Matthew 20 Cross References - Croatian

¹ "Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. ² Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. ³ Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni ⁴ pa i njima reče: 'Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.' ⁵ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. ⁶ A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: 'Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?' ⁷ Kažu mu: 'Jer nas nitko ne najmi.' Reče im: 'Idite i vi u vinograd.'" ⁸ "Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: 'Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.' ⁹ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. ¹⁰ Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. ¹¹ A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ¹² 'Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.'" ¹³ "Nato on odgovori jednomu od njih: 'Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? ¹⁴ Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. ¹⁵ Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?'" ¹⁶ "Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji." ¹⁷ Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im putem reče: ¹⁸ "Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt ¹⁹ i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti." ²⁰ Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. ²¹ A on će joj: "Što želiš?" Kaže mu: "Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva." ²² Isus odgovori: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?" Kažu mu: "Možemo!" ²³ A on im reče: "Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva - to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac." ²⁴ Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. ²⁵ Zato ih Isus dozva i reče: "Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. ²⁶ Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. ²⁷ I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga." ²⁸ "Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge." ²⁹ Kad su izlazili iz Jerihona, pođe za njim silan svijet. ³⁰ I gle, dva slijepca sjeđahu kraj puta. Čuvši da Isus prolazi, povikaše: "Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!" ³¹ Mnoštvo ih ušutkivalo, ali oni još jače viknuše: "Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!" ³² Isus se zaustavi, dozove ih i reče: "Što hoćete da vam učinim?" ³³ Kažu mu: "Gospodine, da nam se otvore oči." ³⁴ Isus se ganut dotače njihovim očiju i oni odmah progledaše. I pođoše za njim.

¹ Jahve reče Abramu: "Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati. ² Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati, i sam ćeš biti blagoslov. ³ Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati." ⁴ Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana.

² Abram odgovori: "Gospodine moj, Jahve, čemu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kući nasljednik Eliezer Damaščanin?

¹⁷ Jahve pomisli: "Zar da sakrivam od Abrahama što ću učiniti

²⁵ Daleko to bilo od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prođu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?"

²⁵ Jakov ostane sam. I neki se čovjek rvao s njim dok nije zora svanula. ²⁶ Videći da ga ne može svladati, ugane mu bedro pri zglobu, tako da se Jakovu kuk iščašio dok su se rvali. ²⁷ Potom reče: "Pusti me jer zora sviće!" Ali on odgovori: "Neću te pustiti dok me ne blagosloviš." ²⁸ Nato ga onaj zapita: "Kako ti je ime?" Odgovori: "Jakov." ²⁹ Onaj reče. "Više se nećeš zvati Jakov nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si."

⁴ zavolje on Josipa, uze ga za dvoranina i postavi ga za upravitelja svoga doma i povjeri mu sav svoj imetak. ⁵ I otkad mu je povjerio upravu svoga doma i svega svog imetka, blagoslovi Jahve dom Egipćaninov zbog Josipa: blagoslov Jahvin bijaše na svemu što je imao - u kući i u polju. ⁶ I tako sve svoje prepusti brizi Josipovoj te se više ni za što nije brinuo, osim za jelo što je jeo. A Josip je bio mladić stasit i naočit.

¹⁹ Stoga se primaknu upravitelju Josipova doma te mu, na ulazu u kuću, reknu:

⁵ Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode - tÓa moj je sav svijet! - ⁶ vi ćete mi biti kraljevstvo svećenika, narod svet.' Tim riječima oslovi Izraelce."

¹⁹ "Dopustit ću da ispred tebe prođe sav moj sjaj", odgovori, "i pred tobom ću izustiti svoje ime Jahve. Bit ću milostiv kome hoću da milostiv budem; smilovat ću se komu hoću da se smilujem.

¹³ Ne iskorišćuj svoga bližnjega niti ga pljačkaj! Radnikova zarada neka ne ostane pri tebi do jutra.

²⁷ Ti se primakni i slušaj sve što će ti reći Jahve, Bog naš. A onda ti nama kaži sve što tebi Jahve, Bog naš, rekne, i mi ćemo to poslušati i izvršiti.' ²⁸ Jahve je čuo vaše riječi kad ste mi govorili pa mi reče: 'Čuo sam riječi što ih je taj narod tebi upravio. Sve što su rekli dobro je. ²⁹ Kad bi samo njihova srca bila takva da me se uvijek boje i drže sve moje zapovijedi, da tako vazda budu sretni, oni i njihovo potomstvo! ³⁰ Hajde, reci im: Vratite se u svoje šatore!

⁶ TÓa ti si narod posvećen Jahvi, Bogu svome; tebe je Jahve, Bog tvoj, izabrao da među svim narodima koji su na zemlji budeš njegov predragi vlastiti narod. ⁷ Nije vas Jahve odabrao i prihvatio zato što biste vi bili brojniji od svih naroda - vi ste zapravo najmanji - ⁸ nego zato što vas Jahve ljubi i drži zakletvu kojom se zakleo vašim ocima. Stoga vas je Jahve izveo jakom rukom i oslobodio vas iz kuće ropstva, ispod vlasti faraona, kralja egipatskoga.

⁹ Čuvaj se da ti se u srcu ne porodi opaka misao te rekneš: 'Sedma se godina, godina otpuštanja dugova, već približuje' - i da prijekim okom pogledaš svoga siromašnog brata i ništa mu ne dadneš. On bi zazvao Jahvu protiv tebe i grijeh bi bio na tebi.

¹⁵ Svaki dan daj mu zaradu prije nego sunce zađe, jer je siromah i za njom uzdiše. Tako neće na te vapiti Jahvi i nećeš sagriješiti.

⁵⁴ Čovjek najnježniji i najmekši u tebe zlobnim će okom gledati na vlastitog brata, ženu u svome naručju i djecu svoju što mu preostanu,

² Tada reče Jošua svemu narodu: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Nekoć su oci vaši, Terah, otac Abrahamov i Nahorov, živjeli s onu stranu Rijeke i služili drugim bogovima. ³ Ali sam ja uzeo oca vašega Abrahama s one strane Rijeke i proveo ga kroza svu zemlju kanaansku, umnožio mu potomstvo i dao mu Izaka.

¹⁸ A Samuel služaše pred Jahvom, još dijete u oplećku lanenom.

²⁶ A mladi je Samuel sve više rastao u dobi i mudrosti i pred Jahvom i pred ljudima.

¹ Mladi je Samuel služio Jahvi pod nadzorom Elijevim; u ono vrijeme Jahve je izrijetka govorio ljudima, a viđenja nisu bila česta.

²¹ Jahve se i dalje javljao u Šilu, jer se objavljivao Samuelu, [4:1] i riječ se Samuelova obraćala svemu Izraelu. (Eli je bio vrlo star, a njegovi su sinovi ustrajali u svome opakom postupku pred Jahvom.)

¹¹ Potom zapita Jišaja: "Jesu li to svi tvoji sinovi?" A on odgovori: "Ostao je još najmlađi, on je na paši, za stadom." Tada Samuel reče Jišaju: "Pošalji po njega, jer nećemo sjedati za stol dok on ne dođe." ¹² Jišaj posla po njega: bio je to rumen momak, lijepih očiju i krasna stasa. I Jahve reče Samuelu: "Ustani, pomaži ga: taj je!"

¹⁹ Kada dakle uđe Bat-Šeba kralju Salomonu da govori o Adoniji, ustade kralj i pođe joj u susret, pokloni se pred njom, zatim sjede na svoje prijestolje i zapovjedi te namjestiše sjedalicu za kraljicu majku, i ona mu sjede s desne strane.

⁵ U Gibeonu se Jahve javi Salomonu noću u snu. Bog reče: "Traži što da ti dadem." ⁶ Salomon odgovori: "Veoma si naklon bio svome sluzi Davidu, mome ocu, jer je hodio pred tobom u vjernosti, pravednosti i poštenju srca svoga; i sačuvao si mu tu veliku milost i dao si da jedan od njegovih sinova sjedi na njegovu prijestolju. ⁷ Sada, o Jahve, Bože moj, ti si učinio kraljem slugu svoga na mjesto moga oca Davida, a ja sam još sasvim mlad te još ne znam vladati. ⁸ Tvoj je sluga usred naroda koji si izabrao; naroda brojnog, koji se ne da izbrojiti ni popisati. ⁹ Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!" ¹⁰ Bijaše milo Jahvi što je Salomon to zamolio. ¹¹ Zato mu Jahve reče: "Jer si to tražio, a nisi iskao ni duga života, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u prosuđivanju pravice,

¹² Ali kad ja odem od tebe, Duh Jahvin odnijet će te ne znam kamo, a ja ću doći i obavijestiti Ahaba. Pa kad te ne nađe, ubit će me! A tvoj se sluga boji Jahve od mladosti svoje!

¹⁶ I reče mu: "Hodi sa mnom, divit ćeš se mojoj revnosti za Jahvu." I odvede ga na svojim kolima.

³⁰ Jahve je rekao Jehuu: "Zato što si dobro izvršio ono što mi je po volji i što si učinio sve što sam nosio u srcu protiv kuće Ahabove, tvoji će sinovi sve do četvrtoga koljena sjediti na prijestolju Izraelovu." ³¹ Ali Jehu nije vjerno i svim srcem svojim slijedio zakon Jahve, Boga Izraelova. Nije se odvratio od grijeha kojima je Jeroboam zavodio Izraela.

⁴ Jahve, Izraelov Bog, izabrao je mene od sveg moga roda da budem kralj nad Izraelom zauvijek; jer je Judu izabrao za kneza, a iz Judina doma dom moga oca; između sinova moga oca bilo mu je drago da mene postavi kraljem nad svim Izraelom. ⁵ Tako je između mojih sinova, jer mi je mnogo sinova dao Jahve, izabrao moga sina Salomona da sjedi na prijestolju Jahvina kraljevstva nad Izraelom.

¹² Kad se našao u nevolji, počeo se moliti za milost Jahvi, svome Bogu, ponizivši se veoma pred Bogom otaca. ¹³ Molio se i Bog mu se smilovao te usliša njegovu prošnju i vrati ga u Jeruzalem u kraljevstvo. Manaše tada spozna da je Jahve Bog. ¹⁴ Poslije toga sagradio je vanjski zid Davidovu gradu zapadno od Gihona, od doline pa do Ribljih vrata, i opasao zidom Ofel, izvevši ga vrlo visoko. Postavio je bojne vojvode u svim tvrdim gradovima u Judi. ¹⁵ Osim toga, uklonio je iz Jahvina Doma tuđinske bogove, onaj idolski lik i sve žrtvenike što ih bijaše posagradio na gori Jahvina Doma i u Jeruzalemu i sve ih baci izvan grada. ¹⁶ Zatim opet podiže Jahvin žrtvenik i žrtvova na njemu žrtve pričesnice i zahvalnice. Zapovjedi i Judejcima da služe Jahvi, Bogu Izraelovu. ¹⁷ Ipak je narod još žrtvovao po uzvišicama, ali samo Jahvi, svojem Bogu. ¹⁸ Ostala Manašeova djela i njegova molitva Bogu, riječi koje su mu govorili vidioci u ime Jahve, Izraelova Boga, zapisane su u Povijesti izraelskih kraljeva. ¹⁹ Njegova molitva i kako je bio uslišan, svi njegovi grijesi i njegova nevjera te mjesta na kojima je pogradio uzvišice, podigao ašere i idole prije nego što se ponizio - sve je to zapisano u povijesti Hozajevoj.

³ Osme godine kraljevanja, dok još bijaše dječak, počeo je tražiti Boga oca Davida, a dvanaeste je godine stao čistiti Judeju i Jeruzalem od uzvišica, ašera, od rezanih i livenih likova.

³ Kralj joj reče: "Što je tebi, kraljice Estero? Što želiš? Bila to i polovica kraljevstva, dobit ćeš je!"

²⁴ pa se sažali nad njim i pomoli: 'Izbavi ga da u jamu ne ide; za život njegov nađoh otkupninu!

⁸ sa zlikovcima koji skupa hodi i s opakima isti dijeli put? ⁹ On tvrdi: 'Kakva korist je čovjeku od tog što Bogu ugoditi želi?' ¹⁰ Stoga me čujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko i nepravednost od Svemogućega, ¹¹ te on čovjeku plaća po djelima, daje svakom po njegovu vladanju. ¹² Odista, Bog zla nikada ne čini, niti Svesilni kad izvrće pravo.

¹⁷ Može li vladat' koji mrzi pravo? Najpravednijeg hoćeš li osudit'? - ¹⁸ Onog koji kaže kralju: 'Nitkove!' a odličniku govori: 'Zlikovče!'

² "Zar ti misliš da pravo svoje braniš, da pravednost pred Bogom dokazuješ,

⁸ Zar bi i moj sud pogaziti htio, okrivio me da sebe opravdaš?

¹ Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju? ² Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rotÄe protiv Jahve i Pomazanika njegova: ³ "Skršimo okove njihove i jaram njihov zbacimo!"

¹ Zborovođi. Po napjevu "Košuta u zoru". Psalam. Davidov. ² Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga. ³ Bože moj, vičem danju, al'ne odvraćaš; noću vapijem i nema mi počinka. ⁴ A ipak, ti u Svetištu prebivaš, Nado Izraelova! ⁵ U tebe se očevi naši uzdaše, uzdaše se, i ti ih izbavi; ⁶ k tebi su vikali i spasavali se, u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu. ⁷ A ja, crv sam, a ne čovjek, ruglo ljudi i naroda prezir.

⁷ A ja, crv sam, a ne čovjek, ruglo ljudi i naroda prezir. ⁸ Koji me vode, podruguju se meni, razvlače usne, mašu glavom:

⁸ Koji me vode, podruguju se meni, razvlače usne, mašu glavom: ⁹ "U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!" ¹⁰ Iz krila majčina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke. ¹¹ Tebi sam predan iz materine utrobe, od krila majčina ti si Bog moj. ¹² Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, a nikog nema da mi pomogne. ¹³ Opkoliše me junci mnogobrojni, bašanski bikovi okružiše mene. ¹⁴ Ždrijela svoja razvaljuju na me k'o lav koji plijen kida i riče. ¹⁵ Kao voda razlih se, sve mi se kosti rasuše; srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim. ¹⁶ Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene. ¹⁷ Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge, ¹⁸ sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me. ¹⁹ Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju. ²⁰ Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoć! ²¹ Dušu moju istrgni maču, iz šapa pasjih život moj. ²² Spasi me iz ralja lavljih i jadnu mi dušu od rogova bivoljih! ²³ A sada, braći ću svojoj naviještat' ime tvoje, hvalit ću te usred zbora. ²⁴ "Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte! ²⁵ Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je čuo." ²⁶ Zato ću te hvaliti u zboru veliku, pred vjernicima tvojim izvršit' zavjete. ²⁷ Siromasi će jesti i nasitit će se, hvalit će Jahvu koji traže njega: nek' živi srce vaše dovijeka! ²⁸ Spomenut će se i Jahvi se vratit' svi krajevi zemlje; pred njim će n§icÄe pasti sve obitelji pogana. ²⁹ Jer Jahvino je kraljevstvo, on je vladar pucima. ³⁰ Njemu će se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji, pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze. I moja će duša za njega živjeti, ³¹ njemu će služiti potomstvo moje. O Gospodu će se pripovijedat' [ (Psalms 22:32) slijedećem koljenu, o njegovoj pravdi naviještati narodu budućem: "Ovo učini Jahve!" ]

¹⁶ Ruglom na ruglo iskušavaju me i zubima škripaju na mene.

⁹ Smirnom, alojem i kasijom mirišu ti haljine, iz dvorova bjelokosnih harfe te vesele.

⁷ koji se u blago svoje uzdaju i silnim se hvale bogatstvom?

¹ Zborovođi. Po napjevu "Ljiljani". Davidov. ² Spasi me, Bože: vode mi dođoše do grla! ³ U duboko blato zapadoh i nemam kamo nogu staviti; u duboku tonem vodu, pokrivaju me valovi. ⁴ Iznemogoh od vikanja, grlo mi je promuklo, oči mi klonuše Boga mog čekajuć'. ⁵ Brojniji su od vlasi na glavi mojoj oni koji me mrze nizašto. Tvrđi su od kostiju mojih oni što mi se nepravedno protive: zar mogu vratiti što nisam oteo? ⁶ Bože, ti znadeš bezumnost moju, moji ti grijesi nisu sakriti. ⁷ Nek' se ne postide zbog mene koji se u te uzdaju, Gospode, Jahve nad Vojskama! Neka se ne posrame zbog mene koji traže tebe, Bože Izraelov! ⁸ Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice. ⁹ Tuđinac postadoh braći i stranac djeci majke svoje. ¹⁰ Jer me izjela revnost za Dom tvoj i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me. ¹¹ Dušu sam postom mučio, okrenulo mi se u ruglo. ¹² Uzeh kostrijet za haljinu, i postah im igračka. ¹³ Koji sjede na vratima protiv mene govore, vinopije mi rugalice poju. ¹⁴ No tebi se molim, Jahve, u vrijeme milosti, Bože; po velikoj dobroti svojoj ti me usliši po svojoj vjernoj pomoći! ¹⁵ Izvuci me iz blata da ne potonem, od onih koji me mrze izbavi me - iz voda dubokih. ¹⁶ Nek' me ne pokriju valovi, nek' me ne proguta dubina, nek' bezdan ne zatvori usta nada mnom! ¹⁷ Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja, po velikom milosrđu pogledaj na me! ¹⁸ Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; jer sam u stisci, usliši me brzo! ¹⁹ Približi se duši mojoj i spasi je; zbog dušmana mojih oslobodi me! ²⁰ Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, pred tvojim su očima svi koji me muče. ²¹ Ruganje mi slomilo srce i klonuh; čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utješi, ali ga ne nađoh. ²² U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše. ²³ Nek' im stol bude zamka, a žrtvene gozbe stupica! ²⁴ Nek' im potamne oči da ne vide, nek' im bokovi zasvagda oslabe! ²⁵ Izlij na njih ljutinu, žar tvoga gnjeva nek' ih zahvati! ²⁶ Njihova kuća nek' opusti, u njihovu šatoru nek' nitko ne stanuje! ²⁷ Jer su progonili koga ti pokara, bol povećaše onomu koga ti rani. ²⁸ Na njihovu krivnju krivnju još dodaj, ne opravdali se pred tobom! ²⁹ Nek' budu izbrisani iz knjige živih, među pravednike neka se ne broje! ³⁰ A ja sam jadnik i bolnik - nek' me štiti tvoja pomoć, o Bože! ³¹ Božje ću ime hvaliti popijevkom, hvalit ću ga zahvalnicom. ³² Bit će to milije Jahvi no bik žrtveni, milije nego junac s papcima i rozima. ³³ Gledajte, ubogi, i radujte se, nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite. ³⁴ Jer siromahe Jahve čuje, on ne prezire sužanja svojih. ³⁵ Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve što se u njima miče. ³⁶ Jer Bog će spasiti Sion - on će sagradit' gradove Judine - tu će oni stanovat', imati baštinu. [ (Psalms 69:37) Baštinit će ga potomci slugu njegovih; prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje. ]

³ "Kad odredim vrijeme, sudit ću po pravu.

¹ Psalam. Davidov. Riječ Jahvina Gospodinu mojemu: "Sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama!

¹⁸ Otvori oči moje da gledam divote tvoga Zakona!

⁶⁷ Prije nego bjeh ponižen, lutao sam, ali sada tvoju čuvam riječ.

⁷¹ Dobro mi je što sam ponižen da bih tvoja naučio pravila.

⁸ Milostiv je Jahve i milosrdan, spor na srdžbu, bogat dobrotom. $TET

⁸ Jahve slijepcima oči otvara. Jahve uspravlja prignute, Jahve ljubi pravedne.

¹⁰ Oholost rađa samo svađu, a mudrost je u onih koji primaju savjet.

¹⁸ Pred slomom ide oholost i pred padom uznositost.

¹⁵ Lijenost navlači čovjeku dubok san i nemarna duša gladuje.

⁶ Ne jedi jela zavidnikova, ne čezni za slasticama njegovim,

²² Pohlepnik hrli za bogatstvom, a ne zna da će ga stići oskudica.

¹⁰ I što god nakaniš učiniti, učini dok možeš, jer nema ni djela, ni umovanja, ni spoznaje, ni mudrosti u Podzemlju u koje ideš.

¹ I sjećaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti prije nego dođu zli dani i prispiju godine kad ćeš reći: "Ne mile mi se."

¹¹ Salomon ima vinograd u Baal Hamonu, dao ga je čuvarima i svaki mora donijeti za urod tisuću srebrnjaka. ¹² Moj vinograd je preda mnom: tebi, Salomone, tisuća, a dvjesta onima što čuvaju plodove.

¹ Zapjevat ću svojemu dragome, pjesmu svog ljubljenog njegovu vinogradu. Moj je dragi imao vinograd na brežuljku rodnome. ² Okopa ga, iskrči kamenje, posadi ga lozom plemenitom. Posred njega kulu on podiže i u nj tijesak metnu. Nadaše se da će uroditi grožđem, a on izrodi vinjagu.

¹⁹ Tvoji će mrtvi oživjeti, uskrsnut će tijela. Probudite se i kličite, stanovnici praha! Jer rosa je tvoja - rosa svjetlosti, i zemlja će sjene na svijet dati.

¹⁸ I čut će u onaj dan gluhi riječi knjige; oslobođene mraka i tmine, oči će slijepih vidjeti.

⁵ Sljepačke će oči progledati, uši će se gluhih otvoriti, ⁶ tad će hromi skakati k'o jelen, njemakov će jezik klicati. Jer će u pustinji provreti voda, i u stepi potoci,

¹⁶ Vodit ću slijepce po cestama, uputit' ih putovima. Pred njima ću tamu u svjetlost obratit', a neravno tlo u ravno. To ću učiniti i neću propustiti.

¹⁸ Čujte, gluhi! Progledajte, slijepi, da vidite!

¹⁷ Probudi se, probudi se, ustani, Jeruzaleme! Ti koji si pio iz ruke Jahvine čašu gnjeva njegova. Ispio si pehar opojni, do dna ga iskapio.

²² Ovako govori Jahve, Gospod tvoj, tvoj Bog, branitelj tvoga naroda: "Iz ruke ti, evo, uzimam čašu opojnu, pehar gnjeva svojega: nećeš ga više piti.

¹ "Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina?" ² Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. ³ Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut.

³ Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. ⁴ A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. ⁵ Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.

⁵ Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. ⁶ Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. ⁷ Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K'o jagnje na klanje odvedoše ga; k'o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih. ⁸ Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše.

⁸ Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše. ⁹ Ukop mu odrediše među zločincima, a grob njegov bi s bogatima, premda nije počinio nepravde nit' su mu usta laži izustila. ¹⁰ Al' se Jahvi svidje da ga pritisne bolima. Žrtvuje li život svoj za naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžit' sebi dane i Jahvina će se volja po njemu ispuniti.

¹⁰ Al' se Jahvi svidje da ga pritisne bolima. Žrtvuje li život svoj za naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžit' sebi dane i Jahvina će se volja po njemu ispuniti. ¹¹ Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti.

¹¹ Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. ¹² Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince.

² Dan za danom oni mene traže i žele znati moje putove, kao narod koji vrši pravdu i ne zaboravlja pravo Boga svoga. Od mene ištu pravedne sudove i žude da im se Bog približi: ³ "Zašto postimo ako ti ne vidiš, zašto se trapimo ako ti ne znaš?" Gle, u dan kad postite poslove nalazite i na posao gonite radnike svoje.

¹⁰ Pipamo kao slijepci duž zida, tapkamo kao bez očiju. Spotičemo se u podne k'o u sumraku, sasvim zdravi, kao da smo mrtvi.

¹ Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima; ² da navijestim godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga našega; da razveselim ožalošćene na Sionu

³ Od trinaeste godine Jošije, sina Amonova, kralja judejskoga, sve do dana današnjeg, ove dvadeset i tri godine, dolazila mi je riječ Jahvina i ja sam vam jednako govorio, ali me niste slušali. ⁴ I Jahve je svejednako slao k vama sve sluge svoje, proroke, ali vi niste slušali i niste prignuli uši svoje da čujete.

¹⁵ Ovako mi reče Jahve, Bog Izraelov: "Uzmi ovaj pehar vina iz moje ruke i napoji njime sve narode kojima ću te poslati. ¹⁶ Neka piju dok ne zateturaju i dok se ne izbezume zbog mača što ću ga među njih poslati." ¹⁷ I uzeh pehar iz ruke Jahvine i napojih njime sve narode kojima me Jahve bijaše poslao: ¹⁸ Jeruzalem i gradove judejske s njihovim kraljevima i knezovima, neka budu razvalina, pustoš, ruglo i prokletstvo, kao što su i danas; ¹⁹ faraona, kralja egipatskoga, s njegovim slugama i knezovima i narodom njegovim ²⁰ i svu onu mješavinu naroda: sve kraljeve zemlje Usa, sve kraljeve zemlje filistejske, Aškelon, Gazu, Ekron i ono što ostade od Ašdoda; ²¹ Edom, Moab i sinove Amonove; ²² sve kraljeve Tira, sve kraljeve Sidona, kraljeve otoka onkraj mora; ²³ Dedan, Temu, Buz i sve one ostriženih zalizaka, ²⁴ sve kraljeve Arabije, sve kraljeve mješavine naroda koji obitavaju u pustinji; ²⁵ sve kraljeve Zimrija, sve kraljeve Elama i sve kraljeve Medije; ²⁶ sve kraljeve Sjevera, blize i daleke, jednog za drugim, i sva kraljevstva na licu zemlje. A kralj Šešak pit će poslije njih. ²⁷ I reci im: "Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Pijte! Opijte se! Bljujte! Padnite da se više ne dignete od mača koji ću pustiti među vas.' ²⁸ Ako ne bi htjeli uzeti pehar iz tvoje ruke da piju, reci im: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Morate piti! ²⁹ Jer, evo, ja sam počeo kažnjavati grad koji se zove mojim imenom. A vi zar da prođete bez kazne? Ne, nećete ostati nekažnjeni, jer ću sam dozvati mač da udari na sve stanovnike zemlje' - riječ je Jahve nad Vojskama. ³⁰ Ti im, dakle, prorokuj sve riječi ove i reci im: 'Jahve reče sa visine, iz svetoga stana grmi glasom, riče iza glasa protiv pašnjaka svoga, podvikuje kao oni što grožđe gaze. Do svih stanovnika zemlje ³¹ dopire bojni klik - do nakraj svijeta - jer Jahve se parbi s narodima, izlazi na sud sa svakim tijelom, bezbožnike će maču izručiti - riječ je Jahvina. ³² Ovako govori Jahve nad Vojskama: Evo, nesreća već zahvaća narod za narodom; nevrijeme strašno već se prolama s krajeva zemlje.'" ³³ U onaj dan bit će pobijenih Jahvinih s jednoga kraja svijeta do drugoga. Za njima nitko neće naricati, niti će ih tko pokupiti i sahraniti; ostat će kao gnoj po zemlji. ³⁴ Kukajte, pastiri, i vičite, valjajte se po prašini, vodiči stada, jer vam se ispuniše dani za klanje, popadat ćete ko ovnovi izabrani. ³⁵ Više nema utočišta pastirima, niti spasa vodičima stada. ³⁶ Čuj, kako vapiju pastiri, kako kukaju vodiči stada, jer Jahve pustoši pašnjak njihov, ³⁷ mirna su pasišta poharana od jarosna gnjeva Jahvina. ³⁸ Lav ostavlja guštaru jer će zemlja njihova opustjeti od mača pustošničkog, od jarosnog gnjeva Jahvina.

⁵ Ja sam snagom svojom svesilnom i rukom ispruženom stvorio zemlju, ljude i životinje na zemlji. I ja to dajem kome hoću. ⁶ Sada, dakle, sve te zemlje dajem u ruke Nabukodonozoru, kralju babilonskom, sluzi svojemu; dajem mu i poljsko zvijerje da mu služi. ⁷ I svi će narodi služiti njemu i njegovu sinu, i sinu njegova sina, dok i njegovoj zemlji ne kucne čas te i njega ne upokore moćni narodi i veliki kraljevi.

⁵ A ti tražiš za se čudesa! Ne traži toga! Jer, gle, svalit ću zlo na sve živo - riječ je Jahvina. A tebi ću kao plijen pokloniti život tvoj na svim mjestima kamo dođeš.'"

¹² Jer ovako govori Jahve: "Gle, oni koji odista ne bi morali piti čašu moraju je iskapiti, i zar upravo ti da ostaneš nekažnjen? Ne, ti nećeš ostati nekažnjen, morat ćeš čašu ispiti!

⁴⁹ Evo opačina sestre tvoje Sodome: gizdavo, u izobilju kruha i bezbrižno življaše ona i kćeri njezine, a sirotinju i bijednike ne pomagahu.

¹³ Sramotan je grijeh tvoj: htjedoh te očistiti, ali se ti ne htjede od grijeha očistiti; i zbog toga se više nećeš očistiti dok nad tobom ne iskalim gnjev svoj!

¹⁸ "Sine čovječji, kralj babilonski Nabukodonozor krenu s vojskom na velik pohod protiv grada Tira. I svaka glava ogolje i svako se rame odadrije. Ali ni on ni vojska mu ne imahu nikakve dobiti od toga što krenuše na Tir. ¹⁹ Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, predat ću Nabukodonozoru, kralju babilonskome, zemlju egipatsku. Odnijet će joj blago, nagrabiti plijena i opljačkati je. To će biti plaća vojsci njegovoj. ²⁰ Za trud što na Tir krenu dat ću mu svu zemlju egipatsku, jer za me bijaše radio' - riječ je Jahve Gospoda.

³⁷ Ovako govori Jahve Gospod: Još će ovo moliti dom Izraelov: da im ljudstvo namnožim kao stada.

¹² Tada se kralj silno razgnjevi i razbjesni te naredi da se pogube svi mudraci babilonski. ¹³ Pošto je objavljena naredba da se ubiju mudraci, potražiše i Daniela i njegove drugove da ih pogube.

³⁷ "Ti, o kralju, kralju kraljeva, komu Bog Nebeski dade kraljevstvo, silu moć i slavu - ³⁸ i u čije je ruke stavio, gdje god se našli, sinove ljudske, životinje poljske, ptice nebeske i postavio te gospodarom nad svim time - ti si glava od zlata. ³⁹ Poslije tebe ustat će drugo kraljevstvo, slabije od tvoga, pa treće, od mjedi, koje će gospodariti svom zemljom. ⁴⁰ A četvrto kraljevstvo bit će tvrdo poput željeza, poput željeza koje sve satire i mrvi; kao željezo koje razbija, skršit će i razbit sva ona kraljevstva. ⁴¹ Stopala koja si vidio, dijelom glina a dijelom željezo, jesu podijeljeno kraljevstvo; imat će nešto od čvrstoće željeza prema onome što si vidio željezo izmiješano s glinom. ⁴² Prsti stopala, dijelom željezo a dijelom glina: kraljevstvo će biti dijelom čvrsto a dijelom krhko. ⁴³ A što si vidio željezo izmiješano s glinom: oni će se miješati ljudskim sjemenom, ali se neće držati zajedno, kao što se ni željezo ne da pomiješati s glinom. ⁴⁴ U vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podići će kraljevstvo koje neće nikada propasti i neće prijeći na neki drugi narod. Ono će razbiti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka - ⁴⁵ kao što si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne dodirnu ruka te smrvio željezo, mjed, glinu, srebro i zlato. Veliki je Bog saopćio kralju što se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tumačenje joj pouzdano."

² Kralj Nabukodonozor pozva satrape, namjesnike, upravitelje, savjetnike, rizničare, suce i zakonoznance i sve namjesnike pokrajina da dođu na posvetu kipa što ga podiže kralj Nabukodonozor. ³ Tada se sakupiše satrapi, namjesnici, upravitelji, savjetnici, rizničari, suci i zakonoznanci i svi namjesnici pokrajinske vlasti na posvetu kipa što ga podiže kralj Nabukodonozor. I stadoše pred kip što podiže Nabukodonozor. ⁴ Glasnik proglasi: "O narodi, plemena i jezici, evo što vam se naređuje: ⁵ u času kad začujete zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, bacite se na tlo i poklonite se zlatnome kipu što ga podiže kralj Nabukodonozor! ⁶ Tko se ne baci na tlo i ne pokloni, bit će smjesta bačen u peć užarenu." ⁷ Zato, čim začuše zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciše se na tlo svi narodi, plemena i jezici klanjajući se zlatnome kipu što ga podiže kralj Nabukodonozor.

¹⁵ Jeste li voljni, čim začujete zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciti se na tlo i pokloniti se kipu što ga načinih? Ako li mu se ne poklonite, bit ćete smjesta bačeni u peć užarenu; i koji je taj bog koji bi vas izbavio iz ruke moje?"

¹⁹ Na te riječi kralj Nabukodonozor uskipje bijesom, a lice mu se iznakazi na Šadraka, Mešaka i Abed Nega. ²⁰ On naredi da se peć ugrije sedam puta jače no inače i jakim ljudima iz svoje vojske zapovjedi da svežu Šadraka, Mešaka i Abed Nega i bace u peć punu žarkoga ognja. ²¹ Svezaše ih, dakle, i u plaštevima, obući i kapama baciše u zažarenu peć. ²² Kako kraljeva zapovijed bijaše žurna a peć preko mjere užarena, plamen ubi ljude koji su bacali Šadraka, Mešaka i Abed Nega.

¹⁹ Zbog veličine koju mu bijaše dao drhtahu od straha pred njim narodi, plemena i jezici: on ubijaše po svojoj volji, ostavljaše na životu koga je htio, uzdizaše koga je htio, ponizivaše koga je htio.

²⁴ "Sedamdeset je sedmica određeno tvom narodu i tvom svetom gradu da se dokrajči opačina, da se stavi pečat grijehu, da se zadovolji za bezakonje, da se uvede vječna pravednost, da se stavi pečat viđenju i prorocima, da se pomaže Sveti nad svetima.

²⁴ "Sedamdeset je sedmica određeno tvom narodu i tvom svetom gradu da se dokrajči opačina, da se stavi pečat grijehu, da se zadovolji za bezakonje, da se uvede vječna pravednost, da se stavi pečat viđenju i prorocima, da se pomaže Sveti nad svetima. ²⁵ Znaj i razumij: Od časa kad izađe riječ 'Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem' pa do Kneza Pomazanika: sedam sedmica, a onda šezdeset i dvije sedmice, i bit će opet sagrađeni trg i opkop, i to u teško vrijeme.

²⁵ Znaj i razumij: Od časa kad izađe riječ 'Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem' pa do Kneza Pomazanika: sedam sedmica, a onda šezdeset i dvije sedmice, i bit će opet sagrađeni trg i opkop, i to u teško vrijeme. ²⁶ A poslije šezdeset i dvije sedmice bit će Pomazanik pogubljen, ali ne za sebe. Narod jednog kneza koji će doći razorit će Grad i Svetište: svršetak im je u propasti, a do svršetka rat i određena pustošenja.

²⁶ A poslije šezdeset i dvije sedmice bit će Pomazanik pogubljen, ali ne za sebe. Narod jednog kneza koji će doći razorit će Grad i Svetište: svršetak im je u propasti, a do svršetka rat i određena pustošenja. ²⁷ I sklopit će savez s mnogima za jednu sedmicu: a u polovici sedmice prestat će žrtva i prinos: na vrhu Hrama bit će grozota pustoši sve do svršetka, dok se određeno pustošenje ne obori na pustošnika."

² poslije dva dana oživit će nas, trećeg će nas dana podignuti i mi ćemo živjeti pred njim.

¹ Joni bi veoma krivo i rasrdi se. ² I ovako se pomoli Jahvi: "Ah, Jahve, nisam li ja to slutio dok još u svojoj zemlji bijah? Zato sam htio prije pobjeći u Taršiš; jer znao sam da si ti Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat milosrđem i da se nad nesrećom brzo sažališ. ³ Sada, Jahve, uzmi moj život, jer mi je bolje umrijeti nego živjeti." ⁴ Jahve odgovori: "Srdiš li se ti s pravom?"

⁸ Kad je ogranulo sunce, posla Bog vruć istočni vjetar; sunce je palilo glavu Joninu te je sasvim klonuo. Poželje umrijeti i reče: "Bolje mi je umrijeti nego živjeti."

³ i da pitaju svećenike u Domu Jahve nad Vojskama i proroke: "Hoćemo li plakati petoga mjeseca i postiti, kao što činimo već tolike godine?" ⁴ Tada mi dođe riječ Jahve nad Vojskama: "Reci svemu puku zemlje i svećenicima: ⁵ 'Kad postite i naričete petoga i sedmoga mjeseca već sedamdeset godina, zar meni postite?

¹³ Kažete još: "Gle, šteta truda!" i prezirete ga - govori Jahve nad Vojskama. Kada dovodite stoku otetu, hromu i bolesnu, te je prinosite kao dar žrtveni, zar da to iz vaše ruke milostivo primim? - govori Jahve nad Vojskama.

¹⁴ Vi ipak pitate: "Što smo između sebe govorili protiv tebe?" Govorili ste: "Zaludu je Bogu služiti i kakva je korist što njegove čuvamo propise i žalosni hodimo pred Jahvom nad Vojskama.

¹¹ Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu.

² "Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!"

²¹ Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih.

² Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću.

⁶ Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti."

¹⁶ "I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću.

²³ Ako ti je pak oko nevaljalo, sve će tijelo tvoje biti tamno. Ako je dakle svjetlost koja je u tebi - tamna, kolika će istom tama biti?"

⁷ "Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! ⁸ Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se.

¹³ "Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu.

² I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i reče: "Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti."

¹¹ A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, ¹² a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi."

¹⁵ Dotače joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu.

²⁰ Kaže mu Isus: "Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio."

⁹ Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Pođi za mnom!" On usta i pođe za njim.

²⁷ Kad je Isus odlazio odande, pođu za njim dva slijepca vičući: "Smiluj nam se, Sine Davidov!" ²⁸ A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: "Vjerujete li da mogu to učiniti?" Kažu mu: "Da, Gospodine!" ²⁹ Tada se dotače njihovih očiju govoreći: "Neka vam bude po vašoj vjeri."

²⁹ Tada se dotače njihovih očiju govoreći: "Neka vam bude po vašoj vjeri." ³⁰ I otvoriše im se oči. A Isus im poprijeti: "Pazite da nitko ne dozna!" ³¹ Ali oni, izišavši, razniješe glas o njemu po svem onom kraju.

³⁶ Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. ³⁷ Tada reče svojim učenicima: "Žetve je mnogo, a radnika malo. ³⁸ Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju."

¹⁶ "A komu da prispodobim ovaj naraštaj? Nalik je djeci što sjede na trgovima pa jedni drugima dovikuju: ¹⁷ 'Zasvirasmo vam i ne zaigraste, zakukasmo i ne zaplakaste.'"

²⁵ U ono vrijeme reče Isus: "Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.

²⁹ Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.

²² Tada mu donesoše opsjednuta, slijepa i nijema. I ozdravi ga te njemak progovori i progleda. ²³ I sve ono mnoštvo zapanjeno govoraše: "Da ovo nije Sin Davidov?"

⁴⁰ Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći.

¹¹ On im odgovori: "Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano.

²⁴ Drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi.

³¹ I drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi.

³³ I drugu im kaza prispodobu: "Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne."

³⁹ Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. ⁴⁰ Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta.

⁴⁴ "Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu." ⁴⁵ "Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem:

⁴⁷ "Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe.

¹⁴ Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.

³³ A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: "Uistinu, ti si Sin Božji!"

²² I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!" ²³ Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: "Udovolji joj jer viče za nama."

²⁵ Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: "Gospodine, pomozi mi!"

³² A Isus dozva svoje učenike pa im reče: "Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putem."

¹³ Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?"

²¹ Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.

²² A kad su se skupili u Galileji, reče im Isus: "Sin Čovječji ima biti predan ljudima u ruke ²³ i ubit će ga, ali on će treći dan uskrsnuti." I ožalostiše se silno.

¹ U onaj čas pristupe učenici Isusu pa ga zapitaju: "Tko je, dakle, najveći u kraljevstvu nebeskom?"

³ i reče: "Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. ⁴ Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom.

⁴ Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom.

²⁸ "A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: 'Vrati što si dužan!'

¹³ Tada mu doniješe dječicu da na njih stavi ruke i pomoli se. A učenici im branili.

²⁸ Reče im Isus: "Zaista, kažem vam, vi koji pođoste za mnom, o preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih.

³⁰ "A mnogi prvi bit će posljednji, i posljednji prvi."

² Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd.

⁶ A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: 'Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?' ⁷ Kažu mu: 'Jer nas nitko ne najmi.' Reče im: 'Idite i vi u vinograd.'"

¹³ "Nato on odgovori jednomu od njih: 'Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar?

²¹ A on će joj: "Što želiš?" Kaže mu: "Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva."

²⁵ Zato ih Isus dozva i reče: "Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. ²⁶ Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. ²⁷ I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga." ²⁸ "Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge."

³² Isus se zaustavi, dozove ih i reče: "Što hoćete da vam učinim?"

⁹ Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: "Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!"

¹⁴ U Hramu mu priđoše slijepi i hromi i on ih ozdravi.

²³ I uđe u Hram. Dok je naučavao, pristupiše mu glavari svećenički i starješine narodne te ga upitaše: "Kojom vlašću to činiš? Tko ti dade tu vlast?" ²⁴ Isus im odgovori: "I ja ću vas jedno upitati. Ako mi na to odgovorite, ja ću vama kazati kojom vlašću ovo činim. ²⁵ Krst Ivanov odakle li bijaše? Od Neba ili od ljudi?" A oni umovahu među sobom: "Reknemo li 'Od Neba', odvratit će nam: 'Zašto mu, dakle, ne povjerovaste?' ²⁶ A reknemo li 'Od ljudi', strah nas je mnoštva. Ta svi Ivana smatraju prorokom." ²⁷ Zato odgovore Isusu: "Ne znamo." I on njima reče: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim." ²⁸ "A što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: 'Sinko, hajde danas na posao u vinograd!'

²⁸ "A što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: 'Sinko, hajde danas na posao u vinograd!' ²⁹ On odgovori: 'Neću!' No poslije se predomisli i ode. ³⁰ Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: 'Evo me, gospodaru!' i ne ode. ³¹ Koji od te dvojice izvrši volju očevu?" Kažu: "Onaj prvi." Nato će im Isus: "Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje!

³¹ Koji od te dvojice izvrši volju očevu?" Kažu: "Onaj prvi." Nato će im Isus: "Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje!

³³ "Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. ³⁴ Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. ³⁵ A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. ³⁶ I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako." ³⁷ "Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: 'Poštovat će mog sina.' ³⁸ Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: 'Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!' ³⁹ I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju." ⁴⁰ "Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?" ⁴¹ Kažu mu: "Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme." ⁴² Kaže im Isus: "Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo - kakvo čudo u očima našim! ⁴³ Zato će se - kažem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove! (

² "Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu.

⁹ Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!'" ¹⁰ "Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.

¹² Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi.

¹⁴ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih."

¹⁹ Pokažite mi porezni novac!" Pružiše mu denar.

⁴² "Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?" Kažu mu: "Davidov."

⁸ Vi pak ne dajte se zvati 'Rabbi', jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. ⁹ Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš - onaj na nebesima. ¹⁰ I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa - Krist. ¹¹ Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. ¹² Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen."

³⁷ "Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja piliće pod krila, i ne htjedoste.

¹ "Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku.

¹⁴ "Doista, kao kad ono čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak.

¹⁹ "Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun.

³¹ "Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje.

³⁴ "Tada će kralj reći onima sebi zdesna: 'Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta!

⁴⁴ "Tada će mu i oni odgovoriti: 'Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?'

² "Znate da je za dva dana Pasha, i Sin Čovječji predaje se da se razapne."

²⁸ Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha.

³⁵ Kaže mu Petar: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti." Tako rekoše i svi učenici.

³⁹ I ode malo dalje, pade ničice moleći: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti."

⁴² Opet, po drugi put, ode i pomoli se: "Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!"

⁵⁰ A Isus mu reče: "Prijatelju, zašto ti ovdje!" Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga.

⁵⁶ A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu.

⁶⁶ Što vam se čini?" Oni odgovoriše: "Smrt zaslužuje!" ⁶⁷ Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali ⁶⁸ govoreći: "Proreci nam, Kriste, tko te udario?"

¹ A kad objutri, svi su glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube. ² I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu. ³ Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama ⁴ govoreći: "Sagriješih predavši krv nedužnu!" Odgovoriše: "Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!" ⁵ I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi. ⁶ Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: ⁷ "Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina." Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca. ⁸ Stoga se ona njiva zove "Krvava njiva" sve do danas. ⁹ Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka - cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi - ¹⁰ i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin.

²⁷ Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. ²⁸ Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. ²⁹ Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: "Zdravo, kralju židovski!" ³⁰ Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi. ³¹ Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu.

⁴⁵ Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji - do ure devete.

⁵⁵ A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; ⁵⁶ među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih.

¹⁷ Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše.

²² Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: "Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!"

²² preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje.

³³ On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika.

³³ I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: "Što ste putem raspravljali?" ³⁴ A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. ³⁵ On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: "Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!"

³⁵ On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: "Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!"

³¹ A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi." ³² Putovali su tako uzlazeći u Jeruzalem. Isus je išao pred njima te bijahu zaprepašteni, a oni koji su išli za njima, prestrašeni. Tada Isus opet uze dvanaestoricu i poče im kazivati što će ga zadesiti: ³³ "Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt, predati poganima, ³⁴ izrugati i popljuvati. Izbičevat će ga, ubit će ga, ali on će nakon tri dana ustati." ³⁵ I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: "Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo." ³⁶ A on će im: "Što hoćete da vam učinim?"

³⁶ A on će im: "Što hoćete da vam učinim?" ³⁷ Oni mu rekoše: "Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva."

³⁷ Oni mu rekoše: "Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva." ³⁸ A Isus im reče: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?"

³⁸ A Isus im reče: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?" ³⁹ Oni mu rekoše: "Možemo." A Isus će im: "Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni,

³⁹ Oni mu rekoše: "Možemo." A Isus će im: "Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ⁴⁰ ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati - to je onih kojima je pripravljeno."

⁴⁰ ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati - to je onih kojima je pripravljeno." ⁴¹ Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana.

⁴¹ Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. ⁴² Zato ih Isus dozva i reče im: "Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću.

⁴² Zato ih Isus dozva i reče im: "Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. ⁴³ Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj!

⁴³ Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! ⁴⁴ I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. ⁴⁵ Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge."

⁴⁵ Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge." ⁴⁶ Dođu tako u Jerihon. Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev.

⁴⁶ Dođu tako u Jerihon. Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. ⁴⁷ Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: "Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!" ⁴⁸ Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: "Sine Davidov, smiluj mi se!" ⁴⁹ Isus se zaustavi i reče: "Pozovite ga!" I pozovu slijepca sokoleći ga: "Ustani! Zove te!" ⁵⁰ On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. ⁵¹ Isus ga upita: "Što hoćeš da ti učinim?" Slijepac mu reče: "Učitelju moj, da progledam."

⁵¹ Isus ga upita: "Što hoćeš da ti učinim?" Slijepac mu reče: "Učitelju moj, da progledam." ⁵² Isus će mu: "Idi, vjera te tvoja spasila!" I on odmah progleda i uputi se za njim.

³⁴ Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije.

²⁴ A on im reče: "Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva.

³⁶ Govoraše: "Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!"

⁶⁴ Čuli ste hulu. Što vam se čini?" Oni svi presudiše da zaslužuje smrt. ⁶⁵ I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći: "Proreci!" I sluge ga stadoše pljuskati.

⁶⁵ I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći: "Proreci!" I sluge ga stadoše pljuskati.

¹ Odmah izjutra glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima - cijelo Vijeće - upriličili su vijećanje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu.

¹⁶ Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu četu ¹⁷ i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu ¹⁸ te ga stanu pozdravljati: "Zdravo, kralju židovski!" ¹⁹ I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajući koljena. ²⁰ A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine. I izvedu ga da ga razapnu.

²⁵ A bijaše treća ura kad ga razapeše.

²⁹ Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: "Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana, ³⁰ spasi sam sebe, siđi s križa!" ³¹ Slično i glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu jedni drugima: "Druge je spasio, sebe ne može spasiti!

³³ A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji - sve do ure devete. ³⁴ O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eloi, Eloi lama sabahtani?" To znači: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"

⁴⁰ Izdaleka promatrahu i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma -

¹⁹ I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.

¹⁵ Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe.

¹⁸ Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene,

³⁰ Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim učenicima: "Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?"

¹³ Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: "Ne plači!"

²¹ Upravo u taj čas Isus je ozdravio mnoge od bolesti, muka i zlih duhova i mnoge je slijepe podario vidom.

⁴⁷ Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi."

³ zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara.

⁷ U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću."

³⁵ Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.'"

⁸ Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti." ⁹ "I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! ¹⁰ Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se."

⁴² Reče Gospodin: "Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok?

⁵⁰ Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!"

⁵⁵ Kad zapuše južnjak, kažete: 'Bit će vrućine!' I bude.

²⁸ "Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. ²⁹ I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. ³⁰ Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji."

⁷ Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: ⁸ "Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, ⁹ te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: 'Ustupi mjesto ovome.' Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. ¹⁰ Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: 'Prijatelju, pomakni se naviše!' Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, ¹¹ jer - svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen."

²¹ "Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: 'Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.' ²² I sluga reče: 'Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.' ²³ Reče gospodar sluzi: 'Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.' ²⁴ A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere."

² Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: "Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima."

⁷ Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja."

²⁸ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. ²⁹ A on će ocu: 'Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. ³⁰ A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.' ³¹ Nato će mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je.

¹ Govoraše i svojim učenicima: "Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. ² Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: 'Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!'

²⁵ Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš.

¹⁷ Nato Isus primijeti: "Zar se ne očistiše desetorica? ¹⁸ A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?"

²⁰ Upitaju ga farizeji: "Kad će doći kraljevstvo Božje?" Odgovori im: "Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. ²¹ Niti će se moći kazati: 'Evo ga ovdje!' ili: 'Eno ga ondje!' Ta evo - kraljevstvo je Božje među vama!"

¹ Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: ² "U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. ³ U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!' ⁴ No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, ⁵ jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.'" ⁶ Nato reče Gospodin: "Čujte što govori nepravedni sudac! ⁷ Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? ⁸ Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?"

¹¹ Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.' ¹² Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.'

¹⁴ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen."

³¹ I uzevši sa sobom dvanaestoricu, reče im: "Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu Čovječjem ispunit će se sve što su napisali proroci: ³² doista, bit će predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan; ³³ i pošto ga izbičuju, ubit će ga, ali on će treći dan ustati." ³⁴ No oni ništa od toga ne razumješe. Te im riječi bijahu skrivene i ne shvaćahu što bijaše rečeno. ³⁵ A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. ³⁶ Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to. ³⁷ Rekoše mu: "Isus Nazarećanin prolazi." ³⁸ Tada povika: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!" ³⁹ Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!"

³⁹ Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!" ⁴⁰ Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga: ⁴¹ "Što hoćeš da ti učinim?" A on će: "Gospodine, da progledam."

⁴¹ "Što hoćeš da ti učinim?" A on će: "Gospodine, da progledam." ⁴² Isus će mu: "Progledaj! Vjera te tvoja spasila." ⁴³ I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.

⁴³ I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.

⁷ A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: "Čovjeku se grešniku svratio!"

⁷ A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: "Čovjeku se grešniku svratio!" ⁸ A Zakej usta i reče Gospodinu: "Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko." ⁹ Reče mu na to Isus: "Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! ¹⁰ Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!" ¹¹ Kako su oni to slušali, dometnu on prispodobu - zato što bijaše nadomak Jeruzalemu i oni mislili da će se umah pojaviti kraljevstvo Božje.

²³ I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti. ²⁴ Uto nasta među njima prepirka tko bi od njih bio najveći.

²⁴ Uto nasta među njima prepirka tko bi od njih bio najveći. ²⁵ A on im reče: "Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima.

²⁵ A on im reče: "Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima. ²⁶ Vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj.

²⁶ Vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj. ²⁷ Ta tko je veći? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje."

²⁷ Ta tko je veći? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje."

⁴² "Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!"

⁵¹ Isus odgovori: "Pustite! Dosta!" Onda se dotače uha i zacijeli ga.

⁷¹ Nato će oni: "Što nam još svjedočanstvo treba? Ta sami smo čuli iz njegovih usta!"

¹ I ustade sva ona svjetina. Odvedoše ga Pilatu ² i stadoše ga optuživati: "Ovoga nađosmo kako zavodi naš narod i brani davati caru porez te za sebe tvrdi da je Krist, kralj." ³ Pilat ga upita: "Ti li si kralj židovski?" On mu odgovori: "Ti kažeš!" ⁴ Tada Pilat reče glavarima svećeničkim i svjetini: "Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku!" ⁵ No oni navaljivahu: "Buni narod naučavajući po svoj Judeji, počevši od Galileje pa dovde!"

¹¹ Herod ga zajedno sa svojom vojskom prezre i ismija: obuče ga u bijelu haljinu i posla natrag Pilatu.

⁴⁰ A drugi ovoga prekoravaše: "Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? ⁴¹ Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne učini." ⁴² Onda reče: "Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje." ⁴³ A on će mu: "Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!" ⁴⁴ Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji - sve do ure devete, ⁴⁵ jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini. ⁴⁶ I povika Isus iza glasa: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!" To rekavši, izdahnu.

⁴⁶ te im reče: "Ovako je pisano: 'Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih,

³⁹ Reče im: "Dođite i vidjet ćete." Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.

⁶ Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura.

¹ Prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. ² Zapitaše ga njegovi učenici: "Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?" ³ Odgovori Isus: "Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja." ⁴ "Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi.

⁴ "Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. ⁵ Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta." ⁶ To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči.

⁶ To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. ⁷ I reče mu: "Idi, operi se u kupalištu Siloamu!" - što znači "Poslanik." Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući.

⁷ I reče mu: "Idi, operi se u kupalištu Siloamu!" - što znači "Poslanik." Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. ⁸ Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: "Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?" ⁹ Jedni su govorili: "On je." Drugi opet: "Nije, nego mu je sličan." On je sam tvrdio: "Da, ja sam!" ¹⁰ Nato ga upitaše: "Kako su ti se otvorile oči?" ¹¹ On odgovori: "Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi: 'Idi u Siloam i operi se.' Odoh dakle, oprah se i progledah." ¹² Rekoše mu: "Gdje je on?" Odgovori: "Ne znam."

¹⁵ kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce.

⁹ Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta.

³³ Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen ³⁴ upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, dođi i pogledaj!" ³⁵ I zaplaka Isus.

⁵⁰ I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!" ⁵¹ To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; ⁵² ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno.

¹² Kad je sutradan silan svijet koji dođe na Blagdan čuo da Isus dolazi u Jeruzalem,

¹⁹ Farizeji nato rekoše među sobom: "Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet ode za njim!" ²⁰ A među onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci. ²¹ Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: "Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa." ²² Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu.

⁴ usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. ⁵ Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan. ⁶ Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: "Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?" ⁷ Odgovori mu Isus: "Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije." ⁸ Reče mu Petar: "Nećeš mi prati nogu nikada!" Isus mu odvrati: "Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom." ⁹ Nato će mu Šimun Petar: "Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!" ¹⁰ Kaže mu Isus: "Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge - i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!" ¹¹ Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: "Niste svi čisti." ¹² Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: "Razumijete li što sam vam učinio? ¹³ Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! ¹⁴ Ako dakle ja - Gospodin i Učitelj - vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. ¹⁵ Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih." ¹⁶ Zaista, zaista, kažem vam: nije sluga veći od gospodara niti poslanik od onoga koji ga posla. ¹⁷ Ako to znate, blago vama budete li tako i činili!"

¹ "Ja sam istinski trs, a Otac moj - vinogradar.

⁷ Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam.

¹⁵ Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.

² i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao.

¹¹ Nato Isus reče Petru: "Djeni mač u korice! Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?"

²⁸ Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne uđoše da se ne okaljaju, već da mognu blagovati pashu. ²⁹ Pilat tada iziđe pred njih i upita: "Kakvu tužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?" ³⁰ Odgovore mu: "Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga predali tebi." ³¹ Reče im nato Pilat: "Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu." Odgovoriše mu Židovi: "Nama nije dopušteno nikoga pogubiti" - ³² da se ispuni riječ Isusova kojom je označio kakvom mu je smrću umrijeti. ³³ Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: "Ti li si židovski kralj?" ³⁴ Isus odgovori: "Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?" ³⁵ Pilat odvrati: "Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?" ³⁶ Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde."

³⁶ Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde." ³⁷ Nato mu reče Pilat: "Ti si dakle kralj?" Isus odgovori: "Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas." ³⁸ Reče mu Pilat: "Što je istina?"

¹ Tada Pilat uze i izbičeva Isusa. ² A vojnici spletoše vijenac od trnja i staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem. ³ I prilazili su mu i govorili: "Zdravo kralju židovski!" I pljuskali su ga. ⁴ A Pilat ponovno iziđe i reče im: "Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice."

⁶ Nato ga sabrani upitaše: "Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?"

¹⁵ Nisu ovi pijani, kako vi mislite - ta istom je treća ura dana -

²³ njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste.

³⁰ Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo,

¹ Petar i Ivan uzlazili su u Hram na devetu molitvenu uru.

¹³ Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga. ¹⁴ Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. ¹⁵ Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci." ¹⁶ "I po vjeri u njegovo ime, to je ime dalo snagu ovomu kojega gledate i poznate: vjera u Njega vratila je ovomu potpuno zdravlje naočigled vas sviju."

¹⁶ "Što ćemo s tim ljudima? Ta učinili su očit znak, poznat svim Jeruzalemcima, ne možemo ga nijekati;

²⁷ RotÄe se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rotÄe se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim

²⁷ RotÄe se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rotÄe se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim ²⁸ da učine što tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude.

³ U viđenju negdje oko devete ure dana ugleda on jasno anđela Božjega gdje dolazi k njemu i veli mu: "Kornelije!"

⁹ Sutradan, dok su oni putovali i približavali se gradu, oko šeste ure uziđe Petar na krov moliti.

²⁹ Stoga, pozvan, i dođoh bez pogovora. Da čujemo dakle zbog čega me pozvaste!"

⁴¹ ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima - nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih."

² pa kad Petar uziđe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati: ³ "Ušao si, dobacivahu, k ljudima neobrezanima i jeo s njima!"

² Mačem pogubi Jakova, brata Ivanova.

⁵ Kad se nađoše u Salamini, navješćivahu riječ Božju u židovskim sinagogama. Imali su i Ivana za poslužitelja.

⁴⁵ Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujući suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio.

¹⁷ Međutim raspravljaše u sinagogi sa Židovima i bogobojaznima, a na trgu svaki dan s onima koji bi se ondje zatekli. ¹⁸ Dobacivahu mu i neki od epikurejskih i stoičkih filozofa. Jedni su govorili: "Što bi htjela reći ta čavka?" Drugi pak: "Navješćuje, čini se, neke tuđe bogove." Jer navješćivaše Isusa i uskrsnuće. ¹⁹ Onda su ga uzeli i odveli na Areopag i upitali: "Bismo li mogli znati kakav to nov nauk naučavaš? ²⁰ Čudnovatim nam nekim tvrdnjama uši puniš. Željeli bismo stoga znati što bi to imalo biti." ²¹ Nijedan Atenjanin ni doseljeni stranac ni na što drugo ne trati vrijeme nego na pripovijedanje i slušanje novosti.

²¹ Nijedan Atenjanin ni doseljeni stranac ni na što drugo ne trati vrijeme nego na pripovijedanje i slušanje novosti.

³⁰ "I ne obazirući se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se svi i posvuda obrate ³¹ jer ustanovi Dan u koji će suditi svijetu po pravdi, po Čovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih."

³⁴ Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zasluživale su ove ruke. ³⁵ U svemu vam pokazah: tako se trudeći treba se zauzimati za nemoćne i na pameti imati riječi Gospodina Isusa jer on reče: 'Blaženije je davati nego primati.'"

¹¹ dođe k nama, uze Pavlov pojas, sveza sebi noge i ruke te reče: "Ovo govori Duh Sveti: Čovjeka čiji je ovo pojas ovako će svezati Židovi u Jeruzalemu i predati u ruke pogana."

²¹ Nato mi reče: 'Pođi jer ću te poslati daleko k poganima!' ²² Slušali su ga sve do te riječi, a tada podigoše glas: "Ukloni takva sa zemlje! Nije pravo da živi!"

¹⁸ da im otvoriš oči pa se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti Sotonine k Bogu te po vjeri u mene prime oproštenje grijeha i baštinu među posvećenima.'"

³ o Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu, ⁴ postavljenu Sinom Božjim, u snazi, po Duhu posvetitelju uskrsnućem od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu našemu,

¹⁴ Dužnik sam Grcima i barbarima, mudracima i neznalicama.

⁶ koji će uzvratiti svakom po djelima: ⁷ onima koji postojanošću u dobrim djelima ištu slavu, čast i neraspadljivost - život vječni; ⁸ buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi - gnjev i srdžba! ⁹ Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo, na Židova najprije, pa na Grka; ¹⁰ a slava, čast i mir svakomu koji čini dobro, Židovu najprije, pa Grku!

⁴ Nipošto! Nego neka Bog bude istinit, a svaki čovjek lažac, kao što je pisano: Da pravedan budeš po obećanjima svojim i pobijediš kada te sudili budu.

¹⁹ A znamo: što god Zakon veli, govori onima pod Zakonom, da svaka usta umuknu i sav svijet bude krivac pred Bogom.

²² pravednost Božja po vjeri Isusa Krista, prema svima koji vjeruju. Ne, nema razlike! ²³ Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja; ²⁴ opravdani su besplatno, njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu.

²⁴ opravdani su besplatno, njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu. ²⁵ Njega je Bog izložio da krvlju svojom bude Pomirilište po vjeri. Htio je tako očitovati svoju pravednost kojom je u svojoj božanskoj strpljivosti propuštao dotadašnje grijehe; ²⁶ htio je očitovati svoju pravednost u sadašnje vrijeme - da bude pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove. ²⁷ Gdje je dakle hvastanje? Isključeno je. Po kojem zakonu? Po zakonu djela? Ne, nego po zakonu vjere.

³⁰ Jer jedan je Bog: on će opravdati obrezane zbog vjere i neobrezane po vjeri.

³ Ta što veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost. ⁴ Onomu tko radi ne računa se plaća kao milost, nego kao dug. ⁵ Onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se uračunava u pravednost, ⁶ kao što i David blaženim proglašuje čovjeka kojemu Bog uračunava pravednost bez djela:

²⁵ koji je predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja.

¹⁵ Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu. ¹⁶ I dar - to nije kao kad je ono jedan sagriješio: jer presuda nakon jednoga grijeha posta osudom, a dar nakon mnogih grijeha - opravdanjem. ¹⁷ Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva - po jednome, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu - po Jednome, Isusu Kristu. ¹⁸ Dakle, grijeh jednoga - svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga - svim ljudima na opravdanje, na život! ¹⁹ Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici. ²⁰ A zakon nadođe da se umnoži grijeh. Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost:

²⁰ A zakon nadođe da se umnoži grijeh. Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost: ²¹ kao što grijeh zakraljeva smrću, da tako i milost kraljuje pravednošću za život vječni po Isusu Kristu Gospodinu našemu.

¹⁶ Ne znate li: ako se komu predate za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate: bilo grijeha - na smrt, bilo poslušnosti - na pravednost. ¹⁷ Bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca poslušali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni; ¹⁸ da, oslobođeni grijeha, postadoste sluge pravednosti. ¹⁹ Po ljudsku govorim zbog vaše ljudske slabosti: kao što nekoć predadoste udove svoje za robove nečistoći i bezakonju - do bezakonja, tako sada predajte udove svoje za robove pravednosti - do posvećenja. ²⁰ Uistinu, kad bijaste robovi grijeha, "slobodni" bijaste od pravednosti. ²¹ Pa kakav ste plod onda imali? Onoga se sada stidite jer svršetak je tomu - smrt. ²² Sada pak pošto ste oslobođeni grijeha i postali sluge Božje, imate plod svoj za posvećenje, a svršetak - život vječni.

¹⁷ ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.

²⁶ Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima.

³⁰ Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.

³⁴ Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas!

¹⁴ Što ćemo dakle reći? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto! ¹⁵ Ta Mojsiju veli: Smilovat ću se komu hoću da se smilujem; sažalit ću se nad kim hoću da se sažalim.

¹⁵ Ta Mojsiju veli: Smilovat ću se komu hoću da se smilujem; sažalit ću se nad kim hoću da se sažalim. ¹⁶ Nije dakle do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje. ¹⁷ Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi pokažem svoju moć i da se razglasi ime moje po svoj zemlji. ¹⁸ Tako dakle: smiluje se komu hoće, a otvrdnjuje koga hoće. ¹⁹ Da, reći ćeš mi: Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro? ²⁰ Čovječe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: "Što si me ovakvim načinio?"

²⁰ Čovječe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: "Što si me ovakvim načinio?" ²¹ Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta načini posudu sad časnu, sad nečasnu. ²² A što ako je Bog, hoteći očitovati gnjev i obznaniti svoju moć u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast, ²³ da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrđa, koje unaprijed pripravi za slavu, ²⁴ na nama koje pozva ne samo između Židova nego i između pogana?

³⁰ Što ćemo dakle reći? Da pogani koji nisu tražili pravednosti stekoše pravednost, pravednost po vjeri.

³⁰ Što ćemo dakle reći? Da pogani koji nisu tražili pravednosti stekoše pravednost, pravednost po vjeri. ³¹ Izrael pak koji je tražio neki zakon pravednosti, nije do zakona dopro. ³² Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego kao po djelima. Spotakoše se o kamen spoticanja,

¹ Braćo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase. ² Svjedočim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju. ³ Ne priznajući, doista, Božje pravednosti i tražeći uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše.

¹⁴ Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika? ¹⁵ A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra. ¹⁶ Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci? ¹⁷ Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.

⁵ Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru. ⁶ Ako pak po milosti, nije po djelima; inače milost nije više milost!

¹⁰ Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem!

²⁵ Onomu koji vas može učvrstiti - po mojem evanđelju i propovijedanju Isusa Krista, po objavljenju Otajstva prešućenog drevnim vremenima,

⁹ Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.

¹ Tako, neka nas svatko smatra službenicima Kristovim i upraviteljima otajstava Božjih. ² A od upravitelja iziskuje se napokon da budu vjerni.

⁷ Ta tko tebi daje prednost? Što imaš da nisi primio? Ako si primio, što se hvastaš kao da nisi primio?

¹¹ sve do ovoga časa i gladujemo, i žeđamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i beskućnici smo,

¹¹ To evo, bijahu neki od vas, ali oprali ste se, ali posvetili ste se, ali opravdali ste se u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega.

¹⁹ Jer premda slobodan od sviju, sam sebe svima učinih slugom da ih što više steknem. ²⁰ Bijah Židovima Židov da Židove steknem; onima pod Zakonom, kao da sam pod Zakonom - premda ja nisam pod Zakonom - da one pod Zakonom steknem; ²¹ onima bez Zakona, kao da sam bez zakona - premda nisam bez Božjega zakona, nego u Kristovu zakonu - da steknem one bez Zakona; ²² bijah nejakima nejak da nejake steknem. Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim. ²³ A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu.

⁴ Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se;

³ Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; ⁴ bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ⁵ ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. ⁶ Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. ⁷ Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima.

⁵⁸ Tako, braćo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, i obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajući da trud vaš nije neplodan u Gospodinu.

⁷ I tako je stamena nada naša o vama jer znamo: kao što ste zajedničari patnja tako ste i utjehe.

²⁴ Ta mi nismo gospodari vaše vjere, nego suradnici vaše radosti. Ta u vjeri ste postojani.

⁵ Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa.

¹⁰ Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.

⁹ Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite.

⁴ Ta oružje našega vojevanja nije tjelesno, nego božanski snažno za rušenje utvrda. Obaramo mudrovanja ⁵ i svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu; ⁶ i spremni smo kazniti svaku nepokornost čim bude savršena vaša pokornost. ⁷ Gledajte što je očito! Ako je tko uvjeren da je "Kristov", neka sam ponovno promisli ovo: kako je on Kristov, tako smo i mi. ⁸ Kad bih se doista i malo više pohvalio našom vlašću - koju nam Gospodin dade za vaše izgrađivanje, a ne rušenje - ne bih se morao stidjeti. ⁹ Samo da se ne bi činilo kao da vas zastrašujem poslanicama! ¹⁰ Jer "poslanice su, kaže, stroge i snažne, ali tjelesna nazočnost nemoćna i riječ bezvrijedna".

⁵ Smatram, eto, da ni u čemu nisam manji od "nadapostola".

²³ Poslužitelji su Kristovi? Kao mahnit govorim: ja još više! U naporima - preobilno; u tamnicama - preobilno; u batinama - prekomjerno; u smrtnim pogiblima - često.

²³ Poslužitelji su Kristovi? Kao mahnit govorim: ja još više! U naporima - preobilno; u tamnicama - preobilno; u batinama - prekomjerno; u smrtnim pogiblima - često. ²⁴ Od Židova primio sam pet puta po četrdeset manje jednu.

²⁴ Od Židova primio sam pet puta po četrdeset manje jednu. ²⁵ Triput sam bio šiban, jednom kamenovan, triput doživio brodolom, jednu noć i dan proveo sam u bezdanu.

²⁵ Triput sam bio šiban, jednom kamenovan, triput doživio brodolom, jednu noć i dan proveo sam u bezdanu. ²⁶ Česta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braće;

²⁶ Česta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braće; ²⁷ u trudu i naporu, često u nespavanju, u gladu i žeđi, često u postovima, u studeni i golotinji!

²⁷ u trudu i naporu, često u nespavanju, u gladu i žeđi, često u postovima, u studeni i golotinji! ²⁸ Osim toga, uz drugo, salijetanje svakodnevno, briga za sve crkve.

¹⁵ A ja ću najradije trošiti i istrošiti se za duše vaše. Ako vas više ljubim, zar da budem manje ljubljen?

¹³ Krist nas otkupi od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom - jer pisano je: Proklet je tko god visi na drvetu -

⁶ na hvalu Slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome ⁷ u kome, njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpuštenje prijestupa po bogatstvu njegove milosti.

⁷ u kome, njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpuštenje prijestupa po bogatstvu njegove milosti. ⁸ Nju preobilno u nas uli zajedno sa svom mudrošću i razumijevanjem

¹¹ U njemu, u kome i nama - predodređenima po naumu Onoga koji sve izvodi po odluci svoje volje - u dio pade

¹⁷ Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; ¹⁸ prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima ¹⁹ i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove

¹ I vi bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijeha

⁵ nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom - milošću ste spašeni! -

⁸ Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! ⁹ Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. ¹⁰ Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo. ¹¹ Spominjite se stoga da nekoć bijaste neznabošci u tijelu - neobrezanicima su vas zvali oni koji se zovu obrezani, rukom, na tijelu - ¹² i da u ono vrijeme bijaste izvan Krista, udaljeni od građanstva izraelskoga, tuđi Savezima obećanja, bez nade bijaste i neznabošci na svijetu.

⁵ koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima: ⁶ da su pogani subaštinici i "sutijelo" i sudionici obećanja u Kristu Isusu - po evanđelju,

⁶ da su pogani subaštinici i "sutijelo" i sudionici obećanja u Kristu Isusu - po evanđelju,

² i hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris.

⁸ znajući da će svatko, bio on rob ili slobodnjak, učini li što dobro, za to dobiti plaću od Gospodina.

³ nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego - u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ⁴ ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! ⁵ Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: ⁶ On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, ⁷ nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ⁸ ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.

⁶ Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu - molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem - očitujte svoje molbe Bogu.

²⁴ Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu.

²⁶ otajstvo pred vjekovima i pred naraštajima skriveno, a sada očitovano svetima njegovim.

¹ Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu!

¹ Gospodari, pružajte svojim robovima što je pravo i pravično, znajući da i vi imate Gospodina na nebu! ² U molitvi ustrajte, bdijte u njoj u zahvaljivanju!

¹³ Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste riječ poruke Božje, primili ne riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest, riječ Božju koja i djeluje u vama, vjernicima.

¹⁶ kad nam priječe propovijedati poganima da se spase, da bi tako u svako vrijeme navršili mjeru zlodjela svojih. Ali sručio se na njih konačni gnjev.

¹⁷ Bez prestanka se molite!

¹³ Mi pak moramo uvijek zahvaljivati Bogu za vas, braćo od Gospodina ljubljena, što vas je od početka odabrao za spasenje, posvećenjem u Duhu i vjerom u istinu. ¹⁴ Da, na to vas pozva po našem evanđelju - na posjedovanje slave Gospodina našega Isusa Krista.

¹² Zahvalan sam Onome koji mi dade snagu - Kristu Isusu, Gospodinu našemu - jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u službu postavi mene ¹³ koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik. Ali pomilovan sam jer sam to u neznanju učinio, još u nevjeri. ¹⁴ I milost Gospodina našega preobilovala je zajedno s vjerom i ljubavlju, u Kristu Isusu. ¹⁵ Vjerodostojna je riječ i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja. ¹⁶ A pomilovan sam zato da na meni prvome Isus Krist pokaže svu strpljivost i pruži primjer svima koji će povjerovati u njega za život vječni.

⁶ koji sebe samoga dade kao otkup za sve. To je u svoje vrijeme dano svjedočanstvo,

¹³ A uz to se, obilazeći po kućama, nauče biti besposlene, i ne samo besposlene, nego i brbljave i nametljive, govoreći što ne bi smjele.

¹⁸ Dao mu Gospodin naći milosrđe u Gospodina u onaj Dan! A koliko je usluga u Efezu iskazao, to ti najbolje znaš.

¹¹ Vjerodostojna je riječ: Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti. ¹² Ako ustrajemo, s njime ćemo i kraljevati. Ako ga zaniječemo, i on će zanijekati nas.

¹⁵ i da od malena poznaješ Sveta pisma koja su vrsna učiniti te mudrim tebi na spasenje po vjeri, vjeri u Kristu Isusu.

⁷ Jer nadstojnik kao Božji upravitelj treba da bude besprigovoran: ne samoživ, ne jedljiv, ne vinu sklon, ni nasilju, ni prljavu dobitku,

¹⁴ On sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela.

⁸ Vjerodostojna je ovo riječ i hoću da to uporno tvrdiš te da oni koji su povjerovali Bogu uznastoje prednjačiti dobrim djelima. To je dobro i korisno ljudima.

² i sestri Apiji, i Arhipu, suborcu našem, i Crkvi u tvojoj kući. ³ Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!

¹³ Htjedoh ga zadržati kod sebe da mi mjesto tebe posluži u okovima evanđelja. ¹⁴ Svi ti zar nisu služnički duhovi što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje?

¹⁰ Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve - kako bi mnoge sinove priveo k slavi - po patnjama do savršenstva dovede Početnika njihova spasenja.

¹⁷ Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda.

¹⁵ Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. ¹⁶ Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!

⁸ premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati

¹⁰ Ta Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav što je iskazaste njegovu imenu posluživši i poslužujući svetima.

¹² te ne omlitavite, nego budete nasljedovatelji onih koji po vjeri i strpljivosti baštine obećano.

²⁸ tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponese, a drugi će se put - bez obzira na grijeh - ukazati onima koji ga iščekuju sebi na spasenje.

¹⁶ Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad.

²⁴ Vjerom Mojsije, već odrastao, odbi zvati se sinom kćeri faraonove. ²⁵ Radije izabra biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom, nego se časovito okoristiti grijehom. ²⁶ Većim je bogatstvom od blaga egipatskih smatrao muku Kristovu jer je gledao na plaću.

²¹ osposobio vas za svako dobro djelo da vršite volju njegovu, činio u nama što je njemu milo, po Isusu Kristu, komu slava u vijeke vjekova. Amen.

¹¹ sunce ogranu žarko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; dražest mu lica propade. Tako će i bogataš na stazama svojim usahnuti.

¹⁸ Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova.

²³ Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne i izvršitelj, sličan je čovjeku koji motri svoje rođeno lice u zrcalu: ²⁴ promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše. ²⁵ A koji se oglÄedÄa u savršenom zakonu slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušatelj nego djelotvoran izvršitelj, blažen će biti u svem djelovanju svome.

¹⁴ Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne lažite protiv istine!

³ Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite.

⁵ Ili mislite da Pismo uzalud veli: Ljubomorno čezne za duhom što ga nastani u nama? ⁶ A daje on i veću milost. Zato govori: Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost.

⁹ Ne tužite se jedni na druge da ne budete osuđeni! Evo: sudac stoji pred vratima!

¹³ Zato opašite bokove pameti svoje, trijezni budite i savršeno se pouzdajte u milost koju vam donosi Objavljenje Isusa Krista.

¹⁸ Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, ¹⁹ nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane.

²⁴ on koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo; on čijom se modricom izliječiste.

⁸ Napokon, budite svi jednodušni, puni suosjećanja i bratske ljubavi, milosrdni, ponizni!

¹⁸ Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu - ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu.

² da vrijeme što vam u tijelu još preostaje proživite ne više po ljudskim požudama nego po Božjoj volji. ³ Dosta je uistinu što ste u prošlom vremenu vršili volju pogana, hodeći u razvratnostima, požudama, pijančevanjima, pijankama, opijanjima i bezakoničkim idolopoklonstvima.

¹⁰ Jedni druge poslužujte - svatko po primljenom daru - kao dobri upravitelji različitih Božjih milosti! ¹¹ Govori li tko? Neka govori kao riječi Božje! Poslužuje li tko? Neka poslužuje kao snagom koju daje Bog da se u svemu slavi Bog po Isusu Kristu, komu slava i vlast u vijeke vijekova! Amen.

³ i ne kao gospodari Baštine nego kao uzori stada.

⁵ Tako i vi, mladići, podložite se starješinama; svi se jedni prema drugima pripašite poniznošću jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost.

⁵ Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte krepost, krepošću spoznaje, ⁶ spoznanjem uzdržljivost, uzdržljivošću postojanost, postojanošću pobožnost, ⁷ pobožnošću bratoljublje, bratoljubljem ljubav. ⁸ Jer ako to imate i u tom napredujete, nećete biti besposleni i neplodni za spoznanje Isusa Krista. ⁹ A tko toga nema, slijep je, kratkovidan; zaboravio je da je očišćen od svojih prijašnjih grijeha. ¹⁰ Zato, braćo, to revnije uznastojte učvrstiti svoj poziv i izabranje: to čineći - ne, nećete posrnuti nikada!

² On je pomirnica za grijeha naše, i ne samo naše, nego i svega svijeta.

⁹ Pisao sam nešto Crkvi: ali Diotref, koji hoće da bude prvi među njima, ne prima nas. ¹⁰ Zato ako dođem, spočitnut ću mu djela koja čini naklapajući zlobne riječi o nama. Ni to mu nije dosta, nego ne prima braće, a onima koji bi to htjeli, brani i izgoni ih iz Crkve.

¹⁶ To su rogoborni nezadovoljnici koji hode putom svojih požuda, usta im zbore naduto, ulaguju se u lice radi dobitka.

⁵ i od Isusa Krista, Svjedoka vjernoga, Prvorođenca od mrtvih, Vladara nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha

⁹ Ja, Ivan, brat vaš i suzajedničar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu: bijah na otoku zvanu Patmos radi riječi Božje i svjedočanstva Isusova.

⁸ A kad on uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune kada, to jest molitava svetačkih. ⁹ Pjevaju oni pjesmu novu: "Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti pečate njezine jer si bio zaklan i otkupio, krvlju svojom, za Boga ljude iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda;

⁶ Tada začujem kao neki glas isred četiriju bića gdje govori: "Mjera pšenice za denar! Tri mjere ječma za denar! A ulju i vinu ne udi!"

¹¹ I vidjeh: druga jedna Zvijer uzlazi iz zemlje, ima dva roga poput jaganjca, a govori kao Zmaj. ¹² Vrši svu vlast one prve Zvijeri, u njenoj nazočnosti. Prisiljava zemlju i sve pozemljare da se poklone prvoj Zvijeri kojoj ono zacijeli smrtna rana. ¹³ Čini znamenja velika: i oganj spušta s neba na zemlju naočigled ljudi. ¹⁴ Tako zavodi pozemljare znamenjima koja joj je dano činiti u nazočnosti Zvijeri: svjetuje pozemljarima da načine kip Zvijeri koja bijaše udarena mačem, ali preživje. ¹⁵ I dano joj je udahnuti život kipu Zvijeri te kip Zvijeri progovori i poubija sve koji se god ne klanjaju kipu Zvijeri. ¹⁶ Ona postiže da se svima - malima i velikima, bogatima i ubogima, slobodnjacima i robovima - udari žig na desnicu ili na čelo, ¹⁷ i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi žig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina.

⁶ I vidjeh: Žena je pijana od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih. Kad je vidjeh, čudom se silnim začudih.

¹¹ I vidjeh veliko bijelo prijestolje i Onoga što sjede na nj: pred licem njegovim pobježe zemlja i nebo; ni mjesta im se više ne nađe. ¹² I vidjeh mrtve, velike i male: stoje pred prijestoljem, a knjige se otvoriše. I otvori se jedna druga knjiga, knjiga života. I mrtvi bijahu suđeni po onome što stoji napisano u knjigama, po djelima svojim.