Proverbs 11 Cross References - Croatian

¹ Lažna je mjera mrska Jahvi, a puna mjera mila mu je. ² S ohološću dolazi sramota, a u smjernih je mudrost. ³ Pravednike vodi nevinost njihova, a bezbožnike upropašćuje njihova opačina. ⁴ Ne pomaže bogatstvo u dan Božje srdžbe, a pravednost izbavlja od smrti. ⁵ Nedužnomu pravda njegova put utire, a zao propada od svoje zloće. ⁶ Poštene izbavlja pravda njihova, a bezbožnici se hvataju u svoju lakomost. ⁷ Kad zao čovjek umre, nada propada i ufanje u imetak ruši se. ⁸ Pravednik se od tjeskobe izbavlja, a opaki dolazi na mjesto njegovo. ⁹ Bezbožnik ustima ubija svoga bližnjega, a pravednici se izbavljaju znanjem. ¹⁰ Sa sreće pravedničke grad se raduje i klikuje zbog propasti opakoga. ¹¹ Blagoslovom pravednika grad se diže, a ustima opakih razara se. ¹² Nerazumnik prezire svoga bližnjega, dok čovjek uman šuti. ¹³ Tko s klevetom hodi, otkriva tajnu, a čovjek pouzdana duha čuva se. ¹⁴ Gdje vodstva nema, narod propada, jer spasenje je u mnogim savjetnicima. ¹⁵ Veoma zlo prolazi tko jamči za drugoga, a bez straha je tko mrzi na jamstvo. ¹⁶ Ljupka žena stječe slavu, a krepki muževi bogatstvo. ¹⁷ Dobrostiv čovjek sam sebi dobro čini, a okrutnik muči vlastito tijelo. ¹⁸ Opak čovjek pribavlja isprazan dobitak, a tko sije pravdu, ima sigurnu nagradu. ¹⁹ Tko je čvrst u pravednosti, ide u život, a tko za zlom trči, na smrt mu je. ²⁰ Mrski su Jahvi srcem opaki, a mili su mu životom savršeni. ²¹ Zaista, zao čovjek neće proći bez kazne, a rod će se pravednički izbaviti. ²² Zlatan je kolut na rilu svinjskom: žena lijepa, a bez razuma. ²³ Pravednička je želja samo na sreću, a nada je opakih prolazna. ²⁴ Tko dijeli obilato, sve više ima, a tko škrtari, sve je siromašniji. ²⁵ Podašna duša nalazi okrepu, i tko napaja druge, sam će se napojiti. ²⁶ Tko ne da žita, kune ga narod, a blagoslov je nad glavom onoga koji ga prodaje. ²⁷ Tko traži dobro, nalazi milost, a tko za zlom ide, ono će ga snaći. ²⁸ Tko se uzda u bogatstvo, propada, a pravednici uspijevaju kao zeleno lišće. ²⁹ Tko vlastitu kuću zapusti, vjetar žanje, a luđak je sluga mudromu. ³⁰ Plod je pravednikov drvo života, i mudrac je tko predobiva žive duše. ³¹ Ako se pravedniku plaća na zemlji, još će se više opakomu i grešniku.

³⁵ Ne počinjajte nepravde u osudama, u mjerama za duljinu, težinu i obujam. ³⁶ Neka su vam mjerila točna; utezi jednaki; efa prava; prav hin. Ja sam Jahve, Bog vaš, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske.

¹³ U torbi nemoj nositi dvojak uteg, veći i manji. ¹⁴ U svojoj kući opet nemoj držati dvojaku efu: veću i manju. ¹⁵ Neka ti je uteg potpun i točan i neka ti je efa potpuna i točna, da dugo živiš na zemlji koju ti daje Jahve, Bog tvoj. ¹⁶ TÓa Jahvi je, Bogu tvome, odvratan tko to čini, tko god čini nepravdu.

¹¹ Mjere i tezulje pripadaju Jahvi; njegovo su djelo i svi utezi.

¹⁰ Dvojaki utezi i dvojaka mjera mrski su Jahvi podjednako.

²³ Mrski su Jahvi dvojaki utezi, i kriva mjera ne valja.

¹⁰ Mjerite pravom mjerom: pravom efom i pravim batom. ¹¹ Efa i bat neka jednako hvataju: bat neka iznosi desetinu homera i efa desetinu homera - neka im mjera bude prema homeru. ¹² Šekel neka bude dvadeset gera; mina neka vam bude dvadeset šekela, dvadeset i pet šekela i petnaest šekela.

⁷ Ti se dakle Bogu svojem vrati, čuvaj ljubav i pravednost i u Boga se svoga uzdaj svagda!

⁵ Kažete: "Kad li će mlađak proći, da prodamo žito, i subota, da tržimo pšenicu. Smanjujuć' efu, povećavajući šekel, da varamo krivim mjerama: ⁶ da kupimo siromaha za novac, potrebita za sandale, i da prodajemo otražak od žita.

¹⁰ Zar mogu podnositi krivo stečeno blago i patvorenu efu prokletu? ¹¹ Mogu li opravdati onoga koji se služi mjerom krivom, vrećom krivotvorenih utega?

³⁴ S podsmjevačima on se podsmijeva, a poniznima dariva milost. ³⁵ Mudri će baštiniti čast, a bezumnici snositi sramotu.

³³ Strah je Gospodnji škola mudrosti, jer pred slavom ide poniznost.

¹⁸ Pred slomom ide oholost i pred padom uznositost. ¹⁹ Bolje je biti krotak s poniznima nego dijeliti plijen s oholima.

¹² Pred slomom se oholi srce čovječje, a pred slavom ide poniznost.

²³ Oholost ponizuje čovjeka, a ponizan duhom postiže časti.

³⁰ I smjesta se riječ izvrši na Nabukodonozoru: bi izagnan iz društva ljudi, jeđaše travu kao goveda, prala ga rosa nebeska; vlasi mu narastoše poput orlova perja, a njegovi nokti kao ptičje pandže. ³¹ "Pošto se navršiše određeni dani, ja, Nabukodonozor, podigoh oči prema nebu, razum mi se vrati, tada blagoslovih Svevišnjega hvaleći i uzvisujući onoga koji živi dovijeka: njegovo je kraljevstvo - kraljevstvo vječno, njegova je vlast za sva pokoljenja. ³² Stanovnici zemlje - upravo kao da ih i nema: po svojoj volji postupa on s vojskom nebeskom i sa žiteljima zemaljskim. Nitko ne može zaustaviti njegovu ruku ili mu kazati: 'Što to radiš?'

⁸ "Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, ⁹ te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: 'Ustupi mjesto ovome.' Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. ¹⁰ Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: 'Prijatelju, pomakni se naviše!' Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, ¹¹ jer - svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen."

¹⁴ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen."

¹ U pogledu mesa žrtvovana idolima, znamo, svi posjedujemo znanje. Ali znanje nadima, a ljubav izgrađuje. ² Ako tko misli da što zna, još ne zna kako treba znati.

²¹ Nedužnost i čestitost nek' me štite, jer u tebe se uzdam, o Jahve.

¹ Davidov. Dosudi mi pravo, Jahve, jer hodih u nedužnosti, i uzdajuć' se u Jahvu ja se ne pokolebah.

⁵ Nedužnomu pravda njegova put utire, a zao propada od svoje zloće.

⁶ Pravda čuva pobožna, a opake grijeh obara.

³ Ludost čovjeku kvari život, a srce mu se ljuti na Jahvu!

⁷ Opake će odnijeti nasilje njihovo jer ne žele činiti pravice.

¹⁸ Spasava se tko živi pravedno, tko se koleba između dva puta, propada na jednom od njih.

¹⁷ Ne budi preopak i ne budi lud; zašto bi umro prije vremena?

²⁸ Otpadnici i grešnici skršit će se zajedno, a oni što Jahvu napuštaju poginut će.

¹⁷ Ako tko hoće vršiti volju njegovu, prepoznat će da li je taj nauk od Boga ili ja sam od sebe govorim.

¹ Onda Jahve reče Noi: "Uđi ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu.

¹⁸ nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari. ¹⁹ Nek' ti je gavan k'o čovjek bez zlata, a čovjek jake ruke poput slaba.

⁶ Što da se bojim u danima nesreće kad me opkoli zloba izdajica ⁷ koji se u blago svoje uzdaju i silnim se hvale bogatstvom? ⁸ TÓa nitko sebe ne može otkupit' ni za se dati Bogu otkupninu:

² Ne koristi krivo stečeno blago, dok pravednost izbavlja od smrti.

²⁸ Na stazi pravice stoji život i na njezinu putu nema smrti.

¹⁹ Srebro svoje pobacat će na ulice, a zlato će smatrati izmetom: u dan srdžbe Jahvine ni srebro ni zlato neće ih izbaviti, duše im neće moći nasititi ni trbuha napuniti, jer se o to spotakoše na grijeh.

¹⁸ Ni njihovo srebro ni njihovo zlato neće ih spasiti." U dan gnjeva Jahvina oganj njegove revnosti svu će zemlju sažeći. Jer on će uništiti, zatrti sve stanovnike zemlje.

²⁶ Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj?

²⁰ Ali Bog mu reče: 'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?'

¹⁷ Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva - po jednome, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu - po Jednome, Isusu Kristu.

⁸ Uistinu, tjelesno vježbanje malo čemu koristi, a pobožnost je svemu korisna jer joj je obećan život - sadašnji i budući.

²³ Kad je Ahitofel vidio da se nije izvršio njegov savjet, osamari svoga magarca, krenu na put i ode svojoj kući u svoj grad. Ondje se pobrinu za svoju kuću, zatim se objesi i umrije. Pokopaše ga u grobu njegova oca.

³ Kraljica Estera odgovori: "Ako sam, kralju, našla milost u tvojim očima i ako ti je s voljom, neka mi se u ime molbe pokloni život, a u ime želje moj narod! ⁴ Jer smo ja i narod moj predani za zator, klanje, uništenje. Da smo predani u roblje, šutjela bih jer nevolja ne bi bila štetna po kralja." ⁵ Ali kralj Ahasver upade kraljici Esteri u riječ pa je upita: "Tko je taj? Gdje je taj koji je namislio takvo što učiniti?" Estera tada odgovori: "Progonitelj i neprijatelj jest Haman, ovaj zlikovac!" ⁶ Haman se zaprepasti pred kraljem i kraljicom. ⁷ Kralj, gnjevan, ostavi vino te ode u vrt palače. Haman osta uz kraljicu da je moli za svoj život, jer je uvidio da je njegova nesreća pred kraljem gotova. ⁸ Kralj se vrati iz vrta u dvoranu gdje se pilo vino. Dotle Haman bijaše pao na počivaljku na kojoj se nalazila Estera. "Pokušavaš još i nasilje nad kraljicom, i to u mome vlastitom domu?" - povika kralj. Tek što su te riječi izletjele iz kraljevih usta, pokriše lice Hamanu. ⁹ Tada kaza Harbona, jedan od dvorana koji su stajali u službi kraljevoj: "Eno i vješala što ih je Haman pripravio za Mordokaja koji je govorio u korist kraljevu. Nalaze se kraj Hamanove kuće i visoka su pedeset lakata." Kralj zapovjedi: "Objesite ga na njih!" ¹⁰ Hamana objesiše na vješala koja bijaše pripravio Mordokaju, i kraljeva se srdžba utiša.

¹⁵ da naviještam sve hvale tvoje na vratima kćeri Sionske, da radostan kličem zbog spasenja tvoga. $TET ¹⁶ Pogani padoše u jamu koju sami iskopaše, zamka koju potajno staviše uhvati nogu njihovu.

³¹ Zato će jesti plod svojeg vladanja i nasititi se vlastitih savjeta. ³² Jer glupe će ubiti njihovo odbijanje, a nemar će upropastiti bezumne.

⁶ Misli na nj na svim svojim putovima i on će ispraviti tvoje staze.

²² Opakoga će uhvatiti njegova zloća i sapet će ga užad njegovih grijeha.

³ Pravednike vodi nevinost njihova, a bezbožnike upropašćuje njihova opačina.

⁴ govoreći: "Sagriješih predavši krv nedužnu!" Odgovoriše: "Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!" ⁵ I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi.

³³ A ubuduće kad budeš svojim očima provjeravao moju naplatu, moje će poštenje biti svjedok za mene: nađe li se među mojim kozama ijedna koja ne bude šarena ili naprugana, ili među ovcama koja ne bi bila garava, neka se smatra ukradenom!"

³⁷ Eto si premetnuo sve moje stvari, pa kakav si predmet našao od svega svog kućanstva? Položi ga tu pred moj i svoj rod pa neka oni budu suci među nama dvojicom.

³ Evo me! Posvjedočite protiv mene pred Jahvom i pred njegovim pomazanikom: kome sam oteo vola i kome sam oteo magarca? Koga sam prevario? Koga sam tlačio? Od koga sam primio mito da bih zažmirio na jedno oko? Ja ću vam sve natrag vratiti." ⁴ A oni odgovoriše: "Nisi nas prevario, nisi nas tlačio, nisi ni od koga primio ništa."

³² Jahve će učiniti da krv njegova padne na njegovu glavu, jer je ubio dva čovjeka pravednika i bolja od sebe; ubio ih je mačem bez znanja moga oca Davida: Abnera, sina Nerova, vođu vojske Izraelove, i Amasu, sina Jeterova, vojvodu judejskoga. ³³ Neka njihova krv padne na glavu Joaba i njegova potomstva dovijeka, a Davidu, njegovu potomstvu, vladalačkoj kući i prijestolju neka od Jahve bude trajan mir."

⁴⁴ Još reče kralj Šimeju: "Ti znaš sve zlo koje si učinio mome ocu Davidu. Tvoje je srce toga svjesno. Jahve neka učini da se tvoja zloća obori na tvoju glavu.

¹⁵ Eto, zlotvor zače nepravdu, otrudnje pakošću i podlost rodi. ¹⁶ Iskopa jamu i prodube; sam u jamu svoju pade!

⁸ Tko jamu kopa, u nju pada; i tko ruši zid, ujeda ga zmija.

⁹ Mislio je neprijatelj: 'Gonit ću ih, stići, plijen ću podijelit', duša će moja sita ga biti; trgnut ću mač, uništit' ih rukom svojom.' ¹⁰ A ti dahom svojim dahnu, more se nad njima sklopi; k'o olovo potonuše silnoj vodi u bezdane.

¹³ To je kob svakog tko Boga zaboravi; tako propada nada bezbožnika: ¹⁴ Nit je tanana njegovo uzdanje, a ufanje mu kuća paukova.

²⁰ A zlikovcima ugasnut će oči, neće im više biti utočišta: izdahnut', bit će jedina im nada."

⁴ Iziđe li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraća i propadaju sve misli njegove.

²⁸ Pravedničko je ufanje puno radosti, a opakima je nada uprazno.

³² Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utočište.

⁹ Hoćeš li tada pred krvnikom reći: 'Ja sam bog'? Čovjek si, a ne bog, u ruci svojih ubojica.

¹⁹ Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!' ²⁰ Ali Bog mu reče: 'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?'

¹⁸ Opak čovjek otkup je za pravednika, i bezbožnik stupa na mjesto pravednog.

³ Jer ja sam Jahve, Bog tvoj, Svetac Izraelov, tvoj spasitelj. Za otkupninu tvoju dajem Egipat, mjesto tebe dajem Kuš i Šebu. ⁴ Jer dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim. Stog i dajem ljude za tebe i narode za život tvoj.

²³ Moj je Bog poslao svog Anđela; zatvorio je ralje lavovima te mi ne naudiše, jer sam nedužan pred njim. Pa i pred tobom, o kralju, ja sam bez krivice." ²⁴ Kralj se vrlo obradova i naredi da Daniela izvade iz jame. Izvadiše Daniela iz jame neozlijeđena, jer se bijaše uzdao u svoga Boga.

¹⁸ Nato će mu onaj: "I ja sam prorok kao i ti, i anđeo mi je riječju Jahvinom rekao: 'Povedi ga sa sobom kući da jede kruha i pije vode.'" Slagao mu je. ¹⁹ Božji čovjek vrati se s njim, u njegovoj je kući jeo kruha i pio vode. ²⁰ Dok su sjedili za stolom, dođe riječ Jahvina proroku koji ga je natrag doveo ²¹ i povika on čovjeku Božjem koji je došao iz Judeje: "Ovako veli Jahve: zato što nisi poslušao zapovijedi Jahvine i nisi držao naredbe koju ti je dao Jahve, Bog tvoj, ²² nego si se vratio, jeo kruha i pio vode na mjestu gdje sam ti rekao da ne jedeš kruha i ne piješ vode, zato tijelo tvoje neće leći u grob otaca tvojih."

⁶ Tada kralj izraelski sakupi oko četiri stotine proroka i upita ih: "Mogu li zavojštiti na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" Oni odgovoriše: "Idi, jer će ga Jahve predati kralju u ruke."

²⁰ Jahve upita: 'Tko će zavesti Ahaba da otiđe i padne u Ramot Gileadu?' Jedan reče ovo, drugi ono. ²¹ Tada uđe jedan duh i stade pred Jahvu. 'Ja ću ga', reče, 'zavesti.' Jahve ga upita: 'Kako?' ²² On odgovori: 'Izaći ću i bit ću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.' Jahve reče: 'Ti ćeš ga zavesti. I uspjet ćeš. Idi i učini tako!' ²³ Tako je, evo, Jahve stavio lažljiva duha u usta svih ovih tvojih proroka, ali ti Jahve navješćuje zlo."

¹³ To je kob svakog tko Boga zaboravi; tako propada nada bezbožnika:

³⁰ Nad pucima bdi k'o i nad čovjekom da ne zavlada tko narod zavodi.

¹² Usred njega zasjede, s ulica mu nepravda i podlost ne odlaze.

²⁰ Bog će čuti i njih poniziti, Onaj koji kraljuje odvijeka, jer se ne popravljaju, Boga se ne boje. ²¹ Podižu ruke na prijatelje, savez svoj oskvrnjuju.

¹⁰ jer će mudrost ući u tvoje srce i spoznaja će obradovati tvoju dušu. ¹¹ Oprez će paziti na te i razboritost će te čuvati: ¹² da te izbavi od zla puta, od varava čovjeka, ¹³ od onih koji ostavljaju staze poštenja te idu mračnim putovima; ¹⁴ koji se vesele čineći zlo i likuju u opačinama zloće; ¹⁵ kojih su staze krive i koji su opaki na svojim putovima; ¹⁶ da te izbavi od preljubnice i od tuđinke koja laska riječima;

⁵ Steci mudrost, steci razbor, ne smeći ih s uma i ne odstupi od riječi mojih usta. ⁶ Ne ostavljaj je i čuvat će te; ljubi je i obranit će te.

²³ Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su života; ²⁴ da te čuvaju od zle žene, od laskava jezika tuđinke.

¹⁵ "Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi.

⁵ A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar, ⁶ ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.' Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje. ⁷ Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija: ⁸ Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene. ⁹ Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske." ¹⁰ Tada dozove mnoštvo i reče: "Slušajte i razumijte! ¹¹ Ne onečišćuje čovjeka što ulazi u usta, nego što iz usta izlazi - to čovjeka onečišćuje." ¹² Tada pristupe k njemu učenici i kažu mu: "Znaš li da su se farizeji sablaznili kad su čuli tu riječ?" ¹³ On im odgovori: "Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski iskorijenit će se. ¹⁴ Pustite ih! Slijepi su, vođe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti."

¹⁴ "I kad vidite da grozota pustoši stoluje gdje joj nije mjesto - tko čita, neka razumije - koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore!

²² Ustat će doista lažni kristi i lažni proroci i tvorit će znamenja i čudesa da, bude li moguće, zavedu izabrane. ²³ Vi dakle budite na oprezu! Evo, prorekao sam vam sve!"

³⁰ a između vas će samih ustati ljudi koji će iskrivljavati nauk da bi odvukli učenike za sobom.

¹³ Jer takvi su ljudi lažni apostoli, himbeni radnici, prerušuju se u apostole Kristove. ¹⁴ I nikakvo čudo! Ta sam se Sotona prerušuje u anđela svjetla. ¹⁵ Ništa osobito dakle ako se i službenici njegovi prerušuju u službenike pravednosti. Svršetak će im biti po djelima njihovim.

¹³ dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove: ¹⁴ da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi.

⁸ Tada će se otkriti Bezakonik. Njega će Gospodin Isus pogubiti dahom usta i uništiti pojavkom Dolaska svoga - ⁹ njega koji djelovanjem Sotoninim dolazi sa svom silom, lažnim znamenjima i čudesima ¹⁰ i sa svim nepravednim zavaravanjem onih koji propadaju poradi toga što ne prihvatiše ljubavi prema istini da bi se spasili.

¹ Duh izričito govori da će u posljednja vremena neki otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima. ² A sve to pod utjecajem himbe lažljivaca otupjele savjesti ³ koji zabranjuju ženiti se i nameću uzdržavati se od jela što ih je Bog stvorio da ih sa zahvalnošću uzimaju oni koji vjeruju i znaju istinu.

¹ Bilo je u narodu i lažnih proroka, kao što će i među vama biti lažnih učitelja, onih koji će prokrijumčariti pogubna krivovjerja, zanijekati Gospodina koji ih otkupi, i navući na se brzu propast. ² I mnogi će se povesti za njihovim razvratnostima. Zbog njih će se kuditi put istine. ³ U svojoj će vas lakomosti kupovati izmišljotinama. Njihova osuda već odavna nije dokona i propast im ne drijema.

¹⁶ Tako u svim poslanicama gdje o tome govori. U njima ima ponešto nerazumljivo, što neupućeni i nepostojani iskrivljuju, kao i ostala Pisma - sebi na propast. ¹⁷ Vi dakle, ljubljeni pošto ste upozoreni, čuvajte se da ne biste, zavedeni bludnjom razularenika, otpali od svoje postojanosti. ¹⁸ A rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vječnosti! Amen!

²¹ Ne pisah vam zato što ne biste znali istine, nego jer je znate i jer znate da nikakva laž nije od istine.

²⁷ A vi - Pomazanje koje primiste od njega u vama ostaje i ne treba da vas itko poučava. Nego njegovo vas Pomazanje uči o svemu, a istinito je i nije laž, pa kao što vas je ono naučilo, ostanite u Njemu.

²¹ Mirjam je začinjala pjesmu: "Zapjevajte Jahvi jer se slavom proslavio! Konja s konjanikom u more je survao."

³¹ Tako neka ginu, Jahve, svi neprijatelji tvoji! A oni koji te ljube nek budu kao sunce kada se diže u svojemu sjaju! I zemlja bijaše mirna četrdeset godina.

¹⁵ Mordokaj izađe od kralja odjeven u grimiznu i lanenu kraljevsku haljinu, s velikom zlatnom krunom i s ogrtačem od fine tkanine i crvena skrleta. Grad je Suza klicao i veselio se. ¹⁶ Bio je to za Židove dan svjetla, veselja, kliktanja i slavlja.

²³ Rukama plješću nad njegovom propašću i zvižde na njega kamo god došao.

¹⁰ Prije nego vam kotlovi trnje osjete, dok je zeleno, neka ga vihor odnese. ¹¹ Radostan će biti pravednik kad ugleda odmazdu, noge će prati u krvi zlotvora. [ (Psalms 58:12) I reći će ljudi: "Pravednik plod svoj ima! Još ima Boga da sudi na zemlji!" ]

¹² Velika je slava kad se raduju pravednici, a kad se dižu opaki, ljudi se kriju.

²⁸ Kad se dižu opaki, ljudi se kriju, a kad propadaju, tad se množe pravednici.

¹ Nakon toga začujem kao jak glas silnoga mnoštva na nebu: "Aleluja! Spasenje i slava i moć Bogu našemu! ² Doista, istiniti su i pravedni sudovi njegovi jer osudi veliku Bludnicu, što pokvari zemlju bludom svojim, i osveti na njoj krv slugu svojih!" ³ I ponove: "Aleluja! Dim njezin suklja u vijeke vjekova!" ⁴ Nato starješine, njih dvadesetčetvorica, i ona četiri bića padoše ničice i p okloniše se Bogu, koji sjedi na prijestolju, govoreći: "Amen! Aleluja!" ⁵ I s prijestolja iziđe glas: "Hvalite Boga našega, sve sluge njegove, svi koji se njega bojite, i mali i veliki!" ⁶ I začuh kao glas silna mnoštva i kao šum voda mnogih i kao prasak gromova silnih: "Aleluja! Zakraljeva Gospod, Bog naš Svevladar! ⁷ Radujmo se i kličimo i slavu mu dajmo jer dođe svadba Jaganjčeva, opremila se Zaručnica njegova!

³⁸ Zato faraon reče svojim službenicima: "Zar bismo mogli naći drugoga kao što je on, čovjeka koji bi bio tako obdaren duhom Božjim?" ³⁹ A onda faraon reče Josipu: "Otkako je sve to Bog tebi otkrio, nikoga nema sposobna i mudra kao što si ti. ⁴⁰ Ti ćeš biti upravitelj moga dvora: sav će se moj narod pokoravati tvojim naredbama. Jedino prijestoljem ja ću biti veći od tebe. ⁴¹ Postavljam te, evo," reče faraon Josipu, "nad svom zemljom egipatskom." ⁴² Poslije toga skine faraon sa svoje ruke pečatni prsten i stavi ga Josipu na ruku. Zatim zaodjene Josipa odjećom od najljepše tkanine, a o vrat mu objesi zlatan lanac.

⁸ Tako niste vi mene poslali ovamo nego Bog; on me postavio faraonu za oca, gospodara nad svim njegovim domom i vladaocem nad svom zemljom egipatskom.

¹ Ondje se slučajno našao opak čovjek po imenu Šeba, Bikrijev sin, Benjaminovac. On zatrubi u rog i viknu: "Mi nemamo udjela na Davidu ni baštine na Jišajevu sinu! Svaki svome šatoru, Izraele!"

²⁰ Stoga se pomoli kralj Ezekija i prorok Izaija, Amosov sin, i zazvaše nebo u pomoć. ²¹ Tada Jahve posla anđela koji uništi sve hrabre junake, zapovjednike i vojvode u vojsci asirskoga kralja, tako da se vratio posramljen u svoju zemlju. A kad je ušao u hram svoga boga, sasjekli su ga ondje mačem neki koji su se rodili iz njegova krila. ²² Tako je Jahve spasio Ezekiju i jeruzalemske stanovnike od ruke asirskoga kralja Sanheriba i iz ruku neprijatelja, te im dao mir odasvud uokolo.

⁸ I Haman kaza kralju Ahasveru: "U svim pokrajinama tvoga kraljevstva ima jedan narod razasut među drugim narodima i od njih odvojen. Njegovi su zakoni drugačiji od zakona u svih ostalih naroda. Oni se ne drže kraljevskih odredaba. Kralj ih zato ne smije pustiti na miru. ⁹ Ako je kralju po volji, neka se raspiše da se oni zatru; a ja ću izbrojiti deset tisuća srebrnih talenata na ruke povjerenika da ih pohrane u kraljevsku riznicu." ¹⁰ Nakon toga kralj skinu pečatni prsten s ruke i preda ga Hamanu, sinu Hamdatinu, Agađaninu, neprijatelju Židova, ¹¹ i kaza mu: "Neka ti bude novac i narod, pa učini s njim što bude dobro u tvojim očima." ¹² Trinaestoga dana prvoga mjeseca bijahu sazvani kraljevi pisari, pa o onome što je naložio Haman sastaviše pisma i upraviše ih kraljevskim namjesnicima, upraviteljima što stajahu na čelu pojedinih pokrajina, knezovima svakoga pojedinog naroda, svakoj pokrajini njezinim pismom i svakom narodu njegovim jezikom. Pisma su napisana u kraljevo ime i na njima je udaren kraljev pečat. ¹³ Po skorotečama razaslane su svim kraljevim pokrajinama poslanice da se svi Židovi, od dječaka do staraca, djeca i žene unište, pobiju, zatru, a njihova dobra da se zaplijene u jednom jedinom danu, i to trinaestog dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara. [13a] Ovo je prijepis poslanice: "Veliki kralj Ahasver upraviteljima sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije i njima podložnim mjesnim glavarima ovako piše: [13b]Budući da imam vlast nad mnogim narodima i gospodstvo nad svim svijetom, odlučih, ne zanesen ohološću moći nego u želji da uvijek blago i čovječno vladam, dati podanicima spokojan život i pružiti kraljevstvu blagostanje i slobodu kretanja po njemu te učvrstiti mir za kojim svi ljudi žude. [13c] Pošto sam zapitao savjetnike kako bi se moglo to ostvariti, Haman, koji se među nama izdvaja razboritošću i koji se ističe prokušanom odanošću i ustrajnom vjernošću i zauzima drugo mjesto u kraljevstvu, [13d] prokazao je da se među ostale narode svijeta zavukao jedan neprijateljski narod, svojim zakonima protivan svim pucima, narod koji vječno prezire kraljeve odluke tako te se ne može učvrstiti zajedničko carstvo kojim inače besprijekorno upravljamo. [13e] Ustanovili smo dakle da je samo taj narod neprekidno u sukobu sa svim ljudima, da se ističe načinom života što odstupa od zakona, da zbog neslaganja s našim naumima počinja najgora nedjela tako te se kraljevstvo ne može učvrstiti. [13f] Stoga naređujemo da se, zajedno sa ženama i djecom, neprijateljskim mačevima bez ikakva sažaljenja i milosrđa potpuno iskorijene oni koji vam budu naznačeni u pismima Hamana, upravitelja javnih poslova i našega drugog oca, i to četrnaestoga dana dvanaestoga mjeseca, Adara, tekuće godine. [13g] Tako će se, pošto nekadašnji i današnji neprijatelji u jednom danu budu silovito strovaljeni u Podzemlje, ubuduće za sva vremena naši poslovi moći odvijati postojano i nesmetano." ¹⁴ Sadržaj ove naredbe, koja je imala postati zakonom u svakoj pokrajini, bio je objavljen svim narodima da bi bili spremni za taj dan. ¹⁵ Skoroteče žurno potekoše s kraljevskom naredbom. Zakon bi objavljen i u tvrđavi Suze, pa dok su kralj i Haman sjedili i častili se, grad je Suza bio uznemiren.

¹ Trinaestoga dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara, kad je morala biti izvršena odredba kraljevog ukaza, istoga dana u koji su se neprijatelji Židova nadali zavladati nad njima dogodi se obrnuto: Židovi zavladaše nad neprijateljima svojim. ² Židovi se sakupiše po svojim gradovima u svim pokrajinama kralja Ahasvera da udare na one koji su tražili njihovu propast. I nitko se nije usuđivao da im pruži otpor, jer je sve narode spopao strah od Židova. ³ Svi su knezovi pokrajina i namjesnici, upravljači i činovnici kraljevi štitili Židove jer ih je obuzeo strah od Mordokaja. ⁴ Jer je Mordokaj postao velik na kraljevskom dvoru, i po svim pokrajinama širio se glas da Mordokaj postaje sve moćniji. ⁵ Židovi, dakle, udariše mačem po svim svojim neprijateljima, sasjekoše ih i zatrše; sa svojim mrziteljima postupiše kako im se htjelo. ⁶ Samo u tvrđavi Suzi smakoše i zatrše Židovi pet stotina ljudi; ⁷ pogubiše Paršandatu, Dalfona, Aspatu, ⁸ Poratu, Adaliju, Aridatu, ⁹ Parmaštu, Arisaja, Aridaja, Jezatu ¹⁰ i deset sinova Hamana, sina Hamdatina, progonitelja Židova. Ali se ne pojagmiše za plijenom. ¹¹ Toga istog dana, doznavši za broj ubijenih u tvrđavi Suzi, ¹² kralj reče kraljici Esteri: "U tvrđavi Suzi Židovi su smaknuli i uništili pet stotina ljudi i deset Hamanovih sinova. Što su tek onda izveli u ostalim pokrajinama kraljevim? Koja je sada molba tvoja? Bit će uslišana! Koja je tvoja želja? Bit će ispunjena!" ¹³ "Ako je kralju po volji," reče Estera, "neka se Židovima koji žive u Suzi dopusti još sutra primijeniti isti zakon kao i danas i neka se objesi deset Hamanovih sinova." ¹⁴ Kralj naredi da se tako učini: zakon bi u Suzi proglašen i deset Hamanovih sinova obješeno. ¹⁵ Tako se Židovi Suze sakupiše i četrnaestoga dana mjeseca Adara pa pobiše u Suzi još tri stotine ljudi. Ali se ni tada ne pojagmiše za plijenom. ¹⁶ Ostali Židovi, oni koji su živjeli u kraljevskim pokrajinama, sakupiše se da brane svoje živote i mir od neprijatelja: pobiše sedamdeset i pet tisuća dušmana. Ali se ni tada ne pojagmiše za plijenom. Bio je trinaesti dan mjeseca Adara.

³⁰ Iz nevolje on izbavlja nevinoga; i tebe će spasit' tvoje čiste ruke."

³⁴ Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima.

⁸ Podsmjevači uzbunjuju grad, a mudri stišavaju srdžbu.

¹⁵ Ali se u njemu nađe čovjek siromah mudar koji spasi grad svojom mudrošću, a poslije se nitko nije sjećao toga čovjeka.

⁶ I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života.

²⁷ Otišavši u polje, trgali su u svojim vinogradima grožđe i gazili ga, a onda udarili u veselje; ušli su u hram svoga boga, jeli su, pili i proklinjali Abimeleka. ²⁸ A Gaal, Ebedov sin, povika: "Tko je Abimelek da mu služimo? Zar ne bi trebalo da Jerubaalov sin i Zebul, njegov namjesnik, služe ljude Hamora, Šekemova oca? Zašto da mi njemu služimo? ²⁹ O, kad bih imao ovaj narod u svojoj ruci, protjerao bih Abimeleka i rekao mu: 'Pojačaj svoju vojsku i iziđi u boj!'"

³⁸ Tad mu reče Zebul: "Gdje ti je sada jezik? Pa ti si govorio: 'Tko je Abimelek da mu služimo?' Nisu li ondje ljudi koje si prezirao? Iziđi sada i pobij se s Abimelekom."

²⁷ Ali neke ništarije rekoše: "Kako će nas taj spasiti?" I prezreše ga i ne donesoše mu nikakva dara.

³⁶ Šutjeli su i ni riječi mu nisu odgovorili, jer kralj bijaše zapovjedio: "Ne odgovarajte mu!"

² Zakleše se svi zajedno da će napasti Jeruzalem i da će nas smesti. ³ Mi smo tada zazvali Boga našega i postavljali smo dnevnu i noćnu stražu da bismo zaštitili grad. ⁴ A Židovi govorahu: "Snage su nosačima klonule, a ruševina je mnogo: nećemo nikada stići sagraditi zida!"

³ Smiluj nam se, Jahve, smiluj se nama jer se do grla nasitismo prezira. ⁴ Presita nam je duša podsmijeha obijesnih, poruga oholih.

¹⁹ Obilje riječi ne biva bez grijeha, a tko zauzdava svoj jezik, razuman je.

²¹ Griješi tko prezire bližnjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima.

¹⁴ Sve su to slušali farizeji, srebroljupci, i rugali mu se.

⁹ Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu:

⁴⁸ Je li itko od glavara ili farizeja povjerovao u njega? ⁴⁹ Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona - to je prokleto!" ⁵⁰ Kaže im Nikodem - onaj koji ono prije dođe k Isusu, a bijaše jedan od njih: ⁵¹ "Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna što čini?" ⁵² Odgovoriše mu: "Da nisi i ti iz Galileje? Istraži pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne ustaje prorok."

²³ on koji na uvredu nije uvredom uzvraćao i mučen nije prijetio, prepuštajući to Sucu pravednom;

¹⁶ Ne raznosi klevete među svojim narodom; ne izvrgavaj pogibli krv svoga bližnjega. Ja sam Jahve!

¹⁴ Odgovoriše joj ljudi: "Životom svojim jamčimo za vas, samo ako nas ne izdate. Kad nam Jahve dade zemlju, iskazat ćemo ti milost i vjernost."

²⁰ Ako pak izdaš ovu našu stvar, slobodni smo od zakletve kojom si nas zaklela."

¹⁷ A onih dana mnogi su židovski velikaši često slali svoja pisma Tobiji i mnoga su primali od Tobije. ¹⁸ Jer u Judeji bijahu mnogi s njime zakletvom povezani: tÓa bio je u rodu sa Šekanijom, sinom Arahovim, i sinom njegovim Johananom, koji je uzeo za ženu kćer Mešulama, sina Berekjina. ¹⁹ I veličali su preda mnom njegova djela, a njemu prenosili moje riječi. Zato je Tobija i slao pisma da me uplaši.

⁵ Istinit svjedok ne laže, a krivi svjedok širi laž.

¹⁹ Tko okolo kleveće, otkriva tajne: zato se ne miješaj s onim komu su usne uvijek otvorene.

⁹ Kad si u parbi s bližnjim svojim, ne otkrivaj tuđe tajne,

²⁰ Kad nestane drva, oganj se gasi, i kad više nema klevetnika, prestaje svađa. ²¹ Ugljen je za žeravnicu i drvo za oganj, a svadljivac da raspaljuje svađu. ²² Klevetnikove su riječi kao slastice: spuštaju se u dno utrobe.

²⁷ I doista, dođoše dostojanstvenici k Jeremiji te ga ispitivahu. Ali im on odgovori upravo onako kako mu kralj bijaše naredio. Tada ga se okaniše, jer se ništa nije pročulo o onom razgovoru.

¹³ A uz to se, obilazeći po kućama, nauče biti besposlene, i ne samo besposlene, nego i brbljave i nametljive, govoreći što ne bi smjele.

¹ Roboam ode u Šekem, jer su u Šekem došli svi Izraelci da ga zakralje. ² Čim to ču Nebatov sin Jeroboam - koji još bijaše u Egiptu, kamo je pobjegao pred kraljem Salomonom - vrati se iz Egipta, jer ³ bijahu poslali po nj i dozvali ga. Kad dođoše Jeroboam i sav zbor Izraelov, rekoše Roboamu: ⁴ "Tvoj nam je otac nametnuo teški jaram. Ti nam sada olakšaj tešku službu svoga oca, teški jaram koji metnu na nas, pa ćemo ti služiti!" ⁵ A on im odgovori: "Za tri dana dođite opet k meni." I narod ode. ⁶ Tada se kralj Roboam posavjetova sa starcima koji su služili njegovu ocu Salomonu dok je bio živ i upita ih: "Što savjetujete da odgovorim ovome narodu?" ⁷ Oni mu odgovoriše: "Ako danas udovoljiš tim ljudima, budeš im blagonaklon i odgovoriš im lijepim riječima, oni će ti uvijek ostati sluge." ⁸ Ali on odbaci savjet što mu ga dadoše starci i posavjetova se s mladićima koji su odrasli s njim i bili mu u službi. ⁹ Upita ih: "Što savjetujete da odgovorim ovome narodu koji mi reče: 'Olakšaj jaram što nam ga nametnu tvoj otac?'" ¹⁰ Mladići koji bijahu s njime odrasli odgovoriše mu: "Narodu koji ti reče: 'Tvoj nam je otac nametnuo jaram, a ti nam ga olakšaj', uzvrati ovako: 'Moj je mali prst deblji od bedara moga oca! ¹¹ Eto, moj vam je otac nametnuo teški jaram, a ja ću još otežati vaš jaram; moj vas je otac šibao bičevima, a ja ću vas šibati bičevima sa željeznim štipavcima.'" ¹² A treći dan dođe sav narod k Roboamu, kako im bijaše zapovjedio kralj rekavši im: "Vratite se k meni trećega dana." ¹³ Kralj im oštro odgovori, odbacivši savjet koji mu dadoše stariji. ¹⁴ I reče im po savjetu mladih: "Moj je otac otežao vaš jaram, a ja ću još dodati na nj; moj vas je otac šibao bičevima, a ja ću vas šibati bičevima sa željeznim štipavcima." ¹⁵ Kralj dakle ne htjede poslušati naroda, jer tako upriliči Jahve da se ispuni riječ što je preko Ahije iz Šila kaza Nebatovu sinu Jeroboamu. ¹⁶ Kad Izraelci vidješe gdje se kralj oglušio, odgovori mu narod: "Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo baštine s Jišajevim sinom. U šatore, Izraele! A sad se, Davide, brini za svoj dom!" I sav Izrael ode pod svoje šatore. ¹⁷ Roboam zavlada samo nad Izraelovim sinovima koji su živjeli po judejskim gradovima. ¹⁸ Potom kralj Roboam posla Adorama, nadstojnika za tlaku, ali ga Izraelci kamenovaše i on umrije; a kralj se Roboam brže-bolje pope na kola i pobježe u Jeruzalem. ¹⁹ Tako se Izrael odijelio od doma Davidova sve do danas.

²² Ne uspijevaju nakane kad nema vijećanja, a ostvaruju se gdje je mnogo savjetnika.

²² Izvor je životni razum onima koji ga imaju, a ludima je kazna njihova ludost.

¹⁸ Naumi se provode savjetom: zato dobro razmisli pa vodi boj!

⁶ Jer s promišljanjem se ide u boj i pobjeda je u mnoštvu savjetnika.

¹¹ Pravi su luđaci knezovi soanski, mudri savjetnici faraonovi glupo svjetuju; kako se usuđujete reći faraonu: "Učenik sam mudraca, učenik drevnih kraljeva?" ¹² TÓa gdje su tvoji mudraci? Nek' ti dojave i obznane što je Jahve nad Vojskama nakanio s Egiptom. ¹³ Ludi su knezovi taniški, prevareni knezovi memfiški, oni zavode Egipat, glavare njegovih plemena. ¹⁴ U njih je ulio Jahve duh vrtoglavi te zavode Egipat u svakom mu činu da tetura k'o pijanac kada bljuje.

⁶ Nato se apostoli i starješine sastanu da to razmotre. ⁷ Nakon duge raspre ustade Petar i reče im: "Braćo, vi znate kako me Bog od najprvih dana između vas izabra da iz mojih usta pogani čuju riječ evanđelja i uzvjeruju. ⁸ I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedoči za njih: dade im Duha Svetoga kao i nama. ⁹ Nikakve razlike nije pravio između nas i njih: vjerom očisti njihova srca. ¹⁰ Što dakle sada iskušavate Boga stavljajući učenicima na vrat jaram kojeg ni oci naši ni mi nismo mogli nositi? ¹¹ Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spašeni, baš kao i oni." ¹² Nato sve mnoštvo umuknu. Slušali su Barnabu i Pavla koji pripovjedahu kolika je znamenja i čudesa Bog po njima učinio među poganima. ¹³ Kad oni ušutješe, progovori Jakov: "Poslušajte me, braćo! ¹⁴ Šimun je izložio kako se Bog već na početku pobrinu između pogana uzeti narod imenu svojemu. ¹⁵ S time su u skladu riječi Proroka. Ovako je doista pisano: ¹⁶ Nakon toga vratit ću se i opet podići pali šator Davidov, iz ruševina ga podići, opet ga sazidati ¹⁷ da preostali ljudi potraže Gospodina i svi pogani na koje je zazvano ime moje, govori Gospodin, koji to ¹⁸ obznanjuje odvijeka. ¹⁹ Zato smatram da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva obraćaju k Bogu, ²⁰ nego im poručiti da se uzdržavaju od mesa okaljana idolima, od bludništva, od udavljenoga i od krvi. ²¹ Ta Mojsije od pradavnih naraštaja ima po gradovima propovjednike koji ga u sinagogama svake subote čitaju."

¹ Sine moj, kad jamčiš bližnjemu svojem i daš svoju ruku drugome, ² vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se riječima svojih usta; ³ učini onda ovo, sine moj: oslobodi se! Jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, baci se preda nj i salijeći bližnjega svoga. ⁴ Ne daj sna svojim očima ni drijema svojim vjeđama; ⁵ otmi se kao gazela iz mreže i kao ptica iz ruku ptičaru.

¹⁸ Nerazuman čovjek daje ruku i jamči pred svojim bližnjim.

¹⁶ Uzmi haljinu onomu tko je jamčio za drugoga; oplijeni njega umjesto tuđinca.

²⁶ Ne budi među onima koji daju ruku, koji jamče za dugove: ²⁷ ako nemaš čime nadoknaditi, zašto da ti oduzmu i postelju ispod tebe?

³² David odgovori Abigajili: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji te danas poslao meni u susret! ³³ Neka je blagoslovljena tvoja mudrost i blagoslovljena bila ti što si me danas zadržala da ne svalim na se krvnu krivicu i da ne pribavim sebi pravdu svojom rukom.

¹⁶ Tada se jedna mudra žena uspe na zid i povika iz grada: "Čujte! Čujte! Recite Joabu: 'Priđi ovamo, da govorim s tobom!'" ¹⁷ Kad je prišao, upita žena: "Jesi li ti Joab?" On odgovori: "Jesam." A ona će: "Poslušaj riječ sluškinje svoje!" On odgovori: "Slušam." ¹⁸ Žena nastavi: "Nekoć se govorilo ovako: 'Treba pitati u Abelu i u Danu ¹⁹ je li svršeno s onim što su utvrdili vjernici u Izraelu.' Ti bi htio uništiti jedan grad, i to jedan od matičnih gradova u Izraelu. Zašto zatireš baštinu Jahvinu?" ²⁰ Joab odgovori ovako: "Daleko, daleko bilo to od mene! Ne želim ni zatirati ni razarati. ²¹ Ne radi se o tome, nego je jedan čovjek iz Efrajimove gore, po imenu Šeba, Bikrijev sin, podigao ruku na kralja, na Davida. Predajte samo njega, pa ću otići od grada!" Žena odgovori Joabu: "Dobro. Odmah će ti njegovu glavu baciti preko zida!" ²² Žena se vrati u grad i progovori svemu narodu kako joj je govorila njezina mudrost. I odsjekoše glavu Bikrijevu sinu Šebi i baciše je Joabu. A on zapovjedi da zatrube u rog te se raziđoše od grada, svaki u svoj kraj. A Joab se vrati kralju u Jeruzalem.

²⁵ ali kad je za njegovu zamisao doznao kralj, on pismeno naredi: 'Neka se na njegovu glavu obori opaki naum što ga bijaše zasnovao protiv Židova i neka bude obješen, on i sinovi njegovi.'"

³⁰ Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu. ³¹ Plod joj dajte ruku njezinih i neka je na Vratima hvale djela njezina!

¹³ Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo ovo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen."

³ zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara.

⁴² a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti."

²¹ "Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sav njegov posjed. ²² Ali ako dođe jači od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli."

² A ugleda i neku ubogu udovicu kako baca onamo dva novčića. ³ I reče: "Uistinu, kažem vam: ova je sirota udovica ubacila više od sviju. ⁴ Svi su oni zapravo među darove ubacili od svog suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sav žitak što ga imaše."

³⁹ Petar usta i krenu s njima. Čim stiže, odvedoše ga u gornju sobu. Okružiše ga sve udovice te mu plačući pokazivahu haljine i odijela što ih je Košuta izrađivala dok je još bila s njima.

¹⁴ Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio. ¹⁵ Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: "Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu." I prisili nas.

² primite je u Gospodinu kako dolikuje svetima i priskočite joj u pomoć u svemu što od vas ustreba jer je i ona bila zaštitnicom mnogima i meni samomu. ³ Pozdravite Prisku i Akvilu, suradnike moje u Kristu Isusu. ⁴ Oni su za moj život podmetnuli svoj vrat; zahvaljujem im ne samo ja nego i sve Crkve pogana.

⁶ Pozdravite Mariju koja se mnogo trudila za vas.

¹ Starješina izabranoj Gospođi i djeci njezinoj koju ja ljubim u Istini - a ne samo ja nego i svi koji upoznaše Istinu -

¹⁹ Jer je sirotinju gnjeo i tlačio, otimao kuće koje ne sazida, ²⁰ jer ne bješe kraja požudi njegovoj, njegova ga blaga neće izbaviti. ²¹ Jer mu proždrljivost ništa ne poštedi, ni sreća njegova dugo trajat neće. ²² Sred izobilja u škripcu će se naći, svom će snagom na nj se oboriti bijeda. ²³ I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog će na nj pustiti jarost svoga gnjeva, sasut' dažd strelica na meso njegovo.

¹ Zborovođi. Psalam. Davidov. ² Blago onome koji misli na uboga i slaba: u dan nevolje Jahve će ga spasiti! ³ Jahve će ga štititi i živa sačuvati, sreću mu dati na zemlji i neće ga predati na volju dušmanima. ⁴ Jahve će ga ukrijepiti na postelji boli, bolest mu okrenuti u snagu.

⁴ Čestitima sviće k'o svjetlost u tami: $HET blag, milosrdan i pravedan Jahve. $TET ⁵ Dobro je čovjeku koji je milostiv i daje u zajam, $JOD koji poslove svoje obavlja pravedno. $KAF ⁶ Dovijeka neće on posrnuti: $LAMED u vječnome će spomenu biti pravednik. $MEM ⁷ Žalosne se vijesti neće bojati, $NUN mirno je njegovo srce uzdajuć' se u Jahvu. $SAMEK ⁸ Hrabro mu je srce, ničeg se ne boji, $AJIN neprijatelje svoje prezire. $PE ⁹ On prosipa, daje sirotinji: $SADE pravednost njegova ostaje dovijeka, $KOF njegovo će se čelo slavno uzdići. $REŠ

²⁷ Tko se grabežu oda, razara svoj dom, a tko mrzi mito, živjet će.

⁸ Čovjek potpun samac - bez sina, bez brata, i opet nema kraja njegovu trudu; oči mu se ne mogu nasititi blaga; a ne misli: za koga se mučim i uskraćujem dobro sebi? I to je ispraznost i zla briga.

⁷ U varalice pakosno je oružje; on spletke samo kuje, da lažima upropasti uboge, pa i kad nevoljnik pravo dokazuje. ⁸ U plemenita nakane su plemenite i plemenito on djeluje.

¹ Pravednik gine, i nitko ne mari. Uklanjaju ljude pobožne, i nitko ne shvaća. Da, zbog zla uklonjen je pravednik

⁷ podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. ⁸ Tad će sinut' poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a Slava Jahvina bit će ti zalaznicom. ⁹ Vikneš li, Jahve će ti odgovorit, kad zavapiš, reći će: "Evo me!" Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, ¹⁰ dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati, ¹¹ Jahve će te vodit' bez prestanka, sitit će te u sušnim krajevima. On će krijepit' kosti tvoje i bit ćeš kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuši. ¹² I ti ćeš gradit' na starim razvalinama, dići ćeš temelje budućih koljena. Zvat će te popravljačem pukotina i obnoviteljem cesta do naselja.

²⁷ kralj govoraše: "Nije li to taj veliki Babilon što ga ja sagradih da mi bude kraljevskom prijestolnicom - snagom svoje moći, na slavu svoga veličanstva?"

⁷ Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!

¹⁴ "Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. ¹⁵ Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka."

³⁴ "Tada će kralj reći onima sebi zdesna: 'Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! ³⁵ Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; ³⁶ gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.'" ³⁷ "Tada će mu pravednici odgovoriti: 'Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? ³⁸ Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? ³⁹ Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?' ⁴⁰ A kralj će im odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'"

³⁸ Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti."

⁶ Ta eno: tko sije oskudno, oskudno će i žeti; a tko sije obilato, obilato će i žeti. ⁷ Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja. ⁸ A Bog vas može obilato obdariti svakovrsnim darom da u svemu svagda imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo - ⁹ kao što je pisano: Rasipno dijeli, daje sirotinji, pravednost njegova ostaje dovijeka. ¹⁰ A onaj koji pribavlja sjeme sijaču i kruh za jelo, pribavit će i umnožiti sjeme vaše i povećati plodove pravednosti vaše. ¹¹ Tako ćete se u svemu obogatiti za svakovrsnu darežljivost koja se, našim posredovanjem, izvija u zahvalnicu Bogu. ¹² Jer ovo bogoslužno posluživanje ne samo da podmiruje oskudicu svetih nego se i obilno prelijeva u mnoge zahvalnice Bogu. ¹³ Osvjedočeni ovim posluživanjem, slave Boga zbog vašega pokornog ispovijedanja evanđelja Kristova i zbog velikodušnog zajedništva prema njima i prema svima. ¹⁴ A moleći se za vas, čeznu za vama zbog preobilne milosti Božje na vama.

¹⁷ Ne, ne tražim dara; tražim samo plod izobilan u vašu korist.

¹³ Jer nemilosrdan je sud onomu tko ne čini milosrđa; a milosrđe likuje nad sudom.

¹ De sada, bogataši, proplačite i zakukajte zbog nevolja koje će vas zadesiti! ² Bogatstvo vam istrunu, haljine vaše postadoše hrana moljcima, ³ zlato vam i srebro zarđa i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao vatra izjesti tijela vaša! Zgrnuste blago u posljednje dane! ⁴ Evo: plaća kosaca vaših njiva - koju im uskratiste - viče i vapaji žetelaca dopriješe do ušiju Gospoda nad Vojskama. ⁵ Raskošno ste na zemlji i razvratno živjeli, utoviste srca svoja za dan klanja!

¹³ "Ovu sudbu Bog dosuđuje opakom, ovo baštini silnik od Svemogućeg. ¹⁴ Ima li sinova mnogo, mač ih čeka, a porod mu neće imat' dosta kruha. ¹⁵ Smrt će sahranit' preživjele njegove i udovice ih oplakivat neće. ¹⁶ Ako i srebra k'o praha nagomila, ako i nakupi haljina k'o blata, ¹⁷ nek' ih skuplja, odjenut će ih pravednik, ljudi će nedužni podijeliti srebro. ¹⁸ Od paučine je kuću sagradio, kolibicu kakvu sebi diže čuvar: ¹⁹ bogat je legao, al' po posljednji put; kad oči otvori, ničeg više nema. ²⁰ Usred bijela dana strava ga spopada, noću ga oluja zgrabi i odnese. ²¹ Istočni ga vjetar digne i odvuče, daleko ga baca od njegova mjesta. ²² Bez milosti njime vitla on posvuda, dok mu ovaj kuša umaći iz ruke. ²³ Rukama plješću nad njegovom propašću i zvižde na njega kamo god došao.

⁵ Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi. ⁶ Išli su plačući noseći sjeme sjetveno: vraćat će se s pjesmom, noseći snoplje svoje.

¹⁸ A oni vrebaju vlastitu krv, postavljaju zasjedu svojemu životu.

⁸ Tko sije nepravdu, žanje nesreću, i šiba njegova gnjeva udarit će njega samog.

⁵ Legu jaja gujina, tkaju mrežu paukovu; pojede li tko njihovo jaje, umire, razbije li ga, iz njega ljutica izlazi. ⁶ Njihovim tkanjem nemoguće se odjenuti, ne možeš se pokriti njihovom rukotvorinom. Rukotvorine su njihove djela zločinačka, rukama svojim čine nasilje. ⁷ Noge njihove u zlo hitaju i brze su da krv nevinu proliju. Misli su im misli zločinačke, pustoš i propast na njinim su putima. ⁸ Put mira oni ne poznaju, na stazama njihovim nema pravice. Iskrivili su svoje putove, tko njima kreće mira ne poznaje.

¹² Sijte pravednost, požet ćete ljubav; krčite zemlje nove: vrijeme je da Jahvu tražite dok ne dođe i podaždi vam pravdom. ¹³ Orali ste bezbožnost, želi bezakonje, jeli plod prijevare. Pouzdao si se u kola svoja i u mnoštvo svojih ratnika,

⁸ Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni. ⁹ Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti!

²² da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast,

¹⁸ Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.

¹⁶ Jer na zlo trče svojim nogama i hite prolijevati krv. ¹⁷ Jer uzalud je razapinjati mrežu pred očima svima pticama. ¹⁸ A oni vrebaju vlastitu krv, postavljaju zasjedu svojemu životu. ¹⁹ Takva je sudba svih lakomih na ružan dobitak: on ih života stane.

²² I ludo on pođe za njom, kao što vol ide na klaonicu i kao što jelen zapleten u mrežu čeka ²³ dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica što ulijeće u zamku, i ne znajući da će ga to života stajati.

³⁶ A ako se ogriješi o mene, udi svojoj duši: svi koji mene mrze ljube smrt."

¹⁶ Pravednik prirađuje za život, a opaki prirađuje za grijeh.

⁴ Ne pomaže bogatstvo u dan Božje srdžbe, a pravednost izbavlja od smrti.

²³ Strah Gospodnji daje život, i tko se njime ispuni, zlo ga ne pohodi.

³⁵ nego - u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu.

⁸ buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi - gnjev i srdžba! ⁹ Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo, na Židova najprije, pa na Grka;

²³ Jer plaća je grijeha smrt, a dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našem.

⁷ Dječice, nitko neka vas ne zavede! Tko čini pravdu, pravedan je kao što je On pravedan.

¹⁰ Po ovom se raspoznaju djeca Božja i djeca đavolska: tko god ne čini pravde i tko ne ljubi brata, nije od Boga.

¹⁷ Ali znam, o Bože moj, da ti iskušavaš srca i da ljubiš iskrenost; ja sam iskrena srca dragovoljno prinio sve ovo i s radošću sam gledao tvoj narod koji je ovdje kako ti dragovoljno prinosi.

⁷ Pravedan je Jahve i pravednost ljubi, čestiti će gledat' lice njegovo.

²⁵ Jahve mi po pravdi mojoj vrati, čistoću ruku mojih vidje. ²⁶ S prijateljem ti si prijatelj, poštenu poštenjem uzvraćaš.

⁶ Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom: pravedan ćeš biti kad progovoriš, bez prijekora kada presudiš.

¹ $ALEF Blaženi oni kojih je put neokaljan, koji hode po Zakonu Jahvinu!

¹³ Znam da će Jahve dati pravo ubogu i pravicu siromasima. [ (Psalms 140:14) Zaista, pravedni će tvoje ime slaviti, pred tvojim će licem boraviti čestiti. ]

¹⁴ prijevare su mu u srcu, snuje zlo u svako doba, zameće svađe.

¹⁶ Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću: ¹⁷ ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu, ¹⁸ srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo, ¹⁹ lažan svjedok koji širi laži, i čovjek koji zameće svađe među braćom.

¹³ Strah Gospodnji mržnja je na zlo. Oholost, samodostatnost, put zloće i usta puna laži - to ja mrzim.

⁷ Tko poučava podrugljivca, prima pogrdu, i tko prekorava opakoga, prima ljagu.

²² Mrske su Jahvi usne lažljive, a mili su mu koji zbore istinu.

⁸ Žrtva opakog mrska je Jahvi, a mila mu je molitva pravednika.

¹⁷ Životni je put pravednih: kloniti se zla, i tko pazi na svoj put, čuva život svoj.

²⁹ Opaki pokazuju drsko lice, a poštenjak učvršćuje put svoj.

⁷ Savez svoj sklapam između sebe i tebe i tvoga potomstva poslije tebe - Savez svoj za vjekove: ja ću biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe. ⁸ Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica - svu zemlju kanaansku - u vjekovni posjed; a ja ću biti njihov Bog."

² Ne povodi se za mnoštvom da činiš zlo; niti svjedoči u parnici stajući na stranu većine protiv pravde.

²⁶ Uvijek je milosrdan i u zajam daje, na njegovu je potomstvu blagoslov. $SAMEK

¹ Aleluja! $ALEF Blago čovjeku koji se boji Jahve $BET i koji uživa u naredbama njegovim: $GIMEL ² moćno će mu biti na zemlji potomstvo, $DALET na pravednu će pokoljenju počivati blagoslov. $HE

²² Valjan čovjek ostavlja baštinu unucima, a bogatstvo se grešnikovo čuva pravedniku.

⁵ Mrzak je Jahvi svatko ohola duha: takav zaista ne ostaje bez kazne.

⁴ Nema gnjeva u meni! Nek' se trnje i drač samo pojavi, protiv njega ustat ću u boj, svega ću ga sažgati!

³⁹ I dat ću im srce jedno i put jedan, da bi me se bojali u sve dane, na sreću svoju i djece svoje.

³⁹ Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš."

⁴⁷ Pitao sam je: 'Čija si kći?' Odgovorila je: 'Kći sam Betuela, koga je Nahoru rodila Milka.' Tada joj stavim viticu na nos a narukvice na ruke.

¹⁰ i gle, susrete ga žena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu.

¹³ Gospođa ludost puna je strasti, prosta je i ne zna ništa.

³⁰ Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu.

¹⁵ Ali te ljepota tvoja zanijela, zbog glasa se svojega bludu podade: blud si svoj nudila obilno svakom prolazniku, njegova si bila. ¹⁶ Od haljina si svojih šarene uzvišice pravila i na njima se bludu odavala ... ¹⁷ I nakite uze zlatne i srebrne, kojima te ja bijah uresio, i od njih načini sebi muške likove da s njima bludničiš. ¹⁸ Uze šarene, vezene haljine da njima odjeneš kumire svoje i njima si prinosila moje ulje i moj kad. ¹⁹ A hranu što ti je dadoh - najfinije brašno, med i ulje kojima te hranjah - pred njih si stavljala na ugodan miris. Da, tako to bijaše - riječ je Jahve Gospoda! ²⁰ Sinove si svoje i kćeri uzimala koje meni porodi i njima ih za hranu klala. Malo ti bijaše tvoga bludničenja, ²¹ pa si čak i djecu moju davala da se njima na čast kroz oganj provedu! ²² U svim tim gnusobama i bludu svojemu ne spomenu se dana mladosti svoje, kad si se gola i naga u krvi svojoj koprcala.

⁴ Eto plaće za razvrat bludnice, ljupke ljubaznice, vješte čarobnice koja je zavodila narode svojim razvratom i plemena svojim čaranjima. ⁵ "Evo me! Tebi!" - riječ je Jahve nad Vojskama. "Na tvoje lice podignut ću skute tvoje haljine, tvoju golotinju pokazat ću narodima, tvoju sramotu kraljevstvima. ⁶ Bacit ću na tebe smeće, osramotit ću te, izložiti na stup sramote.

³ Vaš nakit neka ne bude izvanjski - pletenje kose, kićenje zlatom ili oblačenje haljina. ⁴ Nego: čovjek skrovita srca, neprolazne ljepote, blaga i smirena duha. To je pred Bogom dragocjeno.

²² Dogodilo im se što veli istinita izreka: "Pas se vraća svojoj bljuvotini i okupana svinja valjanju u blatu."

¹⁷ Počuj, o Jahve, čežnju siromašnih, okrijepi im srce, uho prikloni:

⁴ Za jedno molim Jahvu, samo to ja tražim: da živim u Domu Jahvinu sve dane života svoga, da uživam milinu Jahvinu i Dom njegov gledam.

⁴ Sva radost tvoja neka bude Jahve: on će ispuniti želje tvoga srca! $GIMEL

⁷ Poput sjene čovjek prolazi tek dašak je sve bogatstvo njegovo: zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti." ⁸ A sada, čemu da se nadam, Gospode? Sva je nada moja u tebi!

⁵ O, kad bi čvrsti bili putovi moji da tvoja čuvam pravila!

¹⁰ Svim srcem svojim tebe tražim; ne daj da zastranim od zapovijedi tvojih.

⁷ Kad zao čovjek umre, nada propada i ufanje u imetak ruši se.

⁹ Dušom svojom žudim tebe noću i duhom svojim u sebi te tražim. Jer kad se na zemlji pojave tvoji sudovi, uče se pravdi stanovnici kruga zemaljskoga.

¹⁶ Ta ja se nisam vrzao oko tebe za njihovu nesreću niti sam želio kobni Dan! - ti to znaš, sve što je izlazilo iz usta mojih pred tobom je.

⁶ Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!

²⁷ nego strašno isčekivanje suda i bijesa ognja što će proždrijeti protivnike.

¹⁰ Daj mu rado, a ne da ti srce bude zlovoljno kad mu daješ, jer će te zbog toga blagoslivljati Jahve, Bog tvoj, u svakom poslu tvome i u svakom pothvatu ruku tvojih.

⁹ On prosipa, daje sirotinji: $SADE pravednost njegova ostaje dovijeka, $KOF njegovo će se čelo slavno uzdići. $REŠ

¹⁸ Opak čovjek pribavlja isprazan dobitak, a tko sije pravdu, ima sigurnu nagradu.

¹⁷ Jahvi pozaima tko je siromahu milostiv, i on će mu platiti dobročinstvo.

⁸ Tko umnožava bogatstvo svoje lihvom i pridom, skuplja ga onomu tko je milostiv ubogima.

¹ Baci kruh svoj na vodu i naći ćeš ga poslije mnogo vremena. ² Podijeli sedmorici ili osmorici, jer ne znaš kakvo će zlo zadesiti zemlju.

⁶ Ujutro sij svoje sjeme, a navečer nek' ti ruka ne počiva. Jer ne znaš da li će biti bolje ovo ili ono, ili će oboje biti jednako dobro.

⁶ Sijete mnogo, malo dovozite; jedete, a niste siti; pijete, a napojit' se ne možete; odijevate se, a nije vam toplo. Poslenik zarađuje plaću, a stavlja je u prodrt tobolac!"

⁹ "Nadaste se obilju, a gle, malo je; što dovezete kući, ja otpuhnem. A zašto?" - riječ je Jahve nad Vojskama. "Zato što je Dom moj razvaljen, dok se svaki od vas brine za dom svoj. ¹⁰ Stog' je nebo uskratilo rosu, a zemlja uskratila usjeve. ¹¹ Ja dozvah sušu na zemlju i gore, na žito i vino, na ulje i na sve što zemlja rađa, na ljude i stoku i na svaki trudno stečen plod."

¹⁶ kakvi ono bijaste? Dolažaste hrpi od dvadeset mjerica, a bješe ih samo deset! Dolažaste kaci da zahvatite pedeset mjerica, a bješe ih samo dvadeset! ¹⁷ Udarao sam snijeću, medljikom i grÓadom svako djelo vaših ruku, ali nikoga nema k meni" - riječ je Jahvina. ¹⁸ "Stoga dobro pripazite od današnjeg dana unapredak - od dvadeset i četvrtoga dana devetoga mjeseca, kad se stao graditi Hram Jahvin, pripazite dobro ¹⁹ ima li još žita u žitnici? Ni vinova loza ni smokva, ni mogranj ni maslina nisu rađali! Al' od ovog dana ja ću blagosloviti."

²⁹ Stoga će svatko od učenika, odlučiše, koliko smogne poslati da se posluži braći u Judeji. ³⁰ To i učiniše te poslaše starješinama po Barnabi i Savlu.

⁵ Smatrao sam dakle potrebnim zamoliti braću da unaprijed pođu k vama i da pripreme vaš još prije obećani dar te bude pripravan - kao dar darežljivosti, a ne škrtosti. ⁶ Ta eno: tko sije oskudno, oskudno će i žeti; a tko sije obilato, obilato će i žeti. ⁷ Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja. ⁸ A Bog vas može obilato obdariti svakovrsnim darom da u svemu svagda imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo - ⁹ kao što je pisano: Rasipno dijeli, daje sirotinji, pravednost njegova ostaje dovijeka. ¹⁰ A onaj koji pribavlja sjeme sijaču i kruh za jelo, pribavit će i umnožiti sjeme vaše i povećati plodove pravednosti vaše. ¹¹ Tako ćete se u svemu obogatiti za svakovrsnu darežljivost koja se, našim posredovanjem, izvija u zahvalnicu Bogu.

¹³ Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah. ¹⁴ Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom. ¹⁵ Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju, ¹⁶ otac ubogima, zastupnik strancima. ¹⁷ Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti. ¹⁸ Govorah: 'U svom ću izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.'

¹⁶ Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine? ¹⁷ Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio? ¹⁸ TÓa od mladosti k'o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina! ¹⁹ Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača ²⁰ a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija?

²⁷ Tko daje siromahu, ne trpi oskudicu; a tko odvraća oči svoje, bit će proklet.

⁸ U plemenita nakane su plemenite i plemenito on djeluje.

⁷ podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. ⁸ Tad će sinut' poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a Slava Jahvina bit će ti zalaznicom. ⁹ Vikneš li, Jahve će ti odgovorit, kad zavapiš, reći će: "Evo me!" Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, ¹⁰ dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati, ¹¹ Jahve će te vodit' bez prestanka, sitit će te u sušnim krajevima. On će krijepit' kosti tvoje i bit ćeš kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuši.

³⁴ "Tada će kralj reći onima sebi zdesna: 'Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! ³⁵ Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me;

⁶ Ta eno: tko sije oskudno, oskudno će i žeti; a tko sije obilato, obilato će i žeti. ⁷ Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja. ⁸ A Bog vas može obilato obdariti svakovrsnim darom da u svemu svagda imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo - ⁹ kao što je pisano: Rasipno dijeli, daje sirotinji, pravednost njegova ostaje dovijeka.

⁶ Josip je bio namjesnik u zemlji; on je dijelio žito svemu svijetu. Dođu tako i Josipova braća i poklone mu se licem do zemlje.

¹³ Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah.

²⁴ Tko opakomu veli: "Pravedan si", proklinju ga narodi i kunu puci;

⁴ Slušajte ovo, vi što gazite potrebnika i satirete uboge u zemlji!

¹⁰ Hamana objesiše na vješala koja bijaše pripravio Mordokaju, i kraljeva se srdžba utiša.

² Obijesni bezbožnik jadnika goni, u zamke ga hvata koje mu postavi.

⁶ Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!

¹¹ Opak čovjek ide samo za zlom, ali se okrutan glasnik šalje na nj.

¹² I pošto se najedeš do sitosti, posagradiš lijepe kuće i u njima se nastaniš; ¹³ kad ti se krupna i sitna stoka namnoži; kad se nakupiš srebra i zlata i kada sve tvoje uznapreduje, ¹⁴ nemoj da se uznese srce tvoje i da zaboraviš Jahvu, Boga svoga, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva;

²⁴ Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!' ²⁵ Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke?

³ On je k'o stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi.

⁶ Što da se bojim u danima nesreće kad me opkoli zloba izdajica

⁷ Bog će te zato satrti, zauvijek te ukloniti; iščupat će te iz tvog šatora, iskorijeniti iz zemlje živih. ⁸ Pravednici će gledati s užasom i njemu se smijati:

¹⁰ Sinovi su ljudski samo dašak, laž su djeca čovječja: svi da stanu na tezulju, od daha bi lakši bili.

¹² i oko mi s visoka gleda dušmane i uho mirno sluša o onima što na me ustaju. ¹³ K'o palma cvate pravednik i raste k'o cedar libanonski. ¹⁴ Zasađeni u Domu Jahvinu, cvatu u dvorima Boga našega.

¹⁵ Blago je bogatomu tvrdi grad, a ubogima je propast njihovo siromaštvo.

²¹ Svi u tvom narodu bit će pravednici i posjedovat će zemlju dovijeka, mog nasada izdanci, mojih ruku djelo, da bih se u njima proslavio.

⁸ Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kad dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod.

²⁴ Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: "Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! ²⁵ Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje."

¹⁷ Onima koji su u sadašnjem svijetu bogati zapovijedaj neka ne budu bahati i neka se ne uzdaju u nesigurno bogatstvo, nego u Boga koji nam sve bogato daje na uživanje;

³⁰ Jakov reče Šimunu i Leviju: "Uveli ste me u nepriliku omrazivši me stanovnicima zemlje, Kanaancima i Perižanima. Ako se ujedine protiv mene i napadnu me, dok je nas ovako malo na broj, istrijebit će me s mojim domom."

²⁴ Tada uze Jošua Akana, sina Zerahova, i srebro, plašt i zlatnu šipku, i sve sinove i kćeri njegove, volove njegove i magarad, i ovce, šator njegov i sve što bijaše njegovo te ga izvede u dolinu Akor. Pratio ih sav Izrael. ²⁵ Reče Jošua: "Kako si ti nas unesrećio, tako danas tebe unesrećio Jahve!" I kamenova ga sav Izrael.

³ Taj se čovjek zvao Nabal, a njegova žena Abigajila. Žena je bila mudra i vrlo lijepa, a čovjek surov i opak: bio je Kalebovac.

¹⁷ Razmisli sada i vidi što ćeš učiniti, jer je gotova pogibija našem gospodaru i svemu njegovu domu; a on je opak čovjek komu se ne može ništa kazati."

³⁸ A desetak dana poslije toga Jahve udari Nabala te umrije.

¹⁹ Zli padaju ničice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim.

¹⁶ Sve svoje dane živi u tami, nevolji, brizi, bolesti i srdžbi.

⁷ Posijali su vjetar, i požet će oluju; žito im neće proklijati, neće brašna dati; ako ga i dade proždrijet će ga tuđinci.

⁹ Jao onom tko otimačinu zgrće nepravednu kući svojoj, da visoko svije gnijezdo svoje i otkloni ruku zla! ¹⁰ Nanese sramotu kući svojoj: zatirući mnoga plemena, griješiš protiv sebe.

¹⁸ Životno je drvo onima koji se nje drže i sretan je onaj tko je zadrži.

⁴ Blaga je besjeda drvo života, a pakosna je rana duhu.

³ Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost.

¹⁹ I kaže im: "Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!"

⁹ Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, ¹⁰ a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: "Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!"

³⁶ Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju.

¹⁹ Jer premda slobodan od sviju, sam sebe svima učinih slugom da ih što više steknem. ²⁰ Bijah Židovima Židov da Židove steknem; onima pod Zakonom, kao da sam pod Zakonom - premda ja nisam pod Zakonom - da one pod Zakonom steknem; ²¹ onima bez Zakona, kao da sam bez zakona - premda nisam bez Božjega zakona, nego u Kristovu zakonu - da steknem one bez Zakona; ²² bijah nejakima nejak da nejake steknem. Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim. ²³ A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu.

¹⁹ Ta tko li će biti naša nada, radost ili vijenac dični - zar možda ne i vi? - pred Gospodinom našim Isusom o njegovu Dolasku?

²⁰ znajte: tko vrati grešnika s lutalačkog puta njegova, spasit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha.

¹⁴ Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin: ako učini što zlo, kaznit ću ga ljudskom šibom i udarcima kako ih zadaju sinovi ljudski. ¹⁵ Ali svoje naklonosti neću odvratiti od njega, kao što sam je odvratio od Šaula koga sam uklonio ispred tebe.

⁹ Zašto si prezreo Jahvu i učinio ono što je zlo u njegovim očima? Ubio si mačem Uriju Hetita, a njegovu si ženu uzeo za svoju ženu. Jest, njega si ubio mačem Amonaca. ¹⁰ Zato se neće nikada više okrenuti mač od tvoga doma, jer si me prezreo i jer si uzeo ženu Urije Hetita da ti bude žena.' ¹¹ Ovako govori Jahve: 'Evo ja ću podići na te zlo iz tvoga doma. Uzet ću tvoje žene ispred tvojih očiju i dat ću ih tvome bližnjemu, koji će spavati s tvojim ženama na vidiku ovome suncu. ¹² Ti si doduše radio tajno, ali ja ću ovu prijetnju izvršiti pred svim Izraelom i pred ovim suncem!'"

²⁴ I ode onaj. A na putu ga zaskoči lav i usmrti ga. I tako je mrtvo tijelo ležalo ispruženo na putu, magarac stajao kraj njega, a i lav stajaše kraj tijela.

²¹ Grešnika progoni zlo, a dobro je nagrada pravednima.

²⁹ Jer, evo, ja sam počeo kažnjavati grad koji se zove mojim imenom. A vi zar da prođete bez kazne? Ne, nećete ostati nekažnjeni, jer ću sam dozvati mač da udari na sve stanovnike zemlje' - riječ je Jahve nad Vojskama.

³⁰ Zato su među vama mnogi nejaki i nemoćni, i spavaju mnogi. ³¹ Jer kad bismo sami sebe sudili, ne bismo bili suđeni. ³² A kad nas sudi Gospodin, odgaja nas da ne budemo sa svijetom osuđeni.

¹⁷ Ta vrijeme je da započne Sud - od doma Božjega. No ako već od vas započinje, kakav je onda svršetak onih što nisu poslušni Božjem evanđelju? ¹⁸ I ako se pravednik jedva spasava, opak i grešnik gdje da se pojavi?