zato se onaj grad zove Soar. ²³ Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar, ²⁴ Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem ²⁵ i uništi one gradove i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji.

⁵ A kad bi se izredali s gozbama, Job bi ih pozvao na očišćenje. Uranio bi izjutra i prinio paljenice za svakog od njih; mislio je: "Tko zna nisu li mi sinovi griješili i u srcu Boga hulili!" Tako je Job svagda činio.

¹⁸ Dok je ovaj još govorio, dođe četvrti i reče: "Tvoji su sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata. ¹⁹ I gle, vjetar se silan diže iz pustinje, udari na sva četiri ugla kuće, obori je na djecu te ona zaglaviše. Jedini ja utekoh da ti javim."

⁴ Njegovi su sinci daleko od spasa, njih nezaštićene na Vratima tlače.

¹⁶ Odozdo se suši njegovo korijenje, a odozgo grane sve mu redom sahnu. ¹⁷ Spomen će se njegov zatrti na zemlji, njegovo se ime s lica zemlje briše. ¹⁸ Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju, izagnat' ga hoće iz kruga zemaljskog. ¹⁹ U rodu mu nema roda ni poroda, nit' preživjela na njegovu ognjištu.

¹² Kad se našao u nevolji, počeo se moliti za milost Jahvi, svome Bogu, ponizivši se veoma pred Bogom otaca. ¹³ Molio se i Bog mu se smilovao te usliša njegovu prošnju i vrati ga u Jeruzalem u kraljevstvo. Manaše tada spozna da je Jahve Bog.

⁸ Al' ja bih se ipak Bogu utekao i pred njime stvar bih svoju razložio.

¹³ Ako li srce svoje ti uspraviš i ruke svoje pružiš prema njemu,

²¹ S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraćena će ti opet biti sreća. ²² Ded prihvati Zakon iz njegovih usta, u srce svoje riječ njegovu usadi. ²³ Ako se raskajan vratiš Svesilnome i nepravdu iz svog šatora odstraniš, ²⁴ tad ćeš odbaciti zlato u prašinu i ofirsko blago u šljunak potočni. ²⁵ Svesilni će postat' tvoje suho zlato, on će biti tvoje gomile srebrene. ²⁶ Da, Svesilni bit će tvoje radovanje, i lice ćeš k Bogu dizati slobodno. ²⁷ Molit ćeš mu se, i uslišat će tebe, ispunit ćeš što si mu zavjetovao. ²⁸ Što god poduzeo, sve će ti uspjeti, i putove će ti obasjavat' svjetlost. ²⁹ Jer, on ponizuje ponos oholima, dok u pomoć smjernim očima pritječe. ³⁰ Iz nevolje on izbavlja nevinoga; i tebe će spasit' tvoje čiste ruke."

⁶ Tražite Jahvu dok se može naći, zovite ga dok je blizu! ⁷ Nek' bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek' se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju.

⁷ "Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! ⁸ Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se.

⁷ Zato, kao što veli Duh Sveti: Danas ako glas mu čujete, ⁸ ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji

⁷ Podložite se dakle Bogu! Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas! ⁸ Približite se Bogu i on će se približiti vama! Očistite ruke, grešnici! Očistite srca, dvoličnjaci! ⁹ Zakukajte, protužite, proplačite! Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost! ¹⁰ Ponizite se pred Gospodinom i on će vas uzvisiti!

⁸ Nato će Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan, boji se Boga i kloni zla!"

⁶ Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporočnost tvoja životu ufanje? ⁷ TÓa sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici?

²⁴ U šatoru svome mir ćeš uživati, dom svoj kad pohodiš netaknut će stajat.

¹⁷ A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek čista.

¹⁴ A govorili su Bogu: 'Ostavi nas, ne želimo znati za tvoje putove! ¹⁵ TÓa tko je Svesilni da njemu služimo i kakva nam korist da ga zazivamo?'

⁶ neka mi dušmanin progoni dušu i zgrabi je, neka mi život u zemlju satre i jetru u prašinu baci.

⁵ Mrsko mi je društvo zlotvora, i s bezbošcima sjesti ne želim. ⁶ U nedužnosti ruke svoje perem i obilazim žrtvenik tvoj, Jahve,

²³ Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, i mi smo im k'o ovce za klanje.

⁴ Jer evo: dušu moju vrebaju, na me ustadoše silnici. Nema na meni krivnje, o Jahve, ni grijeha: ⁵ bez moje krivnje na me nasrću. Probudi se! Dođi mi u pomoć i pogledaj,

⁸ Žrtva opakog mrska je Jahvi, a mila mu je molitva pravednika.

¹⁵ Kad na molitvu ruke širite, je od vas oči odvraćam. Molitve samo množite, ja vas ne slušam. Ruke su vam u krvi ogrezle,

¹⁰ Kažite: "Blago pravedniku, hranit će se plodom djela svojih!

⁹ Probudi se! Probudi se! Opaši se snagom, mišice Jahvina! Probudi se, kao u dane davne, za drevnih naraštaja. Nisi li ti rasjekla Rahaba i probola Zmaja?

⁸ Hoću dakle da muškarci mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre;

¹⁹ Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred njim srce svoje ²⁰ ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca i znade sve. ²¹ Ljubljeni, ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu. ²² I što god ištemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove čuvamo i činimo što je njemu drago.

¹⁶ koji te u pustinji hranio manom, nepoznatom tvojim ocima, da te ponizi i da te iskuša te da na kraju budeš sretan.

¹² Jahve blagoslovi novo Jobovo stanje još više negoli prijašnje. Blago mu je brojilo četrnaest tisuća ovaca, šest tisuća deva, tisuću jarmova volova i tisuću magarica. ¹³ Imao je sedam sinova i tri kćeri.

¹⁸ A pravednička je staza kao svjetlost svanuća, koja je sve jasnija do potpunog dana.

²⁰ Slušaj savjet i primaj pouku, kako bi naposljetku postao mudar.

¹⁰ [10a] Jer, tko je prezreo dan skromnih početaka? Radovat će se kad vide olovni visak u ruci Zerubabelovoj. [10b] "Ovih sedam oči su Jahvine što strijeljaju po svoj zemlji."

⁷ Bit će to dan čudesan - znade ga Jahve - ni dan ni noć; i u vrijeme večeribit će svjetlo.

¹² Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima.

³¹ I drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. ³² Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama."

²⁰ Doista, pošto su po spoznaji Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista odbjegli od prljavština svijeta, ako se opet u njih upleću i daju se svladati, ovo im je potonje gore od onoga prvoga.

³² Ispitaj samo prijašnja vremena što su protekla prije tebe, sve otkad je Bog stvorio čovjeka na zemlji: je li ikad, s jednoga kraja nebesa do drugoga, bilo ovako veličanstvena događaja? Je li se što takvo čulo?

⁷ Spomeni se dana pradavnih, promotri godine od naraštaja do naraštaja. Oca svoga pitaj, i poučit će te, pitaj starije, pa će ti kazati.

¹² Sjedine mudrost donose čovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi.

¹⁰ Ima među nama i sijedih i starih kojima je više ljeta no tvom ocu.

¹⁸ i ono što naučavahu mudraci ne tajeć' što su primili od pređa

⁶ I progovorivši, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, reče: "Po godinama svojim još mlad sam ja, a u duboku vi ste ušli starost; bojažljivo se zato ja ustezah znanje svoje pokazati pred vama. ⁷ Mišljah u sebi: 'Govorit će starost, mnoge godine pokazat će mudrost.'

¹ Zborovođi. Sinova Korahovih. Poučna pjesma.

³ Ono što čusmo i saznasmo, što nam kazivahu oci, ⁴ nećemo kriti djeci njihovoj, predat ćemo budućem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela čudesna što ih učini.

¹⁹ Živi, živi, jedino on te slavi kao ja danas. Otac naučava sinovima tvoju vjernost.

⁴ Uistinu, što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu.

¹¹ Sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena.

⁹ Jakov odgovori faraonu: "Godina moga lutalačkog življenja ima stotina i trideset. Malo ih je i nesretne su bile godine moga života; ne dostižu brojem godine življenja na zemlji mojih otaca."

¹⁵ Pridošlice smo pred tobom, naseljenici kao svi naši očevi; naši dani na zemlji prolaze kao sjena i nema nade.

⁶ Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade.

² K'o cvijet je nikao i vene već, poput sjene bježi ne zastajuć'.

⁵ "Objavi mi, Jahve, moj svršetak i kolika je mjera mojih dana, da znam kako sam ništavan.

⁴ Jer je tisuću godina u očima tvojim k'o jučerašnji dan koji je minuo i kao straža noćna.

¹¹ zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.

⁴ Poput daška je čovjek, dani njegovi kao sjena nestaju.

⁷ Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad liježeš i kad ustaješ.

¹⁹ Poučite u njima svoje sinove; izgovarajte ih kad sjedite u svojoj kući i kad idete putem; kad liježete i kad ustajete.

⁷ Ali pitaj zvijeri, i poučit će te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit će ti. ⁸ Gušteri zemlje to će ti protumačit', ribe u moru ispripovjedit će ti.

⁷ Mišljah u sebi: 'Govorit će starost, mnoge godine pokazat će mudrost.'

⁴ Naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja i silu tvoju naviješta. $HE

²³ Mudračev duh urazumljuje usta njegova, na usnama mu znanje umnožava.

¹⁵ Razumno srce stječe znanje i uho mudrih traži znanje.

³⁵ Dobar čovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao čovjek iz riznice zle vadi zlo.

⁴ Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan - Bog nad njegovim darovima posvjedoči - po njoj i mrtav još govori.

¹ Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama!

³ Kad ga nije mogla više sakrivati, nabavi košaricu od papirusove trstike, oblijepi je smolom i paklinom, u nju stavi dijete i položi ga u trstiku na obali Rijeke.

⁵ Nestat će vode iz mora, presahnut će i presušiti Rijeka, ⁶ zaudarat će prokopi, spast će rukavci Rijeke egipatske i presušiti. Uvenut će trska i sita, ⁷ sva zelen pokraj Nila; usahnut će na Nilu svi usjevi, propast će, raspršit' se, iščeznuti.

⁶ Nek' budu k'o trava na krovu što povene prije nego je počupaju. ⁷ Žetelac njome ne napuni ruku ni naručje onaj koji veže snopove.

⁶ Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj.

²⁰ A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima,

¹⁰ a bogataš svojim poniženjem. Ta proći će kao cvijet trave: ¹¹ sunce ogranu žarko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; dražest mu lica propade. Tako će i bogataš na stazama svojim usahnuti.

²⁴ Doista, svako je tijelo kao trava, sva mu slava ko cvijet poljski: sahne trava, vene cvijet,

¹² pazi da ne zaboraviš Jahvu koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.

¹¹ Čuvaj se da ne zaboraviš Jahvu, Boga svoga, zanemarujući njegove zapovijedi, njegove uredbe i njegove zakone koje ti danas dajem.

¹⁴ nemoj da se uznese srce tvoje i da zaboraviš Jahvu, Boga svoga, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva;

¹⁹ Ako li zaboraviš Jahvu, Boga svoga, i pođeš za drugim bogovima te njima budeš iskazivao štovanje, njima se klanjao, kunem vam se danas da ćete zacijelo izginuti;

²⁰ A zlikovcima ugasnut će oči, neće im više biti utočišta: izdahnut', bit će jedina im nada."

¹⁶ I to je već zalog mojega spasenja, jer bezbožnik preda nj ne može stupiti.

³⁴ Da, bezbožničko je jalovo koljeno, i vatra proždire šator podmitljivca.

¹⁴ Njega izvlače iz šatora njegova da bi ga odveli vladaru strahota.

⁵ da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren prođe sreća bezbožnička.

⁸ Čemu se nadati može kad vapije i kada uzdiže k Bogu dušu svoju? ⁹ Hoće li čuti Bog njegove krikove kada se na njega obori nevolja? ¹⁰ Zar će se radovat' on u Svesilnome, zar će Boga svakog časa zazivati?

¹³ A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoć kad ih on okuje;

¹⁷ Jahve se iskaza i sud održa; grešnik se spleo u djela svoja. $JOD

⁴ Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: "Ne, istrage nema! TÓa ni Boga nema!" I u tome sva mu je misao.

²² Shvatite ovo svi vi koji Boga zaboraviste, da vas ne pograbim i nitko vas spasiti neće.

²⁸ Pravedničko je ufanje puno radosti, a opakima je nada uprazno.

⁷ Opaki se ruše i nema ih više, a kuća pravednika ostaje.

¹⁴ Na Sionu strepe grešnici, trepet spopada bezbožnika: "Tko će od nas opstati pred ognjem zatornim, tko će od nas opstati pred žarom vječnim?"

¹³ Zaboravio si Jahvu, svoga Stvoritelja, koji razastrije nebesa i koji zemlju utemelji; sveudilj strepiš, svaki dan, od tlačiteljeve jarosti. Kao da je pregnuo da te uništi. Ali gdje je sad jarost tlačiteljeva?

¹⁸ Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi.

⁵¹ rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među licemjerima. Ondje će biti plač i škrgut zubi."

¹ Kad se uto skupilo mnoštvo, tisuće i tisuće, te su jedni druge gazili, poče Isus govoriti najprije svojim učenicima: "Čuvajte se kvasca farizejskoga, to jest licemjerja. ² Ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće saznati.

⁵ Legu jaja gujina, tkaju mrežu paukovu; pojede li tko njihovo jaje, umire, razbije li ga, iz njega ljutica izlazi. ⁶ Njihovim tkanjem nemoguće se odjenuti, ne možeš se pokriti njihovom rukotvorinom. Rukotvorine su njihove djela zločinačka, rukama svojim čine nasilje.

¹⁸ Od paučine je kuću sagradio, kolibicu kakvu sebi diže čuvar:

¹¹ Jer, i mudri umiru, pogiba i luđak i bezumnik: bogatstvo svoje ostavlja drugima.

⁵ Zlo voliš više nego dobro, i laž više nego pravednost! ⁶ Mili su ti pogubni govori, lažljivi jeziče! ⁷ Bog će te zato satrti, zauvijek te ukloniti; iščupat će te iz tvog šatora, iskorijeniti iz zemlje živih.

¹⁰ Ljutito će to gledati bezbožnik, $ŠIN škrgutat će zubima i venuti, $TAU propast će želja opakih.

²⁴ "Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. ²⁵ Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer - utemeljena je na stijeni." ²⁶ "Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. ²⁷ Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika."

⁴⁷ Tko god dolazi k meni te sluša moje riječi i vrši ih, pokazat ću vam kome je sličan: ⁴⁸ sličan je čovjeku koji gradi kuću pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuću, ali je ne može uzdrmati jer je dobro sagrađena. ⁴⁹ A koji čuje i ne izvrši, sličan je čovjeku koji sagradi kuću na tlu bez temelja; nahrupi na nju bujica i umah se sruši te bude od te kuće razvalina velika."

³ Bezumnika vidjeh kako korijen pušta, al' prokletstvo skoro na kuću mu pade.

⁷ Zašto na životu ostaju zlikovci i, što su stariji, moćniji bivaju? ⁸ Potomstvo njihovo s njima napreduje a izdanci im se množe pred očima. ⁹ Strah nikakav kuće njihove ne mori i šiba ih Božja ostavlja na miru. ¹⁰ Njihovi bikovi plode pouzdano, krave im se tele i ne jalove se. ¹¹ K'o jagnjad djeca im slobodno skakuću, veselo igraju njihovi sinovi. ¹² Oni pjevaju uz harfe i bubnjeve i vesele se uz zvukove svirale. ¹³ Dane svoje završavaju u sreći, u Podzemlje oni silaze spokojno.

³⁵ Vidjeh obijesna zlotvora gdje se k'o cedar krošnjat širi. ³⁶ Prođoh, i gle - nema ga više; potražih ga i ne nađoh. $ŠIN

³ jer zločincima zavidjeh motreći sreću grešnika. ⁴ Nikakvu patnju ne snose, pretilo je tijelo njihovo. ⁵ Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju. ⁶ Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva. ⁷ Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama. ⁸ Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo. ⁹ Ustima na nebo nasrću, a jezik se njihov obara na zemlju. ¹⁰ Zato moj narod za njima leti i srče obilne vode ¹¹ pa veli: "Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji?" ¹² Eto, takvi su grešnici: uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.

¹¹ Sjena mu prekri bregove, lozje mu k'o Božji cedrovi.

¹⁶ "Zelena maslina lijepa uzrasta", tako te Jahve nazva. A sada uz prasak veliki plamenom sažiže njeno lišće; spaljene su grane njene.

¹⁶ Odozdo se suši njegovo korijenje, a odozgo grane sve mu redom sahnu.

¹⁹ Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa.

²⁴ Zato, kao što plameni jezici proždiru slamu i kao što nestaje suha trava u plamenu, tako će korijen njihov istrunuti, poput praha razletjet' se pupoljak njihov, jer odbaciše Zakon Jahve nad Vojskama i prezreše riječ Sveca Izraelova.

²⁴ Tek što su zasađeni, tek što su posijani, tek što im stabljika u zemlju korijen pruži, on puhne na njih i oni posahnu, vihor ih k'o pljevu raznese.

¹ Prepravedan si, Jahve, da bih se mogao s tobom parbiti. Samo bih jedno s tobom raspravio: Zašto je put zlikovaca uspješan? Zašto podmuklice uživaju mir? ² Ti si ih posadio, i oni se ukorijeniše, rastu i plod donose. Al' si bliz samo ustima njihovim, a daleko im od srca.

²⁰ Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena.

¹² Oni su ljage na vašim agapama, bezobzirno se s vama gosteći i napasajući se; oblaci bezvodni što ih vjetrovi raznose, stabla besplodna u kasnoj jeseni, dvaput usahla, iskorijenjena,

⁸ Prijateljsko oko neće me gledati; pogled svoj u mene upro si te sahnem.

¹⁰ Domu svome natrag ne vraća se nikad, njegovo ga mjesto više ne poznaje.

⁹ Nijedno ga oko više gledat neće, niti će ga mjesto njegovo vidjeti

¹⁰ Još malo i nestat će bezbožnika: mjesto ćeš njegovo tražiti, a njega više nema.

³⁶ Prođoh, i gle - nema ga više; potražih ga i ne nađoh. $ŠIN

¹⁸ Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš. ¹⁹ Kako učas propadoše, nestaše, užas ih izjede!

⁷ Bezuman čovjek ne spoznaje, luđak ne shvaća.

⁸ Diže slabića iz prašine, iz bunjišta izvlači uboga, da ih posadi s knezovima i da im odredi počasna mjesta. Jer Jahvini su stupovi zemlje, na njih je stavio ovaj svijet.

⁷ Jer niti sa istoka niti sa zapada, niti iz pustinje niti sa bregova ...

⁷ Podiže iz prašine uboga, iz gliba vadi siromaha

²⁴ I sve će poljsko drveće znati da ja sam Jahve koji visoko drvo ponizujem, a nisko uzvisujem; zeleno drvo sušim, a drvu suhu dajem da rodi. Ja, Jahve, rekoh i učinit ću!'"

⁹ I ne usudite se govoriti u sebi: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu.

²⁰ A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ²¹ ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba.

⁷ TÓa sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici?

²² Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava.

³⁰ 'Opaki je u dan nesreće pošteđen i u dan Božje jarosti veseo je.'

²⁴ Ako i posrne, ne pada jer ga Jahve drži za ruku. $NUN

³⁷ Promatraj čestita i gledaj neporočna: mirotvorac ima potomstvo.

¹⁴ Jer neće Jahve odbaciti naroda svojega i svoje baštine neće napustiti;

¹ Ovako govori Jahve o Kiru, pomazaniku svome: "Primih ga za desnicu da pred njim oborim narode i raspašem bokove kraljevima, da rastvorim pred njim vratnice, da mu nijedna vrata ne budu zatvorena.

⁶ Sara reče: "Dade mi Bog da se nasmijem, i tko god to čuje nasmijat će mi se."

¹¹ I pjevahu Jahvi hvalu i slavu: "Jer je dobar, jer je vječna njegova ljubav prema Izraelu." I sav je narod klicao hvaleći Jahvu, jer je Dom Jahvin bio postavljen na svoje temelje. ¹² Zaista, mnogi svećenici, mnogi leviti i glavari obiteljski i starješine, koji su svojim očima vidjeli temelje prijašnjega Hrama, plakahu iza glasa, a mnogi opet snažno klicahu od radosti. ¹³ I tako nitko nije mogao razlikovati radosno klicanje od plača u narodu; jer je narod glasno klicao i vika se čula vrlo daleko.

⁴³ Toga su dana prinesene velike žrtve, ljudi su dali oduška radosti, jer ih je Bog ispunio velikom radošću, veselile se i žene i djeca. I radost Jeruzalema čula se nadaleko.

²² Suši i studeni ti ćeš se smijati i od divljih zvijeri strahovati nećeš.

¹¹ Radujte se Jahvi i kličite, pravedni, kličite svi koji ste srca čestita!

⁴ Sva zemljo, poklikni Jahvi, raduj se, kliči i pjevaj!

¹ Psalam. Zahvalnica. Kliči Jahvi, zemljo sva!

² Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja. Među poganima tad se govorilo: "Velika im djela Jahve učini!"

⁶ Išli su plačući noseći sjeme sjetveno: vraćat će se s pjesmom, noseći snoplje svoje.

¹³ Stog ovako Jahve Gospod govori: "Evo, sluge će moje jesti, a vi ćete gladovati. Evo, sluge će moje piti, a vi ćete žeđati. Evo, sluge će se moje veseliti, a vi ćete se stidjeti. ¹⁴ Evo, sluge će se moje radovati od sreće u srcu, a vi ćete vikati od boli u srcu i kukati duše slomljene!

²¹ Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi! Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati!

²¹ Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti i ne možeš prijeći preko krivnje moje? Jer, malo će proći i u prah ću leći, ti ćeš me tražiti, al' me biti neće."

¹⁸ A kad ga s mjesta njegova istrgnu, ono ga niječe: 'Nikada te ne vidjeh!'

²⁶ Nek' se postide i posrame svi zajedno koji se nesreći mojoj raduju! Nek' se odjenu stidom i sramotom oni koji se podižu na me!

²⁹ Stidom nek' se odjenu tužitelji moji i sramotom svojom nek' se k'o plaštem pokriju!

¹⁸ U sram ću mu obući dušmane, a na njemu će blistat' vijenac moj."

⁵ Tako i vi, mladići, podložite se starješinama; svi se jedni prema drugima pripašite poniznošću jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost.