Ruth Cross References - Croatian

¹ U ono vrijeme kada su vladali suci nastala glad u zemlji, pa iz Betlehema Judina jedan čovjek ode sa svojom ženom i sa svoja dva sina da se naseli na Moapskim poljanama. ² Taj se čovjek zvao Elimelek, žena mu Noemi, a dva njegova sina: Mahlon i Kiljon; svi bijahu Efraćani iz Betlehema Judina. Stigoše na Moapske poljane i tu se nastaniše. ³ Tada Elimelek, Noemin muž, umrije, i ona osta sama sa svoja dva sina. ⁴ Oni se oženiše Moapkama; jedna se zvala Orpa, a druga Ruta. I tu proboraviše deset godina. ⁵ Onda umriješe i Mahlon i Kiljon, i tako Noemi osta i bez svoja dva sina i bez svoga muža. ⁶ Tada se ona diže sa svojim snahama da ode s Moapskih poljana jer je čula na Moapskim poljanama da je Jahve pohodio narod svoj i dao mu kruha. ⁷ Ode, dakle, ona iz mjesta gdje je živjela, a s njome i njezine snahe; krenuše na put da se vrate u zemlju Judinu. ⁸ Noemi tada reče svojim dvjema snahama: "Vratite se svaka domu majke svoje! Neka vam Jahve bude milostiv kao što vi bijaste pokojnicima i meni. ⁹ Neka vam Jahve udijeli da obje nađete mir, svaka u domu svoga muža!" I poljubi ih, a one briznuše u plač. ¹⁰ I rekoše joj: "Ne! Mi ćemo s tobom, tvome narodu." ¹¹ Ali im reče Noemi: "Vratite se natrag, kćeri moje! Zašto biste išle sa mnom? Zar ću još imati sinova u utrobi svojoj da vam budu muževi? ¹² Vratite se natrag, kćeri moje, idite samo! Odviše sam stara, nisam za udaju. Pa i kad bih rekla: 'Imam nade da se udam još noćas i da rodim sinove' - ¹³ zar biste mogle čekati da odrastu i zar biste radi njih ostale neudate? Ne, kćeri moje, tuga bi moja bila veća od vaše, jer se ruka Jahvina digla na me." ¹⁴ One i opet zaplakaše i zajecaše. Orpa poljubi svoju svekrvu i vrati se, a Ruta ostade s njom. ¹⁵ Noemi joj reče: "Eto vidiš, jetrva se tvoja vratila narodu svome i bogu svome: vrati se i ti za jetrvom svojom!" ¹⁶ A Ruta joj odgovori: "Nemoj me tjerati da te ostavim i da odem od tebe: jer kamo ti ideš, idem i ja i gdje se ti nastaniš, nastanit ću se i ja; tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog. ¹⁷ Gdje ti umreš, umrijet ću i ja, gdje tebe pokopaju, pokopat će i mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom ako me što drugo, osim smrti, rastavi od tebe." ¹⁸ Videći gdje je tvrdo naumila da ide s njom, prestade je odvraćati. ¹⁹ Tako su zajedno išle dok ne dođoše u Betlehem. A kad dođoše u Betlehem, sav se grad uzbudi zbog njih. "Ma je li ovo Noemi?" - pitahu žene. ²⁰ A ona im odgovaraše: "Ne zovite me više Noemi nego me zovite Mara; jer me Šadaj gorčinom ispunio! ²¹ Odavde sam otišla punih ruku, a sad me Jahve vraća bez igdje ičega. Zašto me zovete Noemi kad Jahve posvjedoči protiv mene i Svemogući me u tugu zavi?" ²² Tako se vrati Noemi s Rutom Moapkom, snahom svojom, s Moapskih poljana. Stigle su u Betlehem baš kad je počela žetva ječma.

¹⁰ Ali kad je zemljom zavladala glad, Abram se spusti u Egipat da ondje proboravi, jer je velika glad harala zemljom.

¹ U zemlji zavlada glad, različita od prijašnje što je bila za vrijeme Abrahama, pa Izak ode Abimeleku, kralju Filistejaca, u Geraru.

¹ Strašna glad pritisla zemlju.

¹⁹ Slomit ću ja vašu drsku silu. Vaša ću nebesa učiniti poput gvožđa, a zemlju vašu poput tuča.

²³ Nebesa nad tvojom glavom postat će mjedena, a tlo pod tvojim nogama postat će gvozdeno. ²⁴ Kišu tvoje zemlje Jahve će pretvarati u pijesak i prašinu da na te pada s nebesa dok te ne uništi.

³⁸ Mnogo ćeš sjemena bacati u polje, ali ćeš malo žeti jer će ti urod skakavci ogolijevati.

¹⁶ Tada im Jahve stade podizati suce da ih izbavljaju iz ruku onih koji su ih pljačkali. ¹⁷ Ali oni ni svojih sudaca nisu slušali, nego se iznevjeriše s drugim bogovima te im se klanjahu. Brzo su zašli s puta kojim su išli oci njihovi slušajući Jahvine zapovijedi; oni nisu činili tako. ¹⁸ Kada im je podizao suce, Jahve bijaše sa svakim sucem te ih izbavljaše iz ruku njihovih neprijatelja za svega vijeka sučeva, jer se sažalilo Jahvi koliko su uzdisali pod jarmom onih koji su ih ugnjetavali.

⁸ Poslije njega sudac u Izraelu bijaše Ibsan iz Betlehema.

⁸ Taj čovjek ode iz grada Betlehema u Judi da se nastani na kakvu prikladnu mjestu kao došljak. Putujući, dođe u Efrajimovu goru do Mikine kuće.

¹ U ono vrijeme kad u Izraelu još ne bijaše kralja, živio neki čovjek, levit, kao došljak na kraju Efrajimove gore. Uzeo on za inoču ženu iz Judina Betlehema. ² Rasrdivši se jednom, njegova ga inoča ostavi i vrati se u očevu kuću u Judin Betlehem i bila je ondje neko vrijeme, kakva četiri mjeseca.

¹ U dane Davidove vladaše jednom glad tri godine uzastopce. David se obrati Jahvi, a Jahve mu odgovori: "Na Šaulu i njegovu domu leži krvna krivnja jer je pogubio Gibeonce."

¹ Ilija Tišbijac, iz Tišbe Gileadske, reče Ahabu: "Živoga mi Jahve, Boga Izraelova, komu služim, neće ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na moju zapovijed." ² Upućena mu je riječ Jahvina ovako: ³ "Idi odavde i kreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, koji je nasuprot Jordanu. ⁴ Pit ćeš iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane." ⁵ Ode on i učini po riječi Jahvinoj i nastani se na potoku Keritu, nasuprot Jordanu. ⁶ Gavrani su mu jutrom donosili kruha, a večerom mesa; iz potoka je pio. ⁷ Ali poslije nekog vremena presuši potok, jer nije bilo kiše u svoj zemlji. ⁸ Tada Iliji dođe riječ Jahvina: ⁹ "Ustani, idi u Sarfatu Sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani." ¹⁰ Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva; on joj se obrati i reče: "Donesi mi malo vode u vrču da pijem!" ¹¹ Kad je pošla da donese, on viknu za njom i reče joj: "Donesi mi i malo kruha u ruci!" ¹² Ona odgovori: "Živoga mi Jahve, tvoga Boga, ja nemam pečena kruha, nemam do pregršti brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo kupim drva, pa ću otići i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i da umremo."

² I ode Ilija da se pokaže Ahabu. Kako je glad u Samariji bivala teža,

¹ Elizej bijaše savjetovao ženi kojoj je oživio sina: "Ustani, pođi sa svojom obitelji i skloni se kao tuđinka bilo kamo, jer je Jahve pustio glad; već je došla u zemlju za sedam godina." ² Žena usta i učini kako joj je rekao čovjek Božji: otišla je, ona i njena obitelj, i ostala sedam godina u zemlji filistejskoj.

¹⁶ I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne.

³⁴ plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih.

¹ Riječ Jahvina Jeremiji o velikoj suši:

¹³ "Sine čovječji, zgriješi li koja zemlja protiv mene nevjerom i ja podignem ruku na nju te joj uništim i posljednju pričuvu kruha i pustim na nju glad da zatrem u njoj sve ljude i stoku;

²¹ Ovako govori Jahve Gospod: "Ipak, ako na Jeruzalem pustim sva svoja četiri ljuta biča - mač, glad, divlju zvjerad i kugu - da zatrem u njemu sve ljude i stoku,

¹⁰ Opustošeno polje, zemlja poharana. Poharano žito, vino propade, presahnu ulje. ¹¹ Tugujte, težaci, kukajte, vinogradari, za pšenicom i za ječmom, jer propade žetva poljska.

¹⁶ Ne iščeznu li hrana pred našim očima? Nije li nestalo radosti i sreće iz Doma Boga našega? ¹⁷ Istrunu zrnje pod grudama; puste su žitnice, porušene spreme jer žita nesta. ¹⁸ Kako li stoka uzdiše! Krda goveda podivljala lutaju jer im nema paše. Čak i stada ovaca kaznu podnose. ¹⁹ Tebi, Jahve, vapijem: oganj popali pašnjake pustinjske, plamen sažga sva stabla poljska. ²⁰ Čak i zvijeri čeznu za tobom, jer presušiše potoci, oganj popali pašnjake pustinjske.

⁶ "Zato dadoh da vam zubi čisti ostanu u svim gradovima vašim, ostavih vas bez kruha u svim selima vašim; pa ipak se ne obratiste k meni" - riječ je Jahvina.

¹⁹ Tako umrije Rahela. Sahrane je na putu u Efratu, to jest Betlehem.

¹ Bio jedan čovjek iz Ramatajima, Sufovac iz Efrajimove gore, po imenu Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Sufova, Efrajimljanin.

²¹ Izraelci i Filistejci svrstaše se u bojni red jedni prema drugima.

² Zato će ih Jahve ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi. Tada će se Ostatak njegove braće vratiti djeci Izraelovoj.

¹ Žena jednoga od proročkih sinova zamoli Elizeja ovako: "Tvoj sluga, moj muž, umro je; a znaš da se tvoj sluga bojao Jahve. Sada je došao vjerovnik da mi uzme oba sina i učini ih svojim robovima."

¹⁹ Blizu je Jahve onima koji su skršena srca, a klonule duše spasava. $REŠ

⁶ Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli.

¹⁰ Oni su nas doista nešto malo dana stegom odgajali kako se njima činilo, a On - nama na korist, da postanemo sudionici njegove svetosti. ¹¹ Isprva se doduše čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti.

³ Ne sklapaj ženidbe s njima, ne udavaj svoje kćeri za njihova sina niti ženi svoga sina njihovom kćeri;

³ Ni mješanac neka se ne prima u Jahvinu zajednicu; neka se njegovi ne primaju u zajednicu Jahvinu ni do desetog koljena.

¹ Kralj je Salomon - uz kćer faraonovu - volio mnoge žene tuđinke: Moapke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hetitkinje, ² od svih naroda za koje je Jahve rekao Izraelcima: "Nećete odlaziti k njima i oni neće dolaziti k vama; oni će zacijelo okrenuti vaša srca svojim bogovima." Njima se priklonio Salomon svojom ljubavlju.

⁵ Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj.

³⁹ Vidite sada da ja, ja jesam, i da drugog Boga pored mene nema! Ja usmrćujem i oživljujem; ja udaram i iscjeljujem (i nitko se iz ruke moje ne izbavlja).

³⁰ Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim i prijestolje mu kao dan nebeski. ³¹ Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim, ³² ako li prestupe odredbe moje i ne budu čuvali zapovijedi mojih;

²¹ I ti ćeš se u srcu svom zapitati: 'Tko mi rodi sve ove? Bijah bez djece, neplodna, prognana i odbačena, pa tko ih podiže? Bijah, eto, sama ostala, a oni gdje su bili?'"

¹⁹ Opačina te tvoja kažnjava, otpadništvo te tvoje osuđuje. Shvati i vidi kako je teško i gorko što ostavi Jahvu, Boga svojega, što više nema straha mog u tebi" - riječ je Gospoda Jahve nad Vojskama.

²⁵ Bijaše tako u nas sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez poroda ostavivši ženu svom bratu. ²⁶ Tako i drugi i treći, sve do sedmoga. ²⁷ A nakon svih umrije i žena.

¹² Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada.

¹ Jahve se sjeti Sare kako je rekao i učini joj kako je obećao:

²⁰ Tada učini zavjet: "Ako Bog ostane sa mnom i uščuva me na ovom putu kojim idem, dade mi kruha da jedem i odijela da se oblačim,

¹⁵ Tako je davao svoj blagoslov Josipu govoreći: "Bog, čijim su putovima hodili oci moji Abraham i Izak, Bog, koji mi je pastir bio otkako postah pa do danas,

²⁵ Tada Josip zakune Izraelove sinove: "Bog će se vas doista sjetiti, i tada ponesite moje kosti odavde!"

¹⁶ "Idi, skupi starješine Izraelaca pa im kaži: 'Jahve, Bog otaca - Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev - objavio mi se i rekao mi: Pohodio sam vas i razabrao što vam se čini u Egiptu.

³¹ Narod je bio uvjeren, i pošto čuše da je Jahve pohodio Izraelce i pogledao na njihove jade, popadaše ničice i pokloniše se.

⁴ Tada reče Jahve Mojsiju: "Učinit ću da vam daždi kruh s neba. Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako ću ih kušati i vidjeti hoće li se držati moga zakona ili neće. ⁵ A šestoga dana, kad spreme što su nakupili, bit će dvaput onoliko koliko su skupljali za svaki dan." ⁶ Onda Mojsije i Aron progovore svim Izraelcima: "Večeras ćete poznati da vas je Jahve izveo iz zemlje egipatske,

²¹ Jahve pohodi Anu i ona zatrudnje i rodi još tri sina i dvije kćeri. A mladi je Samuel rastao pred Jahvom.

¹⁴ Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje ¹⁵ i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku.

⁵ Hranu dade štovateljima svojim, $JOD dovijeka se sjeća svoga Saveza. $KAF

¹⁵ Žitak ću njegov blagosloviti, siromahe nahraniti kruhom.

¹⁵ Oči sviju u tebe su uprte, ti im hranu daješ u pravo vrijeme. $PE

⁷ potlačenima vraća pravicu, a gladnima kruh daje. Jahve oslobađa sužnje,

¹⁴ On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom.

⁸ udalji od mene licemjernu i lažnu riječ; ne daj mi siromaštva ni bogatstva: hrani me kruhom mojim dostatnim;

¹⁰ "Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo,

¹⁰ Jer ovako govori Jahve: 'Istom kad se Babilonu ispuni onih sedamdeset godina, ja ću vas pohoditi te vam ispuniti dobro obećanje da ću vas vratiti na ovo mjesto.

⁷ I taj kraj pripast će u dio Ostatku doma Judina; tu će oni izvoditi blago na pašu; uvečer se odmarati u kućama aškelonskim, jer će ih pohoditi Jahve, Bog njihov, i on će promijeniti sudbinu njihovu.

¹¹ Kruh naš svagdanji daj nam danas!

⁶⁸

⁴⁴ Smrskat će o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja."

⁸ Imamo li dakle hranu i odjeću, zadovoljimo se time.

¹² življenje vaše među poganima neka bude uzorno da upravo onim za što vas sada potvaraju kao zločince, pošto promotre vaša dobra djela, proslave Boga u dan pohoda.

²⁷ Zatim Mojsije otpusti svoga tasta i on ode u svoju zemlju.

¹⁰ I rekoše joj: "Ne! Mi ćemo s tobom, tvome narodu."

¹⁴ One i opet zaplakaše i zajecaše. Orpa poljubi svoju svekrvu i vrati se, a Ruta ostade s njom.

³ Na kraju sedme godine žena se vrati iz zemlje filistejske i ode kralju da zatraži svoju kuću i njivu.

¹⁵ Međutim, ako vam se ne sviđa služiti Jahvi, onda danas izaberite kome ćete služiti: možda bogovima kojima su služili vaši oci s onu stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca u čijoj zemlji sada prebivate. Ja i moj dom služit ćemo Jahvi." ¹⁶ Narod odgovori: "Daleko neka je od nas da ostavimo Jahvu a služimo drugim bogovima. ¹⁷ Jahve, Bog naš, izveo je nas i naše oce iz Egipta, iz doma robovanja, i on je pred našim očima učinio velika čudesa i čuvao nas cijelim putem kojim smo išli i među svim narodima kroz koje smo prolazili. ¹⁸ Još više: Jahve je ispred nas protjerao sve narode i Amorejce, koji su živjeli u ovoj zemlji. I mi ćemo služiti Jahvi jer je on Bog naš." ¹⁹ Tada reče Jošua narodu: "Vi ne možete služiti Jahvi, jer je on Bog sveti, Bog ljubomorni, koji ne može podnijeti vaših prijestupa ni vaših grijeha. ²⁰ Ako ostavite Jahvu da biste služili tuđim bogovima, okrenut će se protiv vas i uništit će vas, pošto vam je bio dobro činio." ²¹ A narod odgovori Jošui: "Ne, mi ćemo služiti Jahvi!" ²² Na to će Jošua narodu: "Sami ste protiv sebe svjedoci da ste izabrali Jahvu da mu služite." Odgovoriše mu: "Svjedoci smo." ²³ "Maknite, dakle, tuđe bogove koji su među vama i priklonite svoja srca Jahvi, Bogu Izraelovu." ²⁴ Odgovori narod Jošui: "Služit ćemo Jahvi, Bogu svojemu, i glas ćemo njegov slušati." ²⁵ Tako sklopi Jošua toga dana Savez s narodom i utvrdi mu uredbu i zakon. Bilo je to u Šekemu. ²⁶ Jošua upisa te riječi u Knjigu zakona Božjega. Zatim uze velik kamen i stavi ga ondje pod hrast koji bijaše u svetištu Jahvinu. ²⁷ Zatim reče Jošua svemu narodu: "Gle, ovaj kamen neka nam bude svjedokom jer je čuo riječi što ih je govorio Jahve; on će biti svjedok da ne zatajite Boga svoga." ²⁸ Tada Jošua otpusti narod, svakoga na njegovu baštinu.

⁵ Onda umriješe i Mahlon i Kiljon, i tako Noemi osta i bez svoja dva sina i bez svoga muža.

²⁰ Tada će Noemi svojoj snasi: "Neka Jahve blagoslovi onoga koji ne uskraćuje dobrote svoje ni živima ni mrtvima!" I dometnu Noemi: "Taj je čovjek naš rod; jedan od naših skrbnika."

²⁵ S njim je zajedno putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: ²⁶ "Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! ²⁷ I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!" ²⁸ "Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: ²⁹ da ga ne bi - pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti - počeli ismjehivati svi koji to vide: ³⁰ 'Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!' ³¹ Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? ³² Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir." ³³ "Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik."

²² Žene svojim muževima kao Gospodinu!

² Poštuj oca svoga i majku - to je prva zapovijed s obećanjem: ³ da ti dobro bude i da dugo živiš na zemlji.

¹⁸ Imam svega i u izobilju; namiren sam otkad po Epafroditu primih ono od vas, miris ugodan, žrtvu milu, ugodnu Bogu. ¹⁹ A Bog moj ispunit će svaku vašu potrebu po bogatstvu svome, veličanstveno, u Kristu Isusu.

¹⁸ Žene, pokoravajte se svojim muževima kao što dolikuje u Gospodinu!

²⁴ znajući da ćete od Gospodina primiti nagradu, baštinu. Gospodinu Kristu služite.

¹⁶ Neka Gospodin milosrđem podari Oneziforov dom jer me često osvježivao i nije se stidio mojih okova, ¹⁷ nego kad je bio u Rimu, brižljivo me potražio i našao. ¹⁸ Dao mu Gospodin naći milosrđe u Gospodina u onaj Dan! A koliko je usluga u Efezu iskazao, to ti najbolje znaš.

²⁷ Kad se primače i poljubi ga, Izak osjeti miris njegove odjeće pa ga blagoslovi: "Gle, miris sina mog nalik je mirisu polja koje Jahve blagoslovi.

¹¹ Zatim Jakov poljubi Rahelu, a onda briznu u plač.

¹⁵ Izljubi zatim svu svoju braću, u naručju im se rasplaka. Poslije toga njegova braća zađu s njim u razgovor.

¹ Onda će joj Noemi, svekrva njezina: "Kćeri moja, da ti potražim mirno mjesto gdje bi mogla biti sretna?

³⁷ Tad svi briznuše u velik plač, obisnuše Pavlu oko vrata i stadoše ga cjelivati,

³ Za svetima što su u zemlji sav plamtim od čežnje!

⁶³ Prijatelj sam svima koji te se boje i koji tvoje čuvaju naredbe.

²³ Ovako govori Jahve nad Vojskama! U one će dane deset ljudi od naroda svih jezika hvatati jednog Židova za skut govoreći: 'Idemo s vama, jer čusmo da je s vama Bog.'"

¹¹ Onda Juda reče svojoj nevjesti Tamari: "Ostani kao udovica u domu svoga oca dok poodraste moj sin Šela." Bojao se, naime, da bi i on mogao umrijeti kao i njegova braća. I tako Tamara ode da živi u očevu domu.

⁵ Kad braća stanuju zajedno pa jedan od njih umre a da nije imao sina, žena pokojnoga neka se ne preudaje izvan kuće, nego neka k njoj pristupi njezin djever i uzme je sebi za ženu te izvrši djeversku dužnost.

¹⁷ Abraham pade ničice pa se nasmija i reče u sebi: "Onome komu je stotinu godina, zar se može roditi dijete? Zar će Sara u devedesetoj rod rađati!"

⁹ U popis neka se unosi udovica ne mlađa od šezdeset godina, jednog muža žena,

¹⁵ I zbilja! Ruka Jahvina bila je protiv njih: istrebljivala ih je isred tabora dok ih nije nestalo.

¹⁵ Što bi god počeli, ruka se Jahvina okretala protiv njih na njihovu nesreću, kao što im je Jahve rekao i kao što im se zakleo. I tako zapadoše u veliku nevolju.

¹¹ Zato sazvaše i okupiše sve knezove filistejske i rekoše: "Pošaljite natrag Kovčeg Boga Izraelova, neka se vrati na svoje mjesto da ne pomori mene i moj narod!" Jer vladaše smrtna strava u svemu gradu, toliko ondje bijaše pritisnula ruka Božja.

²¹ Smilujte mi se, prijatelji moji, jer Božja me je ruka udarila.

⁴ Danju i noću ruka me tvoja tištala, snaga mi se trošila k'o za ljetnih žega.

² Jahve, u srdžbi svojoj nemoj ne karati, i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu.

⁹ Izbavi me svih mojih bezakonja, ne daj da ruglo budem luđaku! ¹⁰ Šutim i usta ne otvaram, jer tako si ti učinio.

²⁸ Nisi mi dopustio ni da izljubim svoje kćeri i svoju unučad! Zbilja si ludo postupio.

⁵⁵

⁴ A svi vi koji se čvrsto držite Jahve, Boga svoga, živi ste i danas.

²⁰ Boj se Jahve, Boga svojeg; njemu služi; uza nj se priljubi; njegovim imenom priseži.

²⁰ On ostavi volove, potrča za Ilijom i reče: "Dopusti mi da zagrlim svoga oca i majku, pa ću poći za tobom." Ilija mu odgovori: "Idi, vrati se, jer što sam ti učinio?"

¹⁷ Prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje.

²⁴ Ima prijatelja koji vode u propast, a ima i prijatelja privrženijih od brata.

¹ Da, smilovat će se Jahve Jakovu i opet izabrati Izraela, dati mu da počine u svojoj zemlji. Pridružit će im se došljak i priključiti se domu Jakovljevu.

³⁷ "Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan.

²⁴ Tada Isus reče svojim učenicima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.

²² Na tu riječ ode mladić žalostan jer imaše velik imetak.

²¹ Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: "Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom." ²² On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.

⁶⁶ Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. ⁶⁷ Reče stoga Isus dvanaestorici: "Da možda i vi ne kanite otići?" ⁶⁸ Odgovori mu Šimun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! ⁶⁹ I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji."

³⁴ Neki ipak prionuše uza nj i povjerovaše; među njima i Dionizije Areopagit, neka žena imenom Damara i drugi s njima.

¹⁰ Jer Dema me, zaljubljen u sadašnji svijet, napustio i otišao u Solun; Krescencije u Galaciju, Tit u Dalmaciju.

³⁹ A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od onih koji vjeruju na spas duše.

¹⁵ Međutim, ako vam se ne sviđa služiti Jahvi, onda danas izaberite kome ćete služiti: možda bogovima kojima su služili vaši oci s onu stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca u čijoj zemlji sada prebivate. Ja i moj dom služit ćemo Jahvi."

¹⁹ Tada reče Jošua narodu: "Vi ne možete služiti Jahvi, jer je on Bog sveti, Bog ljubomorni, koji ne može podnijeti vaših prijestupa ni vaših grijeha.

²⁴ Zar ne posjeduješ sve što je tvoj bog Kemoš bio oteo starim posjednicima? Tako i sve ono što je Jahve, naš Bog, oteo starim posjednicima, mi sada posjedujemo!

¹⁹ Kralj upita Itaja Gićanina: "Zašto i ti ideš s nama? Vrati se i ostani kod kralja! Ti si stranac, prognan iz svoje zemlje. ²⁰ Jučer si došao, a danas da te vodim da se potucaš s nama kad ja idem kamo me sreća nanese. Vrati se i odvedi svoju braću natrag sa sobom, a Jahve neka ti iskaže ljubav i vjernost!"

² I reče Ilija Elizeju: "Ostani ovdje jer me Jahve šalje do Betela." Elizej odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!" I siđoše do Betela.

³ Sam sebi on laska suviše, grijeha svog ne vidi i ne mrzi.

⁵ A koji na krive skreću putove nek' ih istrijebi Jahve sa zločincima! Mir nad Izraelom!

⁶ one koji su se odmetnuli od Jahve, koji ne traže Jahvu i nimalo za nj ne mare."

²⁰ A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ²¹ ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba.

²⁸ Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje.

³⁸ A pravednik će moj od vjere živjeti, ako li pak otpadne, ne mili se on duši mojoj.

¹⁹ Od nas iziđoše, ali ne bijahu od nas. Jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama; ali neka se očituje da nisu od nas.

¹⁸ Još više: Jahve je ispred nas protjerao sve narode i Amorejce, koji su živjeli u ovoj zemlji. I mi ćemo služiti Jahvi jer je on Bog naš."

¹¹ Boaz joj odgovori: "Čuo sam što si sve učinila za svoju svekrvu poslije smrti svoga muža; kako si ostavila oca svoga, majku svoju i zavičaj svoj te došla u narod kojega do jučer ili prekjučer nisi poznavala. ¹² Neka ti Jahve plati sve što si učinila i neka ti udijeli pravu nagradu Jahve, Bog Izraelov, kad si došla da se pod krila njegova skloniš!"

²¹ Ali Itaj odgovori kralju ovako: "Živoga mi Jahve i tako mi živ bio moj gospodar kralj: gdje god bude moj gospodar kralj, bilo na smrt ili na život, ondje će biti i tvoj sluga!"

² I reče Ilija Elizeju: "Ostani ovdje jer me Jahve šalje do Betela." Elizej odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!" I siđoše do Betela. ³ A proročki sinovi koji su boravili u Betelu iziđoše Elizeju u susret i rekoše mu: "Znaš li da će danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?" On reče: "I ja to znam; tiho!" ⁴ Ilija mu reče: "Elizeju! Ostani ipak ovdje jer me Jahve šalje do Jerihona." Ali on odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!" I uđoše u Jerihon. ⁵ Proročki sinovi koji su živjeli u Jerihonu priđoše Elizeju i rekoše mu: "Znaš li da će danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?" On reče: "I ja to znam; tiho!" ⁶ Ilija mu reče: "Ostani ipak ovdje jer me Jahve šalje do Jordana." Ali on odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!" I tako pođoše obojica.

¹⁰ Kraljevske ti kćeri idu u susret, zdesna ti je kraljica u zlatu ofirskom.

⁴⁷ I reče kralj Danielu: "Zaista, vaš je bog Bog nad bogovima i gospodar nad kraljevima, Otkrivatelj tajna, kad si mogao otkriti ovu tajnu."

²⁹ Naređujem dakle: O narodi, plemena i jezici, svatko između vas tko bi pogrdio Boga Šadrakova, Mešakova i Abed Negova neka bude raskomadan, a njegova kuća pretvorena u smetlište, jer nema boga koji bi mogao izbaviti kao ovaj."

³⁷

⁴ A ja sam Jahve, Bog tvoj sve od zemlje egipatske: drugog Boga osim mene ne ljubi! Osim mene nema spasitelja.

¹⁹ I pristupi jedan pismoznanac te mu reče: "Učitelju, za tobom ću kamo god ti pošao."

²⁸ Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. ²⁹ No oni navaljivahu: "Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!" I uniđe da ostane s njima.

³⁷ Nato će mu Petar: "Gospodine, a zašto sada ne bih mogao poći za tobom? Život ću svoj položiti za tebe!"

¹³ Nato on odvrati: "Što plačete i parate mi srce? Ta spreman sam ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa."

¹⁶ Kakav sporazum hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga, kao što reče Bog: Prebivat ću u njima i hoditi među njima; i bit ću Bog njihov, a oni narod moj. ¹⁷ Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ništa nečisto ne dotičite i ja ću vas primiti. ¹⁸ I bit ću vam otac i vi ćete mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin Svemogući.

⁹ Oni sami o nama pripovijedaju: kako dođosmo k vama, kako se od idola obratiste k Bogu da biste služili Bogu živomu i istinskomu

⁴ Ti se ne okaljaše sa ženama, djevci su! Oni prate Jaganjca kamo god pođe. Otkupljeni su od ljudi kao prvine Bogu i Jaganjcu;

¹⁷ I on upita: "Kakva je riječ koju ti reče? Nemoj mi zatajiti ništa! Tako ti Bog učinio zlo i dodao ti drugo ako mi zatajiš nešto od onoga što ti je kazao."

²² Neka Bog učini Davidu ovo zlo i neka mu doda drugo ako Nabalu do zore od svega što ima ostavim i ono što mokri uza zid!"

⁹ Neka Abneru Bog učini ovo zlo i neka mu doda drugo ako ne izvršim kako se Jahve zakleo Davidu:

³⁵ Nato pristupi sav narod nutkajući Davida da jede dok je još dana, ali se David zakle ovako: "Neka mi Bog učini ovo zlo i neka mi doda drugo zlo ako okusim kruha ili što drugo prije zalaska sunca!"

¹³ Vi ste moja braća, vi ste od moga mesa i od mojih kosti. Zašto biste, dakle, bili posljednji koji će dovesti kralja natrag?'

²³ Tada se kralj Salomon zakle Jahvom: "Neka mi Bog učini ovo zlo i neka mi doda drugo ako Adonija nije to izrekao danas po cijenu svoga života!

² Tada Izebela posla Iliji glasnika s porukom: "Neka mi bogovi učine sva zla i neka nadodadu, ako sutra u ovo doba ne učinim s tvojim životom kao što si ti učinio sa životom svakoga od njih!"

¹⁰ Tada mu Ben-Hadad poruči: "Neka mi bogovi učine zlo i neka pridaju još toliko, ako bude dosta praha Samarije da svi oni koji me slijede dobiju po pregršt!"

³¹ I reče tada kralj: "Neka mi Bog učini ovo zlo i doda drugo ako glava Elizeja, sina Šafatova, ostane danas na njegovim ramenima!"

²³ Kad on stiže i vidje milost Božju, obradova se te potaknu sve da u odlučnosti srca ostanu uz Gospodina.

²⁴ Ali ni najmanje mi nije do života, samo da dovršim trku svoju i službu koju primih od Gospodina Isusa: svjedočiti za evanđelje milosti Božje."

⁴² Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama.

¹⁴ A kako se nije dao nagovoriti, ušutjesmo rekavši: "Gospodnja budi volja!"

¹⁰ Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj.

⁷ Je li to vaš grad veseli što postoji od davnih davnina i noge ga daleko nosile da se ondje naseli?

¹⁵ Nad tobom plješću rukama svi koji putem prolaze, zvižde i vrte glavom zbog Kćeri jeruzalemske: "Je li to grad na glasu ljepotom, radost svemu svijetu?"

¹⁰ Kad uđe u Jeruzalem, uskomešao se sav grad i govorio: "Tko je ovaj?"

¹ Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Jahve pa mu reče: "Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni, Mojim hodi putem i neporočan budi.

¹⁴ Neka Bog Svemogući, El Šadaj, potakne onog čovjeka na milosrđe prema nama te vam pusti i drugoga brata i Benjamina. A ja, moram li bez djece ostati, neka ostanem."

³ Abrahamu, Izaku i Jakovu objavljivao sam se kao El Šadaj. Ali njima se nisam očitovao pod svojim imenom - Jahve.

¹⁷ Da, blago čovjeku koga Bog odbaci! Stoga ti ne prezri karanje Svesilnog!

⁴ Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me.

⁷ Možeš li dubine Božje proniknuti, dokučiti savršenstvo Svesilnoga?

⁶ Znajte: Bog je to mene pritisnuo i svojom me je on stegnuo mrežom.

¹⁴ kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom?

¹⁵ Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene?

¹³ vičem sve do jutra; kao što lav mrska kosti moje, od jutra do noći skončat ćeš me.

¹ Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova. ² Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti. ³ I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka. ⁴ Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje. ⁵ Načinio mi jaram, glavu obrubio tegobama. ⁶ Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vječiti. ⁷ Zazidao me, i ja ne mogu izaći, otežao je moje okove. ⁸ Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao. ⁹ Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrčio je putove moje. ¹⁰ Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi. ¹¹ U bespuća me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem. ¹² Napinjao je luk svoj i gađao me kao metu za svoje strelice. ¹³ U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca. ¹⁴ Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja. ¹⁵ Gorčinom me hranio, pelinom me napajao. ¹⁶ Puštao me da zube kršim kamen grizući, zakapao me u pepeo. ¹⁷ Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreća! ¹⁸ Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi. ¹⁹ Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova! ²⁰ Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni.

¹¹ Isprva se doduše čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti.

⁸ Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog - Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar.

²² Hrama u gradu ne vidjeh. Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je njegov - i Jaganjac!

⁷ Jahve čini uboga i bogata, obara čovjeka i uzvisuje. ⁸ Diže slabića iz prašine, iz bunjišta izvlači uboga, da ih posadi s knezovima i da im odredi počasna mjesta. Jer Jahvini su stupovi zemlje, na njih je stavio ovaj svijet.

²¹ i reče: "Go iziđoh iz krila majčina, go ću se onamo i vratiti. Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!"

¹⁷ optužbe nove na mene podižeš, jarošću većom na mene usplamtiš i sa svježim se četama obaraš.

²⁶ O ti, koji mi gorke pišeš presude i teretiš mene grijesima mladosti,

⁸ Ustao je proti meni da svjedoči i u lice mi se baca klevetama.

⁵ Doći ću k vama na sud i bit ću spreman svjedok protiv vračeva i preljubnika, protiv onih koji se lažno kunu, protiv onih koji zakidaju plaću radniku, udovici i siroti, protiv onih koji gaze pravo stranaca i mene se ne boje - govori Jahve nad Vojskama.

³¹ I tako propade lan i ječam: jer ječam bijaše u klasu, a lan u cvatu. ³² Pšenica i raž nisu nastradali jer su ozima žita.

²³ I tako se držala poslenika Boazovih i pabirčila dokle ne požeše i ječam i pšenicu. I živjela je kod svekrve svoje.

⁹ Njih dade u ruke Gibeoncima, a oni ih objesiše na gori pred Jahvom. Tako sva sedmorica poginuše zajedno, pogubljeni prvih dana žetve, na početku ječmene žetve.