Croatian(i)
5 Nije l' to zbog zloće tvoje prevelike i zbog bezakonja kojim broja nema?
6 Od braće si brao nizašto zaloge i s golih si ljudi svlačio haljine;
7 ti nisi žednoga vodom napojio, uskraćivao si kruh izgladnjelima;
8 otimao si od siromaha zemlju da bi na njoj svog nastanio ljubimca;
9 puštao si praznih ruku udovice i siročadi si satirao ruku.
10 Eto zašto tebe mreže sad sapinju, zašto te strahovi muče iznenadni.
11 Svjetlost ti mrak posta i ništa ne vidiš, vode su duboke tebe potopile.
12 Zar Bog nije u visini nebeskoj i zar zvijezdama tjeme on ne vidi?
13 Ali ti kažeš: 'Što Bog može znati? Kroz oblak tmasti zar što razabire?
14 Oblaci pogled njegov zaklanjaju, i rubom kruga on hoda nebeskog.'
15 TÓa kaniš li se drevnog držat' puta kojim su išli ljudi nepravedni?
16 Prije vremena nestadoše oni, bujica im je temelje raznijela.