Bible verses about "cooperation" | Croatian

¹² Ali Mojsiju ruke napokon klonu. Zato uzeše kamen, staviše ga poda nj i on sjede, dok mu Aron i Hur, jedan s jedne, a drugi s druge strane, držahu ruke, tako da mu izdržaše do sunčanog zalaska.

¹ Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. ² Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu i tu se nastane. ³ Jedan drugome reče: "Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!" Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku. ⁴ Onda rekoše: "Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!"

³ I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica.

⁷ Dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima.

¹² Onda se vratiše u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotni hod. ¹³ I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev - ¹⁴ svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom.

²⁰ Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: ²¹ da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.

¹ Uto neki siđoše iz Judeje i počeše učiti braću: "Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti." ² Kad između njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi između njih uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja. ³ Oni su dakle, ispraćeni od Crkve, prolazili kroz Feniciju i Samariju pripovijedajući o obraćenju pogana i donoseći svoj braći veliku radost. ⁴ Kada pak stigoše u Jeruzalem, primi ih Crkva, apostoli i starješine. Ispripovjediše što sve Bog učini po njima. ⁵ Onda ustanu neki od onih što iz farizejske sljedbe bijahu prigrlili vjeru pa reknu: "Treba ih obrezati i zapovjediti im da opslužuju Zakon Mojsijev." ⁶ Nato se apostoli i starješine sastanu da to razmotre. ⁷ Nakon duge raspre ustade Petar i reče im: "Braćo, vi znate kako me Bog od najprvih dana između vas izabra da iz mojih usta pogani čuju riječ evanđelja i uzvjeruju. ⁸ I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedoči za njih: dade im Duha Svetoga kao i nama. ⁹ Nikakve razlike nije pravio između nas i njih: vjerom očisti njihova srca. ¹⁰ Što dakle sada iskušavate Boga stavljajući učenicima na vrat jaram kojeg ni oci naši ni mi nismo mogli nositi? ¹¹ Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spašeni, baš kao i oni." ¹² Nato sve mnoštvo umuknu. Slušali su Barnabu i Pavla koji pripovjedahu kolika je znamenja i čudesa Bog po njima učinio među poganima. ¹³ Kad oni ušutješe, progovori Jakov: "Poslušajte me, braćo! ¹⁴ Šimun je izložio kako se Bog već na početku pobrinu između pogana uzeti narod imenu svojemu. ¹⁵ S time su u skladu riječi Proroka. Ovako je doista pisano: ¹⁶ Nakon toga vratit ću se i opet podići pali šator Davidov, iz ruševina ga podići, opet ga sazidati ¹⁷ da preostali ljudi potraže Gospodina i svi pogani na koje je zazvano ime moje, govori Gospodin, koji to ¹⁸ obznanjuje odvijeka. ¹⁹ Zato smatram da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva obraćaju k Bogu, ²⁰ nego im poručiti da se uzdržavaju od mesa okaljana idolima, od bludništva, od udavljenoga i od krvi. ²¹ Ta Mojsije od pradavnih naraštaja ima po gradovima propovjednike koji ga u sinagogama svake subote čitaju." ²² Tad apostoli i starješine zajedno sa svom Crkvom zaključe izabrati neke muževe između sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muževi vodeći među braćom. ²³ Po njima pošalju ovo pismo: "Apostoli i starješine, braća, braći iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji - pozdrav!" ²⁴ "Budući da smo čuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše, ²⁵ zaključismo jednodušno izabrati neke muževe i poslati ih k vama zajedno s našim ljubljenim Barnabom i Pavlom, ²⁶ ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista. ²⁷ Šaljemo vam dakle Judu i Silu. Oni će vam i usmeno priopćiti to isto. ²⁸ Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno: ²⁹ uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro ćete učiniti. Živjeli!" ³⁰ Oni su se dakle oprostili i sišli u Antiohiju; sabrali su mnoštvo i predali pismo. ³¹ Kad ga pročitaše, svi se obradovaše zbog ohrabrenja. ³² Juda i Sila, i sami proroci, mnogim riječima ohrabriše i utvrdiše braću. ³³ Neko se vrijeme zadrže pa se onda s mirom od braće vrate onima koji ih poslaše. ³⁴ #³⁵ A Pavao i Barnaba ostadoše u Antiohiji naučavajući i navješćujući zajedno s mnogima drugima riječ Gospodnju. EVANĐELJE U EVROPI ³⁶ Nakon nekog vremena reče Pavao Barnabi: "Vratimo se i pohodimo braću po svim gradovima u kojima smo navješćivali riječ Gospodnju, da vidimo kako su!" ³⁷ Barnaba je htio povesti i Ivana zvanog Marko. ³⁸ Pavao pak nije smatrao uputnim sa sobom voditi onoga koji se u Pamfiliji odvojio od njih te nije s njima pošao na djelo. ³⁹ Spopade ih takva ogorčenost da se raziđoše: Barnaba povede Marka i otplovi na Cipar, ⁴⁰ a Pavao sebi izabra Silu pa od braće povjeren milosti Gospodnjoj ⁴¹ proputova Siriju i Ciliciju, utvrđujući Crkve.

¹ Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odlučen za evanđelje Božje - ² koje Bog unaprijed obećavaše po svojim prorocima u Pismima svetim ³ o Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu, ⁴ postavljenu Sinom Božjim, u snazi, po Duhu posvetitelju uskrsnućem od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu našemu, ⁵ po komu primismo milost i apostolstvo da na slavu imena njegova k poslušnosti vjere privodimo sve pogane ⁶ među kojima ste i vi pozvanici Isusa Krista: ⁷ svima u Rimu, miljenicima Božjim, pozvanicima, svetima. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista. ⁸ Ponajprije zahvaljujem Bogu mojemu po Isusu Kristu za sve vas: što se vaša vjera navješćuje po svem svijetu. ⁹ Doista, svjedok mi je Bog - komu duhom svojim služim u evanđelju Sina njegova - da vas se ¹⁰ u svojim molitvama neprekidno spominjem i uvijek molim ne bi li mi se već jednom s voljom Božjom nekako posrećilo doći k vama. ¹¹ Jer čeznem vidjeti vas da vam predam nešto dara duhovnoga te se ojačate, zapravo - ¹² da se zajedno s vama ohrabrim zajedničkom vjerom, vašom i mojom. ¹³ A ne bih htio, braćo, da ne znate: često sam bio nakanio doći k vama - i sve dosad bio spriječen - da i među vama uberem koji plod kao i među drugim narodima. ¹⁴ Dužnik sam Grcima i barbarima, mudracima i neznalicama. ¹⁵ Odatle moja nakana da i vama u Rimu navijestim evanđelje. ¹⁶ Ne stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje - Židovu najprije, pa Grku. ¹⁷ Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano: Pravednik će od vjere živjeti. ¹⁸ Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. ¹⁹ Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. ²⁰ Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. ²¹ Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. ²² Gradeći se mudrima, poludješe i ²³ zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova. ²⁴ Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, ²⁵ oni što su Istinu - Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen. ²⁶ Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, ²⁷ a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja. ²⁸ I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje, ²⁹ puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači, ³⁰ klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni, ³¹ nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni. ³² Znaju za odredbu Božju - da smrt zaslužuju koji takvo što čine - a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine.

⁸ Čovjek potpun samac - bez sina, bez brata, i opet nema kraja njegovu trudu; oči mu se ne mogu nasititi blaga; a ne misli: za koga se mučim i uskraćujem dobro sebi? I to je ispraznost i zla briga. ⁹ Bolje je dvojici nego jednome, jer imaju bolju plaću za svoj trud. ¹⁰ Padne li jedan, drugi će ga podići; a teško jednomu! Ako padne, nema nikoga da ga podigne. ¹¹ Pa ako se i spava udvoje, toplije je; a kako će se samac zagrijati? ¹² I ako tko udari na jednoga, dvojica će mu se oprijeti; i trostruko se uže ne kida brzo.

⁴⁰ A sve neka bude dostojno i uredno.

¹ Hodočasnička pjesma. Davidova. Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti:

³ trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira!

⁶ A kad bi došli Židovi koji žive kraj njih, po deset bi nas puta upozoravali: "Idu protiv vas iz svih mjesta u kojima stanuju!"

³ Idu li dvojica zajedno da se ne dogovore?

¹ Ima li dakle u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti, ² ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; ³ nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego - u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ⁴ ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! ⁵ Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: ⁶ On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, ⁷ nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ⁸ ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. ⁹ Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, ¹⁰ da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. ¹¹ I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca. ¹² Tako, ljubljeni moji, poslušni kako uvijek bijaste, ne samo kao ono za moje nazočnosti nego mnogo više sada, za moje nenazočnosti, sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja! ¹³ Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati. ¹⁴ Sve činite bez mrmljanja i oklijevanja ¹⁵ da budete besprijekorni i čisti, djeca Božja neporočna posred poroda izopačena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu ¹⁶ držeći riječ Života meni na ponos za Dan Kristov, što nisam zaludu trčao niti se zaludu trudio. ¹⁷ Naprotiv, ako se ja i izlijevam za žrtvu i bogoslužje, za vjeru vašu, radostan sam i radujem se sa svima vama. ¹⁸ A tako i vi budite radosni i radujte se sa mnom. ¹⁹ Nadam se u Gospodinu Isusu da ću vam uskoro poslati Timoteja da mi odlane kad saznam što je s vama. ²⁰ Nikoga doista nemam tako srodne duše tko bi se kao on svojski za vas pobrinuo ²¹ jer svi traže svoje, a ne ono što je Isusa Krista. ²² A prokušanost vam je njegova poznata: kao dijete s ocem služio je sa mnom evanđelju. ²³ Njega se dakle nadam poslati tek što razvidim što je sa mnom. ²⁴ A uvjeren sam u Gospodinu da ću i sam uskoro doći. ²⁵ Smatrao sam potrebnim poslati k vama Epafrodita, brata, suradnika i suborca moga kojega ste poslali da mi poslužuje u potrebi. ²⁶ Jer je čeznuo za svima vama i bio zabrinut što ste saznali da je obolio. ²⁷ I doista je gotovo na smrt bio obolio, ali Bog mu se smilovao, ne samo njemu nego i meni, da me ne zadesi žalost na žalost. ²⁸ Brže ga dakle poslah da se, pošto ga vidite, opet obradujete, i ja da budem manje žalostan. ²⁹ Primite ga dakle u Gospodinu sa svom radosti i poštujte takve ³⁰ jer se za djelo Kristovo smrti sasvim približio, životnoj se pogibli izložio da nadopuni ono u čemu me vi ne mogoste poslužiti.