Job 11 Cross References - Croatian

¹ Sofar iz Naama progovori tad i reče: ² "Zar na riječi mnoge da se ne odvrati? Zar će se brbljavac još i opravdati? ³ Zar će tvoje trice ušutkati ljude, zar će ruganje ostat' neizrugano? ⁴ Rekao si: 'Nauk moj je neporočan, u očima tvojim čist sam i bez ljage.' ⁵ Ali kada bi Bog htio progovorit' i otvorit usta da ti odgovori ⁶ kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne može doumit', znao bi da ti za grijehe račun ište. ⁷ Možeš li dubine Božje proniknuti, dokučiti savršenstvo Svesilnoga? ⁸ Od neba je više: što još da učiniš? Od Šeola dublje: što još da mudruješ? ⁹ Duže je od zemlje - šire je od mora! ¹⁰ Ako se povuče, ako te pograbi, ako na sud preda, tko će mu braniti? ¹¹ Jer on u čovjeku prozire prijevaru, vidi opačinu ako i ne gleda. ¹² Čovjek se bezuman obraća k pameti i divlji magarac uzdi se pokori. ¹³ Ako li srce svoje ti uspraviš i ruke svoje pružiš prema njemu, ¹⁴ ako li zloću iz ruku odbaciš i u šatoru svom ne daš zlu stana, ¹⁵ čisto ćeš čelo moći tad podići, čvrst ćeš biti i bojati se nećeš. ¹⁶ Svojih se kušnja nećeš sjećat' više kao ni vode koja je protekla. ¹⁷ Jasnije će tvoj život sjat' no podne, tmina će se obratit' u svanuće. ¹⁸ U uzdanju svom živjet ćeš sigurno i zaštićen počivat ćeš u miru. ¹⁹ Kad legneš, nitko te buniti neće; mnogi će tvoju tražiti naklonost. ²⁰ A zlikovcima ugasnut će oči, neće im više biti utočišta: izdahnut', bit će jedina im nada."

¹¹ U to čuše tri Jobova prijatelja za sve nevolje koje ga zadesiše; svaki se zaputi iz svoga kraja - Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha, Sofar iz Naama - i odlučiše da odu zajedno ožaliti ga i utješiti.

¹ Sofar iz Naamata progovori tad i reče:

² "Dokad ćeš jošte govoriti tako, dokle će ti riječ kao vihor biti?

³ Ima li kraja tim riječima ispraznim? Što te goni da mi tako odgovaraš?

² "Kada kaniš obuzdat' svoje besjede? Opameti se sad da razgovaramo!

¹¹ Nek' daždi po njima ugljevlje ognjeno, nek' se strovale u jamu da više ne ustanu!

¹⁹ Obilje riječi ne biva bez grijeha, a tko zauzdava svoj jezik, razuman je.

¹⁸ Dobacivahu mu i neki od epikurejskih i stoičkih filozofa. Jedni su govorili: "Što bi htjela reći ta čavka?" Drugi pak: "Navješćuje, čini se, neke tuđe bogove." Jer navješćivaše Isusa i uskrsnuće.

¹⁹ Znajte, braćo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu.

⁴ Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporočan!

⁴ Jer, kovači laži vi ste pravi, i svi ste vi zaludni liječnici!

⁹ Zar bi dobro bilo da vas on ispita? Zar biste ga obmanuli k'o čovjeka?

² "Zar šupljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istočnim trbuh napuhuje? ³ Zar on sebe brani riječima ispraznim, besjedama koje ničem ne koriste?

² Rugači su evo mene dohvatili, od uvreda oka sklopiti ne mogu.

³ Otrpite da riječ jednu ja izrečem, kad završim, tad se rugajte slobodno.

²⁵ Nije li tako? Tko će me u laž utjerat'? Tko moje riječi poništiti može?"

⁷ Zar gdje čovjeka ima poput Joba koji porugu pije kao vodu,

¹⁶ Ruglom na ruglo iskušavaju me i zubima škripaju na mene.

¹⁶ tako ih goni olujom svojom, prestravi ih svojom žestinom!

¹⁷ Nikad sjedio nisam u društvu veseljaka da se razveselim. Pod težinom ruke tvoje samotan živim, jer ti me jarošću prože.

¹⁴ Ako li se tko ne pokorava našoj riječi u ovoj poslanici, zabilježite ga, ne drugujte s njime, da se postidi,

⁸ riječ zdrava, besprigovorna da se onaj nasuprot postidi nemajući o nama reći ništa zlo.

¹⁸ Oni vam govorahu: "U posljednje će vrijeme biti podrugljivaca koji će se povoditi za bezbožnim požudama svojim."

¹⁰ Za mene bi prava utjeha to bila, klicati bih mog'o u mukama teškim što se ne protivljah odluci Svetoga.

²⁹ Povucite riječ! Kakve li nepravde! Povucite riječ, neporočan ja sam! ³⁰ Zar pakosti ima na usnama mojim? Zar nesreću svaku okusio nisam?

²⁰ Ako sam zgriješio, što učinih tebi, o ti koji pomno nadzireš čovjeka? Zašto si k'o metu mene ti uzeo, zbog čega sam tebi na teret postao?

² "Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo? ³ Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću.

⁷ kad znadeš dobro da sam nedužan, da ruci tvojoj izmaknut ne mogu?

⁴ Tko će čisto izvuć' iz nečista? Nitko!

⁵ Job je utvrdio: 'Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraćuje. ⁶ U pravu sam, a lašcem prave mene, nasmrt prostrijeljen, a bez krivnje svoje!'

² "Zar ti misliš da pravo svoje braniš, da pravednost pred Bogom dokazuješ,

¹⁵ Naprotiv, Gospodin - Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama,

³ o, kada bih znao kako ću ga naći, do njegova kako doprijeti prijestolja, ⁴ pred njim parnicu bih svoju razložio, iz mojih bi usta navrli dokazi. ⁵ Rad bih znati što bi meni odvratio i razumjeti riječ što bi je rekao! ⁶ Zar mu treba snage velike za raspru? Ne, dosta bi bilo da me on sasluša. ⁷ U protivniku bi vidio pravedna, i parnica moja tad bi pobijedila.

³⁵ O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optužnicu napiše protivnik,

⁶ Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh načinjen; ⁷ zato ja strahom tebe motrit' neću, ruka te moja neće pritisnuti. ⁸ Dakle, na moje uši rekao si - posve sam jasno tvoje čuo riječi: ⁹ 'Nedužan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni. ¹⁰ Al' On izlike protiv mene traži i za svojeg me drži dušmanina. ¹¹ Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi korakom.' ¹² Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom čovjek mjerit' se ne može. ¹³ Pa zašto s njime zamećeš prepirku što ti na svaku riječ ne odgovara? ¹⁴ Bog zbori nama jednom i dva puta, al' čovjek na to pažnju ne obraća. ¹⁵ U snovima, u viđenjima noćnim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju, ¹⁶ tad on govori na uho čovjeku i utvarama plaši ga jezivim ¹⁷ da ga od djela njegovih odvrati, da u čovjeku obori oholost, ¹⁸ da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u Podzemlje.

¹ Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reče: ² "Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao?

¹ I Jahve se obrati Jobu i reče mu: ² "Zar će se s Jakim preti još kudilac? Tužitelj Božji nek' sam odgovori!" ³ A Job odgovori Jahvi i reče: ⁴ "Odveć sam malen: što da odgovorim? Rukom ću svoja zatisnuti usta. ⁵ Riječ rekoh - neću više započeti; rekoh dvije - al' neću nastaviti."

⁸ Zar bi i moj sud pogaziti htio, okrivio me da sebe opravdaš?

⁷ Kada Jahve izgovori Jobu ove riječi, reče on Elifazu Temancu: "Ti i tvoja dva prijatelja raspalili ste gnjev moj jer niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job.

²⁹

¹³ I poslije svega što nas je stiglo zbog zlih djela naših i zbog naše velike krivice, dobro je, o Bože naš, što si naša zlodjela smatrao manjima nego što je zloća njihova i što si nam ostavio ovaj Ostatak!

⁴ Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?

⁵ Tvoje riječi krivicu tvoju odaju, poslužio si se jezikom lukavih,

⁸ Zar si tajne Božje ti prisluškivao i mudrost čitavu za se prisvojio?

¹¹ Zar su ti utjehe Božje premalene i blage riječi upućene tebi?

²⁸ A potom je rekao čovjeku: Strah Gospodnji - eto što je mudrost; 'Zla se kloni' - to ti je razumnost."

¹⁴ Prisan je Jahve s onima koji ga se boje i Savez svoj objavljuje njima. $AJIN

¹⁰ Ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama.

⁴³ Prečesto ih izbavljaše, al' ga razjariše naumima svojim: pokošeni bjehu za bezakonja svoja. ⁴⁴ On pogleda opet na nevolju njinu kad njihove molitve začu ⁴⁵ i sjeti se svog Saveza s njima, sažali se na njih u velikom milosrđu svome. ⁴⁶ Učini da nađu milost u onih što ih bjehu zarobili.

²² Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo.

²⁸ ali ima na nebu Bog koji objavljuje tajne i on je saopćio kralju Nabukodonozoru ono što će biti na svršetku dana. Evo tvoje sanje i onoga što ti se prividjelo na postelji:

⁴⁷ I reče kralj Danielu: "Zaista, vaš je bog Bog nad bogovima i gospodar nad kraljevima, Otkrivatelj tajna, kad si mogao otkriti ovu tajnu."

³⁵ da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta.

²⁵ Onomu koji vas može učvrstiti - po mojem evanđelju i propovijedanju Isusa Krista, po objavljenju Otajstva prešućenog drevnim vremenima, ²⁶ a sada očitovanog i po proročkim pismima odredbom vječnoga Boga svim narodima obznanjenog za poslušnost, vjeru -

⁹ Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube. ¹⁰ A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje. ¹¹ Jer tko od ljudi zna što je u čovjeku osim duha čovječjega u njemu? Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega.

⁵ koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima:

⁹ Nedokučiva on djela silna stvori, čudesa koja se izbrojit' ne mogu.

¹⁴ Sve to samo djelić je djela njegovih, od kojih tek slabu jeku mi čujemo. Ali tko će shvatit' grom njegove moći?"

²³ Da, Svesilnog doseći ne možemo, neizmjeran je u moći i sudu, velik u pravdi, nikog on ne tlači.

¹⁹ Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta.

³ Velik je Jahve i svake hvale dostojan, nedokučiva je veličina njegova! $DALET

¹¹ Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Boga čini od početka do kraja.

²⁸ Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Jahve je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv.

²⁷ Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti."

³³ O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi!

¹⁰ A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje.

¹⁶ Jer tko spozna misao Gospodnju, tko da ga pouči? A mi imamo misao Kristovu.

⁸ Meni, najmanjemu od svih svetih, dana je ova milost: poganima biti blagovjesnikom neistraživog bogatstva Kristova

¹⁸ Ali zar će Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? TÓa nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom što sam ga sagradio!

¹² Zar Bog nije u visini nebeskoj i zar zvijezdama tjeme on ne vidi?

⁶ Pred njegovim okom otkriven zja Šeol i bezdan smrti nema vela na sebi.

⁵ Po nebu se obazri i promatraj! Gledaj oblake: od tebe su viši!

¹¹ Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova s onima koji ga se boje.

⁶ Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio. ⁷ Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem? ⁸ Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.

¹³ nek' svi hvale ime Jahvino, jer jedino je njegovo ime uzvišeno! Njegovo veličanstvo zemlju i nebo nadvisuje,

² Slava je Božja sakrivati stvar, a slava kraljevska istraživati je. ³ Neistražljivo je nebo u visinu, zemlja u dubinu i srce kraljevsko.

⁹ "Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli."

² Zariju li se i u Podzemlje, iščupat će ih ruka moja. Popnu li se i na nebo, odande ću ih skinuti.

¹⁸ mognete shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Visina i Dubina ¹⁹ te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite do sve Punine Božje.

²⁴ Jer pogledom granice zemlje hvata i opaža sve pod svodom nebeskim. ²⁵ Kad htjede vjetru odredit težinu i mjerilom svu vodu izmjeriti,

⁵ Blažen kog izabra i k sebi uze: on boravi u dvorima tvojim. Daj da se nasitimo dobrima Doma tvoga i svetošću tvoga Hrama. ⁶ Čudesno nas uslišuješ u pravednosti svojoj, o Bože, spasenje naše, nado svih krajeva svijeta i mora dalekih. ⁷ Učvršćuješ bregove jakošću svojom silom opasÄan. ⁸ Krotiš huku mora, huku valova i buku naroda.

⁹ Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj ¹⁰ i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.

³⁰ Kako da jedan tisuću u bijeg nagna, i deset tisuća da dvojica gone, da ih Stijena njina nije prodala, da ih Jahve nije izručio?

¹⁸ On ranjava, ali i ranu povija, udara i svojom zacjeljuje rukom.

¹² Ugrabi li što, tko će mu to priječit, i tko ga pitat smije: 'Što si učinio?' ¹³ Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim poniču saveznici Rahaba.

¹⁴ Što razgradi, sagradit neće nitko, kog zatvori, nitko ne oslobađa.

²⁹ Al' miruje li, tko da njega gane? Zastre li lice, tko ga vidjet' može?

⁸ Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majčina;

⁸ Radosno ću klicat' tvojoj milosti, jer si na moju bijedu pogledao, pomogao u tjeskobi duši mojoj.

²⁷ Ja prvi rekoh Sionu: "Gle, evo ih"; prvi Jeruzalemu poslah glasnika vijesti radosne.

³⁵

⁷ I anđelu Crkve u Filadelfiji napiši: "Ovo govori Sveti, Istiniti, Onaj koji ima ključ Davidov i kad otvori, nitko neće zatvoriti; kad zatvori, nitko neće otvoriti:

¹³ Ali ti kažeš: 'Što Bog može znati? Kroz oblak tmasti zar što razabire? ¹⁴ Oblaci pogled njegov zaklanjaju, i rubom kruga on hoda nebeskog.'

²¹ Jer, on nadzire pute čovjekove, pazi nad svakim njegovim korakom. ²² Nema toga mraka niti crne tmine gdje bi se mogli zlikovci sakriti. ²³ Bog nikome unaprijed ne kaže kada će na sud pred njega stupiti.

¹¹ U srcu svome veli: "ZÓaboravi Gospod, odvrati lice i nikoga ne vidi!" $KOF

¹⁴ Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, u ruci je mjeriš. Siromah se tebi predaje, ubogu ti si pomoć! $ŠIN

²² Ti sve vidiš, o Jahve! Nemoj šutjeti! Gospode, od mene se ne udaljuj!

¹¹ Jahve poznaje namisli ljudske: one su isprazne.

⁸ Korist zemlje je nada sve; i kralj ovisi o zemljištu.

⁹ Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne? ¹⁰ Ja, Jahve, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih.

² I u srcu svome oni ne kažu da ja pamtim svu zlopakost njihovu! Ali djela su ih njihova sad opkolila, pred licem mojim ona stoje.

¹³ Prečiste su tvoje oči da bi zloću gledale. Ti ne možeš motriti tlačenja. Zašto gledaš vjerolomce, šutiš kad zlikovac ništi pravednijeg od sebe?

²⁴ No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao ²⁵ i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

¹³ Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati račun.

²³ i djecu ću joj smrću pobiti. I znat će sve crkve: Ja sam Onaj koji istražuje bubrege i srca - i dat ću vam svakomu po djelima.

¹³ On hvata mudre u njihovu lukavstvu, naume spletkara obraća u ništa.

⁵ TÓa, kraj svježe trave njače li magarac, muče li goveče kraj punih jasala?

² "Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama će izumrijeti mudrost. ³ Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u čemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao?

¹⁴ Što je čovjek da bi čist mogao biti? Zar je itko rođen od žene pravedan?

⁵ Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave? ⁶ U zavičaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje živuje. ⁷ Buci gradova on se podruguje i ne sluša goničevih povika. ⁸ Luta brdima, svojim pašnjacima, u potrazi za zeleni svakakvom.

⁵ Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom.

⁹ U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte: Bog je naše utočište! ¹⁰ Sinovi su ljudski samo dašak, laž su djeca čovječja: svi da stanu na tezulju, od daha bi lakši bili.

²² bezumnik bijah bez razbora, k'o živinče pred tobom.

⁶ Kako su silna djela tvoja, o Jahve, i duboki naumi tvoji!

² Da, preglup sam da bih bio čovjek i nemam razbora čovječjeg. ³ Ne stekoh mudrosti i ne poznajem znanosti svetih! ⁴ Tko uzađe na nebo i siđe? Tko uhvati vjetar u šake svoje? Tko sabra vode u plašt svoj? Tko postavi krajeve zemaljske? Kako se zove i kako mu se zove sin? Znaš li?

¹⁸ Još rekoh u sebi: "Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri."

²⁴ magarica divlja navikla na pustinju, u pohoti svojoj požudno dašće, tko da je ukroti u vrijeme gonjenja? Tko god je traži, neće se umoriti, naći će je u mjesecu njezinu.

²² Gradeći se mudrima, poludješe i

¹⁶ Budite istomišljenici među sobom! Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlači što je ponizno. Ne umišljajte si da ste mudri!

¹⁸ Nitko neka se ne vara. Ako tko misli da je mudar među vama na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar. ¹⁹ Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. Ta pisano je: On hvata mudre u njihovu lukavstvu. ²⁰ I opet: Gospodin poznaje namisli mudrih, one su isprazne.

³ Među njima smo i mi nekoć živjeli u požudama tijela svoga, udovoljavajući prohtjevima tijela i ćudi, te po naravi bijasmo djeca gnjeva kao i drugi.

²⁰ Hoćeš li spoznati, šuplja glavo, da je vjera bez djela jalova?

¹³ Je li tko mudar i razborit među vama? Neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u mudroj blagosti. ¹⁴ Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne lažite protiv istine! ¹⁵ Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska, đavolska. ¹⁶ Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo. ¹⁷ A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena.

³ Tada Samuel progovori svemu domu Izraelovu ovako: "Ako se od svega srca svoga vraćate Jahvi, uklonite iz svoje sredine tuđe bogove, baale i aštarte, i upravite srce svoje Jahvi i njemu jedinome služite. Tada će vas on izbaviti iz ruke Filistejaca."

¹⁴ Činio je zlo, jer nije pregnuo srcem da traži Jahvu.

³ Ipak se našlo nešto dobro u tebe: uklonio si ašere iz zemlje i pregnuo svim srcem da tražiš Jahvu!"

⁸ Al' ja bih se ipak Bogu utekao i pred njime stvar bih svoju razložio.

⁵ Al' ako Boga potražiš iskreno i od Svesilnog milost ti izmoliš; ⁶ ako li budeš čist i neporočan, odsad će svagda on nad tobom bdjeti i obnovit će kuću pravedniku.

²¹ S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraćena će ti opet biti sreća. ²² Ded prihvati Zakon iz njegovih usta, u srce svoje riječ njegovu usadi.

³¹ Ukroti neman u trsci, stado bikova s teladi naroda! Neka se prostru pred tobom sa srebrnim žezlima: rasprši narode koji se ratu vesele!

⁸ kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan - naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran.

⁹ Udaljio si od mene znance moje, Óučini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći.

⁶ Ruke svoje za tobom pružam, duša moja k'o suha zemlja za tobom žeđa.

⁴⁷ "I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca.

⁷ TÓa sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici?

⁵ Nije l' to zbog zloće tvoje prevelike i zbog bezakonja kojim broja nema?

²³ Ako se raskajan vratiš Svesilnome i nepravdu iz svog šatora odstraniš,

³² Ne uviđam li, ti me sad pouči, i ako sam kad nepravdu činio, ubuduće ja činiti je neću!'

² Razmatrat ću put savršenstva: kad li ćeš k meni doći? Hodit ću u nedužnosti srca u domu svojemu.

¹⁵ Kad na molitvu ruke širite, je od vas oči odvraćam. Molitve samo množite, ja vas ne slušam. Ruke su vam u krvi ogrezle,

³⁰ Dome Izraelov, ja ću suditi svakome po njegovim putovima - riječ je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i povratite od svih svojih nedjela, i grijeh vam vaš neće biti na propast! ³¹ Odbacite od sebe sva nedjela koja ste činili i načinite sebi novo srce i nov duh! Zašto da umirete, dome Izraelov?

³ On mi tad reče: "To je prokletstvo koje će zahvatiti svu zemlju; odsad, svaki koji krade bit će po njem izgnan odavde i svaki koji krivo priseže bit će po njem odavde protjeran. ⁴ Ja ću ga izvesti - riječ je Jahve nad Vojskama - da uđe u kuću lupežu i u kuću onome koji se krivo kune mojim imenom te da boravi usred njegove kuće i uništi je skupa s njenim drvljem i kamenjem."

⁸ Približite se Bogu i on će se približiti vama! Očistite ruke, grešnici! Očistite srca, dvoličnjaci!

⁵ a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti i lice mu se namrgodi. ⁶ I Jahve reče Kajinu: "Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno?

¹⁵ Ako sam grešan, onda teško meni, ako li sam prav, glavu ne smijem dići - shrvan sramotom, nesrećom napojen!

²⁶ Da, Svesilni bit će tvoje radovanje, i lice ćeš k Bogu dizati slobodno.

¹ Davidov. Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Jahve je štit života moga: pred kime da strepim?

¹ Zborovođi. Sinova Korahovih. Po napjevu "Djevice". Pjesma.

⁶ Dovijeka neće on posrnuti: $LAMED u vječnome će spomenu biti pravednik. $MEM ⁷ Žalosne se vijesti neće bojati, $NUN mirno je njegovo srce uzdajuć' se u Jahvu. $SAMEK ⁸ Hrabro mu je srce, ničeg se ne boji, $AJIN neprijatelje svoje prezire. $PE

⁶ Neću se postidjeti tada kad budem pazio na zapovijedi tvoje. ⁷ Slavit ću te u čestitosti srca kad naučim sudove pravde tvoje.

²⁶ U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima utočište.

¹ Opaki bježe i kad ih nitko ne progoni, a pravednici su neustrašivi kao mladi lav.

¹² A ovo je naša slava: svjedočansto naše savjesti da smo u svijetu živjeli - osobito prema vama - u svetosti i iskrenosti Božjoj, ne u mudrosti tjelesnoj, nego u Božjoj milosti.

⁸ Hoću dakle da muškarci mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre;

²⁸ I sada, dječice, ostanite u njemu da budemo puni pouzdanja kad se pojavi te se ne postidimo pred njim o njegovu dolasku.

¹⁹ Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred njim srce svoje ²⁰ ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca i znade sve. ²¹ Ljubljeni, ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu. ²² I što god ištemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove čuvamo i činimo što je njemu drago.

¹¹ Držat ću se ja svog Saveza s vama te nikada više vode potopne neće uništiti živa bića niti će ikad više potop zemlju opustošiti."

⁵¹ Prvorođencu Josip nadjenu ime Manaše, "jer Bog je", reče, "dao te sam zaboravio svoje teškoće i svoj očinski dom."

¹⁵ Kao potok me iznevjeriše braća, kao bujice zimske svoje korito.

¹¹ Svjetlost ti mrak posta i ništa ne vidiš, vode su duboke tebe potopile.

⁷ on će piti i zaboraviti svoju bijedu i neće se više sjećati svoje nevolje.

²⁰

¹ Reći ćeš u dan onaj: Hvalim te, Jahve, razgnjevi se ti na mene, ali se odvratio gnjev tvoj i ti me utješi! ² Evo, Bog je spasenje moje, uzdam se, ne bojim se više, jer je Jahve snaga moja i pjesma, on je moje spasenje.

⁴ Ne boj se, nećeš se postidjeti; na srami se, nećeš se crvenjeti. Zaboravit ćeš sramotu svoje mladosti i više se nećeš spominjati rugla udovištva svoga.

⁹ "Bit će mi k'o za Noinih dana, kad se zakleh da vode Noine neće više preplaviti zemlju; tako se zaklinjem da se više neću na tebe srditi nit' ću ti prijetiti.

¹⁶ Tko se u zemlji bude blagoslivljao, nek' se blagoslivlje Bogom vjernim. I tko se u zemlji bude kleo, nek' se kune Bogom vjernim. Jer prijašnje će nevolje biti zaboravljene, od očiju mojih bit će sakrivene.

²¹ Žena kad rađa, žalosna je jer je došao njezin čas; ali kad rodi djetešce, ne spominje se više muke od radosti što se čovjek rodio na svijet.

¹⁴ Odgovorih mu: "Gospodine moj, ti to znaš." A on će mi: "Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj. ¹⁵ Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet će Šator svoj nad njima. ¹⁶ Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega ¹⁷ jer - Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore voda života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih."

¹⁰ Potom David blagoslovi Jahvu pred svim zborom. I reče David: "Blagoslovljen da si, Jahve, Bože našeg oca Izraela, od vijeka do vijeka!

¹¹ Tad se vratiše Jobu sva njegova braća, i sve njegove sestre, i svi prijašnji znanci te su jeli s njim kruh u njegovoj kući, žaleći ga i tješeći zbog svih nevolja što ih Jahve bijaše na nj poslao. Svaki mu darova po jedan srebrnik i po jedan zlatan prsten. ¹² Jahve blagoslovi novo Jobovo stanje još više negoli prijašnje. Blago mu je brojilo četrnaest tisuća ovaca, šest tisuća deva, tisuću jarmova volova i tisuću magarica. ¹³ Imao je sedam sinova i tri kćeri. ¹⁴ Prvoj nadjenu ime Jemima, drugoj Kasija, a trećoj Keren-Hapuk. ¹⁵ U svem onom kraju ne bijaše žena tako lijepih kao Jobove kćeri. I otac im dade jednaku baštinu kao i njihovoj braći. ¹⁶ Poslije toga Job doživje dob od sto četrdeset godina i vidje djecu svoju i djecu svoje djece do četvrtog koljena. Potom umrije Job, star, nauživši se života. ¹⁷

⁶ Pravda će tvoja zasjati k'o svjetlost i tvoje pravo k'o sunce podnevno. $DALET

¹⁴ Zasađeni u Domu Jahvinu, cvatu u dvorima Boga našega.

⁴ Čestitima sviće k'o svjetlost u tami: $HET blag, milosrdan i pravedan Jahve. $TET

¹⁸ A pravednička je staza kao svjetlost svanuća, koja je sve jasnija do potpunog dana.

⁸ Tad će sinut' poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a Slava Jahvina bit će ti zalaznicom. ⁹ Vikneš li, Jahve će ti odgovorit, kad zavapiš, reći će: "Evo me!" Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, ¹⁰ dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati,

³ Težimo da upoznamo Jahvu: k'o zora pouzdan mu dolazak. On će nam doći poput dažda jesenskog, poput kiše proljetne što natapa zemlju."

⁸ Ne raduj se mome zlu, dušmanko moja, ako sam pao, ustat ću; ako boravim u tminama, Jahve je svjetlost moja. ⁹ Moram podnositi srdžbu Jahvinu, jer sam protiv njega sagriješio, sve dok on ne prosudi spor moj i izrekne pravdu; izvest će me na svjetlost, gledat ću pravednost njegovu.

⁶ U dan onaj neće više biti ni studeni ni leda. ⁷ Bit će to dan čudesan - znade ga Jahve - ni dan ni noć; i u vrijeme večeribit će svjetlo.

²

²⁶ Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. ²⁷ Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, ²⁸ primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: ²⁹ "Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! ³⁰ Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, ³¹ koje si pripravio pred licem svih naroda: ³² svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga."

⁵ Vršidba će vam stizati berbu, a berba stizati sjetvu. Jest ćete kruh svoj do sitosti i u svojoj ćete zemlji živjeti u sigurnosti. ⁶ Zemlji ću dati mir; tako ćete počivati a da vas nitko ne plaši. Štetne ću životinje iz zemlje ukloniti; mač neće prolaziti vašom zemljom.

¹¹ Zar snage imam da mogu čekati? Radi kakve svrhe da ja duže živim?

⁶ Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade.

²⁷ Molit ćeš mu se, i uslišat će tebe, ispunit ćeš što si mu zavjetovao. ²⁸ Što god poduzeo, sve će ti uspjeti, i putove će ti obasjavat' svjetlost. ²⁹ Jer, on ponizuje ponos oholima, dok u pomoć smjernim očima pritječe.

⁵ Iza sveg glasa Jahvi zavapih, i on me usliša sa svete gore svoje.

⁸ Više si u srce moje ulio radosti nego kad obilno rode pšenica i vino. [ (Psalms 4:9) Čim legnem, odmah u miru i usnem, jer mi samo ti, o Jahve, daješ miran počinak. ]

⁵ Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!

²⁴ Kad legneš, nećeš se plašiti, i kad zaspiš, slatko ćeš snivati. ²⁵ Ne boj se nenadne strahote ni nagle propasti kad stigne bezbožnike. ²⁶ Jer će ti Jahve biti uzdanje i čuvat će nogu tvoju od zamke.

³² Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utočište.

³ I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, ⁴ postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. ⁵ Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!

²⁷ Njima Bog htjede obznaniti kako li je slavom bogato to otajstvo među poganima: to jest Krist u vama, nada slave!

²⁶ Uto mu dođe Abimelek iz Gerara sa svojim savjetnikom Ahuzatom i s Fikolom, zapovjednikom vojske. ²⁷ Izak ih upita: "Zašto ste došli k meni kad me mrzite i kad ste me otjerali od sebe?" ²⁸ Oni odgovore: "Jasno vidimo da je Jahve s tobom. Stoga pomislismo: neka zakletva bude veza između nas i tebe. Daj da s tobom sklopimo savez: ²⁹ ti nama nećeš zla nanositi, kao što mi tebe nismo zlostavljali, nego uvijek prema tebi lijepo postupali i s mirom te otpustili. A blagoslov Jahvin bio nad tobom." ³⁰ On im priredi gozbu te su jeli i pili. ³¹ Rano ujutro jedni se drugima zakunu. Potom ih Izak otpusti i oni od njega odu u miru.

⁶ Zemlji ću dati mir; tako ćete počivati a da vas nitko ne plaši. Štetne ću životinje iz zemlje ukloniti; mač neće prolaziti vašom zemljom.

⁸ Zato uzmite sada sedam junaca i sedam ovnova i pođite k mome sluzi Jobu, pa prinesite za sebe paljenicu, a sluga moj Job molit će se za vas. Imat ću obzira prema njemu i neću vam učiniti ništa nažao zato što niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job." ⁹ Tada odoše Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naamata i učiniše kako im je Jahve zapovjedio. I Jahve se obazre na Joba.

¹² Zaželi li kralj ljepotu tvoju, smjerno se pokloni njemu jer je on gospodar tvoj.

⁶ Mnogi laskaju licu odličnikovu i svatko je prijatelj čovjeku darežljivu.

¹⁴ Ovako govori Jahve: "Ratari Egipta i trgovci Kuša, i Sebejci, ljudi rasta visoka, prijeći će tebi i tvoji će biti; za tobom će ići okovani, tebi će se klanjati i molit će ti se: 'Jedino je kod tebe Bog, nema drugoga; ništavni su bogovi.'"

¹⁴ K tebi će, sagnuti, dolaziti sinovi tvojih tlačitelja, pred noge ti padat' koji te prezirahu. Nazivat će te Gradom Jahvinim, Sionom Sveca Izraelova.

⁹ Evo, dovest ću neke iz sinagoge Sotonine - koji sebe zovu Židovi, a nisu, nego lažu - evo, prisilit ću ih da dođu da ti se do nogu poklone te upoznaju da te ja ljubim.

¹⁶ evo što ću ja učiniti vama: podvrgnut ću vas strepnji, iznemoglosti i groznici što oči troše a život gase.

⁶⁵ Ali među tim narodima nećeš imati mira; ni tvome stopalu neće biti počivališta, nego će ti ondje Jahve dati srce uznemireno, oči utonule, dušu tjeskobnu.

¹³ To je kob svakog tko Boga zaboravi; tako propada nada bezbožnika: ¹⁴ Nit je tanana njegovo uzdanje, a ufanje mu kuća paukova.

⁵ K'o taj što imanje dijeli drugovima, a djeci njegovoj dotle oči gasnu,

¹⁴ Njega izvlače iz šatora njegova da bi ga odveli vladaru strahota.

⁸ Čemu se nadati može kad vapije i kada uzdiže k Bogu dušu svoju?

²² Bez milosti njime vitla on posvuda, dok mu ovaj kuša umaći iz ruke.

¹⁶ Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine?

²² Nema toga mraka niti crne tmine gdje bi se mogli zlikovci sakriti.

³ U duboko blato zapadoh i nemam kamo nogu staviti; u duboku tonem vodu, pokrivaju me valovi.

²⁴ Čega se opaki boji, ono će ga stići, a pravednička se želja ispunjava.

²⁰ Tko kune oca svoga i majku svoju svjetiljka mu se gasi usred tmine.

¹⁷ Već nam oči iščilješe iščekujući pomoć, ali uzalud; s kula naših zureć' u daljinu očekivasmo narod koji nas ne može spasiti.

¹⁴ neće biti bijega brzu, jaka neće učvrstiti snaga, junak se neće spasiti,

¹⁹ Bit će vam k'o onom što uteče lavljim raljama, a sretne ga medvjed; koji uđe u kuću i stavi ruku na zid, a ujede ga zmija. ²⁰ Neće li dan Jahvin biti tama, a ne svjetlost? Mrklina, a ne sunčan sjaj?

¹ Vidjeh Gospoda gdje stoji kraj žrtvenika i govori: "Udari u glavice stupova, neka se pragovi zatresu! Svima ću satrti glave, što ostane, pod mač ću udariti. Nijedan neće uteći, nitko se neće spasiti. ² Zariju li se i u Podzemlje, iščupat će ih ruka moja. Popnu li se i na nebo, odande ću ih skinuti. ³ Ako se sakriju i navrh Karmela, naći ću ih i pohvatati. Ako se od mog pogleda na dno morsko skriju, zapovjedit ću Zmaju da ih proždre.

²³ Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara ²⁴ pa zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.' ²⁵ Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. ²⁶ K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'"

³ kako li ćemo mi umaći ako zanemarimo toliko spasenje? Spasenje koje je počeo propovijedati Gospodin, koje su nam potvrdili slušatelji,