Job 12 Cross References - Croatian

¹ Job progovori i reče: ² "Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama će izumrijeti mudrost. ³ Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u čemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao? ⁴ Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporočan! ⁵ Prezirat' je nesretnika - sretni misle, udariti treba onog što posrće! ⁶ Dotle su na miru šatori pljačkaša, izazivači Boga žive bezbrižno kao da Boga u šaci svojoj drže! ⁷ Ali pitaj zvijeri, i poučit će te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit će ti. ⁸ Gušteri zemlje to će ti protumačit', ribe u moru ispripovjedit će ti. ⁹ Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka učinila?! ¹⁰ U ruci mu leži život svakog bića i dah životvorni svakog ljudskog tijela. ¹¹ Zar uhom mi ne sudimo besjedu k'o što kušamo nepcem okus jela? ¹² Sjedine mudrost donose čovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi. ¹³ Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost. ¹⁴ Što razgradi, sagradit neće nitko, kog zatvori, nitko ne oslobađa. ¹⁵ Ustavi li vodu, suša nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne. ¹⁶ Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica. ¹⁷ On savjetnike lišava razbora, suce pametne udara bezumljem. ¹⁸ On otpasuje pojas kraljevima i užetom im vezuje bokove. ¹⁹ On bosonoge tjera svećenike i mogućnike sa vlasti obara. ²⁰ On diže riječ iz usta rječitima i starcima pravo rasuđivanje. ²¹ On sasiplje prezir po plemićima i junacima bedra raspasuje. ²² On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi. ²³ On diže narod pa ga uništava, umnoži ga a potom iskorijeni. ²⁴ On zaluđuje vladare naroda te po bespuću lutaju pustinjskom ²⁵ i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajući poput pijanaca.

⁷ Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.

¹³ reče Bog Noi: "Odlučio sam da bude kraj svim bićima jer se zemlja napunila opačinom; i, evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom.

¹⁷ Ja ću, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako biće pod nebom, sve u čemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti.

¹¹ U dan onaj - šestote godine Noina života, mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamnaestog - navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske.

¹¹ a ljude pred vratima, mlade i stare, zabliješte tako da nisu mogli naći vrata.

⁷ Ali su Izraelci bili rodni, namnožili se i silno ojačali, tako da su napučili zemlju.

²⁰ Bog je to babicama za dobro primio. Narod se množio i silno porastao.

² Aron pruži svoju ruku povrh egipatskih voda, i žabe iziđoše i prekriše zemlju egipatsku.

²⁴ Ostave to oni za sutra, kako je Mojsije naredio, i niti se usmrdjelo niti su se crvi pojavili.

²² Oni popadoše ničice i povikaše: "Bože! Bože životnog duha u svakome tijelu! Zar ćeš se razgnjeviti na svu zajednicu kad je samo jedan sagriješio!"

¹⁷ Ne reci tada u svome srcu: svojom sam moći i snagom svojih ruku sebi namakao ovo bogatstvo. ¹⁸ Sjeti se Jahve, Boga svoga! TÓa on ti je dao snagu da stječeš bogatstvo da tako ispuni - kao što je danas - svoj Savez za koji se zakleo tvojim ocima.

¹⁷ Jer tada bi na vas Jahve usplamtio gnjevom: nebesa bi zatvorio; kiše ne bi bilo; zemlja ne bi davala roda i vas bi brzo nestalo s te dobre zemlje koju vam Jahve daje.

²⁹ u po bijela dana tumarat ćeš kao što tumara slijepac po mraku; nećeš imati uspjeha u svojim pothvatima; sve vrijeme svoje bit ćeš izrabljivan i pljačkan, a neće biti nikoga da te spasi.

³⁵ Moja je odmazda i nagrada u vrijeme kad im noga posrne. Jer blizu je dan njihove propasti, udes njihov brzo im se bliži!

²⁴ A kad ih izvedoše, pozva Jošua sve Izraelce i reče vojskovođama koji su ga pratili: "Priđite i stanite svojim nogama na vratove ovih kraljeva." Oni pristupe i stanu im svojim nogama na vratove.

⁴² Sve tamošnje kraljeve i zemlje njihove zauze Jošua ujedanput, jer se za Izraela borio Jahve, Bog Izraelov.

⁷ Jahve čini uboga i bogata, obara čovjeka i uzvisuje.

⁴⁵ A David odgovori Filistejcu: "Ti ideš na me mačem, kopljem i sulicom, a ja idem na te u ime Jahve Sebaota, Boga Izraelovih četa koje si ti izazvao. ⁴⁶ Danas će te Jahve predati u moju ruku, ja ću te ubiti, skinut ću tvoju glavu i još ću danas tvoje mrtvo tijelo i mrtva tjelesa filistejske vojske dati pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. Sva će zemlja znati da ima Bog u Izraelu.

⁴⁶ Danas će te Jahve predati u moju ruku, ja ću te ubiti, skinut ću tvoju glavu i još ću danas tvoje mrtvo tijelo i mrtva tjelesa filistejske vojske dati pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. Sva će zemlja znati da ima Bog u Izraelu.

¹⁸ Zatim reče Davidu: "Pravedniji si od mene jer ti si meni učinio dobro, a ja sam tebi učinio zlo.

⁸ Tada Abišaj reče Davidu: "Danas ti je Bog predao tvoga neprijatelja u tvoje ruke; zato sada dopusti da ga njegovim vlastitim kopljem pribodem za zemlju, jednim jedinim udarcem, drugoga mi neće trebati."

³¹ Tada javiše Davidu da je i Ahitofel među urotnicima s Abšalomom. A David zavapi: "Obezumi Ahitofelove savjete, Jahve!"

¹⁴ Tada Abšalom i svi Izraelci rekoše: "Bolji je savjet Hušaja Arčanina nego savjet Ahitofelov." Jer Jahve bijaše odlučio da se osujeti izvrsna Ahitofelova osnova, kako bi navukao nesreću na Abšaloma.

²³ Kad je Ahitofel vidio da se nije izvršio njegov savjet, osamari svoga magarca, krenu na put i ode svojoj kući u svoj grad. Ondje se pobrinu za svoju kuću, zatim se objesi i umrije. Pokopaše ga u grobu njegova oca.

³⁵ Kad se zatvori nebo i ne padne kiša jer su se ogriješili o tebe, pa ti se pomole na ovome mjestu i proslave Ime tvoje i obrate se od svojega grijeha kad ih ti poniziš, ³⁶ tada ti čuj na nebu i oprosti grijeh svojim slugama i svojem izraelskom narodu, pokazujući im valjan put kojim će ići, i pusti kišu na zemlju koju si svojem narodu dao u baštinu.

¹ Ilija Tišbijac, iz Tišbe Gileadske, reče Ahabu: "Živoga mi Jahve, Boga Izraelova, komu služim, neće ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na moju zapovijed."

²³ I nad Izebelom reče Jahve: psi će proždrijeti Izebelu na Jizreelskom polju. ²⁴ Tko od obitelji Ahabove umre u gradu, psi će ga izjesti, a tko umre u polju, pojest će ga ptice nebeske."

²² On odgovori: 'Izaći ću i bit ću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.' Jahve reče: 'Ti ćeš ga zavesti. I uspjet ćeš. Idi i učini tako!' ²³ Tako je, evo, Jahve stavio lažljiva duha u usta svih ovih tvojih proroka, ali ti Jahve navješćuje zlo."

¹² Jedan od časnika odgovori: "Ne, gospodaru kralju; Elizej, prorok Izraelov, otkriva izraelskom kralju riječi koje kazuješ u svojoj spavaonici."

²⁶ 'Kunem se: kako sinoć vidjeh krv Nabotovu i krv njegovih sinova,' riječ je Jahvina, 'tako ću ti vratiti isto na ovome polju,' riječ je Jahvina. Digni ga, dakle, i baci ga na to polje, prema riječi Jahvinoj."

³⁴ Ušao je on, jeo i pio, a zatim naredio: "Pogledajte onu prokletnicu i sahranite je, jer je bila kraljevska kći." ³⁵ I odoše da je sahrane, ali ne nađoše ništa od nje, osim lubanje, nogu i ruku. ³⁶ Vratiše se i javiše, a Jehu reče: "To je riječ koju je Jahve objavio preko svoga sluge Ilije Tišbijca: 'U polju jizreelskom psi će proždrijeti Izebelino tijelo. ³⁷ Izebelino truplo bit će kao gnoj u polju, da se neće moći kazati: Ovo je Izebela.'"

¹¹ Stoga je Jahve doveo na njih vojskovođe asirskoga kralja. Uhvativši Manašea kukama, svezali su ga u dvoje mjedene verige i odveli u Babilon. ¹² Kad se našao u nevolji, počeo se moliti za milost Jahvi, svome Bogu, ponizivši se veoma pred Bogom otaca. ¹³ Molio se i Bog mu se smilovao te usliša njegovu prošnju i vrati ga u Jeruzalem u kraljevstvo. Manaše tada spozna da je Jahve Bog. ¹⁴ Poslije toga sagradio je vanjski zid Davidovu gradu zapadno od Gihona, od doline pa do Ribljih vrata, i opasao zidom Ofel, izvevši ga vrlo visoko. Postavio je bojne vojvode u svim tvrdim gradovima u Judi.

⁵ Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile!

¹⁴ s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice,

¹⁴ Posred bijela dana zapadnu u tamu, pipaju u podne kao usred noći.

⁵ TÓa, kraj svježe trave njače li magarac, muče li goveče kraj punih jasala? ⁶ Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu? ⁷ Al' ono što mi se gadilo dotaći, to mi je sada sva hrana u bolesti.

²⁴ Vi me poučite, pa ću ušutjeti, u čem je moj prijestup, pokažite meni. ²⁵ O, kako su snažne besjede iskrene! Al' kamo to vaši smjeraju prijekori?

²⁹ Povucite riječ! Kakve li nepravde! Povucite riječ, neporočan ja sam! ³⁰ Zar pakosti ima na usnama mojim? Zar nesreću svaku okusio nisam?

⁸ No pitaj samo prošle naraštaje, na mudrost pređa njihovih pripazi.

⁸ No pitaj samo prošle naraštaje, na mudrost pređa njihovih pripazi. ⁹ Od jučer mi smo i ništa ne znamo, poput sjene su na zemlji nam dani. ¹⁰ Oni će te poučit' i reći ti, iz srca će svog izvući besjede:

⁴ Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?

¹² Ugrabi li što, tko će mu to priječit, i tko ga pitat smije: 'Što si učinio?' ¹³ Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim poniču saveznici Rahaba.

²⁴ U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oči sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?

² "Zar na riječi mnoge da se ne odvrati? Zar će se brbljavac još i opravdati? ³ Zar će tvoje trice ušutkati ljude, zar će ruganje ostat' neizrugano?

⁶ kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne može doumit', znao bi da ti za grijehe račun ište.

¹⁰ Ako se povuče, ako te pograbi, ako na sud preda, tko će mu braniti?

¹² Čovjek se bezuman obraća k pameti i divlji magarac uzdi se pokori.

³ Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u čemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao?

¹⁰ U ruci mu leži život svakog bića i dah životvorni svakog ljudskog tijela.

¹³ Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost.

¹⁶ Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica.

²⁰ On diže riječ iz usta rječitima i starcima pravo rasuđivanje.

²⁴ On zaluđuje vladare naroda te po bespuću lutaju pustinjskom

² Sve što vi znate znadem to i ja, ni u čemu od vas gori nisam. ³ Zato, zborit' moram sa Svesilnim, pred Bogom svoj razlog izložiti. ⁴ Jer, kovači laži vi ste pravi, i svi ste vi zaludni liječnici! ⁵ Kada biste bar znali šutjeti, mudrost biste svoju pokazali!

⁷ Zar zbog Boga govorite laži, zar zbog njega riječi te prijevarne?

⁹ Zar bi dobro bilo da vas on ispita? Zar biste ga obmanuli k'o čovjeka?

² "Zar šupljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istočnim trbuh napuhuje?

¹⁰ Ima među nama i sijedih i starih kojima je više ljeta no tvom ocu.

⁴ I ja bih mogao k'o vi govoriti da vam je duša na mjestu duše moje; i ja bih vas mog'o zasuti riječima i nad sudbom vašom tako kimat' glavom;

¹⁰ prijeteći, na mene usta razvaljuju, po obrazima me sramotno ćuškaju, u čoporu svi tad navaljuju na me. ¹¹ Da, zloćudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izručio.

²⁰ Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suze moje liju:

² Rugači su evo mene dohvatili, od uvreda oka sklopiti ne mogu.

⁴ Jer, srca si njina lišio razuma i dopustiti im nećeš da opstanu.

⁶ narodima svim sam na ruglo postao, onaj kom u lice svatko pljunut' može.

¹⁰ Hajde, svi vi, nećete li opet počet', tÓa među vama ja mudra ne nalazim!

⁵ Al' ugasit će se svjetlost opakoga, i neće mu sjati plamen na ognjištu.

¹⁰ Podsijeca me odasvud te nestajem; k'o drvo, nadu mi je iščupao.

³ dok slušam ukore koji me sramote, al' odgovor mudar um će moj već naći.

³ Otrpite da riječ jednu ja izrečem, kad završim, tad se rugajte slobodno.

⁷ Zašto na životu ostaju zlikovci i, što su stariji, moćniji bivaju? ⁸ Potomstvo njihovo s njima napreduje a izdanci im se množe pred očima. ⁹ Strah nikakav kuće njihove ne mori i šiba ih Božja ostavlja na miru. ¹⁰ Njihovi bikovi plode pouzdano, krave im se tele i ne jalove se. ¹¹ K'o jagnjad djeca im slobodno skakuću, veselo igraju njihovi sinovi. ¹² Oni pjevaju uz harfe i bubnjeve i vesele se uz zvukove svirale. ¹³ Dane svoje završavaju u sreći, u Podzemlje oni silaze spokojno. ¹⁴ A govorili su Bogu: 'Ostavi nas, ne želimo znati za tvoje putove! ¹⁵ TÓa tko je Svesilni da njemu služimo i kakva nam korist da ga zazivamo?'

²⁹ Niste li na cesti putnike pitali, zar njihovo svjedočanstvo ne primate: ³⁰ 'Opaki je u dan nesreće pošteđen i u dan Božje jarosti veseo je.'

¹⁸ A on im je dom punio dobrima makar do njega ne držahu ništa.

¹⁷ Zora im je kao sjena smrtna: kad zarudi, silan strah ih hvata.

²² Al' Onaj što snažno hvata nasilnike, ustaje, a njima sva se nada gasi.

² "Kako dobro znadeš pomoći nemoćnom i mišicu iznemoglu poduprijeti! ³ Kako dobar savjet daješ neukome; baš si preveliku mudrost pokazao.

³ sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude,

²⁰ Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?

²⁰ Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva? ²¹ Sakrivena je očima svih živih; ona izmiče pticama nebeskim.

²¹ Sakrivena je očima svih živih; ona izmiče pticama nebeskim. ²² Propast paklena i Smrt izjavljuju: 'Za slavu njenu mi smo samo čuli.'

²² Propast paklena i Smrt izjavljuju: 'Za slavu njenu mi smo samo čuli.' ²³ Jedino je Bog put njen proniknuo, on jedini znade gdje se nalazi.

²³ Jedino je Bog put njen proniknuo, on jedini znade gdje se nalazi. ²⁴ Jer pogledom granice zemlje hvata i opaža sve pod svodom nebeskim. ²⁵ Kad htjede vjetru odredit težinu i mjerilom svu vodu izmjeriti, ²⁶ kad je zakone daždu nametnuo i oblacima gromovnim putove, ²⁷ tad ju je vidio te izmjerio, učvrstio i do dna ispitao. ²⁸ A potom je rekao čovjeku: Strah Gospodnji - eto što je mudrost; 'Zla se kloni' - to ti je razumnost."

¹ "A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlađi od mene kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovčarskim psima stada svojega.

⁶ I progovorivši, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, reče: "Po godinama svojim još mlad sam ja, a u duboku vi ste ušli starost; bojažljivo se zato ja ustezah znanje svoje pokazati pred vama. ⁷ Mišljah u sebi: 'Govorit će starost, mnoge godine pokazat će mudrost.'

⁷ Mišljah u sebi: 'Govorit će starost, mnoge godine pokazat će mudrost.'

⁷ Mišljah u sebi: 'Govorit će starost, mnoge godine pokazat će mudrost.' ⁸ Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim čini čovjeka.

⁸ Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim čini čovjeka. ⁹ Dob poodmakla ne daje mudrosti a niti starost pravednosti uči.

⁹ Dob poodmakla ne daje mudrosti a niti starost pravednosti uči.

⁹ Dob poodmakla ne daje mudrosti a niti starost pravednosti uči. ¹⁰ Zato vas molim, poslušajte mene da vam i ja znanje svoje izložim. ¹¹ S pažnjom sam vaše besjede pratio i razloge sam vaše saslušao dok ste tražili što ćete kazati. ¹² Na vama moja sva bijaše pažnja, al' ne bi nikog da Joba pobije ni da mu od vas tko riječ opovrgne. ¹³ Nemojte reći: 'Na mudrost smo naišli! Bog će ga pobit jer čovjek ne može.'

⁴ TÓa i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene.

³ jer uši nam prosuđuju besjede isto kao što nepce hranu kuša.

¹⁴ Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi čitav svoj duh k sebi vratio, ¹⁵ sva bića bi odjednom izdahnula i u prah bi se pretvorio čovjek.

²² Nema toga mraka niti crne tmine gdje bi se mogli zlikovci sakriti.

²⁸ goneć uboge da vape do njega i potlačene da k njemu leleču.

⁹ Ali kad ispod teškog stenju jarma, kad vapiju na nasilje moćnika,

⁵ Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega.

⁷ svakom čovjeku zapečati ruke da svi njegovo upoznaju djelo.

³⁶ Tko je mudrost darovao ibisu, tko li je pamet ulio u pijetla?

¹⁷ Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora.

⁵ Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima tvojim.

¹⁴ a rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj život, kojima želudac puniš dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju što im pretekne.

⁷ A ja, crv sam, a ne čovjek, ruglo ljudi i naroda prezir. ⁸ Koji me vode, podruguju se meni, razvlače usne, mašu glavom:

¹⁶ Ruglom na ruglo iskušavaju me i zubima škripaju na mene.

¹ Davidov. $ALEF Nemoj se žestiti na opake, zavidjet nemoj pakosnicima:

³⁵ Vidjeh obijesna zlotvora gdje se k'o cedar krošnjat širi.

²¹ Da smo i zaboravili ime Boga našega, da smo ruke k tuđem bogu podigli:

¹¹ pa veli: "Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji?" ¹² Eto, takvi su grešnici: uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.

¹⁵ Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti, s njim ću biti u nevolji, spasit ću ga i proslaviti.

¹⁸ Čim pomislim: "Noga mi posrće", dobrota me tvoja, o Jahve, podupire.

⁷ na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše. ⁸ Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio. ⁹ Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju.

²⁹ Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju.

⁴ Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, puta ne nalazeć' do naseljena grada.

²⁷ Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala.

³⁸ I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše.

⁴⁰ Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju.

¹⁶ Jahve, tvoj sam sluga, tvoj sluga, sin sluškinje tvoje: ti si razriješio okove moje.

³ Smiluj nam se, Jahve, smiluj se nama jer se do grla nasitismo prezira. ⁴ Presita nam je duša podsmijeha obijesnih, poruga oholih.

¹² ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.

³ Ne uzdajte se u knezove, u čovjeka od kog nema spasenja! ⁴ Iziđe li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraća i propadaju sve misli njegove.

⁵ Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj.

⁶ Jer Jahve daje mudrost, iz njegovih usta dolazi znanje i razboritost. ⁷ On pravednicima pruža svoju pomoć, štit je onih koji hode u bezazlenosti.

⁶ Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar:

¹⁴ Moji su savjet i razboritost, ja sam razbor i moja je jakost.

²¹ Pravednikove su usne hrana mnogima, a luđaci umiru s ludosti svoje.

¹⁹ Istinita usta traju dovijeka, a lažljiv jezik samo za čas.

²² Mrske su Jahvi usne lažljive, a mili su mu koji zbore istinu.

⁹ Svjetlost pravednička blistavo sja, a svjetiljka opakih gasi se.

² Tko živi s poštenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire ga.

²⁰ Tko kune oca svoga i majku svoju svjetiljka mu se gasi usred tmine.

⁴ Ne odgovaraj bezumniku po njegovoj ludosti, da mu i sam ne postaneš jednak.

¹¹ Bogat se čovjek čini sebi mudrim, ali će ga razuman siromah raskrinkati.

³ Vo poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve - Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije."

¹ Gle, Gospod, Jahve nad Vojskama, oduzima Jeruzalemu i Judeji svaku potporu, pomoć u kruhu i pomoć u vodi, ² junaka i ratnika, suca i proroka, vrača i starješinu, pedesetnika i odličnika, ³ savjetnika i mudra gatara i onoga što se bavi čaranjem.

²¹ Jao onima koji su mudri u svojim očima i pametni sami pred sobom!

²⁷ U njemu nema trudna ni sustala, ni dremljiva niti snena, oko boka pojas ne otpasuje, na obući ne driješi remena.

⁹ On odgovori: "Idi i reci tom narodu: 'Slušajte dobro, al' nećete razumjeti, gledajte dobro, al' nećete spoznati.' ¹⁰ Otežaj salom srce tom narodu, ogluši mu uši, zaslijepi oči, da očima ne vidi, da ušima ne čuje i srcem da ne razumije kako bi se obratio i ozdravio."

³ Teški jaram njegov, prečku što mu pleća pritiskaše, šibu njegova goniča slomi kao u dan midjanski.

⁵ On će pravdom opasati bedra, a vjernošću bokove.

²³ Dat ću ga u posjed ježevima i močvarama. Pomest ću ga metlom zatornom - riječ je Jahve nad Vojskama.

¹ Proroštvo o Egiptu. Gle, Jahve sjedi na brzu oblaku, u Egipat dolazi. Dršću pred njim idoli egipatski, u njedrima premire srce Egipćana.

¹² TÓa gdje su tvoji mudraci? Nek' ti dojave i obznane što je Jahve nad Vojskama nakanio s Egiptom. ¹³ Ludi su knezovi taniški, prevareni knezovi memfiški, oni zavode Egipat, glavare njegovih plemena. ¹⁴ U njih je ulio Jahve duh vrtoglavi te zavode Egipat u svakom mu činu da tetura k'o pijanac kada bljuje.

¹⁴ U njih je ulio Jahve duh vrtoglavi te zavode Egipat u svakom mu činu da tetura k'o pijanac kada bljuje.

²¹ Obući ću mu tvoju haljinu, tvojim ću ga pojasom opasat', tvoju ću mu vlast predati u ruke te će biti otac žiteljima jeruzalemskim i kući Judinoj. ²² Metnut ću mu na pleća ključ od kuće Davidove: kad otvori, nitko neće zatvoriti, kad zatvori, nitko neće otvoriti.

⁹ Jahve nad Vojskama odluči tako da osramoti ponosnu slavu, da ponizi sve odličnike zemlje.

²⁰ zemlja će zateturati poput pijanca, zanjihat se poput kolibe; toliko će joj otežati bezakonje njeno da će pasti i neće više ustati. ²¹ I dogodit će se u onaj dan: Jahve će kazniti u visini Vojsku nebesku, a na zemlji sve kraljeve zemaljske; ²² bit će sakupljeni i zasužnjeni u jami, zatvoreni u tamnicu i nakon mnogih dana kažnjeni.

² jer grad si pretvorio u hrpu kamenja, a mjesto utvrđeno u ruševine. Tvrđa neprijateljska više nije grad, dovijeka se više obnoviti neće.

¹⁵ Umnožio si narod, Jahve, umnožio si narod, proslavio se, proširio sve granice zemlje!

⁶ Dolaze dani kad će se ukorijeniti Jakov, razgranit' se i procvasti Izrael, i sav svijet plodovima napuniti.

¹⁴ zato ću, evo, i dalje čudno postupati s ovim narodom - čudno i prečudno: i propast će mudrost njegovih mudraca, pomračit se umnost njegovih umnika."

³⁶ Tad iziđe Anđeo Jahvin i pobi u asirskom taboru sto osamdeset i pet tisuća ljudi. Ujutru, kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci. ³⁷ Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu. ³⁸ Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nimroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubiše mačem i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.

³⁸ Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nimroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubiše mačem i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.

¹³ Tko je pokrenuo duh Jahvin, koji ga je uputio savjetnik? ¹⁴ S kim se on posvjetova, tko je njemu mudrost ulio, naučio ga putovima pravde? Tko li ga je naučio znanju, pokazao mu put k umnosti?

²⁰ Nek' svi vide i nek' znaju, nek' promisle i nek' shvate: ruka Jahvina to učini, Svetac Izraelov stvori sve.

¹ Ovako govori Jahve o Kiru, pomazaniku svome: "Primih ga za desnicu da pred njim oborim narode i raspašem bokove kraljevima, da rastvorim pred njim vratnice, da mu nijedna vrata ne budu zatvorena.

¹⁰ Onaj sam koji od početka svršetak otkriva i unaprijed javlja što još se nije zbilo! Ja kažem: Odluka će se moja ispuniti, izvršit ću sve što mi je po volji.

² Pogledajte oca svoga Abrahama i Saru koja vas porodi! Jest, sam bijaše kad sam ga pozvao, al' sam ga blagoslovio i umnožio."

¹⁰ Pipamo kao slijepci duž zida, tapkamo kao bez očiju. Spotičemo se u podne k'o u sumraku, sasvim zdravi, kao da smo mrtvi.

²² Od najmanjega postat će tisuća, od neznatnoga moćan narod. Ja, Jahve, govorio sam; u pravo ću vrijeme izvršiti.

²⁷ Kao što je krletka puna ptica, tako su njihove kuće pune grabeža; postadoše tako veliki i bogati,

⁷ Čak i roda pod nebom zna svoje vrijeme, grlica, lastavica i ždral drže se vremena kad se moraju vratiti. A moj narod ne poznaje suda Jahvina.

¹² On stvori zemlju snagom svojom, mudrošću svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa.

¹⁶ Dajte slavu Jahvi, Bogu svojemu, prije nego što se smrkne, prije nego što se noge vaše spotaknu po planinama mračnim. Vi se nadate svjetlosti, a on će je u mrak pretvoriti, prometnuti u crnu tamu!

²² Zar ispraznost bezbožnika dažda daje? Ili zar nebesa sama kiše? Zar ne daješ ti to, Jahve, Bože naš? Zato se u te uzdamo, jer ti sve to činiš.

⁵ Ja sam snagom svojom svesilnom i rukom ispruženom stvorio zemlju, ljude i životinje na zemlji. I ja to dajem kome hoću. ⁶ Sada, dakle, sve te zemlje dajem u ruke Nabukodonozoru, kralju babilonskom, sluzi svojemu; dajem mu i poljsko zvijerje da mu služi.

¹⁹ Iz njih će se čuti hvalospjev, i glasovi radosni. Umnožit ću ih i više im se neće smanjiti broj, ugled ću im dati i više ih neće prezirati.

³ Zazovi me, i odazvat ću ti se i objavit ću ti velike i nedokučive tajne o kojima ništa ne znaš.

²² Kao što se vojska nebeska ne može izbrojiti ni izmjeriti pijesak morski, tako ću umnožiti potomstvo sluge svojega Davida i levite i svećenike koji mi služe."

⁵⁸ Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Široke zidine babilonske bit će do temelja razvaljene, a visoka trava njegova bit će ognjem spaljena. Narodi se zalud trudili, puci se za oganj mučili!"

⁶⁴ I reci: 'Ovako će potonuti Babilon i neće se više podići iz nesreće koju ću na nj svaliti.'" To su riječi Jeremijine.

³¹ A trideset i sedme godine otkako je zasužnjen judejski kralj Jojakin, dvadeset i petoga dana dvanaestoga mjeseca, babilonski kralj Evil Merodak u prvoj godini svoje vladavine pomilova judejskoga kralja Jojakina i pusti ga iz tamnice. ³² Ljubezno je s njim razgovarao i stolicu mu postavio više nego drugim kraljevima koji bijahu s njim u Babilonu. ³³ Jojakin je odložio svoje tamničke haljine i jeo s kraljem za istim stolom svega svoga vijeka. ³⁴ Do kraja njegova života, sve do smrti, babilonski mu je kralj trajno, iz dana u dan, davao uzdržavanje.

⁹ Ako li se prorok dadne zavesti i progovori, bilo bi to kao da sam ja, Jahve, zaveo toga proroka: ruku ću podići na njega i iskorijenit ću ga iz svojega naroda izraelskoga.

²⁰ Daniel prihvati riječ i reče: "Bilo ime Božje blagoslovljeno odvijeka dovijeka, njegova je mudrost i sila. ²¹ On mijenja doba i vremena, ruši i postavlja kraljeve, daje mudrost mudrima a znanje pronicavima.

²¹ On mijenja doba i vremena, ruši i postavlja kraljeve, daje mudrost mudrima a znanje pronicavima. ²² On otkriva dubine i tajne, zna što je u tminama i svjetlost prebiva u njega.

²² On otkriva dubine i tajne, zna što je u tminama i svjetlost prebiva u njega.

¹⁶ Tada se Daniel, nazvan Baltazar, načas smete i prestraši u svojim mislima. Kralj reče: "Baltazare, ne daj se zbuniti ovom sanjom i njezinim značenjem!" Baltazar odgovori: "Gospodaru moj, ova sanja neka bude tvojim dušmanima i njezino značenje tvojim mrziteljima!

³² Stanovnici zemlje - upravo kao da ih i nema: po svojoj volji postupa on s vojskom nebeskom i sa žiteljima zemaljskim. Nitko ne može zaustaviti njegovu ruku ili mu kazati: 'Što to radiš?' ³³ U isti čas razum mi se vrati, i na slavu moje kraljevske časti vrati mi se veličanstvo i sjaj; moji me savjetnici i velikaši potražiše, bih uspostavljen u kraljevsku čast i moja veličina još poraste.

³³ U isti čas razum mi se vrati, i na slavu moje kraljevske časti vrati mi se veličanstvo i sjaj; moji me savjetnici i velikaši potražiše, bih uspostavljen u kraljevsku čast i moja veličina još poraste.

¹⁸ O kralju, Bog je Svevišnji dao kraljevstvo, veličinu, veličanstvo i slavu Nabukodonozoru, ocu tvome.

²³ ti si se podigao protiv Gospoda Nebeskoga, dao si da ti donesu suđe iz njegova Doma i pili ste vino iz njega ti, tvoji velikaši, tvoje žene i tvoje suložnice, hvaleći bogove od zlata i srebra, od mjedi i željeza, od drva i kamena, koji ne vide, ne čuju niti razumiju, a nisi dao slavu Bogu koji u svojoj ruci drži dah tvoj i sve tvoje putove.

¹⁷ "A sada poslušaj, o Bože naš, molitvu sluge svoga i usrdne molbe njegove. Neka tvoje lice zasja nad svetištem tvojim opustošenim - zbog tebe, Gospode!

¹¹ Efrajim je kao golubica plaha i bez razuma; oni pozivaju Egipat, idu u Asiriju.

⁸ On napravi Vlašiće i Štapce, on obrće mrak u zoru, a dan u najglušu noć. On saziva morske vode i valja ih preko lica zemlje. Jahve mu je ime.

¹ Jao bezbrižnima na Sionu i spokojnima na samarijskoj gori, nazvanima "prvina naroda", kojima se obraća dom Izraelov. ² Krenite u Kalnu i vidite, idite odande u Veliki Hamat, siđite u Gat filistejski. Jeste li bolji od tih kraljevstava? Je li im područje veće od vašega? ³ Mislite: daleko je kobni dan, a primičete vlast nasilja. ⁴ Ležeći na bjelokosnim posteljama, na počivaljkama izvaljeni, jedu janjad iz stada i telad iz staje; ⁵ deru se uza zvuk harfe, izumljuju glazbala k'o David, ⁶ piju vino iz vrčeva i mažu se najfinijim uljem, al' za slom Josipov ne mare.

⁷ A ja, prema Jahvi ja sam zagledan, čekam na Boga koji spasava, Bog moj mene će uslišati.

⁴ Prijeti moru i isušuje ga, presušuje sve rijeke. ...Bašan i Karmel uvenuli su, povenuli su pupoljci Libana!

⁸ "Zazviždat ću im i sabrati ih, jer ja sam ih izbavio, bit će opet brojni kao što bjehu.

⁴ Jer, rekne li Edom: Bili smo smrvljeni, ali ćemo opet podići ruševine!" ovako kaže Jahve nad Vojskama: Neka grade oni, a ja ću razgraditi! Zvat će ih zemljom bezbožničkom i narodom na koji se Jahve srdi dovijeka!

¹² Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju. ¹³ A pošto oni otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: "Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.

¹³ I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!'"

²⁶ "Ne bojte ih se dakle. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati.

⁸ Lude tada rekoše mudrima: 'Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!'

²⁹ Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: "Zdravo, kralju židovski!"

⁴⁰ A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete.

⁷⁹ da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira."

²⁵ Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji.

¹⁹ Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!'

¹⁴ Sve su to slušali farizeji, srebroljupci, i rugali mu se.

¹⁹ "Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. ²⁰ A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima

¹⁵ Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik.

⁶ Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je.

²³ Umah ga, zbog toga što ne dade slavu Bogu, udari anđeo Gospodnji te on rascrvotočen izdahnu.

¹¹ Evo stoga sada ruke Gospodnje na tebi: oslijepljet ćeš i neko vrijeme nećeš gledati sunca!" Odmah pade na nj mrak i tama te on glavinjajući stade tražiti ruke vodilje.

²⁵ i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i - sve.

²⁸ U njemu doista živimo, mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: "Njegov smo čak i rod!"

³² Kad čuše "uskrsnuće od mrtvih", jedni se stadoše rugati, a drugi rekoše: "Još ćemo te o tom slušati!"

³⁵ Onda tajnik umiri svjetinu pa reče: "Efežani! Tko to od ljudi ne zna da je grad Efez čuvar hrama velike Artemide i kipa s neba palog?

³² Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje.

³⁴ Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom?

³⁶ Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen.

¹⁹ Ta pisano je: Upropastit ću mudrost mudrih, i odbacit ću umnost umnih. ²⁰ Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživač ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta?

²⁴ pozvanima pak - i Židovima i Grcima - Krista, Božju snagu i Božju mudrost.

¹⁰ A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje.

⁵ Zato ne sudite ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin koji će iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga.

¹⁰ mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki; vi čašćeni, mi prezreni;

⁵ Vama na sramotu govorim. Tako? Zar nema među vama ni jednoga mudra koji bi mogao rasuditi među braćom?

¹⁵ Kao razumnima velim: sudite sami što govorim.

⁵ Smatram, eto, da ni u čemu nisam manji od "nadapostola".

²¹ Na sramotu govorim: bili smo, biva, slabi! Ipak, čime se god tko osmjeljuje - u bezumlju govorim - osmjeljujem se i ja! ²² Hebreji su? I ja sam! Izraelci su? I ja sam! Potomstvo su Abrahamovo? I ja sam! ²³ Poslužitelji su Kristovi? Kao mahnit govorim: ja još više! U naporima - preobilno; u tamnicama - preobilno; u batinama - prekomjerno; u smrtnim pogiblima - često.

⁸ Nju preobilno u nas uli zajedno sa svom mudrošću i razumijevanjem

¹¹ U njemu, u kome i nama - predodređenima po naumu Onoga koji sve izvodi po odluci svoje volje - u dio pade

¹⁰ Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj.

¹⁴ Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti,

¹⁰ te mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za Dan Kristov,

³ u kojem su sva bogatstva mudrosti i spoznaje skrivena.

¹⁴ A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju iskustvom izvježbana čula za rasuđivanje dobra i zla.

³⁶ Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu.

⁵ Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se.

⁵ Čujte, braćo moja ljubljena: nije li Bog one koji su svijetu siromašni izabrao da budu bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva što ga je obećao onima koji ga ljube? ⁶ A vi prezreste siromaha! Ne tlače li vas upravo bogataši? Ne vuku li vas baš oni na sudove? ⁷ Ne psuju li oni lijepo Ime na vas zazvano?

¹⁷ Ilija bijaše čovjek baš kao i mi; usrdno se pomoli da ne bude kiše i kiše nije bilo na zemlji tri godine i šest mjeseci. ¹⁸ Zatim se ponovno pomoli te nebo dade kišu i zemlja iznese urod svoj.

³ ako ste doista okusili kako je dobar Gospodin.

¹¹ A tko mrzi brata svojega, u tami je, u tami hodi i ne zna kamo ide jer mu tama zaslijepi oči.

⁷ I anđelu Crkve u Filadelfiji napiši: "Ovo govori Sveti, Istiniti, Onaj koji ima ključ Davidov i kad otvori, nitko neće zatvoriti; kad zatvori, nitko neće otvoriti:

⁶ Oni imaju vlast zaključati nebo da ne pada kiša dok prorokuju; imaju vlast pretvoriti vode u krv i udariti zemlju kojim god zlom kad god htjednu.

¹⁴ Ratovat će protiv Jaganjca, ali će ih pobijediti Jaganjac - i njegovi pozvanici, izabranici, vjernici - jer on je Gospodar gospodara i Kralj kraljeva."

¹⁶ Na ogrtač, o boku, napisano mu ime: "Kralj kraljeva i Gospodar gospodara."

¹⁹ I vidjeh: Zvijer i kraljevi zemlje i vojske njihove skupiše se u boj da se zarate s Onim što sjedi na konju i s vojskom njegovom. ²⁰ I Zvijer bi uhvaćena, a s njom i Lažni prorok koji je u njenoj nazočnosti činio znamenja i njima zavodio one što su primili žig Zvijeri i klanjali se njezinu kipu. Živi su oboje bačeni u ognjeno jezero što gori sumporom. ²¹ A drugi su posječeni mačem što iziđe iz usta Onoga koji sjedi na konju i sve se ptice nasitiše mesa njihova.