Proverbs 23 Cross References - Croatian

¹ Kad sjedneš blagovati s moćnikom. dobro pazi što je pred tobom; ² stavljaš nož sebi pod grlo ako si proždrljivac; ³ ne poželi slastica njegovih jer su jelo prijevarno. ⁴ Ne trudi se stjecati bogatstvo; okani se takve misli; ⁵ usmjeriš li oči prema njemu, njega već nema jer načini sebi krila kao orao i odleti u nebo. ⁶ Ne jedi jela zavidnikova, ne čezni za slasticama njegovim, ⁷ jer on je onakav kako u sebi misli: "Jedi i pij", veli ti, ali mu srce nije s tobom. ⁸ Zalogaj koji si pojeo izbljuvat ćeš, uzalud ćeš prosut' svoje ljupke riječi. ⁹ Pred bezumnikom nemoj govoriti jer prezire tvoje umne riječi. ¹⁰ Ne pomiči prastare međe i ne prodiri u polje siročadi, ¹¹ jer je moćan njihov osvetnik: branit će njihovo pravo protiv tebe. ¹² Obrati pouci srce svoje i uho svoje riječima mudrim. ¹³ Ne uskraćuj djetetu opomene, jer, udariš li ga šibom, neće umrijeti: ¹⁴ biješ ga šibom, ali mu dušu iz Podzemlja izbavljaš. ¹⁵ Sine moj, kad ti je mudro srce, i ja se od srca veselim; ¹⁶ i kliče sva nutrina moja kad ti usne govore što je pravo. ¹⁷ Neka ti srce ne zavidi grešnicima, nego neka ti uvijek bude u strahu Gospodnjem, ¹⁸ jer imat ćeš budućnost i tvoja nada neće propasti. ¹⁹ Slušaj, sine moj, i mudar budi i ravnim putem vodi srce svoje. ²⁰ Ne druži se s vinopijama ni sa žderačima mesa, ²¹ jer pijanica i izjelica osiromaše i pospanac se oblači u krpe. ²² Slušaj svoga oca, svoga roditelja, i ne prezri majku kad ostari. ²³ Pribavi istinu i ne prodaji je, steci mudrost, pouku i razbor. ²⁴ Radovat će se otac pravednikov, i roditelj će se mudroga veseliti. ²⁵ Neka se veseli otac tvoj i majka tvoja, i neka se raduje roditeljka tvoja. ²⁶ Daj mi, sine moj, srce svoje, i neka oči tvoje raduju putovi moji. ²⁷ Jer bludnica je jama duboka i tuđinka tijesan zdenac. ²⁸ Ona i vreba u zasjedi kao lupež i uvećava broj bezbožnika među ljudima. ²⁹ Komu: ah? komu: jao? komu: svađe? komu: uzdasi? komu: rane nizašto? komu: zamućene oči? ³⁰ Onima što kasno sjede kod vina, koji su došli kušati vino začinjeno. ³¹ Ne gledaj na vino kad rujno iskri, kad se u čaši svjetlucavo prelijeva: pije se tako glatko, ³² a na kraju ujeda kao zmija i žaca kao guja ljutica. ³³ Oči će ti gledati tlapnje i srce govoriti ludosti. ³⁴ I bit će ti kao da ležiš na pučini morskoj ili kao da ležiš navrh jarbola. ³⁵ "Izbiše me, ali me ne zabolje; istukoše me, ali ne osjetih; kad se otrijeznim, još ću tražiti."

³² Staviše njemu napose, njima napose, a napose opet Egipćanima koji su s njim jeli. Egipćani ne bi mogli jesti s Hebrejima, jer bi to Egipćanima bilo odvratno. ³³ I kad posjedaše pred njim, najstariji prema starosti svojoj, a najmlađi prema mladosti svojoj, samo se zgledahu. ³⁴ I naređivaše on da jela ispred njega nose njima, a obrok Benjaminov bijaše pet puta veći od svih ostalih. I pili su i gostili se s njim.

¹² Oni su ljage na vašim agapama, bezobzirno se s vama gosteći i napasajući se; oblaci bezvodni što ih vjetrovi raznose, stabla besplodna u kasnoj jeseni, dvaput usahla, iskorijenjena,

⁸ Pa ako te ruka ili noga sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Bolje ti je ući u život kljastu ili hromu, nego s obje ruke ili s obje noge biti bačen u oganj vječni. ⁹ I ako te oko sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe. Bolje ti je jednooku u život ući, nego s oba oka biti bačen u pakao ognjeni."

²⁷ nego krotim svoje tijelo i zarobljavam da sam ne budem isključen pošto sam drugima propovijedao.

¹⁹ Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti - jer misle na zemaljsko.

⁴ Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno počinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih!

⁶ Ne jedi jela zavidnikova, ne čezni za slasticama njegovim,

⁸ Daniel je u srcu odlučio da se neće okaljati kraljevim jelima i vinom s njegova stola, pa zamoli dvorjaničkog starješinu da ga poštedi te se ne okalja.

³⁴ "Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan

²² da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast,

⁵ Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor.

⁷ Ne umišljaj da si mudar: boj se Jahve i kloni se zla.

²⁷ Tko se grabežu oda, razara svoj dom, a tko mrzi mito, živjet će.

¹² Vidiš li čovjeka koji se sam sebi mudrim čini? Znaj, i od bezumnika ima više nade nego od njega!

²⁰ Čestit čovjek stječe blagoslov, a tko hrli za bogatstvom, ne ostaje bez kazne.

²¹ Jao onima koji su mudri u svojim očima i pametni sami pred sobom!

¹⁹ "Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu.

²⁷ Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac - Bog - opečati."

²⁵ Jer ne bih htio, braćo, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomično je otvrdnuće zadesilo Izraela dok punina pogana ne uđe.

¹⁶ Budite istomišljenici među sobom! Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlači što je ponizno. Ne umišljajte si da ste mudri!

⁸ Imamo li dakle hranu i odjeću, zadovoljimo se time. ⁹ Jer oni koji se hoće bogatiti, upadaju u napast, zamku i mnoge nerazumne i štetne požude što ljude strovaljuju u zator i propast. ¹⁰ Zaista, korijen svih zala jest srebroljublje; njemu odani, mnogi odlutaše od vjere i sami sebe isprobadaše mukama mnogima.

⁵ U življenju ne budite srebroljupci, zadovoljni onim što imate! Ta on je rekao: Ne, neću te zapustiti i neću te ostaviti.

³⁶ "Mene vi ostavljate bez djece!" - reče im njihov otac. - "Josipa je nestalo, Šimuna nema, a sad biste odveli i Benjamina. Sve se to na me svaljuje!"

¹⁴ dođe glasnik k Jobu i reče: "Tvoji su volovi orali a magarice pokraj njih pasle, ¹⁵ kad iznenada Sabejci navališe na njih i oteše ih, pobivši momke oštrim mačem. Jedini ja utekoh da ti ovo javim." ¹⁶ Dok je on još to govorio, dođe drugi i reče: "Oganj Božji udari s neba, spali tvoje ovce i pastire te ih proždrije. Jedini ja utekoh da ti javim." ¹⁷ Dok je još govorio, dođe treći i reče: "Kaldejci navališe sa tri čete na tvoje deve i oteše ih, pobivši momke oštrim mačem. Jedini ja utekoh da ti javim."

⁶ Evo, pedljem si mi dane izmjerio, život moj je kao ništa pred tobom: tek dašak je svaki čovjek.

³⁶ Prikloni mi srce propisima svojim, a ne k pohlepi! ³⁷ Odvrati moje oči da ne vide ništavost, život mi čuvaj na putu svojemu!

²⁴ jer blago ne traje dovijeka; i baštini li se kruna od koljena do koljena?

² Ispraznost nad ispraznošću, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost!

¹³ Jer zlom nezgodom propadne takvo bogatstvo te sinu što mu se rodi ne ostane ništa. ¹⁴ Gol je izašao iz utrobe majke svoje i tako će gol i otići kakav je i došao; ništa nema od svega svojeg truda da ponese.

⁸ Ispraznost nad ispraznostima, veli Propovjednik, sve je ispraznost.

² Zašto da trošite novac na ono što kruh nije i nadnicu svoju na ono što ne siti? Mene poslušajte, i dobro ćete jesti i sočna ćete uživati jela.

¹⁷ Ali tvoje oči i srce idu samo za dobitkom, da krv nevinu prolijevaš, da nasilje činiš i krivdu.

²⁹ Ovo hoću reći, braćo: Vrijeme je kratko. Odsele i koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju; ³⁰ i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; ³¹ i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer - prolazi obličje ovoga svijeta.

¹⁷ Onima koji su u sadašnjem svijetu bogati zapovijedaj neka ne budu bahati i neka se ne uzdaju u nesigurno bogatstvo, nego u Boga koji nam sve bogato daje na uživanje;

¹ De sada, bogataši, proplačite i zakukajte zbog nevolja koje će vas zadesiti! ² Bogatstvo vam istrunu, haljine vaše postadoše hrana moljcima,

¹⁶ Jer što je god svjetovno - požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života - nije od Oca, nego od svijeta.

⁹ Čuvaj se da ti se u srcu ne porodi opaka misao te rekneš: 'Sedma se godina, godina otpuštanja dugova, već približuje' - i da prijekim okom pogledaš svoga siromašnog brata i ništa mu ne dadneš. On bi zazvao Jahvu protiv tebe i grijeh bi bio na tebi.

⁵⁶ I žena najnježnija i najmekša što bude u tebe - toliko nježna i tankoćutna da se ne usuđuje spustiti stopala na zemlju - zlobnim će okom gledati na muža u svome naručju, i na sina svoga, i na kćer svoju,

⁹ Milostivo se oko blagoslivlje, jer daje od svog kruha siromahu.

³ ne poželi slastica njegovih jer su jelo prijevarno.

²² Pohlepnik hrli za bogatstvom, a ne zna da će ga stići oskudica.

⁸ Daniel je u srcu odlučio da se neće okaljati kraljevim jelima i vinom s njegova stola, pa zamoli dvorjaničkog starješinu da ga poštedi te se ne okalja. ⁹ Bog dade Danielu te nađe dobrohotnost i smilovanje u dvorjaničkog starješine. ¹⁰ Starješina reče Danielu: "Bojim se svoga gospodara kralja; on vam je odredio jelo i pilo, pa ako vidi da su vam lica mršavija nego u drugih dječaka vaše dobi, ja ću zbog vas biti kriv pred kraljem."

¹⁵ Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?'"

²² preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje.

¹⁵ Delila mu reče: "Kako možeš reći da me ljubiš kad tvoje srce nije sa mnom? Triput si me već prevario i nisi mi kazao gdje je tvoja velika snaga."

²⁶ Ali Abšalom nastavi: "Ako ti nećeš, dopusti da bar moj brat Amnon pođe s nama." A kralj ga upita: "Zašto da ide s tobom?" ²⁷ Ali je Abšalom i dalje navaljivao te David naposljetku pusti s njim Amnona i sve kraljeve sinove. Abšalom priredi kraljevsku gozbu ²⁸ i zapovjedi svojim slugama ovako: "Pazite! Kad se Amnonu razveseli srce od vina i ja vam viknem: 'Ubijte Amnona!' tada ga pogubite! Ne bojte se, jer vam tako zapovijedam! Ohrabrite se i pokažite se junaci!"

² U pomoć, Jahve, jer nestaje pobožnih, vjernosti nema više među ljudima!

²¹ Podižu ruke na prijatelje, savez svoj oskvrnjuju.

²² Dražest je čovjekova u dobroti njegovoj, i bolji je siromah od lažljivca.

²⁷ Oba će kralja smišljati zlo; sjedeći za istim stolom, govorit će laži jedan drugome: ali neće uspjeti, jer je svršetak odložen do određenog vremena.

³ A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: "Ovaj huli!" ⁴ Prozrevši njihove misli, Isus reče: "Zašto snujete zlo u srcima?

³⁹ Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica."

³⁷ Dok je on govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On uđe i priđe k stolu. ³⁸ Vidjevši to, farizej se začudi što se Isus prije objeda ne opra. ³⁹ A Gospodin mu reče: "Da, vi farizeji čistite vanjštinu čaše u zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti. ⁴⁰ Bezumnici! Nije li onaj koji načini vanjštinu načinio i nutrinu. ⁴¹ Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle - sve vam je čisto." ⁴² "Ali jao vama, farizeji! Namirujete desetinu od metvice i rutvice i svake vrste povrća, a ne marite za pravednost i ljubav Božju. Ovo je trebalo činiti, a ono ne zanemariti." ⁴³ "Jao vama farizeji! Volite prvo sjedalo u sinagogama i pozdrave na trgovima. ⁴⁴ Jao vama! Vi ste kao nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi ne znajući hode." ⁴⁵ Nato će neki zakonoznanac: "Učitelju, tako govoreći i nas vrijeđaš." ⁴⁶ A on reče: "Jao i vama, zakonoznanci! Tovarite na ljude terete nepodnosive, a sami ni da ih se jednim prstom dotaknete." ⁴⁷ "Jao vama! Podižete spomenike prorocima, a vaši ih oci ubiše. ⁴⁸ Zato ste svjedoci i sumišljenici djela svojih otaca: oni ih ubiše, a vi spomenike podižete! ⁴⁹ Zbog toga i kaza Mudrost Božja: 'Poslat ću k njima proroke i apostole. Neke će poubijati i prognati - ⁵⁰ da se od ovog naraštaja zatraži krv svih proroka prolivena od postanka svijeta, ⁵¹ od krvi Abelove do krvi Zaharije, koji je pogubljen između žrtvenika i svetišta.' Da, kažem vam, tražit će se od ovoga naraštaja!" ⁵² "Jao vama, zakonoznanci! Uzeste ključ znanja: sami ne uđoste, a spriječiste one koji htjedoše ući." ⁵³ Kad Isus izađe odande, stadoše pismoznanci i farizeji žestoko na nj navaljivati i postavljati mu mnoga pitanja ⁵⁴ vrebajući na nj, ne bi li štogod ulovili iz njegovih usta.

⁷ Strah je Gospodnji početak spoznaje, ali ludi preziru mudrost i pouku.

⁷ Tko poučava podrugljivca, prima pogrdu, i tko prekorava opakoga, prima ljagu. ⁸ Ne kori podsmjevača, da te ne zamrzi; kori mudra, da te zavoli.

⁴ Ne odgovaraj bezumniku po njegovoj ludosti, da mu i sam ne postaneš jednak. ⁵ Odgovori bezumniku po ludosti njegovoj, da se ne bi učinio sam sebi mudar.

²¹ Šutjeli su i ni riječi mu nisu odgovorili, jer kralj bijaše zapovjedio: "Ne odgovarajte mu!"

⁶ "Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas."

¹⁴ Sve su to slušali farizeji, srebroljupci, i rugali mu se.

⁵² Rekoše mu Židovi: "Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: 'Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.'

³⁰ Odgovori im čovjek: "Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. ³¹ Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. ³² Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. ³³ Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa". ³⁴ Odgovore mu: "Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?" i izbaciše ga.

⁴⁰ Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: "Zar smo i mi slijepi?"

²⁰ Mnogi su od njih govorili: "Zloduha ima pa mahnita! Što ga slušate?"

⁴⁵ Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujući suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio. ⁴⁶ Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: "Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo poganima.

¹⁸ Dobacivahu mu i neki od epikurejskih i stoičkih filozofa. Jedni su govorili: "Što bi htjela reći ta čavka?" Drugi pak: "Navješćuje, čini se, neke tuđe bogove." Jer navješćivaše Isusa i uskrsnuće.

³² Kad čuše "uskrsnuće od mrtvih", jedni se stadoše rugati, a drugi rekoše: "Još ćemo te o tom slušati!"

²⁵ Nesložni tako među sobom, stadoše se razilaziti kadli im Pavao reče još jednu riječ: "Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku reče ocima vašim: ²⁶ Idi k tomu narodu i reci mu: Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti! ²⁷ Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. ²⁸ Neka vam je dakle svima znano: poganima je poslano ovo spasenje Božje; oni će poslušati!"

²¹ Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike. ²² Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, ²³ a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, ²⁴ pozvanima pak - i Židovima i Grcima - Krista, Božju snagu i Božju mudrost.

¹⁰ mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki; vi čašćeni, mi prezreni; ¹¹ sve do ovoga časa i gladujemo, i žeđamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i beskućnici smo, ¹² i patimo se radeći svojim rukama. Proklinjani blagoslivljamo, proganjani ustrajavamo, ¹³ pogrđivani tješimo. Kao smeće svijeta postasmo, svačiji izmet sve do sada.

¹⁴ Nemoj pomicati susjedova međaša kojim su stari razmeđašili tvoj posjed što ćeš ga naslijediti u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu.

¹⁷ 'Proklet bio koji pomakne međaš susjedov!' - I sav narod neka reče: 'Amen!'

²⁷ Nad sirotom kocku zar biste bacali i sa prijateljem trgovali svojim?

⁹ puštao si praznih ruku udovice i siročadi si satirao ruku.

² Bezbožnici pomiču granice, otimaju stado i pasu ga. ³ Sirotama odvode magarca, udovi u zalog vola dižu.

⁹ Otkidaju od sise sirotu, ubogom u zalog dijete grabe.

²¹ Ako sam ruku na nevina podigao znajuć' da mi je na vratima branitelj, ²² nek' se rame moje od pleća odvali i neka mi ruka od lakta otpadne! ²³ Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio veličanstvu.

⁶ kolju udovicu i pridošlicu, sirotama život oduzimlju

²⁸ Ne pomiči prastare međe koju su postavili oci tvoji.

⁵ Ali ako zaista popravite svoje putove i djela svoja i ako zaista budete činili što je pravo, svatko prema bližnjemu svome,

³ Ovako govori Jahve: 'Činite pravo i pravicu, izbavite potlačene iz ruku tlačitelja! Ne činite krivo strancu, siroti, udovici, ne tlačite ih i ne prolijevajte krvi nedužne na ovome mjestu.

¹⁰ Ne tlačite udovu ni sirotu, ni došljaka ni uboga, i ne snujte u srcu pakosti jedan prema drugom.'

⁵ Doći ću k vama na sud i bit ću spreman svjedok protiv vračeva i preljubnika, protiv onih koji se lažno kunu, protiv onih koji zakidaju plaću radniku, udovici i siroti, protiv onih koji gaze pravo stranaca i mene se ne boje - govori Jahve nad Vojskama.

²⁷ Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta.

²² Ako ih ucviliš i oni zavape k meni, sigurno ću njihove vapaje uslišati. ²³ Moj će se gnjev raspaliti i mačem ću vas pogubiti. Tako će vam žene ostati udovice a djeca siročad. ²⁴ Ako uzajmiš novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne nameći mu kamata!

¹⁹ 'Proklet bio koji krnji prava došljaka, sirote i udovice!' - I sav narod neka reče: 'Amen!'

²⁵ Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati.

⁵ one što zbore: "Jezik je naša snaga, naše su usne za nas: tko nam što može?"

²³ Jer će Jahve parbiti parbu njihovu i otet će život onima koji ga njima otimlju.

³³ Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Potlačeni su sinovi Izraelovi, zajedno sa sinovima Judinim. Oni što ih zarobiše, drže ih čvrsto i neće da ih puste. ³⁴ Ali, moćan je njihov Otkupitelj, ime mu Jahve nad Vojskama. On će obraniti parnicu njihovu - zemlji mir donijeti i smesti pučanstvo Babilona."

³⁶ Zato ovako govori Jahve: "Gle, ja ću braniti parnicu tvoju i krvavo te osvetiti. Sasušit ću more njegovo i presahnut ću izvore njegove.

² i uhom svojim osluhneš mudrost i obratiš svoje srce razboru; ³ jest, ako prizoveš razum i zavapiš za razborom; ⁴ ako ga potražiš kao srebro i tragaš za njim kao za skrivenim blagom - ⁵ tada ćeš shvatiti strah Gospodnji i naći ćeš Božje znanje. ⁶ Jer Jahve daje mudrost, iz njegovih usta dolazi znanje i razboritost.

¹ Sine moj, čuj moju mudrost, prigni uho mojoj razboritosti ² da sačuvaš oprez, da ti usne zadrže znanje.

¹⁷ Riječi mudraca: Prigni uho svoje i čuj riječi moje i upravi svoje srce mojem znanju,

¹⁹ Slušaj, sine moj, i mudar budi i ravnim putem vodi srce svoje.

³¹ I hrle k tebi kao na zbor narodni; i narod moj sjeda preda te i sluša tvoje riječi, ali ih ne izvršuje: naslađuju se njima u ustima, a srce im ide za nepravednim dobitkom.

⁵² A on će im: "Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro."

²¹ Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloću i sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše. ²² Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe. ²³ Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne i izvršitelj, sličan je čovjeku koji motri svoje rođeno lice u zrcalu: ²⁴ promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše. ²⁵ A koji se oglÄedÄa u savršenom zakonu slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušatelj nego djelotvoran izvršitelj, blažen će biti u svem djelovanju svome.

²⁴ Tko štedi šibu, mrzi na sina svog, a tko ga ljubi, na vrijeme ga opominje.

¹⁸ Kažnjavaj sina svoga dok ima nade, ali ne idi za tim da ga ubiješ.

¹⁵ Šiba i ukor podaruju mudrost, a razuzdan mladić sramoti majku svoju.

¹⁷ Ukori sina svoga, i zadovoljit će te i dati radost duši tvojoj.

¹⁵ Ludost prianja uza srce djetinje: šiba pouke otklanja je od njega.

⁵ neka se takav preda Sotoni na propast tijela da bi se spasio duh u Dan Gospodina Isusa.

³² A kad nas sudi Gospodin, odgaja nas da ne budemo sa svijetom osuđeni.

¹⁰ Sine moj, ako te grešnici mame, ne pristaj;

¹ Sine moj, ako primiš moje riječi i pohraniš u sebi moje zapovijedi,

¹ Slušajte, djeco, pouku očevu i pazite kako biste spoznali mudrost,

¹ Mudar sin veseli oca, a lud je sin žalost majci svojoj.

²⁰ Mudar sin veseli oca, a bezumnik prezire majku svoju.

²⁴ Radovat će se otac pravednikov, i roditelj će se mudroga veseliti. ²⁵ Neka se veseli otac tvoj i majka tvoja, i neka se raduje roditeljka tvoja.

³ Čovjek koji ljubi mudrost, veseli oca svoga, a koji se druži s bludnicama, rasipa imetak.

⁴¹ I radovat ću se čineći im dobro; i čvrsto ću ih zasaditi u ovoj zemlji, svim srcem svojim, svom dušom svojom."

¹⁷ Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj! On će se radovati tebi pun veselja, obnovit će ti svoju ljubav, kliktat će nad tobom radosno

² Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: "Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!"

²³ Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo ²⁴ jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!' I stadoše se veseliti."

³² No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!'"

¹¹ To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.

⁵ Kaže im Isus: "Dječice, imate li što za prismok?" Odgovoriše mu: "Nemamo."

¹⁹ Ta tko li će biti naša nada, radost ili vijenac dični - zar možda ne i vi? - pred Gospodinom našim Isusom o njegovu Dolasku? ²⁰ Vi ste doista slava naša i radost!

⁸ Da, sada živimo kada ste vi postojani u Gospodinu! ⁹ I kojom bismo zahvalom mogli Bogu uzvratiti za vas, za svu radost kojom se zbog vas radujemo pred Bogom svojim,

¹ Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca - Isusa Krista, Pravednika.

⁴ Obradovah se veoma što sam među tvojom djecom našao takve koji hode u istini, kao što primismo zapovijed od Oca.

³ Veoma se obradovah kada dođoše braća i posvjedočiše za tvoju istinu: kako ti živiš po Istini. ⁴ Čuti da moja djeca po Istini žive! - nema mi veće radosti od toga.

⁶ Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i moje će usne otkriti što je pravo.

²⁹ Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziđuje i milost iskaže slušateljima.

⁴ Ni prostota, ni ludorija, ni dvosmislica, što se ne priliči, nego radije zahvaljivanje!

⁴ da ga očitujem propovijedajući kako treba.

² Doista, svi mnogo griješimo. Ako tko u govoru ne griješi, savršen je čovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo.

¹ Davidov. $ALEF Nemoj se žestiti na opake, zavidjet nemoj pakosnicima: ² kao trava brzo se osuše, k'o mlada zelen brzo uvenu. $BET ³ U Jahvu se uzdaj i čini dobro, da smiješ stanovati u zemlji i živjeti u miru.

³ jer zločincima zavidjeh motreći sreću grešnika. ⁴ Nikakvu patnju ne snose, pretilo je tijelo njihovo. ⁵ Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju. ⁶ Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva. ⁷ Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.

¹⁰ Početak mudrosti strah Gospodnji! $ŠIN Mudro čine koji ga poštuju. $TAU Slava njegova ostaje dovijeka!

³¹ Nemoj zavidjeti nasilniku niti slijediti njegove pute,

¹⁶ Bolje je malo sa strahom Gospodnjim nego veliko blago i s njime nemir.

¹ Ne zavidi opakim ljudima niti želi da budeš s njima.

¹⁴ Blago čovjeku uvijek bojaznu, jer čovjek okorjela srca zapada u nesreću.

⁷ Ako vidiš gdje tlače siromaha i gaze pravo i pravicu u zemlji, ne čudi se tomu, jer nad visokim straži viši, a nad njim najviši.

¹³ Čujmo svemu završnu riječ: "Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer - to je sav čovjek." ¹⁴ Jer sva će skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.

³¹ Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha.

¹ Dakle, budući da imamo ta obećanja, očistimo se, ljubljeni, od svake ljage tijela i duha te dovršimo posvećenje u strahu Božjemu.

¹⁷ Ako dakle Ocem nazivate njega koji nepristrano svakoga po djelu sudi, vrijeme svoga proputovanja proživite u bogobojaznosti.

¹⁸ Nek' grešnici odu u Podzemlje, svi pogani što zaboraviše Boga. $KAF

³⁷ Promatraj čestita i gledaj neporočna: mirotvorac ima potomstvo.

¹⁴ Takva je, znaj, i mudrost tvojoj duši: ako je nađeš, našao si budućnost i nada tvoja neće propasti.

²⁰ jer zao čovjek nema budućnosti, svjetiljka opakih gasi se.

¹¹ Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam - riječ je Jahvina - naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu.

²⁵ Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš.

²¹ Pa kakav ste plod onda imali? Onoga se sada stidite jer svršetak je tomu - smrt. ²² Sada pak pošto ste oslobođeni grijeha i postali sluge Božje, imate plod svoj za posvećenje, a svršetak - život vječni.

²⁰ kako željno i očekujem i nadam se da se ni zbog čega neću smesti, nego da će se mojom posvemašnjom odvažnošću - kako uvijek tako i sada - Krist uzveličati u mome tijelu, bilo životom, bilo smrću.

³⁵ Ne gubite dakle pouzdanja! Pripada mu velika plaća!

¹⁰ Poslušaj, sine moj, primi moje riječi i umnožit će se godine tvojeg života. ¹¹ Poučih te putu mudrosti, navratih te na prave staze; ¹² neće ti se zapletati koraci kad staneš hoditi; potrčiš li, nećeš posrnuti. ¹³ Čvrsto se drži pouke, ne puštaj je, čuvaj je, jer ona ti je život. ¹⁴ Ne idi stazom opakih i ne stupaj putem zlikovaca. ¹⁵ Ostavi ga, ne hodi njime; kloni ga se i zaobiđi ga. ¹⁶ Jer oni ne spavaju ako ne učine zla, i san im ne dolazi ako koga ne obore. ¹⁷ Jer jedu kruh opačine i piju vino nasilja. ¹⁸ A pravednička je staza kao svjetlost svanuća, koja je sve jasnija do potpunog dana. ¹⁹ A put je opakih kao mrkli mrak: ne znaju o što će se spotaknuti. ²⁰ Sine moj, pazi na moje riječi, prigni uho svoje mojim besjedama. ²¹ Ne gubi ih nikad iz očiju, pohrani ih usred srca svoga. ²² Jer su život onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu njihovu. ²³ A svrh svega, čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život.

⁶ Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar:

⁶ Ostavite ludost, da biste živjeli, i hodite putem razboritosti."

¹² Obrati pouci srce svoje i uho svoje riječima mudrim.

²⁶ Daj mi, sine moj, srce svoje, i neka oči tvoje raduju putovi moji.

¹ Vino je podsmjevač, žestoko piće bukač, i tko se njima odaje neće steći mudrosti.

²⁹ Komu: ah? komu: jao? komu: svađe? komu: uzdasi? komu: rane nizašto? komu: zamućene oči? ³⁰ Onima što kasno sjede kod vina, koji su došli kušati vino začinjeno. ³¹ Ne gledaj na vino kad rujno iskri, kad se u čaši svjetlucavo prelijeva: pije se tako glatko, ³² a na kraju ujeda kao zmija i žaca kao guja ljutica. ³³ Oči će ti gledati tlapnje i srce govoriti ludosti. ³⁴ I bit će ti kao da ležiš na pučini morskoj ili kao da ležiš navrh jarbola. ³⁵ "Izbiše me, ali me ne zabolje; istukoše me, ali ne osjetih; kad se otrijeznim, još ću tražiti."

⁷ Tko se drži Zakona, razuman je sin, a tko se druži s izbjeglicama, sramoti oca svoga.

⁶ Dajte žestoko piće onomu koji će propasti i vino čovjeku komu je gorčina u duši: ⁷ on će piti i zaboraviti svoju bijedu i neće se više sjećati svoje nevolje.

¹¹ Jao onima što već jutrom na uranku žestokim se pićem zalijevaju i kasno noću sjede vinom raspaljeni.

²² Jao onima koji su jaki u vinu i junaci u miješanju jakih pića;

¹³ A gle: radost i veselje, ubijaju goveda i kolju ovce; jedu meso i piju vino: "Jedimo i pijmo, jer sutra nam je mrijeti."

⁴⁹ pa stane tući sudrugove, jesti i piti s pijanicama,

¹³ Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno."

¹⁹ "Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio.

¹³ Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru,

¹⁸ I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego - punite se Duhom!

³ Dosta je uistinu što ste u prošlom vremenu vršili volju pogana, hodeći u razvratnostima, požudama, pijančevanjima, pijankama, opijanjima i bezakoničkim idolopoklonstvima. ⁴ Stoga se čude što se ne slijevate u tu istu rijeku raskalašenosti te proklinju.

²⁰ i neka kažu gradskim starješinama: 'Ovaj naš sin opak je i nepokoran; neće da nas sluša; ništarija je i pijanica.'

⁹ A ti, dokle ćeš, lijenčino, spavati? Kad ćeš se dići oda sna svoga? ¹⁰ Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak ¹¹ i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i tvoja oskudica kao oružanik.

¹⁵ Lijenost navlači čovjeku dubok san i nemarna duša gladuje.

¹⁷ Tko ljubi veselje, postaje siromah, i tko ljubi vino i mirisno ulje, ne obogati se.

³⁰ Prolazio sam mimo polje nekog lijenčine i mimo vinograd nekog luđaka, ³¹ i gle, sve bijaše zaraslo u koprive, i sve pokrio čkalj, i kamena ograda porušena. ³² Vidjeh to i pohranih u srcu, promotrih i uzeh pouku: ³³ "Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak, ³⁴ i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i oskudica kao oružanik!"

¹ Teško gizdavu vijencu pijanica Efrajimovih, uvelu cvijetu blistava mu nakita - onima što uvrh plodnog dola leže vinom opijeni! ² Evo, od Gospoda jaki i moćni, kao pljusak s tučom, kao vihor razorni, prolom oblaka i povodanj, i svom ih snagom na zemlju baca. ³ Bit će izgažen nogama gizdav vijenac pijanica Efrajimovih

⁵ Probudite se, pijanice, i plačite! Sve vinopije, tužite za novim vinom: iz usta vam je oteto.

¹¹ Napisah vam zapravo da se ne miješate s nazovibratom koji bi bio bludnik, ili lakomac, ili idolopoklonik, ili pogrđivač, ili pijanica, ili razbojnik. S takvim ni za stol!

¹⁰ ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega.

²¹ zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti.

³ Svoje se majke i svoga oca svaki bojte! Subote moje držite! Ja sam Jahve, Bog vaš!

¹⁸ Ako tko imadne opaka i nepokorna sina koji neće da sluša ni oca ni majke - pa ni onda pošto ga kazne - ¹⁹ neka ga njegov otac i njegova mati odvedu starješinama svoga grada, na vrata svoga mjesta, ²⁰ i neka kažu gradskim starješinama: 'Ovaj naš sin opak je i nepokoran; neće da nas sluša; ništarija je i pijanica.' ²¹ Potom neka ga svi ljudi, njegovi sugrađani, kamenjem zasiplju dok ne pogine. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine: sav će Izrael to čuti i bojat će se.

¹⁶ 'Proklet bio koji vrijeđa oca svoga i majku svoju!' - I sav narod neka reče: 'Amen!'

⁸ Poslušaj, sine moj, pouku oca svoga i ne odbacuj naputka svoje majke!

²⁰ Sine moj, čuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje.

¹¹ Ima izrod koji kune oca svoga i ne blagoslivlje majke svoje!

¹⁷ Oko koje se ruga ocu i odriče posluh majci iskljuvat će potočni gavrani i izjesti mladi orlovi.

⁴ Ta reče Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni! ⁵ A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar, ⁶ ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.' Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje.

¹⁰ Mojsije doista reče: Poštuj oca svoga i majku svoju. I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni.

²⁶ Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: "Ženo! Evo ti sina!" Zatim reče učeniku: "Evo ti majke!" ²⁷ I od toga časa uze je učenik k sebi.

¹ Djeco, slušajte svoje roditelje u Gospodinu jer to je pravedno. ² Poštuj oca svoga i majku - to je prva zapovijed s obećanjem:

¹² Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva? ¹³ Čovjek njezina ne poznaje puta, u zemlji živih nisu je otkrili. ¹⁴ Bezdan govori: 'U meni je nema!' a more: 'Ne nalazi se kod mene!' ¹⁵ Zlatom se čistim kupiti ne može, ni cijenu njenu srebrom odmjeriti; ¹⁶ ne mjeri se ona zlatom ofirskim, ni oniksom skupim pa ni safirom. ¹⁷ Sa zlatom, staklom ne poređuje se, nit' se daje za sud od suha zlata. ¹⁸ Čemu spominjat' prozirac, koralje, bolje je steći Mudrost no biserje. ¹⁹ Što je prema njoj topaz etiopski? Ni čistim zlatom ne procjenjuje se.

⁷² Draži mi je zakon usta tvojih no tisuće zlatnika i srebrnika. $JOD

¹²⁷ Stoga ljubim zapovijedi tvoje više no zlato, zlato žeženo.

² i uhom svojim osluhneš mudrost i obratiš svoje srce razboru; ³ jest, ako prizoveš razum i zavapiš za razborom; ⁴ ako ga potražiš kao srebro i tragaš za njim kao za skrivenim blagom -

⁵ Steci mudrost, steci razbor, ne smeći ih s uma i ne odstupi od riječi mojih usta. ⁶ Ne ostavljaj je i čuvat će te; ljubi je i obranit će te. ⁷ Početak je mudrosti: steci sebi mudrost i svim svojim imanjem steci razboritost.

¹⁶ Probitačnije je steći mudrost nego zlato, i stjecati razbor dragocjenije je nego srebro.

¹⁶ Čemu novac u ruci bezumnomu? Da njime mudrost kupi, kad nema razbora!

¹⁵ Razumno srce stječe znanje i uho mudrih traži znanje.

¹ "O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu; ako novaca i nemate, dođite. Bez novaca i bez naplate kupite vina i mlijeka!

⁴⁴ "Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu."

⁴⁶ pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga."

²⁶ Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj?

²³ osim što mi Duh Sveti u svakom gradu jamči da me čekaju okovi i nevolje.

⁷ Ali što mi god bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom. ⁸ Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem

²⁶ Većim je bogatstvom od blaga egipatskih smatrao muku Kristovu jer je gledao na plaću.

¹⁸ Savjetujem ti: kupi od mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oči pomažeš i vidiš.

¹¹ Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga - sve do smrti.

⁴⁸ i ovako rekao: 'Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji mi dade danas da mogu vidjeti svojim očima jednoga od mojih kako sjedi na mome prijestolju.'"

¹ Kad su se dani Davidovi približavali svome svršetku, zapovjedi David svome sinu Salomonu: ² "Sada polazim na put sviju smrtnika. Ti budi hrabar i pokaži se čovjekom! ³ Slušaj naredbe Jahve, Boga svoga, idi njegovim stazama, drži se njegovih zakona, zapovijedi, naredaba i njegovih pouka, kako je napisano u Zakonu Mojsijevu, da bi uspio u svemu što poduzmeš i svagdje kamo se okreneš;

⁹ Ali mu ti toga ne opraštaj, jer si čovjek razborit, i već ćeš znati kako treba da postupiš te mu sijedu kosu s krvlju u Podzemlje spremiš."

¹⁵ Sine moj, kad ti je mudro srce, i ja se od srca veselim; ¹⁶ i kliče sva nutrina moja kad ti usne govore što je pravo.

¹⁹ Tko zna hoće li on biti mudar ili lud? Pa ipak on će biti gospodar sve moje muke u koju uložih sav svoj napor i mudrost pod suncem. I to je ispraznost.

⁹ poradi ljubavi radije molim, kakav već jesam, Pavao, starac, a sada i sužanj Krista Isusa.

²⁰ Hajde, brate, da se tobom okoristim u Gospodinu: okrijepi srce moje u Kristu!

⁹ Jabes je bio izvrsniji među braćom i mati mu je nadjela ime Jabes govoreći: "Rodila sam ga s bolom." ¹⁰ Jabes je prizvao Izraelova Boga govoreći: "Ako me odista blagoslivljaš, raširi moje područje, neka bude tvoja ruka uza me i sačuvaj me oda zla, tako da se ne mučim!" Ispuni mu Bog za što ga je molio.

²⁵ Briga je ocu bezuman sin i žalost roditeljki svojoj.

³¹ Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. ³² On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, ³³ i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja."

⁴⁰ Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. ⁴¹ Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga ⁴² i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! ⁴³ Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? ⁴⁴ Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. ⁴⁵ Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!" ⁴⁶ Tada Marija reče: "Veliča duša moja Gospodina, ⁴⁷ klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,

⁵⁸ Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.

²⁷ Dok je on to govorio, povika neka žena iz mnoštva: "Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!" ²⁸ On odgovori: "Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!"

⁵ Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom!

⁴³ Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!

² Blaženi oni koji čuvaju propise njegove, čitavim srcem njega traže;

⁹ Kako će mladić čistim sačuvati put svoj? Čuvajući riječi tvoje. ¹⁰ Svim srcem svojim tebe tražim; ne daj da zastranim od zapovijedi tvojih. ¹¹ U srce pohranih riječ tvoju da protiv tebe ne sagriješim.

¹ Sine moj, ne zaboravljaj moje pouke, i tvoje srce neka čuva moje zapovijedi,

⁴ i mene je on učio i govorio mi: "Zadrži moje riječi u svojem srcu, poštuj moje zapovijedi i živjet ćeš.

²³ A svrh svega, čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život.

²⁵ Nek' tvoje oči gledaju u lice i neka ti je pogled uvijek prav. ²⁶ Pazi na stazu kojom kročiš i neka ti svi putovi budu pouzdani. ²⁷ Ne skreći ni desno ni lijevo, drži svoj korak daleko oda zla.

⁹ Efrajime, što ti imaš još s kumirima? Ja sam ga uslišao i pogledao. Ja sam poput zelena čempresa: po meni si rodan plodovima. [ (Hosea 14:10) Tko je mudar neka shvati ovo, i čovjek razuman neka spozna! Jer pravi su putovi Jahvini: pravednici hode po njima, grešnici na njima posrću. ]

³⁷ "Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. ³⁸ Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan.

²⁶ "Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!

¹⁴ Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; ¹⁵ i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu.

⁵ I to ne samo kako se nadasmo, nego same sebe predadoše najprvo Gospodinu, a onda nama, po volji Božjoj.

¹⁷ da po vjeri Krist prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni

¹⁹ Tako nam je potvrđena proročka riječ te dobro činite što uza nju prianjate kao uza svjetiljku što svijetli na mrklu mjestu - dok Dan ne osvane i Danica se ne pomoli u srcima vašim.

¹⁴ Duboka jama usta su preljubnice, i na koga se Jahve srdi, pada onamo.

¹ Dok je Izrael boravio u Šitimu, narod se upusti u blud s Moapkama.

⁴ Poslije toga zamilova on neku ženu iz doline Soreka po imenu Delilu. ⁵ Filistejski knezovi dođoše k njoj i rekoše joj: "Zavedi ga i doznaj gdje stoji njegova velika snaga, kako bismo ga mogli svladati pa da ga svežemo i učinimo nemoćnim. A dat će ti svaki od nas po tisuću i sto srebrnih šekela." ⁶ Delila upita Samsona: "Kaži mi gdje stoji tvoja velika snaga i čime bi se mogao svezati i svladati." ⁷ Samson joj odgovori: "Da me svežu sa sedam svježih još neosušenih žila od luka, onemoćao bih i postao kao običan čovjek." ⁸ Filistejski knezovi donesu Delili sedam svježih još neosušenih žila i ona ga veza njima. ⁹ Kod nje u sobi bijaše zasjeda i ona viknu: "Samsone, eto Filistejaca na te!" On pokida žile kao što se prekine kučina kad se primakne ognju. I tako ne doznadoše za tajnu njegove snage. ¹⁰ Tad reče Delila Samsonu: "Prevario si me i slagao mi. Ali mi sada kaži čime bi te trebalo vezati." ¹¹ On joj odgovori: "Da me dobro svežu novim još neupotrijebljenim užetima, onemoćao bih i postao kao običan čovjek." ¹² Tada Delila uze nova užeta, sveza ga njima i viknu mu: "Samsone, eto Filistejaca na te!" Kod nje u sobi bijaše zasjeda, ali on prekide užeta na rukama kao da su konci. ¹³ Tada Delila reče Samsonu: "Varaš me svejednako i lažeš mi. Kaži mi napokon čime bi te trebalo vezati." On joj odgovori: "Da otkaš sedam pramenova moje kose na tkalačkom stanu i da ih zaglaviš klinom, onemoćao bih i postao kao običan čovjek." ¹⁴ Ona ga uspava i otka sedam pramenova njegove kose na tkalačkom stanu, zabi klin i viknu mu: "Eto Filistejaca na te, Samsone!" On se probudi i istrgne i klin i tkalački stan. I nije otkrila tajnu njegove snage. ¹⁵ Delila mu reče: "Kako možeš reći da me ljubiš kad tvoje srce nije sa mnom? Triput si me već prevario i nisi mi kazao gdje je tvoja velika snaga." ¹⁶ Kako mu je svakog dana dodijavala molbama i mučila ga, njemu već dozlogrdje. ¹⁷ I otvori joj cijelo svoje srce: "Nikada britva nije prešla po mojoj glavi jer sam od majčine utrobe nazirej Božji. Da me obriju, sva bi me snaga ostavila, onemoćao bih i postao bih kao običan čovjek." ¹⁸ Delila tad shvati da joj je otvorio cijelo svoje srce; pozva filistejske knezove i reče im: "Dođite sada jer mi je otvorio cijelo svoje srce." I filistejski knezovi dođoše k njoj i donesoše sa sobom novac. ¹⁹ Uspavavši Samsona na svojim koljenima, ona dozva čovjeka te mu obrija s glave sedam pramenova kose. Tako on poče slabiti i ostavi ga snaga. ²⁰ Kad ona povika: "Samsone, eto Filistejaca na te!" on se probudi i pomisli: "Izvući ću se kao i uvijek i oslobodit ću se." Ali nije znao da se Jahve od njega okrenuo. ²¹ Filistejci ga uhvatiše, iskopaše mu oči i odvedoše ga u Gazu. Okovaše ga dvostrukim mjedenim lancem te je okretao mlin u tamnici. ²² Ali kosa gdje mu je obrijaše počne opet rasti.

¹⁶ da te izbavi od preljubnice i od tuđinke koja laska riječima; ¹⁷ koja ostavlja prijatelja svoje mladosti i zaboravlja zavjet svoga Boga ¹⁸ jer joj kuća tone u smrt i njezini putovi vode mrtvima. ¹⁹ Tko god zalazi k njoj ne vraća se nikad i ne nalazi više putove života.

¹² bila je čas na ulici, čas na trgovima i vrebala kod svakog ugla;

²² I ludo on pođe za njom, kao što vol ide na klaonicu i kao što jelen zapleten u mrežu čeka ²³ dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica što ulijeće u zamku, i ne znajući da će ga to života stajati. ²⁴ Zato me, sine moj, poslušaj i čuj riječi mojih usta. ²⁵ Nek' ti srce ne zastranjuje na njezine putove i ne lutaj po njezinim stazama. ²⁶ Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih što ih je pobila. ²⁷ U Podzemlje vode putovi kroz njenu kuću, dolje u odaje smrti.

¹⁸ A on ne zna da su Sjene ondje, da uzvanici njezini počivaju u Podzemlju.

²⁶ Otkrih da ima nešto gorče od smrti - žena, ona je zamka, srce joj je mreža, a ruke okovi; tko je Bogu drag, izmiče joj, a grešnik je njezin sužanj.

² Podigni oči na goleti i pogledaj: gdje te to nisu oskvrnuli? Na putovima si ih dočekivala kao Arapin u pustinji. Ti si oskvrnula zemlju bludom i opačinom svojom,

¹¹ blud, mošt i vino zarobiše im srce.

⁸ I ne podajimo se bludu kao što se neki od njih bludu podaše i padoše u jednom danu dvadeset i tri tisuće.

¹ I dođe jedan od sedam anđela što nose sedam čaša i prozbori mi: "Dođi pokazat ću ti sud nad Bludnicom velikom što sjedi nad vodama velikim, ² s kojom su bludničili kraljevi zemlje i pozemljari se opiše vinom bluda njezina."

¹² Oči su mu od vina mutne, zubi bjelji od mlijeka.

³⁶ Kad se Abigajila vratila k Nabalu, on je upravo imao gozbu u kući, pravu kraljevsku gozbu: Nabal bijaše veseo i sasvim pijan; zato mu ona ne reče ništa dok nije svanulo jutro. ³⁷ A ujutro, kad se Nabal otrijeznio, pripovjedi mu njegova žena sve što se dogodilo, a njemu obamrije srce u grudima i on osta kao da se skamenio.

²⁸ i zapovjedi svojim slugama ovako: "Pazite! Kad se Amnonu razveseli srce od vina i ja vam viknem: 'Ubijte Amnona!' tada ga pogubite! Ne bojte se, jer vam tako zapovijedam! Ohrabrite se i pokažite se junaci!"

¹⁶ Oni iziđoše u podne, dok je Ben-Hadad pio u šatorima sa trideset i dva kralja koji mu bijahu saveznici. ¹⁷ Momci pokrajinskih upravitelja iziđoše prvi. Obavijestiše Ben-Hadada: "Izišli su ljudi iz Samarije." ¹⁸ On reče: "Ako su izišli radi mira, pohvatajte ih žive; ako su izišli u boj, opet ih uhvatite žive!" ¹⁹ Ali kad su oni - momci pokrajinskih upravitelja - izišli iz grada, za njima je slijedila ostala vojska ²⁰ i svaki je udario na svog protivnika. Aramejci su bježali, a Izraelci ih progonili. Ben-Hadad, aramejski kralj, spasio se na konju zajedno s nekim konjanicima. ²¹ Tada je izišao izraelski kralj; zarobio je konje i kola i nanio Aramejcima težak poraz. ²² Tada pristupi prorok izraelskom kralju i reče mu: "Hajdemo! Ohrabri se i razmisli dobro što ti je činiti, jer će dogodine aramejski kralj napasti na te."

²¹ jer pijanica i izjelica osiromaše i pospanac se oblači u krpe.

⁷ Oni posrću od vina, teturaju od žestoka pića: svećenici i proroci od žestoka pića posrću; omami ih vino; teturaju od žestoka pića, posrću u viđenjima, ljuljaju se sudeći. ⁸ Svi su stolovi puni gnusnih bljuvotina, nigdje čista mjesta nema!

¹⁰ Kao trnovita šikara i kao pijanci na pijanki, k'o suha slama bit će potpuno smlavljeni.

⁴⁹ pa stane tući sudrugove, jesti i piti s pijanicama, ⁵⁰ doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti;

⁴⁵ "No rekne li taj sluga u srcu: 'Okasnit će gospodar moj' pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, ⁴⁶ doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima."

²¹ Napio se vina i opio, pa se otkrio nasred šatora.

⁸ Bog je koji sudi: ovoga snizuje, onog uzvisuje!

² Poklala je svoje klanice, pomiješala svoje vino i postavila svoj stol.

⁶ piju vino iz vrčeva i mažu se najfinijim uljem, al' za slom Josipov ne mare.

² A jednoga dana predveče usta David sa svoje postelje i prošeta se po krovu svoje palače. Opazi s krova ženu gdje se kupa. Ta žena bijaše izvanredno lijepa.

¹ Čuj dakle, Jobe, što ću ti kazati, prikloni uho mojim besjedama.

³⁷ Odvrati moje oči da ne vide ništavost, život mi čuvaj na putu svojemu!

²⁵ Ne poželi u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji trepavicama svojim,

²⁸ A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. ²⁹ Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. ³⁰ Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao."

⁴⁷ I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao,

⁵ Kad pružim svoju ruku na Egipat i izvedem Izraelce iz njihove sredine, tada će Egipćani spoznati da sam ja Jahve." ⁶ Mojsije i Aron poslušaše: kako im je Jahve naredio, upravo tako učiniše.

¹² svaki baci svoj štap, koji se pretvori u zmiju. Ali Aronov štap proguta njihove štapove.

¹⁶ Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina.

¹¹ da ne ridaš na koncu kad ti nestane tijela i puti

⁸ Tko jamu kopa, u nju pada; i tko ruši zid, ujeda ga zmija.

³ Bit će izgažen nogama gizdav vijenac pijanica Efrajimovih

⁵ Legu jaja gujina, tkaju mrežu paukovu; pojede li tko njihovo jaje, umire, razbije li ga, iz njega ljutica izlazi.

³¹ proroci laž proriču, a svećenici poučavaju na svoju ruku. A mojem narodu to omilje! Al' što ćete raditi na kraju?

¹⁷ I gle, puštam na vas otrovnice protiv kojih nema čarolija; ujedat će vas - riječ je Jahvina -

¹⁹ Bit će vam k'o onom što uteče lavljim raljama, a sretne ga medvjed; koji uđe u kuću i stavi ruku na zid, a ujede ga zmija.

³ Ako se sakriju i navrh Karmela, naći ću ih i pohvatati. Ako se od mog pogleda na dno morsko skriju, zapovjedit ću Zmaju da ih proždre.

²⁵ Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. ²⁶ K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'"

²¹ Pa kakav ste plod onda imali? Onoga se sada stidite jer svršetak je tomu - smrt.

³² Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime leći: tako ćemo s ocem sačuvati potomstvo." ³³ One noći opiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim ocem, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. ³⁴ Sutradan starija reče mlađoj: "Sinoć sam, eto, ležala ja s našim ocem; napojimo ga vinom i noćas, pa idi ti i s njim lezi: tako ćemo ocu sačuvati potomstvo." ³⁵ Opiju oca vinom i one noći te mlađa ode i s njim legne, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. ³⁶ Tako obje Lotove kćeri zanesu s ocem. ³⁷ Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac današnjih Moabaca. ³⁸ I mlađa rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je praotac današnjih Amonaca.

¹² Uzeh kostrijet za haljinu, i postah im igračka.

¹² da te izbavi od zla puta, od varava čovjeka,

⁵ da u piću ne zaborave zakona i prevrnu pravo nevoljnicima.

⁴ Pili su vino i slavili svoje bogove od zlata i srebra, mjedi i željeza, drva i kamena.

⁵ U dan kralja našega knezovi obolješe od žestine vina, a on ruku pruža pijanima.

¹² Oni su ljage na vašim agapama, bezobzirno se s vama gosteći i napasajući se; oblaci bezvodni što ih vjetrovi raznose, stabla besplodna u kasnoj jeseni, dvaput usahla, iskorijenjena, ¹³ bijesno morsko valovlje što ispjenjuje svoje sramote, zvijezde lutalice kojima je spremljena crna tmina dovijeka.

⁸ Od daha iz tvojih nosnica vode narastoše, valovi se u bedem uzdigoše, u srcu mora dubine se stvrdnuše.

³³ Neka je blagoslovljena tvoja mudrost i blagoslovljena bila ti što si me danas zadržala da ne svalim na se krvnu krivicu i da ne pribavim sebi pravdu svojom rukom. ³⁴ Ali, tako mi živog Jahve, Boga Izraelova, koji nije dopustio da ti učinim zlo: da mi nisi tako brzo izišla u susret, zaista ne bi Nabalu do jutra ostalo ni ono što uza zid mokri!" ³⁵ Nato David primi iz njezine ruke što mu bijaše donijela i reče joj: "Vrati se s mirom svojoj kući. Gle, uslišao sam tvoj glas i obazreo se na tebe." ³⁶ Kad se Abigajila vratila k Nabalu, on je upravo imao gozbu u kući, pravu kraljevsku gozbu: Nabal bijaše veseo i sasvim pijan; zato mu ona ne reče ništa dok nije svanulo jutro. ³⁷ A ujutro, kad se Nabal otrijeznio, pripovjedi mu njegova žena sve što se dogodilo, a njemu obamrije srce u grudima i on osta kao da se skamenio. ³⁸ A desetak dana poslije toga Jahve udari Nabala te umrije.

¹⁶ On ga, dakle, odvede, i gle, oni se bijahu razasuli po svem onom kraju, jedući, pijući i slaveći slavlje zbog svega velikog plijena što su ga oteli iz zemlje filistejske i iz zemlje Judine. ¹⁷ I David ih poče biti i tukao ih je od zore do mraka, izvršujući na njima "herem", kleto uništenje. Nitko od njih nije izmakao, osim četiri stotine momaka, koji zajahaše na deve i pobjegoše.

⁹ Njegov dvoranin Zimri, zapovjednik polovine bojnih kola, uroti se protiv njega. Kad je bio u Tirsi, opio se u kući Arse, upravitelja dvora u Tirsi.

³⁸ Kao što su u dane one - prije potopa - jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju

²⁷ jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi. ²⁸ Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. ²⁹ A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome, zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi.

² Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći. ³ Dok još budu govorili: "Mir i sigurnost", zadesit će ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i neće umaći. ⁴ Ali vi, braćo, niste u tami, da bi vas Dan mogao zaskočiti kao kradljivac: ⁵ ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noći ni od tame. ⁶ Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo. ⁷ Jer koji spavaju, noću spavaju; i koji se opijaju, noću se opijaju.

¹⁹ Takvome neće Jahve nikad oprostiti, nego će se gnjev i ljubomornost Jahvina izliti na tog čovjeka, tako da će se sve prokletstvo zapisano u ovoj knjizi na nj oboriti te će Jahve izbrisati ime njegovo pod nebom.

¹¹ Bezumnik se vraća svojoj ludosti kao što se pas vraća na svoju bljuvotinu.

²² Da bezumnika stučeš tučkom u stupi, ne bi ga ostavila ludost njegova.

¹² "Dođite, donijet ću vina; napit ćemo se pića žestoka, i sutra će biti kao danas, izobilje veliko, preveliko!"

³ Jahve, nisu li oči tvoje upravljene k istini? Biješ ih, ali njih ne boli; zatireš ih, al' oni odbijaju pouku tvoju. Čelo im je tvrđe od litice, odbijaju da se obrate.

¹⁸ Dobro čujem Efrajimov jecaj: 'Ti me pokara, i ja se popravih kao june još neukroćeno. Obrati me, da se obratim, jer ti si, Jahve, Bog moj.

³² Ako sam se po ljudsku borio sa zvijerima u Efezu, kakva mi korist? Ako mrtvi ne uskršavaju, jedimo i pijmo jer sutra nam je umrijeti. ³³ Ne varajte se: "Zli razgovori kvare dobre običaje." ³⁴ Otrijeznite se kako valja i ne griješite jer neki, na sramotu vam kažem, ne znaju za Boga.

¹⁹ Sami su sebe otupili i podali se razvratnosti da bi u pohlepi počinjali svaku nečistoću.

²² Dogodilo im se što veli istinita izreka: "Pas se vraća svojoj bljuvotini i okupana svinja valjanju u blatu."