Croatian(i)
7 Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg,
8 vidjevši me, sklanjali bi se mladići, starci bi ustavši stojeći ostali.
9 Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.
10 Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik.
11 Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo.
12 Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći.
13 Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah.
14 Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom.