Nehemiah 9:16 Cross References - Croatian

¹⁶ Ali se oni i oci naši uzjoguniše, vratove ukrutiše i zapovijedi tvojih nisu slušali.

²⁶ Zatim reče: "Budeš li zdušno slušao glas Jahve, Boga svoga, vršeći što je pravo u njegovim očima; budeš li pružao svoje uho njegovim zapovijedima i držao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio na Egipćane na vas neću puštati. Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje."

⁹ Dobro vidim", reče dalje Jahve Mojsiju, "da je ovaj narod tvrde šije.

²⁶ Ali vi niste htjeli onamo; pobunili ste se protiv naredbe Jahve, Boga svoga. ²⁷ Rogoborili ste u svojim šatorima i govorili: 'U svojoj mržnji na nas Jahve nas je izveo iz zemlje egipatske da nas preda u ruke Amorejaca, kako bi nas posve uništili. ²⁸ Kamo da idemo? Naša su braća ubila u nama srčanost kad rekoše: Narod je i veći i jači nego mi; gradovi su veliki, i zidine im sežu do nebesa. A vidjeli smo ondje i Anakovce.' ²⁹ 'Ne bojte se!' - rekoh vam. - 'Ne plašite ih se! ³⁰ Jahve, Bog vaš, koji ide pred vama, borit će se za vas kako je to učinio na vaše oči u Egiptu.' ³¹ A vidio si, uostalom, i u pustinji, gdje te Jahve, Bog tvoj, cijeloga puta što ste ga prevalili dok ste stigli do ovoga mjesta, nosio kao što čovjek nosi svoga sinčića. ³² Ali, unatoč tome, vi niste imali pouzdanja u Jahvu, Boga svoga, ³³ u onoga koji je na putu išao pred vama da vam potraži mjesto za taborovanje - u ognju obnoć da vam osvijetli put kojim ćete ići, a obdan u oblaku.

²⁹ Kad bi samo njihova srca bila takva da me se uvijek boje i drže sve moje zapovijedi, da tako vazda budu sretni, oni i njihovo potomstvo!

⁶ Znaj, dakle, da ti Jahve, Bog tvoj, ne daje ovu dobru zemlju u posjed zbog tvoje pravednosti, jer si ti narod tvrde šije!

¹³ Još mi reče Jahve: 'Promatrao sam taj narod. Zbilja je to narod tvrde šije!

²³ Kad vas je Jahve slao od Kadeš Barnee govoreći: 'Idite gore i uzmite zemlju koju sam vam dao', pobunili ste se protiv riječi Jahve, Boga svoga; u nj se niste pouzdavali niti ste slušali njegov glas. ²⁴ Nepokorni bijaste Jahvi otkad vas poznajem.

²⁷ Sjeti se slugu svojih: Abrahama, Izaka i Jakova, a ne obaziri se na tvrdokornost ovoga naroda, na njegovu opačinu, na grijeh njegov,

²⁷ TÓa znam ja tvoju buntovnost i tvoju tvrdu šiju. Evo i danas, dok još s vama živim, bunite se protiv Jahve. A kako li nećete kad ja umrem!

¹⁵ Jeo je Jakov i nasitio se, ugojio se Ješurun pa se uzritao. Udebljao si se, utovio, usalio. Odbacio je Boga koji ga stvori i prezreo Stijenu svog spasenja.

¹⁴ Ali oni nisu poslušali nego su ostali tvrdovrati kao i njihovi oci, koji nisu vjerovali u Jahvu, Boga svoga.

⁸ Nemojte, dakle, biti tvrdovrati kao vaši očevi: pružite ruku Jahvi i dođite u njegovu Svetinju koju je posvetio zauvijek i služite Jahvi, svome Bogu, pa će odvratiti od vas svoj žestoki gnjev.

¹³ nego se još i pobunio protiv kralja Nabukodonozora, koji ga bijaše zakleo Bogom; ostao je tvrdoglav i uporan u srcu da se ne obrati Jahvi, Bogu Izraelovu.

¹⁰ Znacima si se i čudesima oborio na faraona i na sve sluge njegove, i na sav narod zemlje njegove; jer znao si kolika je bila protiv njih drskost njihova. Sebi si ime stekao koje do danas traje.

²⁹ Ti si ih opominjao da se vrate tvome Zakonu: ali se oni uzjoguniše, nepokorni tvojim zapovijedima; griješili su protiv naredaba tvojih, a čovjek živi kad ih obdržava. Leđa su izvlačili, šije ukrućivali i nisu slušali.

⁸ kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan - naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran. ⁹ Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenuše leđa. ¹⁰ Saveza s Bogom ne održaše i ne htjedoše hoditi po Zakonu njegovu. ¹¹ Zaboraviše na djela njegova, na čudesa koja im pokaza. ¹² Pred njihovim ocima činio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju. ¹³ On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdiže. ¹⁴ Danju ih vodio oblakom, a svu noć ognjem blistavim. ¹⁵ U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana. ¹⁶ Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke. ¹⁷ A oni jednako griješiše, prkosiše Višnjem u pustinji. ¹⁸ Boga su kušali u srcima svojim ištuć' jela svojoj pohlepnosti. ¹⁹ Prigovarali su Bogu i pitali: "Može li Gospod stol u pustinji prostrti? ²⁰ Eno, udari u hrid, i voda poteče i provreše potoci: a može li dati i kruha, i mesa pružiti svome narodu?" ²¹ Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdžba se razjari protiv Izraela, ²² jer ne vjerovaše Bogu niti se u njegovu pomoć uzdaše. ²³ Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske, ²⁴ k'o kišu prosu na njih mÓanu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim. ²⁵ Čovjek blagovaše kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti. ²⁶ Probudi na nebu vjetar istočni i svojom silom južnjak dovede. ²⁷ Prosu na njih mesa k'o prašine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga. ²⁸ Padoše usred njihova tabora i oko šatora njihovih. ²⁹ Jeli su i nasitili se, želju njihovu on im ispuni. ³⁰ Još nisu svoju utažili pohlepu i jelo im još bješe u ustima, ³¹ kad se srdžba Božja na njih raspali: pokosi smrću prvake njihove i mladiće pobi Izraelove. ³² Uza sve to griješiše dalje i ne vjerovaše u čudesna djela njegova. ³³ I skonča im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svršetkom. ³⁴ Kad ih ubijaše, tražiše ga i opet pitahu za Boga; ³⁵ spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevišnji njihov otkupitelj. ³⁶ Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu. ³⁷ Njihovo srce s njime ne bijaše, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu. ³⁸ A on im milosrdno grijeh praštao i nije ih posmicao; često je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošću. ³⁹ Spominjao se da su pÓut i dah koji odlazi i ne vraća se više. ⁴⁰ Koliko mu prkosiše u pustinji i žalostiše ga u samotnom kraju! ⁴¹ Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova ⁴² ne spominjuć' se ruke njegove ni dana kad ih od dušmana izbavi, ⁴³ ni znakova njegovih u Egiptu, ni čudesnih djela u polju Soanskom. ⁴⁴ U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju. ⁴⁵ Posla na njih obade da ih žderu i žabe da ih more. ⁴⁶ I predade skakavcu žetvu njihovu, i plod muke njihove žderaču. ⁴⁷ Vinograde im tučom udari, a mrazom smokvike njihove. ⁴⁸ I predade grÓadu njihova goveda i munjama stada njihova. ⁴⁹ Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anđele nesreće. ⁵⁰ I put gnjevu svojem otvori: ne poštedje im život od smrti, životinje im izruči pošasti. ⁵¹ Pobi u Egiptu sve prvorođeno, prvence u šatorju Hamovu. ⁵² I povede narod svoj kao ovce i vođaše ih kao stado kroz pustinju. ⁵³ Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dušmane njihove. ⁵⁴ U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove što mu ih osvoji desnica. ⁵⁵ Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baštinu, pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska. ⁵⁶ A oni iskušavali i gnjevili Boga Višnjega i nisu držali zapovijedi njegovih. ⁵⁷ Otpadoše, iznevjeriše se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni zatajiše. ⁵⁸ Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama, na ljubomor navedoše kumirima svojim. ⁵⁹ Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela. ⁶⁰ I napusti boravište svoje u Šilu, Šator u kojem prebivaše s ljudima. ⁶¹ Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke dušmanske. ⁶² Narod svoj prepusti maču, raspali se na svoju baštinu. ⁶³ Mladiće njihove oganj proguta, ne udaše se djevice njihove. ⁶⁴ Svećenici njihovi padoše od mača, ne zaplakaše Óudove njihove. ⁶⁵ Tad se k'o oda sna trgnu Gospodin, k'o ratnik vinom savladan. ⁶⁶ Udari otraga dušmane svoje, sramotu im vječitu zadade. ⁶⁷ On odbaci šator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra, ⁶⁸ već odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje. ⁶⁹ Sagradi Svetište k'o nebo visoko, k'o zemlju utemelji ga dovijeka. ⁷⁰ Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovčjih; ⁷¹ odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, baštinu njegovu. ⁷² I pasao ih je srcem čestitim i brižljivim rukama vodio.

⁸ U tjeskobi si zavapio i ja te izbavih; iz gromovna oblaka odgovorih tebi, iskušah te kod voda meripskih.

¹¹ Ja sam Jahve, Bog tvoj koji te izvedoh iz Egipta: otvori svoja usta da ih napunim!" ¹² "Ali moj narod ne slušaše glasa moga, Izrael me ne posluša. ¹³ Zato ga pustih okorjelom srcu njegovu: neka hodi kako mu se hoće! ¹⁴ O, kad bi me narod moj slušao, kad bi Izrael putovima mojim hodio,

⁸ "Ne budite srca tvrda kao u Meribi, kao u dan Mase u pustinji ⁹ gdje me iskušavahu očevi vaši premda vidješe djela moja. ¹⁰ Četrdeset ljeta jadio me naraštaj onaj, pa rekoh: 'Narod su nestalna srca i ne promiču moje putove.'

⁶ Zgriješismo kao oci naši, činismo bezakonje, bezbožno radismo.

¹ Čovjek koji, po opomeni, ostaje tvrdoglav, u tren će se slomiti, i neće mu biti spasa.

⁴ Jer znao sam da si tvrdokoran, da ti je šija žila gvozdena i čelo da ti je mjedeno.

¹⁸ O, da si pazio na zapovijedi moje, kao rijeka sreća bi tvoja bila, a pravda tvoja kao morski valovi!

¹⁰ Ali se oni odmetnuše, ožalostiše sveti Duh njegov. Zato im je postao neprijatelj i sam je na njih zavojštio.

³¹ Kakva li ste roda? Čujte riječ Jahvinu: Zar bijah pustinja Izraelu, il' zemlja mračna? Zašto moj narod govori: 'Slobodu hoćemo, nećemo više k tebi!'

¹⁵ "Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo, dovest ću na ovaj grad i na sve njegove gradiće sve zlo kojim sam im prijetio, jer ukrutiše vratove svoje ne slušajući riječi mojih.'"

⁵¹ Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi!

⁵ Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga

¹³ Pače hrabrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono Danas da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom.

¹⁵ kad je rečeno: Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni!