Proverbs 30:8 Cross References - Croatian

⁸ udalji od mene licemjernu i lažnu riječ; ne daj mi siromaštva ni bogatstva: hrani me kruhom mojim dostatnim;

²⁰ Tada učini zavjet: "Ako Bog ostane sa mnom i uščuva me na ovom putu kojim idem, dade mi kruha da jedem i odijela da se oblačim,

¹⁵ Tako je davao svoj blagoslov Josipu govoreći: "Bog, čijim su putovima hodili oci moji Abraham i Izak, Bog, koji mi je pastir bio otkako postah pa do danas, ¹⁶ anđeo koji me od svakog zla izbavljao - djecu ovu neka blagoslovi! Neka se ime moje i mojih pređa Abrahama i Izaka po njima spominje! U mnoštva se mnogobrojna po zemlji razmnožili!"

¹⁵ Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su jedan drugoga: "Što je to?" Jer nisu znali što je. Onda im Mojsije reče: "To je kruh koji vam je Jahve pribavio za hranu.

¹⁸ Kad su izmjerili na gomer, pokaza se da nije ništa preteklo onome koji bijaše nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaše nakupio manje: svatko je nakupio koliko mu je trebalo za jelo.

²¹ Tako su skupljali svako jutro koliko je kome trebalo za jelo. I kad bi sunce ogrijalo, mÓana bi se rastopila. ²² Onda šestoga dana nakupiše dvostruku količinu hrane - po dva gomera na svakoga. Kad su starješine zajednice došle da izvijeste Mojsija,

²⁹ Pogledajte! Zato što vam je Jahve dao subotu, daje vam hrane šestoga dana za dva dana. Neka svatko stoji gdje jest; neka nitko u sedmi dan ne izlazi iz svoga stana."

³⁵ Izraelci su se hranili manom četrdeset godina, sve dok nisu došli u naseljenu zemlju: jeli su manu do dolaska na granicu zemlje kanaanske.

³⁰ Do kraja njegova života babilonski mu je kralj trajno, iz dana u dan, davao uzdržavanje.

¹² slušao sam nalog njegovih usana, pohranih mu riječi u grudima svojim.

⁹ U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte: Bog je naše utočište! ¹⁰ Sinovi su ljudski samo dašak, laž su djeca čovječja: svi da stanu na tezulju, od daha bi lakši bili.

²⁹ Daleko me drži od puta zablude i Zakonom me svojim obdari!

³⁷ Odvrati moje oči da ne vide ništavost, život mi čuvaj na putu svojemu!

⁶ Blago stečeno jezikom lažljivim nestalna je ispraznost onih koji traže smrt.

⁸ Tko sije nepravdu, žanje nesreću, i šiba njegova gnjeva udarit će njega samog.

⁵ usmjeriš li oči prema njemu, njega već nema jer načini sebi krila kao orao i odleti u nebo.

² Ispraznost nad ispraznošću, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost!

¹⁸ Jao onima koji na se krivnju vuku volovskom užadi i grijeh kolskim konopcem -

⁴ Nitko s pravom tužbu ne podiže, niti koga sude po istini. U ništavilo se uzdaju, laž kazuju, začinju zloću, a rađaju bezakonje.

²¹ Tada kralj Sidkija naredi i Jeremiju odvedoše u tamničko dvorište te mu davahu svaki dan pogaču kruha iz Pekarske ulice, sve dok nije ponestalo kruha u gradu. I tako Jeremija ostade u tamničkom dvorištu.

³⁴ Do kraja njegova života, sve do smrti, babilonski mu je kralj trajno, iz dana u dan, davao uzdržavanje.

¹¹ Kruh naš svagdanji daj nam danas!

³³ Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.

³ Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan!

⁸ Tada im reče: "Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola." Oni odnesu.

¹⁵ "Ljudi, što to radite? I mi smo smrtnici, baš kao i vi! Navješćujemo vam da se od tih ispraznosti obratite k Bogu živomu koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima.

⁶ Pa i jest dobitak velik pobožnost, zadovoljna onim što ima! ⁷ Ta ništa nismo donijeli na svijet te iz njega ništa ni iznijeti ne možemo! ⁸ Imamo li dakle hranu i odjeću, zadovoljimo se time.