Proverbs 18 Cross References - Croatian

¹ Vlastitoj požudi popušta onaj tko zastranjuje, i svađa se usprkos svakom razboru. ² Bezumnomu nije mio razum; stalo mu je dati srcu oduška. ³ Kad dolazi opačina, dolazi i prezir i bruka sa sramotom. ⁴ Duboke su vode riječi iz usta nečijih, izvor mudrosti bujica što se razlijeva. ⁵ Ne valja se obazirati na opaku osobu, da se pravedniku nanese nepravda na sudu. ⁶ Bezumnikove se usne upuštaju u svađu i njegova usta izazivlju udarce. ⁷ Bezumnomu su propast vlastita usta i usne su mu zamka životu. ⁸ Klevetnikove su riječi kao poslastice: spuštaju se u dno utrobe. ⁹ Tko je nemaran u svom poslu, brat je onomu koji rasipa. ¹⁰ Tvrda je kula ime Jahvino: njemu se pravednik utječe i nalazi utočišta. ¹¹ Bogatstvo je bogatašu njegova tvrđava i kao visok zid u mašti njegovoj. ¹² Pred slomom se oholi srce čovječje, a pred slavom ide poniznost. ¹³ Tko odgovara prije nego što sasluša, na ludost mu je i sramotu. ¹⁴ Kad je čovjek bolestan, njegov ga duh podiže, a ubijen duh tko će podići? ¹⁵ Razumno srce stječe znanje i uho mudrih traži znanje. ¹⁶ Dar čovjeku otvara put i vodi ga pred velikaše. ¹⁷ Prvi je pravedan u svojoj parnici, a kad dođe njegov protivnik, opovrgne ga. ¹⁸ Ždrijeb poravna svađe, pa i među moćnicima odlučuje. ¹⁹ Uvrijeđen brat jači je od tvrda grada i svađe su kao prijevornice na tvrđavi. ²⁰ Svatko siti trbuh plodom usta svojih, nasićuje se rodom usana svojih. ²¹ Smrt i život u vlasti su jeziku, a tko ga miluje, jede od ploda njegova. ²² Tko je našao ženu, našao je sreću i stekao milost od Jahve. ²³ Ponizno moleći govori siromah, a grubo odgovara bogataš. ²⁴ Ima prijatelja koji vode u propast, a ima i prijatelja privrženijih od brata.

¹⁶ TÓa kako će se znati da uživamo tvoju naklonost, ja i tvoj narod? Po tome što ideš s nama. Time ćemo se samo razlikovati ja i tvoj narod među svim narodima koji su na licu zemlje."

¹ Sine moj, ako primiš moje riječi i pohraniš u sebi moje zapovijedi, ² i uhom svojim osluhneš mudrost i obratiš svoje srce razboru; ³ jest, ako prizoveš razum i zavapiš za razborom; ⁴ ako ga potražiš kao srebro i tragaš za njim kao za skrivenim blagom - ⁵ tada ćeš shvatiti strah Gospodnji i naći ćeš Božje znanje. ⁶ Jer Jahve daje mudrost, iz njegovih usta dolazi znanje i razboritost.

¹⁰ Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne može dijeliti nitko drugi.

¹⁴ Zametnuti svađu isto je kao pustiti poplavu: stoga prije nego svađa izbije, udalji se!

³ Čast je čovjeku ustegnuti se od raspre, a tko je bezuman počinje svađu.

¹⁹ Tko okolo kleveće, otkriva tajne: zato se ne miješaj s onim komu su usne uvijek otvorene.

²¹ Boj se Jahve, sine moj, i kralja: i ne buni se ni protiv jednoga ni protiv drugoga.

¹⁷ Psa za uši hvata tko se, u prolazu, umiješa u raspru koja ga se ne tiče.

⁸ Da, na stazi tvojih sudova željno te, Jahve, čekamo; ime tvoje i spomen tvoj duša nam žudi. ⁹ Dušom svojom žudim tebe noću i duhom svojim u sebi te tražim. Jer kad se na zemlji pojave tvoji sudovi, uče se pravdi stanovnici kruga zemaljskoga.

¹⁷ Nikad sjedio nisam u društvu veseljaka da se razveselim. Pod težinom ruke tvoje samotan živim, jer ti me jarošću prože.

³ i da pitaju svećenike u Domu Jahve nad Vojskama i proroke: "Hoćemo li plakati petoga mjeseca i postiti, kao što činimo već tolike godine?"

¹¹ On im odgovori: "Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano.

⁴⁴ "Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu."

³⁵ Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše.

¹¹ I govoraše im: "Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama:

¹ Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odlučen za evanđelje Božje -

¹⁷ Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ništa nečisto ne dotičite i ja ću vas primiti.

¹⁵ Razmotrite dakle pomno kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri! ¹⁶ Iskupljujte vrijeme jer dani su zli! ¹⁷ Zato ne budite nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodnja!

¹⁹ To su sijači razdora, sjetilnici koji nemaju Duha.

¹⁵ I poče svoju pjesmu i reče: "Proročanstvo Bileama, sina Beorova, proročanstvo čovjeka pronicava pogleda, ¹⁶ proročanstvo onoga koji riječi Božje sluša, koji poznaje mudrost Svevišnjega, koji vidi viđenja Svesilnoga, koji pada i oči mu se otvaraju.

¹ Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca, ² već uživa u Zakonu Jahvinu, o Zakonu njegovu misli dan i noć.

⁷ Strah je Gospodnji početak spoznaje, ali ludi preziru mudrost i pouku.

²² "Dokle ćete, vi glupi, ljubiti glupost i dokle će podsmjevačima biti milo podsmijevanje, i dokle će bezumnici mrziti znanje?

²³ Promišljen čovjek prikriva svoje znanje, a srce bezumničko razglašuje svoju ludost.

¹⁶ Svatko pametan djeluje promišljeno, a bezumnik se hvališe svojom ludošću.

¹⁶ Čemu novac u ruci bezumnomu? Da njime mudrost kupi, kad nema razbora!

³ Dovoljno je da luđak pođe putem: kako razbora nema, svakomu pokazuje da je lud.

³⁴ I gle, sav grad iziđe u susret Isusu. Kad ga ugledaše, zamole ga da ode iz njihova kraja.

¹ U pogledu mesa žrtvovana idolima, znamo, svi posjedujemo znanje. Ali znanje nadima, a ljubav izgrađuje.

¹² Tako i vi, budući da čeznete za darima Duha, nastojte njima obilovati radi izgrađivanja Crkve.

¹⁵ Neki, istina, propovijedaju Krista iz zavisti i nadmetanja, a neki iz dobre volje:

¹⁵ Zabludiše, napustivši ravan put, te pođoše putom Bosorova sina Bileama, koji prigrli plaću nepravednosti, ¹⁶ ali primi i ukor za svoje nedjelo: nijemo živinče ljudskim glasom prozbori i spriječi prorokovo bezumlje. ¹⁷ Oni su izvori bezvodni, oblaci vjetrom gonjeni; za njih se čuva mrkla tmina. ¹⁸ Naklapajući naduvene ispraznosti, požudama putenim, razvratnostima mame one što netom odbjegoše od onih koji žive u zabludi. ¹⁹ Obećavaju im slobodu, a sami su robovi pokvarenosti. Jer svatko robuje onomu tko ga svlada.

³⁰ Tada Šaul planu gnjevom na Jonatana i reče mu: "Izrode i propalico! Misliš da ne znam da si u savezu s Jišajevim sinom, na sramotu svoju i na sramotu majčinu krilu!

⁴ A Židovi govorahu: "Snage su nosačima klonule, a ruševina je mnogo: nećemo nikada stići sagraditi zida!"

⁹ Tuđinac postadoh braći i stranac djeci majke svoje.

²⁰ Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, pred tvojim su očima svi koji me muče.

³ Smiluj nam se, Jahve, smiluj se nama jer se do grla nasitismo prezira. ⁴ Presita nam je duša podsmijeha obijesnih, poruga oholih.

² S ohološću dolazi sramota, a u smjernih je mudrost.

¹⁰ Otjeraj podsmjevača i prestat će svađe i nestat će nesloga i pogrda.

¹⁶ Kad se množe opaki, množi se i grijeh, ali pravednici promatraju propast njihovu.

³⁹ A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: ⁴⁰ "Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!" ⁴¹ Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: ⁴² "Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! ⁴³ Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: 'Sin sam Božji!'" ⁴⁴ Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici.

⁴ Stoga se čude što se ne slijevate u tu istu rijeku raskalašenosti te proklinju.

¹⁴ Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh Slave, Duh Božji u vama počiva.

² Otvorit ću svoja usta na pouku, iznijet ću tajne iz vremena davnih.

¹¹ Pravednikova su usta izvor života, a opakomu usta kriju nasilje.

¹⁴ Pouka mudračeva izvor je životni, ona izbavlja od zamke smrti.

²² Izvor je životni razum onima koji ga imaju, a ludima je kazna njihova ludost.

⁵ Savjet je u srcu čovječjem voda duboka i razuman će je čovjek iscrpsti.

³⁴ Leglo gujinje! Kako možete govoriti dobro kad ste opaki. Ta iz obilja srca usta govore!

¹⁴ A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni."

³⁸ koji vjeruje u mene! Kao što reče Pismo: 'Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!'" ³⁹ To reče o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega. Tada doista ne bijaše još došao Duh jer Isus nije bio proslavljen.

¹⁶ Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu!

⁶ Riječ neka vam je uvijek ljubazna, solju začinjena: znajte svakomu odgovoriti kako treba.

¹⁵ Ne počinjajte nepravde u osudama! Ne budi pristran prema neznatnome, niti popuštaj pred velikima; po pravdi sudi svome bližnjemu!

¹⁶ U to isto vrijeme naložio sam i vašim sucima: 'Saslušajte svoju braću; sudite pravedno između čovjeka i njegova brata ili pridošlice. ¹⁷ U suđenju nemojte biti pristrani; saslušavajte maloga kao i velikoga. Ne bojte se nikoga! TÓa sud je Božji! Ako vam koji slučaj bude pretežak, iznesite ga meni, da ga ja razvidim.'

¹⁹ Ne iskrivljuj pravde; ne budi pristran; ne primaj mita, jer mito zasljepljuje oči mudrih, a ugrožava stvar pravednih.

⁹ U tim je pismima napisala: "Proglasite post i postavite Nabota na čelo naroda. ¹⁰ Postavite prema njemu dva nitkova koji će ga optužiti: 'Proklinjao si Boga i kralja!' Tada ga izvedite i kamenujte ga da pogine." ¹¹ I učiniše ljudi Nabotova grada, starješine i glavari, kako im je Izebela zapovjedila i kako je pisalo u pismima koja im je uputila. ¹² Proglasiše post i Nabota postaviše na čelo naroda. ¹³ Tada dođoše dva nitkova, sjedoše mu nasuprot i optužiše Nabota pred narodom: "Nabot je proklinjao Boga i kralja." I tako izvedoše Nabota izvan grada, zasuše ga kamenjem i on pogibe. ¹⁴ Zatim poručiše Izebeli: "Nabot je kamenovan i umro je."

⁷ Zar zbog Boga govorite laži, zar zbog njega riječi te prijevarne? ⁸ Zar biste pristrano branit' htjeli Boga, zar biste mu htjeli biti odvjetnici?

¹⁹ Koji nije spram knezovima pristran i jednak mu je ubog i mogućnik, jer oni su djelo ruku njegovih?

² "Dokle ćete sudit' krivo, ić' na ruku bezbožnima?

¹⁵ Tko opravdava krivoga i tko osuđuje pravoga, obojica su mrski Jahvi.

²³ I ovo je od mudraca: Ne valja biti pristran na sudu.

²¹ Ne valja biti pristran na sudu, jer i za zalogaj kruha čovjek čini zlo.

²³ onima koji za mito brane krivca, a pravedniku uskraćuju pravdu!

¹⁴ Tako je potisnuto pravo, i pravda mora stajati daleko. Jer na trgu posrnu istina i poštenju nema više pristupa.

³ Njihove ruke za zlo su sposobne: glavar traži dar, sudac sudi prema poklonu, velikaš po svome hiru odlučuje.

¹⁶ Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: "Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran.

¹⁶ Luđak odmah odaje svoj bijes, a pametan pokriva sramotu.

¹⁰ Oholost rađa samo svađu, a mudrost je u onih koji primaju savjet.

³ U luđakovim je ustima šiba za oholost njegovu, a mudre štite vlastite usne.

¹⁶ Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez straha je.

²⁷ Bezočnik pripravlja samo zlo i na usnama mu je oganj plameni. ²⁸ Himben čovjek zameće svađu i klevetnik razdor među prijatelje.

¹⁹ Tko je jarostan, plaća globu, i kad ga štediš, samo uvećavaš njegov gnjev.

²⁹ Pripravljene su kazne podsmjevačima i udarci za leđa bezumnika.

²⁴ Ne druži se sa srditim i ne idi s čovjekom jedljivim ²⁵ da se ne bi privikao na staze njegove i namjestio zamku duši svojoj.

²⁴ Bolje je stanovati pod rubom krova nego u zajedničkoj kući sa ženom svadljivom.

³ Težak je kamen i pijesak je težak, ali je od obojega teži bezumnikov bijes.

⁹ Kad se mudrac parbi s bezumnikom, il' se srdio, il' se smijao, svejednako mira nema.

³⁵ Ugledavši je, razdrije svoje haljine i zakuka: "Jao, kćeri moja, u veliku me tugu bacaš! Zar mi baš ti moraš donijeti nesreću! Zavjetovah se Jahvi i ne mogu zavjeta poreći."

²⁴ Izraelci su onog dana bili vrlo izmoreni, jer je Šaul izrekao nad narodom ovu zakletvu: "Proklet bio čovjek koji okusi hrane prije večeri, prije nego što se osvetim svojim neprijateljima!" Tako sav narod ne okusi hrane toga dana. ²⁵ Ali je ondje bilo medenoga saća na površini zemlje. ²⁶ Kad je narod došao onamo, vidje gdje teče med, ali nitko ne prinese ruke k ustima, jer se narod bojao zakletve. ²⁷ Samo Jonatan, koji nije čuo kad je njegov otac zakleo narod, primače vrh štapa koji mu bijaše u ruci i zamoči ga u medeno saće, zatim prinese ruku k ustima; i odmah mu se zasvijetliše oči. ²⁸ Tada jedan iz naroda progovori i reče mu: "Tvoj je otac zakleo narod govoreći: 'Proklet bio onaj koji okusi hrane danas!'" ²⁹ A Jonatan odgovori: "Moj otac svaljuje nesreću na zemlju. Gledajte kako su mi se zasvijetlile oči jer sam okusio malo toga meda. ³⁰ Što bi tek bilo da je narod slobodno jeo od plijena koji je zadobio od neprijatelja? Ne bi li filistejski poraz bio još veći?" ³¹ Onoga dana potukoše Filistejce od Mikmasa sve do Ajalona, a narod je bio na kraju svojih snaga. ³² Tada se narod baci na plijen, nahvata sitne stoke, goveda i teladi i poče ih klati na goloj zemlji i jesti meso s krvlju. ³³ I javiše to Šaulu govoreći: "Gle, narod griješi Jahvi jedući meso s krvlju!" A on reče: "Iznevjeriste se! Dovaljajte mi ovamo velik kamen!" ³⁴ Zatim reče: "Zađite među narod i recite svima neka svaki dovede k meni svoga vola ili ovcu; ovdje ćete ih klati i jesti, a nećete griješiti Jahvi jedući meso s krvlju." Tako sav narod još iste noći dovede što je tko imao i to su ondje klali. ³⁵ A Šaul podiže žrtvenik Jahvi; bijaše to prvi žrtvenik koji je podigao Jahvi. ³⁶ Nato reče Šaul: "Pođimo još noćas u potjeru za Filistejcima i plijenimo ih dok ne svane jutro! Nećemo im ostaviti nijednoga čovjeka!" A narod mu odgovori: "Čini sve što misliš da je dobro!" Ali svećenik reče: "Pristupimo ovdje k Bogu!" ³⁷ I Šaul upita Boga: "Moram li poći u potjeru za Filistejcima? Hoćeš li ih predati u ruke Izraelu?" Ali mu ne odgovori u onaj dan. ³⁸ Zato Šaul reče: "Pristupite ovamo, svi narodni glavari! Ispitajte i vidite u čemu je bio današnji prestupak. ³⁹ Jer, živoga mi Jahve, koji daje pobjedu Izraelu, ako se nađe krivnja ma i na mome sinu Jonatanu, mora umrijeti!" Ali nitko se iz naroda ne usudi odgovoriti Šaulu. ⁴⁰ Šaul onda reče svemu Izraelu: "Vi stanite na jednu stranu, a ja i moj sin Jonatan stat ćemo na drugu stranu." A narod odgovori Šaulu: "Čini ono što misliš da je dobro!" ⁴¹ Tada se Šaul pomoli: "Jahve, Bože Izraelov, zašto nisi danas odgovorio svome sluzi? Ako je krivnja na meni ili na mome sinu Jonatanu, Jahve, Bože Izraelov, daj Urim; ako li je krivnja na tvom narodu Izraelu, daj Tumim." I ždrijeb pade na Šaula i Jonatana, a narod izađe slobodan. ⁴² Šaul nastavi: "Bacite ždrijeb između mene i moga sina Jonatana!" I ždrijeb pade na Jonatana. ⁴³ Tada Šaul reče Jonatanu: "Priznaj mi što si učinio!" Jonatan odgovori: "Ja sam samo okusio malo meda vrškom štapa koji mi bijaše u ruci. Evo me, spreman sam umrijeti!" ⁴⁴ Šaul odgovori: "Tako mi Bog učinio zlo i dodao mi drugo ako doista ne umreš, Jonatane!" ⁴⁵ Ali narod reče Šaulu: "Zar da umre Jonatan, koji je izvojevao ovu veliku pobjedu u Izraelu? Ne smije to biti! Živoga nam Jahve, nijedna vlas neće pasti s njegove glave na zemlju jer je on s Bogom izvršio ovo djelo danas!" Tako ga narod izbavi te Jonatan ne pogibe. ⁴⁶ Šaul odusta od potjere za Filistejcima, a Filistejci se vratiše u svoj kraj.

⁸ No Bog ih ranjava strijelom, odjednom ih rane prekriju.

⁹ Ne daj da se ispune želje zlotvora, ne daj da svoje on izvrši namjere!

² vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se riječima svojih usta;

⁸ Tko je mudra srca, prima zapovijedi, dok brbljava luda propada.

¹⁴ Mudri kriju znanje, a luđakova su usta blizu propasti.

¹³ Opakomu je zamka grijeh njegovih usana, a pravednik se izbavlja od tjeskobe.

³ Tko čuva usta svoja, čuva život svoj, a tko nesmotreno zbori, o glavu mu je.

¹¹ Ako zmija ujede prije čaranja, ništa onda opčaratelj ne koristi. ¹² Pune su miline riječi iz usta mudraca, a bezumnika upropašćuju njegove usne. ¹³ On počinje svoje besjede ludošću i svršava ih potpunim bezumljem. ¹⁴ Luđak previše govori: čovjek ne poznaje budućnost, i tko mu može kazati što će poslije njega biti?

²³ I zakle joj se: "Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva." ²⁴ Ona iziđe pa će svojoj materi: "Što da zaištem?" A ona će: "Glavu Ivana Krstitelja!" ²⁵ I odmah žurno uđe kralju te zaište: "Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!" ²⁶ Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti. ²⁷ Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, ²⁸ donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi.

¹⁴ Oni odu k velikim svećenicima i starješinama pa reknu: "Zakletvom se zaklesmo ništa ne okusiti dok ne ubijemo Pavla. ¹⁵ Stoga vi sada zajedno s Vijećem predočite tisućniku neka vam ga dovede kao da kanite točnije razaznati njegov slučaj. A mi smo spremni pogubiti ga prije negoli se i približi." ¹⁶ Ali sin Pavlove sestre doču za zavjeru, približi se i uđe u vojarnu dojaviti Pavlu. ¹⁷ Pavao pak pozove jednog satnika i reče mu: "Ovog mladića odvedi k tisućniku: ima mu nešto dojaviti." ¹⁸ On ga uze, odvede k tisućniku i reče mu: "Uznik me Pavao pozva i zaiska da ovog mladića privedem k tebi; ima ti nešto reći." ¹⁹ Tisućnik ga prihvati za ruku, povede nasamo pa ga upita: "Što mi imaš dojaviti?" ²⁰ "Židovi su se, reče on, dogovorili da te zamole da im sutra Pavla dovedeš u Vijeće kao da se kane točnije raspitati o njemu. ²¹ Ne vjeruj im! U zasjedi ga čeka više od četrdeset onih koji se zakleše da neće jesti ni piti dok ga ne smaknu. Već su spremni, samo čekaju tvoju privolu." ²² Tisućnik onda otpusti mladića i zapovjedi mu: "Nikomu ne kazuj da si mi to dojavio."

¹⁶ Ne raznosi klevete među svojim narodom; ne izvrgavaj pogibli krv svoga bližnjega. Ja sam Jahve!

² Kad je Edomac Doeg Šaulu javio: "David je ušao u kuću Abimelekovu.

³ Štiti me od mnoštva opakih, sakrij od bjesnila zlotvora ⁴ koji bruse jezike k'o mačeve, otrovne riječi izbacuju kao strijele,

¹⁸ Nesmotren govori kao da mačem probada, a jezik je mudrih iscjeljenje.

²⁸ Himben čovjek zameće svađu i klevetnik razdor među prijatelje.

²⁰ Kad nestane drva, oganj se gasi, i kad više nema klevetnika, prestaje svađa. ²¹ Ugljen je za žeravnicu i drvo za oganj, a svadljivac da raspaljuje svađu. ²² Klevetnikove su riječi kao slastice: spuštaju se u dno utrobe.

²⁹ Sa šakalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom.

⁴ Lijena ruka osiromašuje čovjeka, a marljiva ga obogaćuje.

²⁰ Ne druži se s vinopijama ni sa žderačima mesa, ²¹ jer pijanica i izjelica osiromaše i pospanac se oblači u krpe.

³⁰ Prolazio sam mimo polje nekog lijenčine i mimo vinograd nekog luđaka, ³¹ i gle, sve bijaše zaraslo u koprive, i sve pokrio čkalj, i kamena ograda porušena. ³² Vidjeh to i pohranih u srcu, promotrih i uzeh pouku: ³³ "Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak, ³⁴ i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i oskudica kao oružanik!"

²⁴ Tko pljačka oca svoga i majku svoju i veli: "Nije grijeh", drug je razbojniku.

²⁶ A gospodar mu reče: 'Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao!

¹³ Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno." ¹⁴ "Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati.

¹ Govoraše i svojim učenicima: "Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. ² Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: 'Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!'

¹¹ U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite!

¹² te ne omlitavite, nego budete nasljedovatelji onih koji po vjeri i strpljivosti baštine obećano.

¹ Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Jahve pa mu reče: "Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni, Mojim hodi putem i neporočan budi.

¹¹ Nisam vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome sluzi. TÓa samo sam sa svojim štapom nekoć prešao ovaj Jordan, a sad sam narastao u dva tabora.

²⁸ Nato ga onaj zapita: "Kako ti je ime?" Odgovori: "Jakov." ²⁹ Onaj reče. "Više se nećeš zvati Jakov nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si."

¹³ Nato Mojsije reče Bogu: "Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: 'Bog otaca vaših poslao me k vama', i oni me zapitaju: 'Kako mu je ime?' - što ću im odgovoriti?" ¹⁴ "Ja sam koji jesam", reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: "Ovako kaži Izraelcima: 'Ja jesam' posla me k vama." ¹⁵ Dalje je Bog Mojsiju rekao: "Kaži Izraelcima ovako: 'Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.' To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena."

³ Abrahamu, Izaku i Jakovu objavljivao sam se kao El Šadaj. Ali njima se nisam očitovao pod svojim imenom - Jahve.

⁵ Jahve se spusti u liku oblaka, a on stade preda nj i zazva Ime: "Jahve!" ⁶ Jahve prođe ispred njega te se javi: "Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, ⁷ iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja nego kažnjava opačinu otaca na djeci - čak na unučadi do trećega i četvrtog koljena."

⁶ David se našao u velikoj nevolji jer su ljudi počeli govoriti da će ga kamenovati, budući da su svi bili ogorčeni, svaki zbog svojih sinova i zbog svojih kćeri. Ali se David ohrabri u Jahvi, svome Bogu.

³ Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, spasenje moje, tvrđavo moja! Ti me izbavljaš od nasilja.

⁴⁵ Svaki moj šapat pokorno on sluša. Sinovi tuđinci meni laskaju, ⁴⁶ sinovi tuđinski gube srčanost izlaze dršćuć iz svojih utvrda. ⁴⁷ Živio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!

⁵¹ umnožio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke."

² Ljubim te, Jahve, kreposti moja!

¹ Davidov. Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Jahve je štit života moga: pred kime da strepim?

³ Dušmani moji nasrću na me povazdan, mnogo ih je koji se na me obaraju. Svevišnji, ⁴ kad me strah spopadne, u te ću se uzdati.

³ S kraja zemlje vapijem k tebi jer mi srce klonu. Dignut ćeš me na liticu i pokoj mi dati, ⁴ jer ti si moje sklonište, utvrda čvrsta protiv dušmana.

² reci Jahvi: "Zaklone moj! Utvrdo moja! Bože moj u koga se uzdam!"

¹⁴ Izbavit ću ga jer me ljubi, zakrilit ga jer poznaje ime moje.

² On je ljubav moja i tvrđava moja, zaštita moja, izbavitelj moj, štit moj za koji se sklanjam; on mi narode stavlja pod noge!

⁶ Nadaleko vlast će mu se sterat' i miru neće biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: učvrstit će ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka učinit će to privržena ljubav Jahve nad Vojskama.

⁴ Uzdajte se u Jahvu dovijeka, jer Jahve je Stijena vječna;

¹⁵ Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vječno stoluje i ime mu je Sveti: "U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih.

⁶ U njegove će dane Judeja biti spašena i Izrael će živjeti spokojno. I evo imena kojim će ga nazivati: 'Jahve, Pravda naša.'

¹⁹ Jahve, moj Gospod, moja je snaga, on mi daje noge poput košutinih i vodi me na visine. Zborovođi. Na žičanim glazbalima.

²³ Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel - što znači: S nama Bog!

⁸ Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog - Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar.

³¹ Al' stijena im nije poput naše Stijene; osuđeni su naši neprijatelji.

²⁴ Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!' ²⁵ Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke?

⁶ Što da se bojim u danima nesreće kad me opkoli zloba izdajica ⁷ koji se u blago svoje uzdaju i silnim se hvale bogatstvom? ⁸ TÓa nitko sebe ne može otkupit' ni za se dati Bogu otkupninu: ⁹ životu je cijena previsoka, i nikada je neće platiti

⁵ Zlo voliš više nego dobro, i laž više nego pravednost! ⁶ Mili su ti pogubni govori, lažljivi jeziče! ⁷ Bog će te zato satrti, zauvijek te ukloniti; iščupat će te iz tvog šatora, iskorijeniti iz zemlje živih.

¹⁰ Sinovi su ljudski samo dašak, laž su djeca čovječja: svi da stanu na tezulju, od daha bi lakši bili. ¹¹ U grabež se ne uzdajte nit' se otetim tašto hvalite; umnoži l' se blago, nek' vam srce za nj ne prione.

¹⁵ Blago je bogatomu tvrdi grad, a ubogima je propast njihovo siromaštvo.

⁴ Ne pomaže bogatstvo u dan Božje srdžbe, a pravednost izbavlja od smrti.

¹² Jer kao što je novac zaštita, tako je i mudrost; a prednost je mudrosti u tome što izbavlja onoga tko je ima.

¹⁹ Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!' ²⁰ Ali Bog mu reče: 'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?' ²¹ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu."

⁶ Sve riječi svoje zato ja poričem i kajem se u prahu i pepelu." ⁷ Kada Jahve izgovori Jobu ove riječi, reče on Elifazu Temancu: "Ti i tvoja dva prijatelja raspalili ste gnjev moj jer niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job. ⁸ Zato uzmite sada sedam junaca i sedam ovnova i pođite k mome sluzi Jobu, pa prinesite za sebe paljenicu, a sluga moj Job molit će se za vas. Imat ću obzira prema njemu i neću vam učiniti ništa nažao zato što niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job." ⁹ Tada odoše Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naamata i učiniše kako im je Jahve zapovjedio. I Jahve se obazre na Joba. ¹⁰ I Jahve vrati Joba u prijašnje stanje jer se založio za svoje prijatelje, pa mu još udvostruči ono što je posjedovao. ¹¹ Tad se vratiše Jobu sva njegova braća, i sve njegove sestre, i svi prijašnji znanci te su jeli s njim kruh u njegovoj kući, žaleći ga i tješeći zbog svih nevolja što ih Jahve bijaše na nj poslao. Svaki mu darova po jedan srebrnik i po jedan zlatan prsten. ¹² Jahve blagoslovi novo Jobovo stanje još više negoli prijašnje. Blago mu je brojilo četrnaest tisuća ovaca, šest tisuća deva, tisuću jarmova volova i tisuću magarica. ¹³ Imao je sedam sinova i tri kćeri. ¹⁴ Prvoj nadjenu ime Jemima, drugoj Kasija, a trećoj Keren-Hapuk. ¹⁵ U svem onom kraju ne bijaše žena tako lijepih kao Jobove kćeri. I otac im dade jednaku baštinu kao i njihovoj braći. ¹⁶ Poslije toga Job doživje dob od sto četrdeset godina i vidje djecu svoju i djecu svoje djece do četvrtog koljena. Potom umrije Job, star, nauživši se života. ¹⁷

³³ Strah je Gospodnji škola mudrosti, jer pred slavom ide poniznost.

¹⁸ Pred slomom ide oholost i pred padom uznositost.

²³ Oholost ponizuje čovjeka, a ponizan duhom postiže časti.

⁵ Rekoh: "Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!" ⁶ Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; ⁷ dotače se njome mojih usta i reče: "Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten." ⁸ Tad čuh glas Gospodnji: "Koga da pošaljem? I tko će nam poći?" Ja rekoh: "Evo me, mene pošalji!" ⁹ On odgovori: "Idi i reci tom narodu: 'Slušajte dobro, al' nećete razumjeti, gledajte dobro, al' nećete spoznati.' ¹⁰ Otežaj salom srce tom narodu, ogluši mu uši, zaslijepi oči, da očima ne vidi, da ušima ne čuje i srcem da ne razumije kako bi se obratio i ozdravio." ¹¹ Ja rekoh: "Dokle, o Gospode?" On mi odgovori: "Dok gradovi ne opuste i ne ostanu bez žitelja, dok kuće ne budu bez ikoga živa, i zemlja ne postane pustoš, ¹² dok Jahve daleko ne protjera ljude. Haranje veliko pogodit će zemlju, ¹³ i ostane li u njoj još desetina, i ona će biti zatrta poput duba kad ga do panja posijeku. Panj će njihov biti sveto sjeme."

⁴⁹ Evo opačina sestre tvoje Sodome: gizdavo, u izobilju kruha i bezbrižno življaše ona i kćeri njezine, a sirotinju i bijednike ne pomagahu. ⁵⁰ Uzoholiše se i gadosti pred očima mojim činjahu, i zato ih zatrijeh, kao što vidje!

² "Sine čovječji, kaži knezu tirskome: 'Ovako govori Jahve Gospod: Tvoje se srce uzoholi, ti reče: 'Ja sam bog! Na božjem prijestolju sjedim u srcu morskom.' Iako čovjek, a ne Bog, ti srce svoje izjednači s Božjim.

⁹ Hoćeš li tada pred krvnikom reći: 'Ja sam bog'? Čovjek si, a ne bog, u ruci svojih ubojica.

²³ ti si se podigao protiv Gospoda Nebeskoga, dao si da ti donesu suđe iz njegova Doma i pili ste vino iz njega ti, tvoji velikaši, tvoje žene i tvoje suložnice, hvaleći bogove od zlata i srebra, od mjedi i željeza, od drva i kamena, koji ne vide, ne čuju niti razumiju, a nisi dao slavu Bogu koji u svojoj ruci drži dah tvoj i sve tvoje putove. ²⁴ I zato on posla ovu ruku koja napisa ovo pismo."

²⁰ Ja sam još govorio, moleći se i priznavajući grijehe svoje i grijehe svog naroda Izraela i usrdno zaklinjući Jahvu, svoga Boga, za Svetu goru Boga svoga.

²³ Od početka tvoje molitve izišla je riječ, i ja dođoh da ti je navijestim. Ti si miljenik. Pazi dobro na riječ, razumij viđenje."

¹¹ jer - svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen."

²¹ U određeni dan sjede Herod odjeven u kraljevsko ruho na prijestol i stade im govoriti. ²² Narod izvikivaše: "Božji glas, a ne ljudski!" ²³ Umah ga, zbog toga što ne dade slavu Bogu, udari anđeo Gospodnji te on rascrvotočen izdahnu.

⁵ Tako i vi, mladići, podložite se starješinama; svi se jedni prema drugima pripašite poniznošću jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost.

¹⁴ 'Pojavile se ništarije iz tvoje sredine i zavedoše žitelje svoga grada kazujući: Hajde da služimo drugim bogovima! - kojih vi inače ne poznajete -

⁴ Tada kralj reče Sibi: "Sve što posjeduje Meribaal neka je tvoje." A Siba odgovori: "Bacam se ničice pred tobom. O, da bih i dalje bio dostojan milosti u tvojim očima, kralju gospodaru!"

²⁴ Tada kralj reče Šimeju: "Nećeš poginuti!" I kralj mu se zakle. ²⁵ I Šaulov sin Meribaal sišao je u susret kralju. On nije njegovao ni svojih nogu ni svojih ruku, nije uređivao svoje brade, nije prao svojih haljina od onoga dana kad je otišao kralj pa sve do dana kad se opet vratio u miru. ²⁶ Kad je iz Jeruzalema došao u susret kralju, upita ga kralj: "Zašto nisi pošao sa mnom, Meribaale?" ²⁷ A on odgovori: "Kralju gospodaru! Moj me sluga prevario. Tvoj mu je sluga rekao: 'Osamari mi magaricu da je uzjašem i pođem s kraljem!' Jer tvoj je sluga hrom. ²⁸ On je oklevetao tvoga slugu pred mojim gospodarom i kraljem. Ali moj je gospodar i kralj kao Božji anđeo: zato čini što je dobro u tvojim očima. ²⁹ Jer sav moj očinski dom nije bio drugo zaslužio nego smrt od moga gospodara kralja, a ti si ipak primio svoga slugu među one koji jedu za tvojim stolom. Pa kako još imam pravo tužiti se kralju?" ³⁰ A kralj mu odgovori: "Čemu da još duljiš svoj govor? Određujem: ti i Siba podijelite njive!"

¹⁰ Nakon toga kralj skinu pečatni prsten s ruke i preda ga Hamanu, sinu Hamdatinu, Agađaninu, neprijatelju Židova, ¹¹ i kaza mu: "Neka ti bude novac i narod, pa učini s njim što bude dobro u tvojim očima." ¹² Trinaestoga dana prvoga mjeseca bijahu sazvani kraljevi pisari, pa o onome što je naložio Haman sastaviše pisma i upraviše ih kraljevskim namjesnicima, upraviteljima što stajahu na čelu pojedinih pokrajina, knezovima svakoga pojedinog naroda, svakoj pokrajini njezinim pismom i svakom narodu njegovim jezikom. Pisma su napisana u kraljevo ime i na njima je udaren kraljev pečat. ¹³ Po skorotečama razaslane su svim kraljevim pokrajinama poslanice da se svi Židovi, od dječaka do staraca, djeca i žene unište, pobiju, zatru, a njihova dobra da se zaplijene u jednom jedinom danu, i to trinaestog dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara. [13a] Ovo je prijepis poslanice: "Veliki kralj Ahasver upraviteljima sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije i njima podložnim mjesnim glavarima ovako piše: [13b]Budući da imam vlast nad mnogim narodima i gospodstvo nad svim svijetom, odlučih, ne zanesen ohološću moći nego u želji da uvijek blago i čovječno vladam, dati podanicima spokojan život i pružiti kraljevstvu blagostanje i slobodu kretanja po njemu te učvrstiti mir za kojim svi ljudi žude. [13c] Pošto sam zapitao savjetnike kako bi se moglo to ostvariti, Haman, koji se među nama izdvaja razboritošću i koji se ističe prokušanom odanošću i ustrajnom vjernošću i zauzima drugo mjesto u kraljevstvu, [13d] prokazao je da se među ostale narode svijeta zavukao jedan neprijateljski narod, svojim zakonima protivan svim pucima, narod koji vječno prezire kraljeve odluke tako te se ne može učvrstiti zajedničko carstvo kojim inače besprijekorno upravljamo. [13e] Ustanovili smo dakle da je samo taj narod neprekidno u sukobu sa svim ljudima, da se ističe načinom života što odstupa od zakona, da zbog neslaganja s našim naumima počinja najgora nedjela tako te se kraljevstvo ne može učvrstiti. [13f] Stoga naređujemo da se, zajedno sa ženama i djecom, neprijateljskim mačevima bez ikakva sažaljenja i milosrđa potpuno iskorijene oni koji vam budu naznačeni u pismima Hamana, upravitelja javnih poslova i našega drugog oca, i to četrnaestoga dana dvanaestoga mjeseca, Adara, tekuće godine. [13g] Tako će se, pošto nekadašnji i današnji neprijatelji u jednom danu budu silovito strovaljeni u Podzemlje, ubuduće za sva vremena naši poslovi moći odvijati postojano i nesmetano." ¹⁴ Sadržaj ove naredbe, koja je imala postati zakonom u svakoj pokrajini, bio je objavljen svim narodima da bi bili spremni za taj dan. ¹⁵ Skoroteče žurno potekoše s kraljevskom naredbom. Zakon bi objavljen i u tvrđavi Suze, pa dok su kralj i Haman sjedili i častili se, grad je Suza bio uznemiren.

⁵ i reče: "Ako je kralju po volji, ako sam našla milost pred licem njegovim, ako je kralju pravo te ako sam mila u njegovim očima, neka pismeno opozove sve što napisa Haman, sin Hamdatin, Agađanin, u opakoj nakani da se pobiju Židovi koji se nalaze u svim pokrajinama kraljevstva. ⁶ TÓa kako bih ja mogla gledati nesreću koja bi pogodila moj narod? Kako bih mogla gledati zator roda svoga?" ⁷ Kralj Ahasver odgovori kraljici Esteri i Mordokaju Židovu: "Eto, poklonio sam Esteri kuću Hamanovu, a njega sam dao objesiti jer je bio digao svoju ruku na Židove, ⁸ a vi u ime kraljevo napišite o Židovima što vam se sviđa i zapečatite kraljevim prstenom. Jer neopoziv je proglas koji je u kraljevo ime napisan te kraljevim pečatom zapečaćen." ⁹ Tada, dvadeset i trećeg dana trećega mjeseca, to jest mjeseca Sivana, budu sazvani pisari kraljevi i prema svemu što bijaše naredio Mordokaj napisa se Židovima, namjesnicima, upravljačima i knezovima pokrajina od Indije do Etiopije, a bijaše sto dvadeset i sedam pokrajina, svakoj pokrajini njezinim pismom, svakom narodu njegovim jezikom, pa i Židovima njihovim pismom i njihovim jezikom. ¹⁰ On napisa pisma u ime kralja Ahasvera i zapečati ih kraljevim prstenom pa ih razasla po skorotečama koji su jahali na konjima, pastusima iz kraljevske ergele. ¹¹ Kralj je dopustio Židovima po svim gradovima da se mogu sastajati, braniti svoj život te uništiti, ubiti i zatrti svaku vojsku narodnu ili pokrajinsku koja bi ih napala, ne štedeći ni djecu ni žene, a slobodno im je oplijeniti njihova dobra; ¹² sve istoga dana u svim pokrajinama kraljevstva Ahasverova: trinaestog dana dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca Adara. namjesnicima u sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije, upravljačima pokrajina i svima svojim vjernim podanicima, pozdrav! [12c] Mnogi, koliko su više obasuti častima, poradi velike dobrodušnosti svojih dobročinitelja, toliko se više znaju uzobijestiti zbog toga. Pa ne samo da nastoje nanijeti zlo našim podanicima nego, nesposobni da obuzdaju bahatost, namještaju zamku i samim svojim dobročiniteljima. [12d] Oni ne samo da iskorjenjuju osjećaj harnosti nego, zaneseni nadutošću onih koji ne znaju za dobro, umišljaju da će umaknuti Bogu koji sve vidi i pravdi koja mrzi zlo. [12e] Često i mnogi od onih koji su na vlasti, kad upravu državnih poslova povjere prijateljima, pod njihovim utjecajem postanu sukrivci nevine krvi i zapletu se u nepopravljive nevolje: [12f] smicalice,licemjerje i pokvarenosti izigraju čestitu dobronamjernost upravljača. [12g] To se može vidjeti ne toliko iz starijih povijesti koje su do nas doprle: istražite samo kolike je zločine pred našim očima počinila opakost nedostojnih vladara. [12h] Zato ćemo se ubuduće truditi da svim ljudima damo mirno i spokojno kraljevstvo. [12i] Uvest ćemo promjene, a što nam se na uvid podastre prosuđivat ćemo s najdobrohotnijom susretljivošću. [12k]Tako smo Hamana, sina Hamdatina, Makedonca, koji je doista stran krvi Perzijanaca i jako daleko od naše naklonosti, primili kao gosta, [12l] a on se toliko okoristio dobrohotnošću koju gajimo prema svakom narodu da je bio nazvan našim ocem i bio poštovan od svih jer je zauzimao drugo mjesto, najbliže kraljevskom prijestolju. [12m] Ali ne znajući obuzdati svoju oholost, smisli kako bi nas lišio kraljevstva i života, [12n] tražeći da mnogovrsnim spletkama uništi Mordokaja, našeg spasitelja i trajnog dobročinitelja, i našu neporočnu družicu kraljevstva, Esteru, sa svim njihovim narodom. [12o] Mislio je da će nas tako osamljene zaskočiti i prenijeti vlast Perzijanaca u ruke Makedonaca. [12p] Ali smo mi utvrdili da Židovi koje je taj zlikovac naumio zatrti ne samo da nisu zlotvori nego su, upravljani najpravednijim zakonima, [12q] sinovi Najvišega, Najvećega, živoga Boga koji čuva nama, kao i našim djedovima, carstvo u najboljem redu. [12r] Učinit ćete, dakle, dobro ne budete li se poslužili pismima koja je uputio Haman, Hamdatov sin, jer je on, tvorac toga zločina, već obješen sa svom obitelji pred vratima Suze: Bog, koji vlada nad svime, smjesta mu je dosudio zasluženu kaznu. [12s] Izloživši na svakom mjestu prijepis ove naredbe, pustite da se Židovi služe slobodno svojim zakonima. Pomognite im da uzmognu s uspjehom odbiti od sebe one koji bi ih napali u času nevolje trinaestoga dana dvanaestoga mjeseca, mjeseca Adara, jer je baš to dan [12t] u koji je Bog, gospodar svega, izabranom narodu donio radost mjesto uništenja. [12u] Zato i vi među svojim spomen-blagdanima svetkujte u svoj svečanosti ovaj osobiti dan da bi sada i ubuduće bio vama i Perzijancima dobre volje na spas, a našim neprijateljima spomen na propast. [12v] Svaki grad ili uopće pokrajina koja se ovoga ne bude pridržavala bit će nesmiljeno kopljem i ognjem uništena: postat će ne samo ljudima nepristupačna nego i zvijerima i pticama zauvijek mrska." ¹³ Prijepis pisma, koje je imalo postati zakonom u svakoj pokrajini, bijaše objavljen među svim narodima, kako bi Židovi toga dana bili spremni osvetiti se svojim neprijateljima. ¹⁴ Skoroteče, konjanici na kraljevskim pastusima, krenuše odmah i pojuriše, po kraljevoj zapovijedi. Naredba je bila objavljena i u tvrđavi Suzi. ¹⁵ Mordokaj izađe od kralja odjeven u grimiznu i lanenu kraljevsku haljinu, s velikom zlatnom krunom i s ogrtačem od fine tkanine i crvena skrleta. Grad je Suza klicao i veselio se. ¹⁶ Bio je to za Židove dan svjetla, veselja, kliktanja i slavlja. ¹⁷ U svakoj pokrajini, u svakom gradu i mjestu do kojega je dopro kraljev ukaz i zakon, zavlada među Židovima veselje, radost, gozba i blagdan, i mnogi među pucima zemlje postadoše Židovi jer ih je spopao strah od Židova.

¹⁶ otac ubogima, zastupnik strancima.

²⁵ Zamka je čovjeku nesmotreno reći: "Ovo je sveto", a poslije promišljati što je zavjetovao.

⁹ O kralju, potvrdi tu zabranu i potpiši naredbu da bude neopoziva prema nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu!"

¹⁴ Tada rekoše kralju: "Daniel, onaj od izgnanika judejskih, ne mari za tebe, o kralju, ni za tvoju zabranu koju si potpisao: tri puta na dan obavlja svoju molitvu."

⁵¹ "Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna što čini?"

²⁰ Tad ustade Job, razdrije haljinu na sebi, obrija glavu pa ničice pade na zemlju, pokloni se ²¹ i reče: "Go iziđoh iz krila majčina, go ću se onamo i vratiti. Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!"

⁷ I Satan ode ispred lica Jahvina. On udari Joba zlim prištem od tabana do tjemena. ⁸ Job uze crijep da se struže njime i sjede u pepeo. ⁹ Tada mu njegova žena reče: "Zar si još postojan u neporočnosti? Prokuni Boga i umri!" ¹⁰ Job joj odgovori: "Brbljaš kao luđakinja! Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?" U svemu tome Job nije sagriješio svojim usnama.

⁴ Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me.

¹⁴ snovima me prestravljuješ tada, prepadaš me viđenjima mučnim. ¹⁵ Kamo sreće da mi se zadavit'! Smrt mi je od patnja mojih draža.

¹⁵ Ako sam grešan, onda teško meni, ako li sam prav, glavu ne smijem dići - shrvan sramotom, nesrećom napojen! ¹⁶ Ispravim li se, k'o lav me nagoniš, snagu svoju okušavaš na meni, ¹⁷ optužbe nove na mene podižeš, jarošću većom na mene usplamtiš i sa svježim se četama obaraš.

⁹ Tada, Jahve, zavapih k tebi i zazvah milosrđe Boga svojega: ¹⁰ "Kakva je korist od krvi moje, kakva korist da u grob siđem? Zar će te prašina slaviti, zar će naviještati vjernost tvoju?"

³ Prešutjet' sam htio, al' kosti mi klonuše od neprestana jecanja. ⁴ Danju i noću ruka me tvoja tištala, snaga mi se trošila k'o za ljetnih žega.

² Jahve, u srdžbi svojoj nemoj ne karati, i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu. ³ Strijele se tvoje u me zabodoše, ruka me tvoja teško pritisnu: ⁴ na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, od grijeha mojih mira mi nema kostima.

¹⁰ Reći ću Bogu: "Hridino moja, zašto me zaboravljaš? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?" ¹¹ Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?" [ (Psalms 42:12) Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog! ]

³ obazri se na me i usliši me! Mučim se u svojoj tjeskobi,

⁵ Srce mi je ustreptalo i strah me samrtni spopade.

² Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me čuje. ³ U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit' duša moja.

¹⁴ Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem. ¹⁵ Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene? ¹⁶ Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote.

²² Jer bijedan sam i ubog, i srce je moje ranjeno u meni.

³ On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove.

¹³ Veselo srce razvedrava lice, a bol u srcu tjeskoba je duhu.

²² Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši kosti.

³³ I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba ³⁴ pa im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!"

³ I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, ⁴ postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. ⁵ Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!

³⁵ Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? ³⁶ Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje. ³⁷ U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi.

¹² A ovo je naša slava: svjedočansto naše savjesti da smo u svijetu živjeli - osobito prema vama - u svetosti i iskrenosti Božjoj, ne u mudrosti tjelesnoj, nego u Božjoj milosti.

⁷ pa ga vi radije pomilujte i utješite da ga pretjerana žalost ne shrva.

⁹ "Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje." Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. ¹⁰ Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.

² Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje

⁶ Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja:

⁹ Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!"

⁹⁷ O, kako ljubim Zakon tvoj, po cio dan o njemu razmišljam. ⁹⁸ Tvoja me zapovijed mudrijim učini od dušmana mojih jer ona je sa mnom vječito. ⁹⁹ Umniji sam od svih svojih učitelja jer razmišljam o svjedočanstvima tvojim. ¹⁰⁰ Razumniji sam i od staraca jer tvoje čuvam naredbe. ¹⁰¹ Zla puta klone mi se noge da riječ tvoju sačuvam. ¹⁰² Od tvojih sudova ne odstupam, jer ti si me poučio. ¹⁰³ Kako su slatke nepcu mom riječi tvoje, od meda su slađe ustima mojim. ¹⁰⁴ Po tvojim naredbama postajem razuman, stoga mrzim sve putove lažne. $NUN

⁵ kad mudar čuje, da umnoži znanje, a razuman steče mudrije misli;

⁵ Steci mudrost, steci razbor, ne smeći ih s uma i ne odstupi od riječi mojih usta.

⁷ Početak je mudrosti: steci sebi mudrost i svim svojim imanjem steci razboritost.

⁹ Pouči mudroga, i bit će još mudriji; uputi pravednoga, i uvećat će se njegovo znanje.

¹⁴ Razumno srce traži znanje, a bezumnička se usta bave ludošću.

²³ Pribavi istinu i ne prodaji je, steci mudrost, pouku i razbor.

⁸ Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom." Rekavši to, povika: "Tko ima uši da čuje, neka čuje!" ⁹ Upitaše ga učenici kakva bi to bila prispodoba. ¹⁰ A on im reče: "Vama je dano znati otajstva kraljevstva Božjega, a ostalima u prispodobama - da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju."

³⁹ Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu.

¹⁵ i da od malena poznaješ Sveta pisma koja su vrsna učiniti te mudrim tebi na spasenje po vjeri, vjeri u Kristu Isusu. ¹⁶ Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, ¹⁷ da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.

⁵ Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se.

²⁰ Tako je naredio i drugome, pa trećemu i svima drugima koji su išli za stadima: "Ovo i ovako reci Ezavu kad ga sretneš.

¹⁰ A Jakov reče: "Nemoj tako! Ako sam našao naklonost u tvojim očima, primi dar iz moje ruke; jer meni je, što si me ljubezno primio, kao da gledam lice Božje.

¹¹ Njihov otac Izrael reče im: "Kad je tako, neka bude, ali učinite ovo: metnite u torbe najbiranijih proizvoda ove zemlje i ponesite na dar onom čovjeku: nešto balzama, nešto meda i mirodija, mirisne smole, pa lješnjaka i badema.

²⁷ A ovaj dar, što ga evo tvoja službenica nosi svome gospodaru, neka se dade momcima koji idu za mojim gospodarom na njegovim putovima.

⁸ Dar je čarobni kamen u očima onoga koji ga daje: kamo se god okrene, uspijeva.

⁶ Mnogi laskaju licu odličnikovu i svatko je prijatelj čovjeku darežljivu.

¹⁴ Potajan dar utišava srdžbu, a poklon ispod ruke i žestoku jarost.

¹ Kad je David prešao malo preko vrha, dođe mu u susret Siba, sluga Meribaalov, sa dva osamarena magarca koja su nosila dvije stotine kruhova, sto grozdova suhog grožđa, sto voćnjača i mijeh vina. ² Kralj upita Sibu: "Što ćeš s tim?" A Siba odgovori: "Magarci će poslužiti kraljevoj obitelji za jahanje, kruh i voće momcima za jelo, a vino za piće onima koji se umore u pustinji." ³ Kralj dalje upita: "A gdje je sin tvoga gospodara?" A Siba odgovori kralju: "Eno, ostao je u Jeruzalemu jer je mislio: 'Danas će mi dom Izraelov vratiti kraljevstvo moga oca.'"

²⁴ Tada kralj reče Šimeju: "Nećeš poginuti!" I kralj mu se zakle. ²⁵ I Šaulov sin Meribaal sišao je u susret kralju. On nije njegovao ni svojih nogu ni svojih ruku, nije uređivao svoje brade, nije prao svojih haljina od onoga dana kad je otišao kralj pa sve do dana kad se opet vratio u miru. ²⁶ Kad je iz Jeruzalema došao u susret kralju, upita ga kralj: "Zašto nisi pošao sa mnom, Meribaale?" ²⁷ A on odgovori: "Kralju gospodaru! Moj me sluga prevario. Tvoj mu je sluga rekao: 'Osamari mi magaricu da je uzjašem i pođem s kraljem!' Jer tvoj je sluga hrom.

¹³ Tko odgovara prije nego što sasluša, na ludost mu je i sramotu.

⁵ Utvrdismo da je ovaj čovjek kuga, da pokreće bune među svim Židovima po svijetu, da je kolovođa nazaretske sljedbe, ⁶ da je čak i Hram pokušao oskvrnuti pa ga uhitismo.

¹² A nisu me našli ni u Hramu da s kim raspravljam ili bunu podižem, ni u sinagogama, ni po gradu. ¹³ I ne mogu ti dokazati ono za što me sada optužuju."

² Ždrijebom su razdijelili baštinu, kao što je Jahve odredio preko Mojsija, među devet plemena i polovinu desetoga plemena.

²¹ Zatim privede pleme Benjaminovo po rodovima i ždrijeb pade na Matrijev rod; a kad privede Matrijev rod, čovjeka po čovjeka, ždrijeb pade na Šaula, sina Kiševa; ali kad ga potražiše, na nađoše ga. ²² Tada još jednom upitaše Jahvu: "Je li taj čovjek došao ovamo?" A Jahve odgovori: "Eno ga, sakrio se za tovarom." ²³ Otrčaše i dovedoše ga odande; a kad je stao usred naroda, bijaše glavom i ramenima viši od sviju. ²⁴ Tada Samuel reče svemu narodu: "Vidite li koga je izabrao Jahve? Nema mu ravna u svemu narodu." I sav narod uze klicati i vikati: "Živio kralj!" ²⁵ Nato Samuel objavi narodu kraljevsko pravo i zapisa ga u knjigu koju položi pred Jahvu. Najposlije Samuel otpusti sav narod da ide svaki svojoj kući. ²⁶ Šaul se također vrati kući u Gibeu, a s njim pođoše junaci kojima je Bog taknuo srce. ²⁷ Ali neke ništarije rekoše: "Kako će nas taj spasiti?" I prezreše ga i ne donesoše mu nikakva dara.

⁴² Šaul nastavi: "Bacite ždrijeb između mene i moga sina Jonatana!" I ždrijeb pade na Jonatana.

⁶³ S onu stranu Jordana, prema Jerihonu, na istočnoj strani Jordana, dali su im od Rubenova plemena Beser u pustinji s pašnjacima, Jahsu s pašnjacima,

³¹ I oni su bacali ždrebove kao njihovi rođaci, Aronovi sinovi, pred kraljem Davidom, Sadokom, Ahimelekom i porodičnim poglavarima među svećenicima i levitima, i to jednako glavar obitelji kao i njegov najmlađi brat.

¹ Tada se nastaniše knezovi narodni u Jeruzalemu. Ostali je narod bacao ždrijeb da od svakih deset ljudi izađe jedan koji će stanovati u svetom gradu Jeruzalemu, dok će ostalih devet ostati u drugim gradovima.

³³ U krilo plašta baca se kocka, ali je od Jahve svaka odluka.

⁵ a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti i lice mu se namrgodi. ⁶ I Jahve reče Kajinu: "Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? ⁷ Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti." ⁸ Kajin pak reče svome bratu Abelu: "Hajdemo van!" I našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubi.

⁴¹ Ezav zamrzi Jakova zbog blagoslova kojim ga je otac njegov blagoslovio pa reče u sebi: "Čim dođu dani žalosti za mojim ocem, ubit ću ja svoga brata Jakova." ⁴² Kada su Rebeki javili te riječi što ih je izrekao njezin stariji sin Ezav, zovne ona svoga mlađeg sina Jakova te mu reče: "Pazi! Brat ti se Ezav nosi mišlju kako će te ubiti. ⁴³ Ali ti, sine moj, poslušaj mene: odmah bježi mome bratu Labanu u Haran. ⁴⁴ Ostani kod njega neko vrijeme, dok bijes brata tvoga na te jenja, ⁴⁵ dok se srdžba brata tvoga odvrati od tebe te on zaboravi što si mu učinio. Ja ću onda po te poslati i odande te dovesti. Zašto da vas obojicu izgubim u jedan dan!"

⁶ Stekao sam goveda, magaradi, ovaca, sluga i sluškinja. Javljam to svome gospodaru, ne bih li našao naklonost u njegovim očima.'" ⁷ Glasnici se vrate Jakovu te mu reknu: "Bili smo kod tvoga brata Ezava; on sam dolazi ti u susret sa četiri stotine momaka." ⁸ Jakov se silno uplaši. U zabrinutosti rastavi na dva tabora ljude, stada, krda i deve što ih je sa sobom imao. ⁹ Računao je: ako Ezav naiđe na jedan tabor i napadne ga, drugi bi se tabor mogao spasiti. ¹⁰ Onda se Jakov pomoli: "O Bože oca moga Abrahama! Bože oca moga Izaka! O Jahve, koji si mi naredio: 'Vrati se u svoj rodni kraj, i ja ću ti biti dobrostiv!' ¹¹ Nisam vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome sluzi. TÓa samo sam sa svojim štapom nekoć prešao ovaj Jordan, a sad sam narastao u dva tabora.

³ Izrael je volio Josipa više nego ijednog svoga sina jer je bio dijete njegove staračke dobi; i on mu napravi kićenu haljinu. ⁴ Kako njegova braća opaze da ga njihov otac voli više od svih drugih svojih sinova, zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu riječ progovoriti. ⁵ Jednom Josip usni san i kaza ga svojoj braći, a oni ga zbog toga još više zamrze.

¹¹ I dok su braća od zavisti bila ljuta na nj, njegov je otac razmišljao o svemu.

¹⁸ Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se približio, počnu se dogovarati da ga ubiju. ¹⁹ I jedan drugom reče: "Eno stiže onaj sanjar! ²⁰ Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakvu čatrnju! Možemo kazati da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet ćemo što će biti od njegovih snova!" ²¹ Ali kad je to čuo Ruben, pokuša da ga izbavi iz njihovih šaka. I reče: "Nemojmo oduzimati njegova života! ²² Ne prolijevajte krvi" - dalje je govorio Ruben. "Bacite ga u čatrnju u pustari; ali ne dižite na nj ruke!" Htio ga je tako izbaviti iz njihovih šaka i odvesti ocu. ²³ Ali kad je Josip stigao braći, oni s Josipa svuku njegovu haljinu, haljinu kićenu što je bila na njemu; ²⁴ pograbe ga i bace u čatrnju. Čatrnja je bila prazna; nije bilo u njoj vode. ²⁵ Potom sjednu da ručaju. Kako podignu svoje oči, opaze povorku Jišmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat. ²⁶ Tada reče Juda svojoj braći: "Što ćemo postići ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo? ²⁷ Hajde da ga prodamo Jišmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. TÓa on je naš brat, naše meso." Braća ga poslušaju.

²² A Abšalom ne reče Amnonu ni riječi, ni zle ni dobre, jer je Abšalom zamrzio Amnona što mu osramoti sestru Tamaru.

²⁸ i zapovjedi svojim slugama ovako: "Pazite! Kad se Amnonu razveseli srce od vina i ja vam viknem: 'Ubijte Amnona!' tada ga pogubite! Ne bojte se, jer vam tako zapovijedam! Ohrabrite se i pokažite se junaci!"

²³ Tada se kralj Salomon zakle Jahvom: "Neka mi Bog učini ovo zlo i neka mi doda drugo ako Adonija nije to izrekao danas po cijenu svoga života! ²⁴ Živoga mi Jahve, koji me potvrdio i posadio na prijestolje oca moga Davida i koji mi je dao dom kako je obećao: još danas će Adonija umrijeti." ²⁵ I kralj Salomon posla Benaju, sina Jojadina, koji ga udari te Adonija umrije.

¹⁶ Kad Izraelci vidješe gdje se kralj oglušio, odgovori mu narod: "Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo baštine s Jišajevim sinom. U šatore, Izraele! A sad se, Davide, brini za svoj dom!" I sav Izrael ode pod svoje šatore.

¹⁷ Abija je s narodom učinio velik pokolj među njima te je od Izraela palo pobijenih pet stotina tisuća izabranih ljudi.

¹⁹ lažan svjedok koji širi laži, i čovjek koji zameće svađe među braćom.

³² Tko se teško srdi, bolji je od junaka, i tko nad sobom vlada, bolji je od osvojitelja grada.

³⁹ Spopade ih takva ogorčenost da se raziđoše: Barnaba povede Marka i otplovi na Cipar,

¹³ Opakomu je zamka grijeh njegovih usana, a pravednik se izbavlja od tjeskobe. ¹⁴ Od ploda svojih usta nasitit će se svatko obilno, a ono što je rukama učinio vratit će mu se.

² Od ploda usta svojih uživa čovjek sreću, a srce je nevjernika puno nasilja.

¹⁸ jer milina je ako ih čuvaš u nutrini svojoj, i kad ti budu sve spremne na usnama tvojim.

²¹ da te poučim riječima istine, da uzmogneš pouzdanim riječima odgovoriti onomu tko te zapita.

¹¹ Riječi kazane u pravo vrijeme zlatne su jabuke u srebrnim posudama. ¹² Mudrac koji kori uhu je poslušnu zlatan prsten i ogrlica od tanka zlata.

¹⁹ Obilje riječi ne biva bez grijeha, a tko zauzdava svoj jezik, razuman je. ²⁰ Pravednikov je jezik odabrano srebro, a razum opakoga malo vrijedi. ²¹ Pravednikove su usne hrana mnogima, a luđaci umiru s ludosti svoje.

³¹ Pravednikova usta rađaju mudrošću, a opak jezik čupa se s korijenom.

³⁰ Plod je pravednikov drvo života, i mudrac je tko predobiva žive duše.

² Od ploda usta svojih uživa čovjek sreću, a srce je nevjernika puno nasilja. ³ Tko čuva usta svoja, čuva život svoj, a tko nesmotreno zbori, o glavu mu je.

⁴ Duboke su vode riječi iz usta nečijih, izvor mudrosti bujica što se razlijeva. ⁵ Ne valja se obazirati na opaku osobu, da se pravedniku nanese nepravda na sudu. ⁶ Bezumnikove se usne upuštaju u svađu i njegova usta izazivlju udarce. ⁷ Bezumnomu su propast vlastita usta i usne su mu zamka životu.

¹⁹ stavit ću hvalu na usne njihove. Mir, mir onom tko je daleko i tko je blizu," govori Jahve, "ja ću te izliječiti."

³⁵ Dobar čovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao čovjek iz riznice zle vadi zlo. ³⁶ A kažem vam: za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan sudnji. ³⁷ Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi."

¹⁴ Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika? ¹⁵ A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra.

¹⁶ ovima miris iz smrti za smrt, onima miris iz života za život. A tko je za to podoban?

¹⁵ Ništa osobito dakle ako se i službenici njegovi prerušuju u službenike pravednosti. Svršetak će im biti po djelima njihovim.

²⁹ Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziđuje i milost iskaže slušateljima.

¹⁰ Jer mnogi su nepokorni, praznorječni i zavodnici, ponajpače oni iz obrezanja. ¹¹ Njima treba začepiti usta jer cijele domove prevraćaju naučavajući što ne bi smjeli, i to poradi prljava dobitka.

⁶ I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života. ⁷ Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio, ⁸ a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne može ukrotiti. ⁹ Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene:

¹⁸ Naklapajući naduvene ispraznosti, požudama putenim, razvratnostima mame one što netom odbjegoše od onih koji žive u zabludi.

¹⁸ I reče Jahve, Bog: "Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on."

⁶⁷ Tada Izak uvede Rebeku u svoj šator i uze je sebi za ženu. U ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.

²⁰ Tako je Jakov služio za Rahelu sedam godina, ali mu se učinile, zbog ljubavi prema njoj, kao nekoliko dana. ²¹ Poslije toga Jakov reče Labanu: "Daj mi moju ženu, jer se moje vrijeme navršilo pa bih htio k njoj."

²⁸ Onda mu Laban dade i svoju kćer Rahelu za ženu.

⁴ Tako ćeš steći ugled i uspjeti pred Božjim i ljudskim očima.

¹⁵ Pij vodu iz svoje nakapnice i onu što teče iz tvoga studenca. ¹⁶ Moraju li se tvoji izvori razlijevati i tvoji potoci teći ulicama? ¹⁷ Nego neka oni budu samo tvoji, a ne i tuđinaca koji su uza te. ¹⁸ Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa ženom svoje mladosti: ¹⁹ neka ti je kao mila košuta i ljupka gazela, neka te grudi njene opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka! ²⁰ TÓa zašto bi se, sine moj, zanosio preljubnicom i grlio tuđinki njedra? ²¹ Jer pred Jahvinim su očima čovjekovi putovi i on motri sve njegove staze. ²² Opakoga će uhvatiti njegova zloća i sapet će ga užad njegovih grijeha. ²³ Umrijet će jer nema pouke, propast će zbog svoje goleme gluposti.

³⁵ Jer tko nalazi mene, nalazi život i stječe milost od Jahve.

⁴ Kreposna je žena vijenac mužu svojemu, a sramotna mu je kao gnjilež u kostima.

¹⁴ Kuća se i bogatstvo baštine od otaca, a od Jahve je žena razumna.

¹⁰ Tko će naći ženu vrsnu? Više vrijedi ona nego biserje. ¹¹ Muževljevo se srce uzda u nju i blagom neće oskudijevati. ¹² Ona mu čini dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg. ¹³ Pribavlja vunu i lan i vješto radi rukama marnim. ¹⁴ Ona je kao lađa trgovačka: izdaleka donosi kruh svoj. ¹⁵ Još za noći ona ustaje, hrani svoje ukućane i određuje posao sluškinjama svojim. ¹⁶ Opazi li polje, kupi ga; plodom svojih ruku sadi vinograd. ¹⁷ Opasuje snagom bedra svoja i živo miče rukama. ¹⁸ Vidi kako joj posao napreduje: noću joj se ne gasi svjetiljka. ¹⁹ Rukama se maša preslice i prstima drži vreteno. ²⁰ Siromahu dlan svoj otvara, ruke pruža nevoljnicima. ²¹ Ne boji se snijega za svoje ukućane, jer sva čeljad ima po dvoje haljine. ²² Sama sebi šije pokrivače, odijeva se lanom i purpurom. ²³ Muž joj je slavan na Vratima, gdje sjedi sa starješinama zemaljskim. ²⁴ Platno tka i prodaje ga i pojase daje trgovcu. ²⁵ Odjevena je snagom i dostojanstvom, pa se smije danu budućem. ²⁶ Svoja usta mudro otvara i pobožan joj je nauk na jeziku. ²⁷ Na vladanje pazi ukućana i ne jede kruha besposlice. ²⁸ Sinovi njezini podižu se i sretnom je nazivaju, i muž njezin hvali je: ²⁹ "Mnoge su žene bile vrsne, ali ti ih sve nadmašuješ." ³⁰ Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu. ³¹ Plod joj dajte ruku njezinih i neka je na Vratima hvale djela njezina!

⁹ Uživaj život sa ženom koju ljubiš u sve dane svojega ispraznog vijeka koji ti Bog daje pod suncem, jer to je tvoj udio u životu i u trudu kojim se trudiš pod suncem.

¹² Gilead je puko bezakonje, ispraznost sama; u Gilgali žrtvuju bikove; zato će im oltari biti k'o hrpe kamenja u brazdama poljskim.

² Ipak, zbog bludnosti, neka svaki ima svoju ženu i svaka neka ima svoga muža.

⁷ Josip prepozna braću čim ih ugleda, ali se prema njima vladao kao stranac i oštro im govorio. Zapita ih: "Odakle dolazite?" Odgovore: "Iz zemlje kanaanske došli smo da kupimo hrane."

³⁰ "Čovjek koji je gospodar one zemlje", rekoše, "oštro nam je govorio i optužio nas kao uhode.

² "Tko je taj Jahve da ga ja poslušam", odvrati faraon, "i pustim Izraelce? Ja toga Jahvu ne znam niti ću pustiti Izraelce."

⁷ Pitala je: 'Smijem li pabirčiti i kupiti klasje između snopova za žeteocima?' I došla je, eto, i ostala od ranog jutra sve dosad; i samo je malo ušla u kuću."

³⁶ A koji god ostane od tvoga doma, dolazit će da mu se pokloni i da izmoli srebrn novčić ili hljeb kruha i kazat će: 'Molim te, primi me u kakvu god službu svećeničku, da imam zalogaj kruha.'"

¹⁰ Ali Nabal odgovori Davidovim slugama ovako: "Tko je David, tko je Jišajev sin? Danas ima mnogo slugu koji su pobjegli od svojih gospodara.

¹⁷ Razmisli sada i vidi što ćeš učiniti, jer je gotova pogibija našem gospodaru i svemu njegovu domu; a on je opak čovjek komu se ne može ništa kazati."

¹ Žena jednoga od proročkih sinova zamoli Elizeja ovako: "Tvoj sluga, moj muž, umro je; a znaš da se tvoj sluga bojao Jahve. Sada je došao vjerovnik da mi uzme oba sina i učini ih svojim robovima." ² Elizej joj reče: "Što ti mogu učiniti! Reci mi što imaš u kući?" Ona odgovori: "Tvoja sluškinja nema ništa u kući, osim vrča ulja."

² TÓa sve je moja ruka načinila i sve je moje" - riječ je Jahvina. "Ali na koga svoj pogled svraćam? Na siromaha i čovjeka duha ponizna koji od moje riječi dršće.

³ "Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

⁹ Neka se brat niska soja ponosi svojim uzvišenjem, ¹⁰ a bogataš svojim poniženjem. Ta proći će kao cvijet trave: ¹¹ sunce ogranu žarko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; dražest mu lica propade. Tako će i bogataš na stazama svojim usahnuti.

³ i vi se zagledate u onoga što nosi sjajnu odjeću te reknete: "Ti lijepo ovdje sjedni!", a siromahu reknete: "Ti stani - ili sjedni - ondje, podno podnožja moga!",

⁶ A vi prezreste siromaha! Ne tlače li vas upravo bogataši? Ne vuku li vas baš oni na sudove?

⁴ Jonatan pohvali Davida svome ocu Šaulu i reče mu ovako: "Neka se kralj ne ogriješi o svoga slugu Davida jer se on nije ništa ogriješio o tebe; naprotiv, ono što je radio bilo je od velike koristi za tebe. ⁵ On je stavio život svoj na kocku, ubio je Filistejca i Jahve je pribavio veliku pobjedu svemu Izraelu: vidio si i radovao se. Zašto bi se, dakle, ogriješio o nevinu krv ubijajući Davida bez razloga?"

²⁶ Kad je David došao u Siklag, posla dio plijena starješinama Jude, po pojedinim njihovim gradovima, s porukom: "Evo za vas dar od plijena Jahvinih neprijatelja!" ²⁷ Onima u Betulu, onima u Rami u Negebu i onima u Jatiru; ²⁸ onima u Aroeru, onima u Sifmotu i onima u Eštemoi; ²⁹ onima u Karmelu, onima u jerahmeelskim gradovima i onima u kenijskim gradovima; ³⁰ onima u Hormi, onima u Bor Ašanu i onima u Eteru; ³¹ onima u Hebronu i u svim onima mjestima u koja je dolazio David sa svojim ljudima.

²⁶ Žao mi je tebe, brate, Jonatane! Kako li mi drag bijaše ti veoma! Ljubav tvoja bješe meni još od ženske čudesnija.

¹ Jednoga dana upita David: "Ima li još koji preživjeli od Šaulove kuće da mu učinim milost zbog Jonatana?" ² A bijaše u Šaulovoj kući sluga po imenu Siba: njega dozvaše pred Davida i kralj ga zapita: "Jesi li ti Siba?" A on odgovori: "Jesam, tvoj sluga!" ³ A kralj nastavi: "Zar nema više nikoga od Šaulove kuće da mu iskažem milost kao što je Božja milost?" A Siba odgovori kralju: "Ima još Jonatanov sin koji je hrom na obje noge." ⁴ Kralj ga upita: "Gdje je on?" A Siba odgovori kralju: "Eno ga u kući Makira, sina Amielova, u Lo Debaru." ⁵ Tada kralj David posla po njega u kuću Makira, sina Amielova, iz Lo Debara. ⁶ Kad je Meribaal, sin Jonatana, sina Šaulova, došao k Davidu, pade ničice i pokloni se. A David reče: "Meribaale!" On odgovori: "Evo tvoga sluge!" ⁷ A David mu reče: "Ne boj se jer ti želim iskazati milost zbog tvoga oca Jonatana. Vratit ću ti sva polja tvoga djeda Šaula, a ti ćeš svagda jesti kruh za mojim stolom." ⁸ Meribaal se pokloni i reče: "Što je tvoj sluga te iskazuješ milost mrtvome psu kao što sam ja?" ⁹ Potom kralj dozva Sibu, Šaulova slugu, i reče mu: "Sve što je pripadalo Šaulu i njegovoj kući, sve to dajem sinu tvoga gospodara. ¹⁰ Ti ćeš mu sa svojim sinovima i sa svojim slugama obrađivati zemlju, od nje ćeš skupljati žetvu da obitelj tvoga gospodara ima kruha; a Meribaal, sin tvoga gospodara, jest će svagda za mojim stolom." A Siba imaše petnaest sinova i dvadeset slugu. ¹¹ Siba odgovori kralju: "Tvoj će sluga učiniti sve što je moj gospodar i kralj zapovjedio svome sluzi." Meribaal je, dakle, jeo za Davidovim stolom kao jedan između kraljevih sinova. ¹² Meribaal je imao maloga sina po imenu Mika. A svi koji su živjeli u Sibinoj kući bijahu u službi Meribaala. ¹³ A Meribaal je boravio u Jeruzalemu, jer je uvijek jeo za kraljevim stolom. Bio je hrom na obje noge.

¹⁷ A Abšalom upita Hušaja: "Je li to tvoja vjernost prema tvome prijatelju? Zašto nisi otišao sa svojim prijateljem?"

²⁷ Kad je David došao u Mahanajim, tada Šobi, sin Nahašev iz Rabe Amonske, pa Makir, sin Amielov iz Lo Debara, i Barzilaj, Gileađanin iz Rogelima, ²⁸ donesoše postelja, pokrivača, čaša i zemljanog suđa, uz to pšenice, ječma, brašna, pržena žita, boba, leće, ²⁹ meda, kiseloga mlijeka i sira kravljeg i ovčjeg i ponudiše Davida i narod što bijaše s njim da jedu. Jer mišljahu: "Ljudi su u pustinji trpjeli glad, umor i žeđu."

³⁰ A kralj mu odgovori: "Čemu da još duljiš svoj govor? Određujem: ti i Siba podijelite njive!" ³¹ Meribaal reče kralju: "Neka uzme i sve, kad se moj gospodar kralj sretno vratio u svoj dom!" ³² I Barzilaj Gileađanin dođe iz Rogelima i nastavi s kraljem da ga isprati preko Jordana. ³³ Barzilaj bijaše vrlo star, bilo mu je osamdeset godina. Pribavljao je kralju opskrbu dok je boravio u Mahanajimu jer bijaše vrlo imućan čovjek. ³⁴ Kralj reče Barzilaju: "Pođi sa mnom, ja ću te u tvojim starim danima uzdržavati kod sebe u Jeruzalemu." ³⁵ A Barzilaj odgovori kralju: "A koliko mi još godina života ostaje da idem s kraljem u Jeruzalem? ³⁶ Sada mi je osamdeset godina; mogu li još razlikovati što je dobro a što zlo? Može li tvojem sluzi još goditi što jede i pije? Mogu li još slušati glas pjevača i pjevačica? Zašto bi tvoj sluga bio još na teret mome gospodaru kralju? ³⁷ Tvoj će sluga još samo prijeći preko Jordana s kraljem, ali zašto bi mi kralj dao takvu nagradu? ³⁸ Dopusti svome sluzi da se vrati, da umrem u svom gradu kod groba svoga oca i svoje majke. Ali evo tvoga sluge Kimhama, neka ide dalje s mojim gospodarom kraljem, pa njemu učini što je dobro u tvojim očima!" ³⁹ Kralj odgovori: "Neka onda Kimham ide sa mnom dalje, a ja ću mu učiniti što bude tebi drago i što god me zamoliš sve ću mu učiniti za tebe."

⁷ Kralj poštedje Meribaala, sina Šaulova sina Jonatana, zbog zakletve pred Jahvom koja ih je vezala, Davida i Jonatana, sina Šaulova.

³⁸ Od onih s onu stranu Jordana, od Rubenova, od Gadova i od polovine Manašeova plemena, sto i dvadeset tisuća ljudi sa svakojakim ratnim oružjem. ³⁹ Svi ti vojnici, svrstani u bojne redove, dođoše poštena srca u Hebron da zakralje Davida nad svim Izraelom; i svi su ostali Izraelci bili jednodušni da Davida postave za kralja. ⁴⁰ Proveli su s Davidom tri dana, jedući i pijući. Braća sve spremiše za njih. [ (I Chronicles 12:41) Njihovi su najbliži susjedi, sve do Jisakara, Zebuluna i Naftalija, donosili hranu na magarcima, devama i mazgama, a na volovima jela: brašna, smokvenih kolača, suha grožđa, vina, ulja, krupne i sitne stoke izobila, jer je bilo veselje u Izraelu. ]

¹⁷ Prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje.

⁹ Kao što ulje i kad vesele srce, tako i slatkoća prijateljstva tješi dušu.

⁴⁹ I odmah pristupi Isusu i reče: "Zdravo, Učitelju!" I poljubi ga. ⁵⁰ A Isus mu reče: "Prijatelju, zašto ti ovdje!" Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga.

¹³ Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. ¹⁴ Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. ¹⁵ Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.