Croatian(i)
5 da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren prođe sreća bezbožnička.
6 Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne oblaka,
7 poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidješe kažu: 'Gdje je sad on?'
8 Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviđenja noćnog.
9 Nijedno ga oko više gledat neće, niti će ga mjesto njegovo vidjeti
10 Njegovu će djecu gonit' siromasi: rukama će svojim vraćati oteto.
11 Kosti su njegove bujale mladošću; gle, zajedno s njome pokošen je sada.
12 Zlo bijaše slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikom skrivao;
13 sladio se pazeć' da ga ne proguta i pod nepcem svojim zadržavao ga.
14 Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevima postaje.
15 Blago progutano mora izbljuvati. Bog će ga istjerat' njemu iz utrobe.
16 Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina.