Bible verses about "moon" | Croatian

⁹ Usni on još jedan san te ga ispriča svojoj braći: "Još sam jedan san usnuo. Pazite! Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda duboko mi se klanjahu!"

¹ U početku stvori Bog nebo i zemlju. ² Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. ³ I reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost. ⁴ I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. ⁵ Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro - dan prvi. ⁶ I reče Bog: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!" I bi tako. ⁷ Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. ⁸ A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro - dan drugi. ⁹ I reče Bog: "Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!" I bi tako. ¹⁰ Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro. ¹¹ I reče Bog: "Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako. ¹² I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. ¹³ Tako bude večer, pa jutro - dan treći. ¹⁴ I reče Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, ¹⁵ i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!" I bi tako. ¹⁶ I načini Bog dva velika svjetlila - veće da vlada danom, manje da vlada noću - i zvijezde. ¹⁷ I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, ¹⁸ da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. ¹⁹ Tako bude večer, pa jutro - dan četvrti. ²⁰ I reče Bog: "Nek' povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek' polete nad zemljom, svodom nebeskim!" I bi tako. ²¹ Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro. ²² I blagoslovi ih govoreći: "Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!" ²³ Tako bude večer, pa jutro - dan peti. ²⁴ I reče Bog: "Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!" I bi tako. ²⁵ I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro. ²⁶ I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!" ²⁷ Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. ²⁸ I blagoslovi ih Bog i reče im: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!" ²⁹ I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! ³⁰ A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!" I bi tako. ³¹ I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro - dan šesti.

¹³ I stade sunce i zaustavi se mjesec sve dok se nije narod osvetio neprijateljima svojim. Ne piše li to u knjizi Pravednika? I stade sunce nasred neba i nije se nagnulo k zapadu gotovo cio dan.

²³ On je upita: "Zašto da danas pođeš k njemu? Nije ni mlađak niti je subota." Ali ona odgovori: "Ostaj u miru!"

²⁶ Zar se, gledajući sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje,

¹ Aleluja! Hvalite Jahvu s nebesa, hvalite ga u visinama! ² Hvalite ga, svi anđeli njegovi, hvalite ga, sve vojske njegove! ³ Hvalite ga, sunce i mjeseče, hvalite ga, sve zvijezde svjetlosne! ⁴ Hvalite ga, nebesa nebeska, i vode nad svodom nebeskim! ⁵ Neka hvale ime Jahvino jer on zapovjedi i postadoše. ⁶ Postavi ih zauvijek i dovijeka po zakonu koji neće proći. ⁷ Hvalite Jahvu sa zemlje, nemani morske i svi bezdani! ⁸ Ognju i grÓade, sniježe i maglo, olujni vjetre, što riječ njegovu izvršavaš! ⁹ Gore i svi brežuljci, plodonosna stabla i svi cedrovi! ¹⁰ Zvijeri i sve životinje, gmizavci i ptice krilate! ¹¹ Zemaljski kraljevi i svi narodi, knezovi i suci zemaljski! ¹² Mladići i djevojke, starci s djecom zajedno: ¹³ nek' svi hvale ime Jahvino, jer jedino je njegovo ime uzvišeno! Njegovo veličanstvo zemlju i nebo nadvisuje, ¹⁴ on podiže snagu svom narodu, on proslavlja svete svoje, sinove Izraelove - narod njemu blizak. Aleluja!

¹ Zborovođi. Psalam. Davidov.

³⁰

¹⁸ Potom reče Jonatan Davidu: "Sutra je mladi mjesec i opazit će se da te nema, jer će tvoje mjesto biti prazno.

³ Nek' zazvuče žice, nek' se čuje bubanj, svirajte u milozvučnu harfu s citarom!

²³ Od mlađaka do mlađaka, od subote do subote, dolazit će svi ljudi da se poklone pred licem mojim" - govori Jahve.

¹² Onoga dana kada Jahve predade Amorejce sinovima Izraelovim, obrati se Jošua Jahvi i poviče pred Izraelcima: "Stani, sunce, iznad Gibeona, i mjeseče, iznad dola Ajalona!"

¹ Zborovođi. Po napjevu "Tijesci". Asafov. ² Kliknite Bogu, našoj jakosti, kličite Bogu Jakovljevu! ³ Nek' zazvuče žice, nek' se čuje bubanj, svirajte u milozvučnu harfu s citarom! ⁴ Zatrubite u rog za mlađaka, za uštapa, na svetkovinu našu! ⁵ Jer to je propis Izraelu, zapovijed Boga Jakovljeva. ⁶ Takav je zakon dao Josipu kad je izlazio iz zemlje Egipta. ⁷ Šapat tajnovit čuh: "Oslobodih od tereta rame njegovo, ruke su mu slobodne od košare. ⁸ U tjeskobi si zavapio i ja te izbavih; iz gromovna oblaka odgovorih tebi, iskušah te kod voda meripskih. ⁹ Slušaj, puče moj, i ja ću te opomenuti: o, da me poslušaš, Izraele! ¹⁰ Nek' ne bude u tebe drugog boga i ne klanjaj se bogu tuđem! ¹¹ Ja sam Jahve, Bog tvoj koji te izvedoh iz Egipta: otvori svoja usta da ih napunim!" ¹² "Ali moj narod ne slušaše glasa moga, Izrael me ne posluša. ¹³ Zato ga pustih okorjelom srcu njegovu: neka hodi kako mu se hoće! ¹⁴ O, kad bi me narod moj slušao, kad bi Izrael putovima mojim hodio, ¹⁵ brzo bih pokorio dušmane njegove, ruku bih svoju okrenuo na protivnike njegove. ¹⁶ Oni što ga sada mrze dodvarali bi mu se i njihov bi udes bio zapečaćen zauvijek. [ (Psalms 81:17) A svoj narod hranio bih pšenicom najboljom i sitio ga medom iz pećine. ]

¹ I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.

¹⁶ I načini Bog dva velika svjetlila - veće da vlada danom, manje da vlada noću - i zvijezde.

¹⁹ i da se ne bi, kad digneš svoje oči prema nebu te vidiš sunce, mjesec i zvijezde - svu nebesku vojsku - dao zavesti da im se klanjaš i da im iskazuješ štovanje. Njih je Jahve, Bog tvoj, dao svim narodima, svugdje pod nebom.

^{30 31}

¹² I vidjeh: kad Jaganjac otvori šesti pečat, potres velik nasta. I sunce pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv.

³ U ustima djece i dojenčadi hvalu si spremio protiv neprijatelja, da postidiš mrzitelja, zlotvora.

³⁷ potomstvo će njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,