Proverbs 13 Cross References - Croatian

¹ Mudar sin sluša naputak očev, a podsmjevač ne sluša ukora. ² Od ploda usta svojih uživa čovjek sreću, a srce je nevjernika puno nasilja. ³ Tko čuva usta svoja, čuva život svoj, a tko nesmotreno zbori, o glavu mu je. ⁴ Uzaludna je žudnja lijenčine, a ispunit će se želja marljivih. ⁵ Pravednik mrzi na lažljivu riječ, a opaki goji mržnju i sramotu. ⁶ Pravda čuva pobožna, a opake grijeh obara. ⁷ Netko se gradi bogatim, a ništa nema, netko se gradi siromašnim, a ima veliko bogatstvo. ⁸ Otkup života bogatstvo je čovjeku; a siromah ne sluša opomene. ⁹ Svjetlost pravednička blistavo sja, a svjetiljka opakih gasi se. ¹⁰ Oholost rađa samo svađu, a mudrost je u onih koji primaju savjet. ¹¹ Naglo stečeno bogatstvo iščezava, a tko sabire pomalo, biva bogat. ¹² Predugo očekivanje ubija srce, a ispunjena želja drvo je života. ¹³ Tko riječ prezire, taj propada, a tko poštiva zapovijedi, plaću dobiva. ¹⁴ Pouka mudračeva izvor je životni, ona izbavlja od zamke smrti. ¹⁵ Uvid u dobro pribavlja milost, a put bezbožnika hrapav je. ¹⁶ Svatko pametan djeluje promišljeno, a bezumnik se hvališe svojom ludošću. ¹⁷ Zao glasnik zapada u zlo, a vjeran poslanik donosi spasenje. ¹⁸ Siromaštvo i sramota onomu tko odbija pouku, a tko ukor prima, doći će do časti. ¹⁹ Slatka je duši ispunjena želja, a bezumnicima je mrsko kloniti se oda zla. ²⁰ Druži se s mudrima, i postat ćeš mudar, a tko se drži bezumnika, postaje opak. ²¹ Grešnika progoni zlo, a dobro je nagrada pravednima. ²² Valjan čovjek ostavlja baštinu unucima, a bogatstvo se grešnikovo čuva pravedniku. ²³ Izobilje je hrane na krčevini siromaškoj, a ima i tko propada s nepravde. ²⁴ Tko štedi šibu, mrzi na sina svog, a tko ga ljubi, na vrijeme ga opominje. ²⁵ Pravednik ima jela do sitosti, a trbuh opakih poznaje oskudicu.

⁷ Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti."

¹² Abram ostade u kanaanskoj zemlji, dok je Lot živio po mjestima u dolini i razapeo svoje šatore do Sodome. ¹³ A žitelji Sodome bijahu veoma opaki, sami grešnici protiv Jahve.

¹² Pograbe i Lota, Abramova bratića - i on je živio u Sodomi - i njegovo blago pa otiđu.

⁷ Savez svoj sklapam između sebe i tebe i tvoga potomstva poslije tebe - Savez svoj za vjekove: ja ću biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe. ⁸ Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica - svu zemlju kanaansku - u vjekovni posjed; a ja ću biti njihov Bog."

⁶ Sara reče: "Dade mi Bog da se nasmijem, i tko god to čuje nasmijat će mi se." ⁷ Još doda: "Tko bi ikad rekao Abrahamu: djecu će ti Sara dojiti! Ipak sina mu rodih u starosti".

³⁰ Onda Izrael reče Josipu: "Sada, pošto sam rođenim očima vidio da si još živ, mogu umrijeti."

³⁰ Ako se vlasniku označi otkupna cijena da svoj život iskupi, neka plati koliko mu se odredi.

³¹ jer je prezreo Jahvinu riječ i prekršio njegovu zapovijed. Neka se takav iskorijeni. Neka njegova krivnja padne na nj!"

¹⁰ Prah Jakovljev tko će prebrojiti; pijesak Izraela tko će izmjeriti! O, da mi je umrijeti smrću pravednika! O, da svršetak moj bude kao njegov!"

²³ Ali ako tako ne uradite, sagriješit ćete protiv Jahve i znajte da će vas stići kazna za vaš grijeh.

⁴⁸ služit ćeš neprijatelju svome, koga će Jahve poslati na te, u gladu i žeđi, golotinji i oskudici svakoj. Na tvoju će šiju navaljivati jaram od gvožđa dok te ne satre.

²⁴ Od gladi će umirati, ognjica i pošast njih će trovati. Poslat ću na njih zub zvjerinji i otrov zmija što prahom gmižu.

¹ Tada Efrajimovi ljudi rekoše Gideonu: "Kako si postupio prema nama: nisi nas pozvao kada si pošao u boj protiv Midjanaca?" I žestoko mu prigovoriše. ² On im odgovori: "Pa što sam ja učinio kad se usporedim s vama? Nije li Efrajimovo pabirčenje bolje od Abiezerove berbe? ³ U vaše je ruke Jahve predao knezove midjanske, Oreba i Zeeba. Može li se usporediti moje djelo s onim što ste vi učinili?" Na te riječi utiša se njihova srdžba prema njemu.

¹ Uto se skupiše ljudi od Efrajimova plemena, prijeđoše Jordan put Safona i rekoše Jiftahu. "Zašto si išao u boj protiv Amonaca a nas nisi pozvao da idemo s tobom? Spalit ćemo ti kuću i tebe!" ² Jiftah im odgovori: "Imali smo veliku parbu, ja i moj narod, i Amonci su nas teško tlačili. Pozvao sam vas u pomoć, ali me niste izbavili iz njihovih ruku. ³ Videći da mi nitko ne pritječe u pomoć, stavih svoj život na kocku, odoh sam na Amonce, i Jahve mi ih predade u ruke. Zašto ste, dakle, pošli danas da ratujete protiv mene?" ⁴ Tada skupi Jiftah sve Gileađane i udari na Efrajima. Gileađani potukoše Efrajima, jer su ovi govorili: "Vi ste, Gileađani, Efrajimovi bjegunci koji ste živjeli usred Efrajima i Manašea." ⁵ Zatim Gileađani presjekoše Efrajimu jordanske gazove, i kada bi koji bjegunac Efrajimov rekao: "Pustite me da prijeđem", Gileađani bi ga pitali: "Jesi li Efrajimovac?" A kada bi on odgovorio: "Nisam", ⁶ oni bi mu kazali: "Hajde reci: Šibolet!" On bi rekao: "Sibolet" jer nije mogao dobro izgovoriti. Oni bi ga tada uhvatili i pogubili na jordanskim plićacima. Tako je poginulo četrdeset i dvije tisuće ljudi iz Efrajimova plemena.

²⁶ I reče Ana: "Dopusti, gospodaru! Tako ti života tvoga, gospodaru, ja sam ona žena koja je stajala ovdje kraj tebe moleći se Jahvi. ²⁷ Molila sam za ovo dijete, i Jahve mi je uslišio prošnju kojom sam ga prosila. ²⁸ Zato i ja njega ustupam Jahvi za sve dane njegova života: ta isprošen je od Jahve." I pokloniše se ondje Jahvi.

²⁵ Ako čovjek zgriješi čovjeku, Bog će prosuditi. Ali ako čovjek zgriješi Jahvi, tko će se zauzeti za njega?" Ali sinovi ne poslušaše glasa oca svojega, jer je Jahve odlučio da ih pogubi.

¹⁴ David je imao uspjeha na svim svojim putovima jer Jahve bijaše s njim. ¹⁵ Kad je Šaul vidio da David ima mnogo uspjeha, obuze ga strah od njega. ¹⁶ Ali svemu Izraelu i Judi omilje David jer ih je on vodio na svim njihovim putovima.

¹⁰ Ali Nabal odgovori Davidovim slugama ovako: "Tko je David, tko je Jišajev sin? Danas ima mnogo slugu koji su pobjegli od svojih gospodara. ¹¹ Zar da uzmem svoj kruh, svoju vodu, svoju stoku koju sam poklao za svoje strigače pa da to poklonim ljudima o kojima ne znam ni odakle su?"

¹⁷ Razmisli sada i vidi što ćeš učiniti, jer je gotova pogibija našem gospodaru i svemu njegovu domu; a on je opak čovjek komu se ne može ništa kazati."

²⁵ Neka moj gospodar ne gleda na toga opakog čovjeka, na Nabala, jer on s pravom nosi svoje ime: zove se Luda i ludost je s njim. A ja, službenica tvoja, nisam vidjela momaka koje je poslao moj gospodar.

⁹ Zašto si prezreo Jahvu i učinio ono što je zlo u njegovim očima? Ubio si mačem Uriju Hetita, a njegovu si ženu uzeo za svoju ženu. Jest, njega si ubio mačem Amonaca. ¹⁰ Zato se neće nikada više okrenuti mač od tvoga doma, jer si me prezreo i jer si uzeo ženu Urije Hetita da ti bude žena.'

⁶ Užad Podzemlja sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me: ⁷ u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Doma zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije.

⁴⁸ i ovako rekao: 'Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji mi dade danas da mogu vidjeti svojim očima jednoga od mojih kako sjedi na mome prijestolju.'"

³⁶ A njegovu ću sinu ostaviti jedno pleme da moj sluga David ima uvijek svjetiljku preda mnom u Jeruzalemu, gradu koji sam izabrao sebi da u njemu stoluje Ime moje.

⁸ Ali on odbaci savjet što mu ga dadoše starci i posavjetova se s mladićima koji su odrasli s njim i bili mu u službi.

¹⁰ Mladići koji bijahu s njime odrasli odgovoriše mu: "Narodu koji ti reče: 'Tvoj nam je otac nametnuo jaram, a ti nam ga olakšaj', uzvrati ovako: 'Moj je mali prst deblji od bedara moga oca!

¹⁰ Mladići koji bijahu s njime odrasli odgovoriše mu: "Narodu koji ti reče: 'Tvoj nam je otac nametnuo jaram, a ti nam ga olakšaj', uzvrati ovako: 'Moj je mali prst deblji od bedara moga oca! ¹¹ Eto, moj vam je otac nametnuo teški jaram, a ja ću još otežati vaš jaram; moj vas je otac šibao bičevima, a ja ću vas šibati bičevima sa željeznim štipavcima.'"

¹⁶ Kad Izraelci vidješe gdje se kralj oglušio, odgovori mu narod: "Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo baštine s Jišajevim sinom. U šatore, Izraele! A sad se, Davide, brini za svoj dom!" I sav Izrael ode pod svoje šatore.

⁴ Zatim reče Jošafatu: "Hoćeš li poći sa mnom na Ramot Gilead?" Jošafat odgovori kralju izraelskom: "Ja sam kao i ti, moj narod kao i tvoj, moji konji što i tvoji."

³² Kad zapovjednici bojnih kola ugledaše Jošafata, rekoše: "To je kralj izraelski!" I krenuše u boj prema njemu. A Jošafat povika.

¹⁰ Potukao si Edomce, pa ti se srce uzobijestilo i tražiš slavu! Radije ostani kod kuće. Zašto izazivaš zlo i hoćeš da propadneš ti i svi Judejci s tobom?"

¹⁴ Odveo je u progonstvo sav Jeruzalem, sve vojskovođe i sve vrsne ratnike, oko deset tisuća prognanika, sa svim kovačima i bravarima. Jedino je preostao najsiromašniji narod zemlje.

¹² Neke od malih ljudi ostavi zapovjednik u zemlji kao vinogradare i ratare.

² iziđe preda nj Hananijev sin vidjelac Jehu i reče kralju Jošafatu: "Zar da pomažeš bezbožniku i da ljubiš Jahvine mrzitelje? Zato i udara na te srdžba Jahvina.

²³ Počeo je žrtvovati damaščanskim bogovima koji su ga porazili, misleći: "Kad bogovi aramejskih kraljeva njima pomažu, žrtvovat ću im da bi i meni pomagali." Ali su oni bili na propast njemu i svem Izraelu.

¹⁶ Ali su se oni rugali Božjim glasnicima, prezirući njegove riječi i podsmjehujući se njegovim prorocima, dok se nije podigla Jahvina jarost na njegov narod te više nije bilo lijeka.

¹² Stoga ne dajite kćeri svojih za njihove sinove i ne uzimajte njihovih kćeri za svoje sinove, ne želite nikakav njihov mir i sreću njihovu, da biste postali snažni i jeli najbolje plodove zemlje i ostavili je zauvijek u nasljedstvo sinovima svojim.'

³ Obnovimo sada Savez s Bogom svojim: obećajmo da ćemo, prema savjetu moga gospodara i onih koji osjećaju strahopočitanje prema zapovijedi Boga našega, otpustiti svoje žene tuđinke i djecu koju su rodile. Učinimo dakle po Zakonu!

⁴ A Satan odvrati: "Koža za kožu! Sve što čovjek ima dat će za život.

²⁸ Razrušene je zaposjeo gradove i kućišta nastanio napuštena. Srušit će se ono što za sebe sazda; ²⁹ cvasti mu neće, već rasuti se blago, sjena mu se neće po zemlji širiti.

⁵ Al' ugasit će se svjetlost opakoga, i neće mu sjati plamen na ognjištu. ⁶ Potamnjet će svjetlo u njegovu šatoru i nad njime će se utrnut' svjetiljka.

¹⁵ Blago progutano mora izbljuvati. Bog će ga istjerat' njemu iz utrobe.

¹⁹ Jer je sirotinju gnjeo i tlačio, otimao kuće koje ne sazida, ²⁰ jer ne bješe kraja požudi njegovoj, njegova ga blaga neće izbaviti. ²¹ Jer mu proždrljivost ništa ne poštedi, ni sreća njegova dugo trajat neće. ²² Sred izobilja u škripcu će se naći, svom će snagom na nj se oboriti bijeda.

¹⁷ Zar se luč opakog kada ugasila? Zar se na njega oborila nesreća? Zar mu u gnjevu svom On skroji sudbinu?

¹⁶ Ako i srebra k'o praha nagomila, ako i nakupi haljina k'o blata, ¹⁷ nek' ih skuplja, odjenut će ih pravednik, ljudi će nedužni podijeliti srebro.

²⁸ A potom je rekao čovjeku: Strah Gospodnji - eto što je mudrost; 'Zla se kloni' - to ti je razumnost."

³ kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,

² Onaj samo tko živi čestito, koji čini pravicu, i istinu iz srca zbori,

¹⁵ A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati.

⁵ Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne.

¹¹ dragocjeniji od zlata, od zlata čistoga, slađi od meda, meda samotoka.

¹ Zborovođi. Psalam. Davidov. ² Jahve, zbog tvoje se moći kralj veseli, zbog pomoći tvoje radosno kliče.

¹² Ima li koga da se boji Jahve? On će ga poučiti kojim će putem krenuti. $NUN ¹³ Duša će mu u sreći počivati, a potomci će njegovi zaposjesti zemlju. $SAMEK

²¹ Nedužnost i čestitost nek' me štite, jer u tebe se uzdam, o Jahve.

¹ Davidov. Dosudi mi pravo, Jahve, jer hodih u nedužnosti, i uzdajuć' se u Jahvu ja se ne pokolebah.

¹⁰ Bezbožnika taru mnoge nevolje, a tko se uzda u Jahvu, njega okružuje milost.

¹⁰ Bojte se Jahve, vi sveti njegovi: ne trpe oskudice koji ga se boje. $KAF

¹⁴ Jezik svoj oda zla suspreži i usne od riječi prijevarnih! $SAMEK

³ U Jahvu se uzdaj i čini dobro, da smiješ stanovati u zemlji i živjeti u miru.

¹⁶ Bolje je i malo u pravednika no golemo blago u zlotvora:

¹⁸ Jahve se brine za život čestitih, dovijeka će trajati baština njihova. ¹⁹ Neće se postidjeti u vrijeme nevolje, bit će siti u danima gladi. $KAF

²⁵ Mlad bijah i ostarjeh, al' ne vidjeh pravednika napuštena ili da mu djeca kruha prose.

²⁷ Zla se kloni i čini dobro, i ostat ćeš dovijeka.

¹ Zborovođi. Jedutunu. Psalam. Davidov.

² Uzdah se u Jahvu uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i usliša vapaj moj. ³ Izvuče me iz jame propasti, iz blata kalnoga; noge mi stavi na hridinu, korake moje ukrijepi.

¹ Zborovođi. Poučna pjesma. Sinova Korahovih. ² Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom. ³ Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada ću doći i lice Božje gledati?

⁶ Što da se bojim u danima nesreće kad me opkoli zloba izdajica ⁷ koji se u blago svoje uzdaju i silnim se hvale bogatstvom? ⁸ TÓa nitko sebe ne može otkupit' ni za se dati Bogu otkupninu: ⁹ životu je cijena previsoka, i nikada je neće platiti ¹⁰ tko želi živjeti dovijeka i ne vidjeti jamu grobnu.

³ U duboko blato zapadoh i nemam kamo nogu staviti; u duboku tonem vodu, pokrivaju me valovi.

⁸ Bog je koji sudi: ovoga snizuje, onog uzvisuje!

¹⁴ Zasađeni u Domu Jahvinu, cvatu u dvorima Boga našega.

⁹ gdje me iskušavahu očevi vaši premda vidješe djela moja. ¹⁰ Četrdeset ljeta jadio me naraštaj onaj, pa rekoh: 'Narod su nestalna srca i ne promiču moje putove.' ¹¹ Stog se zakleh u svom gnjevu: 'Nikad neće ući u moj pokoj!'"

¹¹ Svjetlost sviće pravedniku i radost čestitima u srcu.

²⁸ ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja. [ (Psalms 102:29) Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom. ]

¹⁰ Početak mudrosti strah Gospodnji! $ŠIN Mudro čine koji ga poštuju. $TAU Slava njegova ostaje dovijeka!

² moćno će mu biti na zemlji potomstvo, $DALET na pravednu će pokoljenju počivati blagoslov. $HE

⁴ Čestitima sviće k'o svjetlost u tami: $HET blag, milosrdan i pravedan Jahve. $TET ⁵ Dobro je čovjeku koji je milostiv i daje u zajam, $JOD koji poslove svoje obavlja pravedno. $KAF

¹³ blagoslovit će one koji se Jahve boje - i male i velike.

³ Užeta smrti sapeše me, stegoše me zamke Podzemlja, snašla me muka i tjeskoba.

⁶³ Prijatelj sam svima koji te se boje i koji tvoje čuvaju naredbe.

⁸¹ Duša moja gine za tvojim spasenjem riječ tvoju željno čekam. ⁸² Oči mi čeznu za tvojom besjedom: kad ćeš mi donijeti utjehu? ⁸³ Kao mijeh u dimu postadoh, ali pravila tvojih ne zaboravih.

¹⁶³ Mrzim na laž, grsti mi se ona, a ljubim tvoj Zakon.

¹⁶⁵ Koji tvoj Zakon ljube, velik mir uživaju, ni o što se oni ne spotiču.

² Plod ruku svojih ti ćeš uživati, blago tebi, dobro će ti biti.

⁶ Vidio djecu svojih sinova, mir nad Izraelom!

¹¹ Nek' daždi po njima ugljevlje ognjeno, nek' se strovale u jamu da više ne ustanu!

⁵ Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al' ulje grešničko neće mi glavu pomazat'; zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom.

⁷ Usliši me brzo, o Jahve, dah moj već je na izmaku! Lica svojeg preda mnom ne skrivaj, da ne postanem kao oni koji u grob silaze!

¹¹ ako bi rekli: "Hodi s nama, da vrebamo krv, čekamo u zasjedi nevina ni za što;

¹¹ ako bi rekli: "Hodi s nama, da vrebamo krv, čekamo u zasjedi nevina ni za što; ¹² da ih progutamo žive kao carstvo smrti i cijele kao one koji silaze u grob;

¹² da ih progutamo žive kao carstvo smrti i cijele kao one koji silaze u grob; ¹³ naplijenit ćemo svakojaka blaga, napuniti svoje kuće plijenom;

¹³ naplijenit ćemo svakojaka blaga, napuniti svoje kuće plijenom; ¹⁴ bacat ćeš s nama svoj ždrijeb, svi ćemo zajedno imati jednu kesu." ¹⁵ Sine moj, ne idi s njima na put, makni nogu od njihove staze. ¹⁶ Jer na zlo trče svojim nogama i hite prolijevati krv. ¹⁷ Jer uzalud je razapinjati mrežu pred očima svima pticama. ¹⁸ A oni vrebaju vlastitu krv, postavljaju zasjedu svojemu životu.

¹⁸ A oni vrebaju vlastitu krv, postavljaju zasjedu svojemu životu. ¹⁹ Takva je sudba svih lakomih na ružan dobitak: on ih života stane.

²⁵ Nego ste odbacili svaki moj savjet i niste poslušali moje opomene;

³⁰ niti su poslušali moj savjet, nego su prezreli svaku moju opomenu. ³¹ Zato će jesti plod svojeg vladanja i nasititi se vlastitih savjeta.

³¹ Zato će jesti plod svojeg vladanja i nasititi se vlastitih savjeta.

² i uhom svojim osluhneš mudrost i obratiš svoje srce razboru; ³ jest, ako prizoveš razum i zavapiš za razborom; ⁴ ako ga potražiš kao srebro i tragaš za njim kao za skrivenim blagom - ⁵ tada ćeš shvatiti strah Gospodnji i naći ćeš Božje znanje. ⁶ Jer Jahve daje mudrost, iz njegovih usta dolazi znanje i razboritost. ⁷ On pravednicima pruža svoju pomoć, štit je onih koji hode u bezazlenosti. ⁸ Jer on štiti staze pravde i čuva pute svojih pobožnika. ⁹ Tada ćeš shvatiti pravdu, pravicu, pravednost i sve staze dobra,

¹² da te izbavi od zla puta, od varava čovjeka, ¹³ od onih koji ostavljaju staze poštenja te idu mračnim putovima; ¹⁴ koji se vesele čineći zlo i likuju u opačinama zloće; ¹⁵ kojih su staze krive i koji su opaki na svojim putovima; ¹⁶ da te izbavi od preljubnice i od tuđinke koja laska riječima; ¹⁷ koja ostavlja prijatelja svoje mladosti i zaboravlja zavjet svoga Boga ¹⁸ jer joj kuća tone u smrt i njezini putovi vode mrtvima. ¹⁹ Tko god zalazi k njoj ne vraća se nikad i ne nalazi više putove života. ²⁰ Zato idi putem čestitih i drži se staza pravedničkih!

⁴ Tako ćeš steći ugled i uspjeti pred Božjim i ljudskim očima.

⁷ Ne umišljaj da si mudar: boj se Jahve i kloni se zla.

¹² Jer koga Jahve ljubi onoga i kori, kao otac sina koga voli.

¹⁸ Životno je drvo onima koji se nje drže i sretan je onaj tko je zadrži.

³⁵ Mudri će baštiniti čast, a bezumnici snositi sramotu.

¹ Slušajte, djeco, pouku očevu i pazite kako biste spoznali mudrost, ² jer dobar vam nauk dajem: ne prezrite moga naputka. ³ I ja sam bio sin u svoga oca i nježan jedinac u svoje matere; ⁴ i mene je on učio i govorio mi: "Zadrži moje riječi u svojem srcu, poštuj moje zapovijedi i živjet ćeš. ⁵ Steci mudrost, steci razbor, ne smeći ih s uma i ne odstupi od riječi mojih usta. ⁶ Ne ostavljaj je i čuvat će te; ljubi je i obranit će te. ⁷ Početak je mudrosti: steci sebi mudrost i svim svojim imanjem steci razboritost. ⁸ Veličaj je i uzvisit će te; donijet će ti čast kad je prigrliš. ⁹ Stavit će ti ljupki vijenac na glavu, i obdarit će te krasnom krunom." ¹⁰ Poslušaj, sine moj, primi moje riječi i umnožit će se godine tvojeg života. ¹¹ Poučih te putu mudrosti, navratih te na prave staze; ¹² neće ti se zapletati koraci kad staneš hoditi; potrčiš li, nećeš posrnuti. ¹³ Čvrsto se drži pouke, ne puštaj je, čuvaj je, jer ona ti je život. ¹⁴ Ne idi stazom opakih i ne stupaj putem zlikovaca.

¹⁷ Jer jedu kruh opačine i piju vino nasilja. ¹⁸ A pravednička je staza kao svjetlost svanuća, koja je sve jasnija do potpunog dana. ¹⁹ A put je opakih kao mrkli mrak: ne znaju o što će se spotaknuti. ²⁰ Sine moj, pazi na moje riječi, prigni uho svoje mojim besjedama. ²¹ Ne gubi ih nikad iz očiju, pohrani ih usred srca svoga. ²² Jer su život onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu njihovu.

⁹ da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima svoje godine; ¹⁰ da se ne bi tuđinci nasitili tvoga dobra i da tvoja zaslužba ne ode u tuđu kuću; ¹¹ da ne ridaš na koncu kad ti nestane tijela i puti ¹² i da ne kažeš: "Oh, kako sam mrzio pouku i kako mi je srce preziralo ukor! ¹³ I ne slušah glasa svojih učitelja, niti priklonih uho onima što me poučavahu. ¹⁴ I umalo ne zapadoh u svako zlo, usred zbora i zajednice!"

²² Opakoga će uhvatiti njegova zloća i sapet će ga užad njegovih grijeha.

⁶ Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar: ⁷ on nema vođe, nadzornika, ni nadstojnika, ⁸ ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba žetve. ⁹ A ti, dokle ćeš, lijenčino, spavati? Kad ćeš se dići oda sna svoga? ¹⁰ Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak ¹¹ i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i tvoja oskudica kao oružanik.

¹¹ i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i tvoja oskudica kao oružanik.

¹⁷ ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu,

³⁵ ne pristaje ni na kakav otkup i ne prima ma kolike mu darove dao.

²² I ludo on pođe za njom, kao što vol ide na klaonicu i kao što jelen zapleten u mrežu čeka ²³ dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica što ulijeće u zamku, i ne znajući da će ga to života stajati.

²⁷ U Podzemlje vode putovi kroz njenu kuću, dolje u odaje smrti.

³⁴ Blago čovjeku koji me sluša i bdi na mojim vratima svaki dan i koji čuva dovratnike moje.

³⁶ A ako se ogriješi o mene, udi svojoj duši: svi koji mene mrze ljube smrt."

⁶ Ostavite ludost, da biste živjeli, i hodite putem razboritosti." ⁷ Tko poučava podrugljivca, prima pogrdu, i tko prekorava opakoga, prima ljagu. ⁸ Ne kori podsmjevača, da te ne zamrzi; kori mudra, da te zavoli. ⁹ Pouči mudroga, i bit će još mudriji; uputi pravednoga, i uvećat će se njegovo znanje.

¹¹ "Po meni ti se umnožavaju dani i množe ti se godine života.

¹ Mudar sin veseli oca, a lud je sin žalost majci svojoj. ² Ne koristi krivo stečeno blago, dok pravednost izbavlja od smrti. ³ Ne dopušta Jahve da gladuje duša pravednika, ali odbija pohlepu opakih. ⁴ Lijena ruka osiromašuje čovjeka, a marljiva ga obogaćuje.

¹¹ Pravednikova su usta izvor života, a opakomu usta kriju nasilje.

¹⁹ Obilje riječi ne biva bez grijeha, a tko zauzdava svoj jezik, razuman je.

²⁶ Kakav je ocat zubima i dim očima, takav je ljenivac onima koji ga šalju.

³ Pravednike vodi nevinost njihova, a bezbožnike upropašćuje njihova opačina.

⁵ Nedužnomu pravda njegova put utire, a zao propada od svoje zloće. ⁶ Poštene izbavlja pravda njihova, a bezbožnici se hvataju u svoju lakomost.

²⁴ Tko dijeli obilato, sve više ima, a tko škrtari, sve je siromašniji. ²⁵ Podašna duša nalazi okrepu, i tko napaja druge, sam će se napojiti.

³⁰ Plod je pravednikov drvo života, i mudrac je tko predobiva žive duše.

¹ Tko ljubi pouku, ljubi znanje, a tko mrzi ukor, lud je.

⁹ Bolje je biti malen i imati samo jednog slugu nego se hvastati a nemati ni kruha.

¹¹ Tko obrađuje svoju zemlju, sit je kruha, a tko trči za ništavilom, nerazuman je.

¹³ Opakomu je zamka grijeh njegovih usana, a pravednik se izbavlja od tjeskobe. ¹⁴ Od ploda svojih usta nasitit će se svatko obilno, a ono što je rukama učinio vratit će mu se. ¹⁵ Luđaku se čini pravim njegov put, a mudar čovjek sluša savjete. ¹⁶ Luđak odmah odaje svoj bijes, a pametan pokriva sramotu.

²² Mrske su Jahvi usne lažljive, a mili su mu koji zbore istinu. ²³ Promišljen čovjek prikriva svoje znanje, a srce bezumničko razglašuje svoju ludost. ²⁴ Marljiva ruka vlada, a nemar vodi u podložnost.

¹¹ Naglo stečeno bogatstvo iščezava, a tko sabire pomalo, biva bogat. ¹² Predugo očekivanje ubija srce, a ispunjena želja drvo je života. ¹³ Tko riječ prezire, taj propada, a tko poštiva zapovijedi, plaću dobiva.

¹⁹ Slatka je duši ispunjena želja, a bezumnicima je mrsko kloniti se oda zla.

²¹ Grešnika progoni zlo, a dobro je nagrada pravednima. ²² Valjan čovjek ostavlja baštinu unucima, a bogatstvo se grešnikovo čuva pravedniku. ²³ Izobilje je hrane na krčevini siromaškoj, a ima i tko propada s nepravde.

⁶ Podsmjevač traži mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi do znanja.

²⁷ Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti.

³⁵ Kralju je mio razborit sluga, a na sramotna se srdi.

² Jezik mudrih ljudi proslavlja znanje, a usta bezumnih prosipaju ludost.

⁵ Luđak prezire pouku oca svog, a tko ukor prima, pametno čini.

¹⁰ Oštra kazna čeka onog tko ostavlja pravi put, a umrijet će tko mrzi ukor.

²⁰ Mudar sin veseli oca, a bezumnik prezire majku svoju.

²⁴ Razumnu čovjeku put života ide gore, da izmakne carstvu smrti koje je dolje.

³¹ Uho koje posluša spasonosan ukor prebiva među mudracima.

³¹ Uho koje posluša spasonosan ukor prebiva među mudracima. ³² Tko odbaci pouku, prezire vlastitu dušu, a tko posluša ukor, stječe razboritost.

⁶ Ljubavlju se i vjernošću pomiruje krivnja, i strahom se Gospodnjim uklanja zlo.

¹⁷ Životni je put pravednih: kloniti se zla, i tko pazi na svoj put, čuva život svoj.

²² Izvor je životni razum onima koji ga imaju, a ludima je kazna njihova ludost.

¹⁴ Zametnuti svađu isto je kao pustiti poplavu: stoga prije nego svađa izbije, udalji se!

⁷ Bezumnomu su propast vlastita usta i usne su mu zamka životu.

²⁰ Svatko siti trbuh plodom usta svojih, nasićuje se rodom usana svojih. ²¹ Smrt i život u vlasti su jeziku, a tko ga miluje, jede od ploda njegova.

⁶ Mnogi laskaju licu odličnikovu i svatko je prijatelj čovjeku darežljivu.

¹⁸ Kažnjavaj sina svoga dok ima nade, ali ne idi za tim da ga ubiješ.

²⁰ Slušaj savjet i primaj pouku, kako bi naposljetku postao mudar.

¹⁸ Naumi se provode savjetom: zato dobro razmisli pa vodi boj! ¹⁹ Tko okolo kleveće, otkriva tajne: zato se ne miješaj s onim komu su usne uvijek otvorene. ²⁰ Tko kune oca svoga i majku svoju svjetiljka mu se gasi usred tmine. ²¹ Od početka brzo stečeno imanje na koncu nije blagoslovljeno.

¹² Na kuću opakoga pazi Svepravedni i opake strovaljuje u nesreću.

²³ Tko čuva usta i jezik svoj, čuva sebe od nevolje. ²⁴ Drzovitom i oholici ime je "podsmjevač"; on sve radi s prekomjernom drskošću.

¹⁵ Ludost prianja uza srce djetinje: šiba pouke otklanja je od njega.

¹³ Ne uskraćuj djetetu opomene, jer, udariš li ga šibom, neće umrijeti: ¹⁴ biješ ga šibom, ali mu dušu iz Podzemlja izbavljaš.

²⁰ jer zao čovjek nema budućnosti, svjetiljka opakih gasi se.

³⁴ i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i oskudica kao oružanik!"

⁸ Što su ti oči vidjele ne iznosi prebrzo na raspru; jer što ćeš učiniti na koncu kad te opovrgne bližnji tvoj?

¹² Mudrac koji kori uhu je poslušnu zlatan prsten i ogrlica od tanka zlata. ¹³ Vjeran je glasnik onomu tko ga šalje kao ledena studen u doba žetve: on krijepi dušu svoga gospodara.

²³ Sjeverni vjetar donosi dažd, a himben jezik srdito lice.

⁶ Odsijeca noge sebi i gorčinu pije tko po bezumnom poruke šalje.

¹³ Lijenčina veli: "Zvijer je na putu, i lav je na ulicama."

¹⁸ Tko čuva smokvu, jede od njena ploda, i tko čuva svoga gospodara, poštiva se.

²³ Brižno pazi na stoku svoju i srcem se brini o stadima, ²⁴ jer blago ne traje dovijeka; i baštini li se kruna od koljena do koljena? ²⁵ Kad trava nikne i zelen se pokaže i bilje se kupi planinsko, ²⁶ tad su ti janjci za odijelo i jarci za kupovinu polja; ²⁷ tad imaš izobilje kozjega mlijeka sebi za jelo, i za hranu kući svojoj i za prehranu sluškinjama svojim.

⁸ Tko umnožava bogatstvo svoje lihvom i pridom, skuplja ga onomu tko je milostiv ubogima.

¹⁹ Tko obrađuje svoju zemlju, nasitit će se kruha, a tko trči za tlapnjama, nasitit će se siromaštva. ²⁰ Čestit čovjek stječe blagoslov, a tko hrli za bogatstvom, ne ostaje bez kazne.

²² Pohlepnik hrli za bogatstvom, a ne zna da će ga stići oskudica.

²⁵ Lakomac zameće svađu, a tko se uzda u Jahvu, uspjet će.

¹⁵ Šiba i ukor podaruju mudrost, a razuzdan mladić sramoti majku svoju.

¹⁷ Ukori sina svoga, i zadovoljit će te i dati radost duši tvojoj.

²⁷ Nepravednik je mrzak pravednicima, a pravednik je mrzak opakima.

⁸ udalji od mene licemjernu i lažnu riječ; ne daj mi siromaštva ni bogatstva: hrani me kruhom mojim dostatnim;

²⁶ Mudrost, spoznaju, radost on daruje onom tko mu je po volji, a grešniku nameće zadaću da sabira i skuplja za onoga tko je po volji Bogu. I to je ispraznost i pusta tlapnja.

⁹ Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka. I to je ispraznost.

¹⁴ Gol je izašao iz utrobe majke svoje i tako će gol i otići kakav je i došao; ništa nema od svega svojeg truda da ponese.

⁵ Tko se drži zapovijedi, ne poznaje nevolju, i mudrac zna za vrijeme i sud. ⁶ Jer postoji vrijeme i sud za sve, i čovjeka veoma tereti nedjelo njegovo

³ Dovoljno je da luđak pođe putem: kako razbora nema, svakomu pokazuje da je lud.

¹ Baci kruh svoj na vodu i naći ćeš ga poslije mnogo vremena. ² Podijeli sedmorici ili osmorici, jer ne znaš kakvo će zlo zadesiti zemlju.

⁷ Reci mi, ti koga ljubi duša moja, gdje paseš, gdje se u podne odmaraš, da ne lutam, tražeći te, oko stada tvojih drugova. ⁸ Ako ne znaš, o najljepša među ženama, izađi i slijedi tragove stada i pasi kozliće svoje oko pastirskih koliba.

⁴ Tek što pođoh od njih, nađoh onoga koga ljubi duša moja. Uhvatila sam ga i neću ga pustiti, dok ga ne uvedem u kuću majke svoje, u ložnicu roditeljke svoje.

⁸ Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, ako nađete dragoga moga, što ćete mu reći? Da sam bolna od ljubavi.

¹⁰ Kažite: "Blago pravedniku, hranit će se plodom djela svojih! ¹¹ Jao opakome, zlo će mu biti, na nj će pasti djela ruku njegovih."

¹⁴ Stoga čujte riječ Jahvinu, vi podsmjevači, vi što vladate narodom ovim koji je u Jeruzalemu. ¹⁵ Vi velite: "Sklopismo savez sa smrću i s Podzemljem učinismo sporazum. Kad prođe bič razorni, ne, neće nas dohvatiti, jer od laži načinismo sebi sklonište i od obmane skrovište."

¹⁰ "Tko god se od vas Jahve boji, nek' posluša glas Sluge njegova! Tko u tmini hodi, bez tračka svjetlosti, nek' se uzda u ime Jahvino, nek' se na Boga svog osloni. ¹¹ Ali svi vi oganj palite, raspirujete žeravicu. Idite u plamenove ognja svojega i u žeravu koju raspiriste. Tako će vam moja učiniti ruka: ležat ćete u mukama.

¹³ Gle, uspjet će Sluga moj, podignut će se, uzvisit' i proslaviti!

¹¹ Jahve će te vodit' bez prestanka, sitit će te u sušnim krajevima. On će krijepit' kosti tvoje i bit ćeš kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuši.

¹³ Stog ovako Jahve Gospod govori: "Evo, sluge će moje jesti, a vi ćete gladovati. Evo, sluge će moje piti, a vi ćete žeđati. Evo, sluge će se moje veseliti, a vi ćete se stidjeti. ¹⁴ Evo, sluge će se moje radovati od sreće u srcu, a vi ćete vikati od boli u srcu i kukati duše slomljene!

² TÓa sve je moja ruka načinila i sve je moje" - riječ je Jahvina. "Ali na koga svoj pogled svraćam? Na siromaha i čovjeka duha ponizna koji od moje riječi dršće.

¹⁹ Opačina te tvoja kažnjava, otpadništvo te tvoje osuđuje. Shvati i vidi kako je teško i gorko što ostavi Jahvu, Boga svojega, što više nema straha mog u tebi" - riječ je Gospoda Jahve nad Vojskama.

³ Jahve, nisu li oči tvoje upravljene k istini? Biješ ih, ali njih ne boli; zatireš ih, al' oni odbijaju pouku tvoju. Čelo im je tvrđe od litice, odbijaju da se obrate. ⁴ Rekoh: "Samo siromasi tako ludo postupaju, jer ne znaju puta Jahvina ni pravo Boga svojega. ⁵ Poći ću, dakle, velikima i njima ću govoriti, jer oni poznaju put Jahvin i pravo Boga svojega." Ali oni svi složno razbiše jaram i sve veze pokidaše. ⁶ I zato ih šumski lav napada, vuk pustinjski razdire, leopardi vrebaju gradove njihove, tko god iziđe iz njih bit će rastrgan. Jer su grijesi njihovi mnogobrojni, mnogostruki otpadi njihovi. ⁷ "Zašto da ti oprostim? Sinovi me tvoji napustiše, zaklinju se lažnim bogovima. Ja ih nasitih, oni preljub učiniše, u bludničinu kuću nagrnuše. ⁸ Oni su k'o ugojeni, sileni konji: ržu za ženom bližnjega svoga. ⁹ Pa da to ne kaznim - riječ je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim?

⁷ Čak i roda pod nebom zna svoje vrijeme, grlica, lastavica i ždral drže se vremena kad se moraju vratiti. A moj narod ne poznaje suda Jahvina. ⁸ Kako možete tvrditi: 'Mi smo mudri, u nas je Zakon Jahvin!' Zaista, u laž ga je pretvorila lažljiva pisaljka pisara! ⁹ Mudraci će biti osramoćeni, prestravljeni i uhvaćeni u zamku. Gle, oni prezreše riječ Jahvinu! A njihova mudrost - što im koristi? ¹⁰ Zato ću žene njihove dati strancima, a vaša polja osvajačima. Jer od najmanjeg do najvećega svi gramze za plijenom, od proroka do svećenika svi su varalice.

¹¹ Prepelica što leži na jajima a ne leže jest onaj što nepravdom stječe bogatstvo: usred dana svojih ostavit' ga mora i na kraju ostaje lÓuda.

¹³ "I u proroka Samarije vidjeh mnoge ludosti: prorokuju u Baalovo ime i zavode narod moj izraelski. ¹⁴ Ali u proroka jeruzalemskih vidjeh strahote: preljub, prijevarne putove, jačaju ruke zločincima, te se nitko od zločina svojih ne obraća. Svi su mi oni kao Sodoma, a žitelji kao Gomora!" ¹⁵ I zato Jahve nad Vojskama ovako govori o prorocima: "Evo, nahranit ću ih pelinom i napojiti vodom zatrovanom, jer od proroka jeruzalemskih potječe pokvara u svoj zemlji." ¹⁶ Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Ne slušajte riječi proroka: oni vas obmanjuju, objavljuju viđenja srca svoga, a ne što dolazi iz usta Jahvinih;

²⁸ Prorok koji je usnio san neka samo pripovijeda svoj san, a u koga je riječ moja, neka po istini objavljuje riječ moju!" "Što je zajedničko slami i žitu? - riječ je Jahvina.

²⁷ I reci im: "Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Pijte! Opijte se! Bljujte! Padnite da se više ne dignete od mača koji ću pustiti među vas.' ²⁸ Ako ne bi htjeli uzeti pehar iz tvoje ruke da piju, reci im: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Morate piti! ²⁹ Jer, evo, ja sam počeo kažnjavati grad koji se zove mojim imenom. A vi zar da prođete bez kazne? Ne, nećete ostati nekažnjeni, jer ću sam dozvati mač da udari na sve stanovnike zemlje' - riječ je Jahve nad Vojskama. ³⁰ Ti im, dakle, prorokuj sve riječi ove i reci im: 'Jahve reče sa visine, iz svetoga stana grmi glasom, riče iza glasa protiv pašnjaka svoga, podvikuje kao oni što grožđe gaze. Do svih stanovnika zemlje ³¹ dopire bojni klik - do nakraj svijeta - jer Jahve se parbi s narodima, izlazi na sud sa svakim tijelom, bezbožnike će maču izručiti - riječ je Jahvina.

¹⁰ A od siromašnoga puka koji nije ništa posjedovao, Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, ostavi neke u zemlji judejskoj i porazdijeli im vinograde i polja.

⁸ A među njima bijaše deset ljudi koji rekoše Jišmaelu: "Nemoj nas ubiti, jer imamo u poljima zakopanih zaliha pšenice, ječma, ulja i meda." On tada odusta i ne ubi ih s braćom njihovom.

² Azarja, sin Hošajin, i Johanan, sin Kareahov, i svi oni drski ljudi odgovoriše Jeremiji: "Laži nam govoriš. Nije te poslao Jahve da nam govoriš: 'Ne idite u Egipat da se ondje nastanite',

¹⁶ "Riječi koje si u ime Jahvino nama objavio mi ne slušamo; ¹⁷ naprotiv, i dalje ćemo se držati zadane riječi: kadit ćemo nebeskoj kraljici i lijevati ljevanice, kao što smo i mi i oci naši, naši kraljevi i knezovi činili u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim: tada imadosmo kruha izobila, bijasmo sretni i ne trpjesmo nikakvih nesreća.

¹⁸ Kad bezbožniku reknem: 'Umrijet ćeš', a ti ga ne opomeneš i ne odvratiš od zla puta njegova kako bi mu život spasio, on će umrijeti sa svojega bezakonja, ali ću ja od tebe tražiti račun za krv njegovu.

⁹ Tada će se preživjeli među vama spomenuti mene među narodima kamo budu odvedeni u izgnanstvo, kad im slomim srce preljubničko što se odmetnulo od mene i kad im iskopam preljubničke oči što pođoše za kumirima njihovim. I tada će sami sebi omrznuti zbog nedjela što ih počiniše gadostima svojim.

¹³ Ali se i u pustinji dom Izraelov odmetnu od mene: nisu hodili po mojim uredbama; odbaciše moje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio; subote moje oskvrnjivahu. I zato odlučih u pustinji gnjev svoj na njih izliti da ih zatrem.

¹⁶ jer odbaciše moje zakone, i ne hodiše po mojim uredbama, i subote moje oskvrnjivahu, a srce im iđaše za njihovim kumirima.

²⁴ jer nisu vršili mojih zakona i jer prezreše moje uredbe i jer subote moje oskvrnjivahu i oči upirahu u kumire svojih otaca.

⁴³ Ondje ćete se spomenuti svih svojih putova i nedjela kojima se okaljaste: sami ćete sebi omrznuti zbog nedjela što ih počiniste.

⁷ I tebe sam, sine čovječji, postavio za stražara domu Izraelovu: kad čuješ riječ iz mojih usta, opomeni ih u moje ime. ⁸ Reknem li bezbožniku: 'Bezbožniče, umrijet ćeš!' - a ti ne progovoriš i ne opomeneš bezbožnika da se vrati od svojega zloga puta, bezbožnik će umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu tražit ću iz tvoje ruke.

³¹ I tada ćete se spomenuti zlih putova i nedjela svojih, i sami ćete sebe omrznuti zbog bezakonja i gadosti svojih.

² Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost.

⁶ Zar mu se neće svi podrugivati, rugalicu i zagonetku spjevat' protiv njega? Reći će: Jao onom tko množi što nije njegovo (a dokle će?) i opterećuje se zalogama! ⁷ Neće li naglo ustat' vjerovnici tvoji, neće li se probuditi ljuti tvoji tlačitelji? Tada ćeš im plijen biti! ⁸ Jer si opljačkao mnoge narode, sav ostatak naroda opljačkat će tebe, jer si prolio krv ljudsku, poharao zemlju, grad i sve mu žitelje.

¹⁷ Nasilje nad Libanonom tebe će prestraviti, pokolj zvijeri, jer si ljudsku krv prolio, poharao zemlju, grad i njegove žitelje.

¹² jer ću pustiti da u tebi opstane samo skroman i čedan narod, i u imenu Jahvinu tražit će okrilje

⁸ I u jednom mjesecu odbacih tri pastira. Ali mi i ovce dojadiše, omrznuh im.

¹⁶ Ali kad se razgovaraju oni koji se Boga boje, Jahve pazi, sluša ih, i to se pred njim piše u knjigu spomenicu u korist onih koji se boje Jahve i štuju Ime njegovo.

¹² Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!"

¹⁶ "Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi!

³⁶ A kažem vam: za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan sudnji. ³⁷ Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi."

²⁶ Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj?

¹³ Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.'

⁸ Lude tada rekoše mudrima: 'Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!'

²⁹ "Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! ³⁰ Ta vidješe oči moje spasenje tvoje,

⁵² A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.

²¹ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu."

³³ "Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače.

²⁶ "Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!

²⁸ "Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: ²⁹ da ga ne bi - pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti - počeli ismjehivati svi koji to vide: ³⁰ 'Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!' ³¹ Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? ³² Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir."

³¹ Reče mu: 'Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.'"

¹¹ Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.' ¹² Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.' ¹³ A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože milostiv budi meni grešniku!' ¹⁴ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen."

²⁴ Uto nasta među njima prepirka tko bi od njih bio najveći.

²⁷ Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac - Bog - opečati."

²² Tako dakle i vi: sad ste u žalosti, no ja ću vas opet vidjeti; i srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće.

⁴² Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama.

¹ U one dane, kako se broj učenika množio, Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice. ² Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: "Nije pravo da mi napustimo riječ Božju da bismo služili kod stolova. ³ De pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom službom, ⁴ a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju Riječi." ⁵ Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu.

¹⁰ te ga izbavljaše iz svih nevolja, podari ga naklonošću i mudrošću pred faraonom, kraljem egipatskim koji ga postavi za upravitelja nad Egiptom i nad cijelim dvorom svojim.

⁴ Kad su urođenici vidjeli gdje mu životinja visi o ruci, govorili su među sobom: "Ovaj je čovjek zacijelo ubojica: umakao je moru i Pravda mu ne da živjeti."

⁷ onima koji postojanošću u dobrim djelima ištu slavu, čast i neraspadljivost - život vječni; ⁸ buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi - gnjev i srdžba! ⁹ Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo, na Židova najprije, pa na Grka; ¹⁰ a slava, čast i mir svakomu koji čini dobro, Židovu najprije, pa Grku!

²¹ Pa kakav ste plod onda imali? Onoga se sada stidite jer svršetak je tomu - smrt.

¹⁹ Doista, vaša je poslušnost doprla do sviju. Zbog vas se dakle radujem i htio bih da budete mudri za dobro, a bezazleni za zlo.

² A od upravitelja iziskuje se napokon da budu vjerni.

⁸ Već ste siti, već se obogatiste, bez nas se zakraljiste! Kamo sreće da se zakraljiste da i mi s vama zajedno kraljujemo!

¹⁰ mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki; vi čašćeni, mi prezreni; ¹¹ sve do ovoga časa i gladujemo, i žeđamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i beskućnici smo,

²⁰ Braćo, ne budite djeca pameću, nego nejačad pakošću, a zreli pameću!

³³ Ne varajte se: "Zli razgovori kvare dobre običaje." ³⁴ Otrijeznite se kako valja i ne griješite jer neki, na sramotu vam kažem, ne znaju za Boga.

¹⁷ Uistinu, mi nismo kao mnogi koji trguju riječju Božjom, nego iskreno - kao od Boga pred Bogom - u Kristu govorimo.

⁷ To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas.

²⁰ Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!

¹⁰ kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a mnoge obogaćujemo; kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju.

¹⁴ Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom? ¹⁵ Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom? ¹⁶ Kakav sporazum hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga, kao što reče Bog: Prebivat ću u njima i hoditi među njima; i bit ću Bog njihov, a oni narod moj. ¹⁷ Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ništa nečisto ne dotičite i ja ću vas primiti. ¹⁸ I bit ću vam otac i vi ćete mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin Svemogući.

²⁵ Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima.

¹⁷ Zato ne budite nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodnja!

⁹ Ne varajte jedni druge! Jer svukoste staroga čovjeka s njegovim djelima ¹⁰ Doista, dok bijasmo u vas, ovo vam zapovijedasmo: Tko neće da radi, neka i ne jede!

¹² Zahvalan sam Onome koji mi dade snagu - Kristu Isusu, Gospodinu našemu - jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u službu postavi mene

⁸ Uistinu, tjelesno vježbanje malo čemu koristi, a pobožnost je svemu korisna jer joj je obećan život - sadašnji i budući.

⁴ nadut je, puka neznalica, samo boluje od raspra i rječoborstava, od kojih nastaje zavist, svađa, pogrde, zla sumnjičenja,

² i što si od mene po mnogim svjedocima čuo, to predaj vjernim ljudima koji će biti podobni i druge poučiti.

¹⁹ Ipak čvrsti temelj Božji stoji - pod ovim je pečatom: Poznaje Gospodin one koji su njegovi i neka se kloni zloće tko god imenuje ime Gospodnje.

⁷ Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. ⁸ Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak.

¹¹ Želimo ipak da svatko od vas sve do svršetka pokazuje tu istu gorljivost za ispunjenje nade

²⁴ I pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela

²⁸ Je li tko prekršio Zakon Mojsijev, bez milosrđa biva pogubljen na osnovi dvojice ili trojice svjedoka. ²⁹ Zamislite koliko li će goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i nečistom smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha milosti pogrdi?

⁶ Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli. ⁷ Poradi vašega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja? ⁸ Pa ako niste pod stegom, na kojoj su svi imali udjela, onda ste kopilad, a ne djeca.

²⁵ Pazite da ne odbijete Onoga koji vam govori! Jer ako ne umakoše oni što su odbili onoga koji je na zemlji davao upute, kudikamo ćemo manje mi ako se okrenemo od Onoga koji ih daje s nebesa.

⁵ U življenju ne budite srebroljupci, zadovoljni onim što imate! Ta on je rekao: Ne, neću te zapustiti i neću te ostaviti.

²⁶ Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost.

⁵ Čujte, braćo moja ljubljena: nije li Bog one koji su svijetu siromašni izabrao da budu bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva što ga je obećao onima koji ga ljube?

² Doista, svi mnogo griješimo. Ako tko u govoru ne griješi, savršen je čovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo. ³ Ubacimo li uzde u usta konjima da ih sebi upokorimo, upravljamo i cijelim tijelom njihovim. ⁴ Evo i lađa: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo upravlja kamo kormilarova volja hoće. ⁵ Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi. Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali! ⁶ I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života. ⁷ Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio, ⁸ a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne može ukrotiti. ⁹ Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene: ¹⁰ iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braćo moja, tako događati! ¹¹ Zar vrelo na isti otvor šiklja slatko i gorko? ¹² Može li, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Ni slan izvor ne može dati slatke vode.

¹⁴ Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne lažite protiv istine! ¹⁵ Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska, đavolska. ¹⁶ Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo.

¹ Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim?

⁵ Ili mislite da Pismo uzalud veli: Ljubomorno čezne za duhom što ga nastani u nama? ⁶ A daje on i veću milost. Zato govori: Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost.

¹ De sada, bogataši, proplačite i zakukajte zbog nevolja koje će vas zadesiti! ² Bogatstvo vam istrunu, haljine vaše postadoše hrana moljcima, ³ zlato vam i srebro zarđa i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao vatra izjesti tijela vaša! Zgrnuste blago u posljednje dane! ⁴ Evo: plaća kosaca vaših njiva - koju im uskratiste - viče i vapaji žetelaca dopriješe do ušiju Gospoda nad Vojskama. ⁵ Raskošno ste na zemlji i razvratno živjeli, utoviste srca svoja za dan klanja!

¹⁸ Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, ¹⁹ nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane.

⁵ Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte krepost, krepošću spoznaje, ⁶ spoznanjem uzdržljivost, uzdržljivošću postojanost, postojanošću pobožnost, ⁷ pobožnošću bratoljublje, bratoljubljem ljubav. ⁸ Jer ako to imate i u tom napredujete, nećete biti besposleni i neplodni za spoznanje Isusa Krista. ⁹ A tko toga nema, slijep je, kratkovidan; zaboravio je da je očišćen od svojih prijašnjih grijeha. ¹⁰ Zato, braćo, to revnije uznastojte učvrstiti svoj poziv i izabranje: to čineći - ne, nećete posrnuti nikada! ¹¹ Tako će vam se bogato osigurati ulazak u vječno kraljevstvo Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista.

¹⁹ Obećavaju im slobodu, a sami su robovi pokvarenosti. Jer svatko robuje onomu tko ga svlada.

⁸ Čuvajte se da ne izgubite što ste stekli, nego da primite potpunu plaću. ⁹ Pisao sam nešto Crkvi: ali Diotref, koji hoće da bude prvi među njima, ne prima nas. ¹⁰ Zato ako dođem, spočitnut ću mu djela koja čini naklapajući zlobne riječi o nama. Ni to mu nije dosta, nego ne prima braće, a onima koji bi to htjeli, brani i izgoni ih iz Crkve.

⁹ Znam tvoju nevolju i siromaštvo - ali ti si bogat! - i pogrde od onih koji se nazivaju Židovima, a nisu, nego su sinagoga Sotonina.

¹⁷ Govoriš: 'Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!' A ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol.

¹⁴ Odgovorih mu: "Gospodine moj, ti to znaš." A on će mi: "Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj. ¹⁵ Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet će Šator svoj nad njima. ¹⁶ Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega ¹⁷ jer - Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore voda života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih."

⁶ Oni su prolili krv svetih i proroka i stoga ih krvlju napajaš! Zavrijedili su!"

⁴ Začujem i drugi glas s neba: "Iziđite iz nje, narode moj, da vas ne zadese zla njezina te ne budete suzajedničari grijeha njezinih!

⁸ Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicima, vračarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt."

² Posred gradskoga trga, s obje strane rijeke, stablo života što rodi dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod. A lišće stabla za zdravlje je narodima.