Job 15 Cross References - Croatian

¹ Elifaz Temanac progovori tad i reče: ² "Zar šupljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istočnim trbuh napuhuje? ³ Zar on sebe brani riječima ispraznim, besjedama koje ničem ne koriste? ⁴ Još više ti činiš: ništiš strah od Boga, pred njegovim licem pribranost ukidaš. ⁵ Tvoje riječi krivicu tvoju odaju, poslužio si se jezikom lukavih, ⁶ vlastita te usta osuđuju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoče. ⁷ Zar si prvi čovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova došao? ⁸ Zar si tajne Božje ti prisluškivao i mudrost čitavu za se prisvojio? ⁹ Što ti znadeš, a da i mi ne znamo, što ti razumiješ, a da to ne shvaćamo? ¹⁰ Ima među nama i sijedih i starih kojima je više ljeta no tvom ocu. ¹¹ Zar su ti utjehe Božje premalene i blage riječi upućene tebi? ¹² Što te srce tvoje tako slijepo goni i što tako divlje prevrćeš očima ¹³ kad proti Bogu jarost svoju okrećeš, a iz usta takve riječi ti izlaze! ¹⁴ Što je čovjek da bi čist mogao biti? Zar je itko rođen od žene pravedan? ¹⁵ Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa čista nisu, ¹⁶ a kamoli to biće gadno i buntovno, čovjek što k'o vodu pije opačinu! ¹⁷ Mene sad poslušaj, poučit' te hoću, što god sam vidjeh, ispričat' ti želim, ¹⁸ i ono što naučavahu mudraci ne tajeć' što su primili od pređa ¹⁹ kojima je zemlja ova bila dana kamo tuđin nije nikada stupio. ²⁰ Zlikovac se muči cijelog svoga vijeka, nasilniku već su ljeta odbrojena. ²¹ Krik strave svagda mu u ušima ječi, dok miruje, na njeg baca se razbojnik. ²² Ne nada se da će izbjeći tminama i znade dobro da je maču namijenjen, ²³ strvinaru da je kao plijen obećan. On znade da mu se dan propasti bliži. ²⁴ Nemir i tjeskoba na njeg navaljuju, k'o kralj spreman na boj na nj se obaraju. ²⁵ On je protiv Boga podizao ruku, usuđivao se prkosit' Svesilnom ²⁶ Ohola je čela na njega srljao, iza štita debela dobro zaklonjen. ²⁷ Lice mu bijaše obloženo salom a bokovi pretilinom otežali. ²⁸ Razrušene je zaposjeo gradove i kućišta nastanio napuštena. Srušit će se ono što za sebe sazda; ²⁹ cvasti mu neće, već rasuti se blago, sjena mu se neće po zemlji širiti. ³⁰ On se tami više izmaknuti neće, opržit će oganj njegove mladice, u dahu plamenih usta nestat će ga. ³¹ U taštinu svoju neka se ne uzda, jer će mu ispraznost biti svom nagradom. ³² Prije vremena će svenut' mu mladice, grane mu se nikad neće zazelenjet'. ³³ Kao loza, grozd će stresat' svoj nezreo, poput masline pobacit će cvatove. ³⁴ Da, bezbožničko je jalovo koljeno, i vatra proždire šator podmitljivca. ³⁵ Koji zlom zanesu, rađaju nesreću i prijevaru nose u utrobi svojoj."

⁹ Jahve, Bog, zovne čovjeka: "Gdje si?" - reče mu. ¹⁰ On odgovori: "Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih."

¹ Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina, pa reče: "Muško sam čedo stekla pomoću Jahve!"

¹² Obrađivat ćeš zemlju, ali ti više neće davati svoga roda. Vječni ćeš skitalica na zemlji biti!"

²⁵ Eberu su se rodila dva sina: jednomu bješe ime Peleg, jer se za njegova vijeka zemlja razdijelila. Njegovu je bratu bilo ime Joktan.

³² To su rodovi Noinih sinova prema svojim lozama i narodima. Od njih su se razgranali narodi po zemlji poslije Potopa.

⁸ Judo! Tvoja braća slavit će te; svagda ti je šaka na šiji dušmana, sinci oca tvoga tebi će se klanjat.

² "Tko je taj Jahve da ga ja poslušam", odvrati faraon, "i pustim Izraelce? Ja toga Jahvu ne znam niti ću pustiti Izraelce." ³ "Bog Hebreja objavio nam se", rekoše. "Zato nas pusti da odemo tri dana hoda u pustinju i prinesemo žrtvu Jahvi, Bogu svome, da se na nas ne obori pomorom ili mačem."

¹⁷ Ali se ti previše uzdižeš nad mojim narodom i priječiš mu da ode.

²³ Ako vas ni to ne popravi nego nastavite življenje koje se meni protivi,

³⁶ A onima od vas koji na životu ostanu po zemljama svojih neprijatelja, njima ću strah u srce utjerati. U bijeg će ih nagoniti šuštaj lista što zatrepti. Bježat će kao što se bježi od mača; padat će, iako ih nitko neće progoniti.

³⁹ Vinograde ćeš saditi i obrađivati, ali vina nećeš piti niti ćeš što brati jer će ih crv izjedati. ⁴⁰ Imat ćeš masline po svemu svome području, ali se uljem nećeš mazati jer će ti masline opadati.

²⁹

⁷ Spomeni se dana pradavnih, promotri godine od naraštaja do naraštaja. Oca svoga pitaj, i poučit će te, pitaj starije, pa će ti kazati. ⁸ Kad je Višnji baštinu dijelio narodima, kad je razmještao sinove čovječje, odredi im međe po broju Božjih sinova:

¹⁵ Jeo je Jakov i nasitio se, ugojio se Ješurun pa se uzritao. Udebljao si se, utovio, usalio. Odbacio je Boga koji ga stvori i prezreo Stijenu svog spasenja.

⁷ Tada Filistejce obuze strah jer su govorili: "Bog je došao u tabor!" I povikaše: "Jao nama! Tako nije bilo dosad. ⁸ Jao nama! Tko će nas izbaviti iz ruke toga silnog Boga? To je onaj koji je udario Egipat svakojakim nevoljama. ⁹ Ohrabrite se i budite junaci, Filistejci, da ne postanete robovi Hebrejima kao što su oni bili robovi vama; budite junaci i borite se!"

⁶ Zašto hoćete da vam srce otvrdne kao što je bilo otvrdnulo Egipćanima i faraonu? Kad ih je Bog pritisnuo, nisu li ih onda pustili da odu?

³ Ali sinovi nisu išli stopama očevim: gledali su na svoj dobitak, primali mito i izvrtali pravicu.

³ Evo me! Posvjedočite protiv mene pred Jahvom i pred njegovim pomazanikom: kome sam oteo vola i kome sam oteo magarca? Koga sam prevario? Koga sam tlačio? Od koga sam primio mito da bih zažmirio na jedno oko? Ja ću vam sve natrag vratiti."

³⁶ Kad se Abigajila vratila k Nabalu, on je upravo imao gozbu u kući, pravu kraljevsku gozbu: Nabal bijaše veseo i sasvim pijan; zato mu ona ne reče ništa dok nije svanulo jutro. ³⁷ A ujutro, kad se Nabal otrijeznio, pripovjedi mu njegova žena sve što se dogodilo, a njemu obamrije srce u grudima i on osta kao da se skamenio. ³⁸ A desetak dana poslije toga Jahve udari Nabala te umrije.

⁴⁶ Kad ti sagriješe, jer nema čovjeka koji ne griješi, a ti ih, rasrdiv se na njih, predaš neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u daleku ili blizu zemlju,

²⁴ Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazu pitajući: "Zar je Jahvin duh napustio mene da bi s tobom govorio?"

³³ Dok im je još govorio, kralj stupi preda nj i reče mu: "Ova je nevolja, gle, od Jahve! Što da još očekujem od Jahve?"

⁶ Jer je Jahve učinio te se u taboru aramejskom čula buka kola i konja, buka goleme vojske. I govorili su među sobom: "Eto, kralj Izraela najmio je protiv nas kraljeve hetitske i kraljeve egipatske da krenu protiv nas."

¹³ Tako je poginuo Šaul za svoju nevjeru kojom se iznevjerio Jahvi: nije držao Jahvine zapovijedi i povrh toga je pitao za savjet bajačicu, ¹⁴ a nije pitao Jahvu; zato ga je ubio i prenio kraljevstvo na Jišajeva sina Davida.

³⁶ Kad ti sagriješe, jer nema čovjeka koji ne griješi, a ti ih, rasrdiv se na njih, predaš neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u daleku ili blizu zemlju,

²² Dok je bio u nevolji, postao je još nevjerniji Jahvi; takav je bio kralj Ahaz.

¹³ Zar ne znate što sam učinio ja i moji preci od svih zemaljskih naroda? Zar su bogovi zemaljskih naroda mogli izbaviti svoje zemlje iz moje ruke? ¹⁴ Koji je među svim bogovima onih naroda što su ih sasvim uništili moji preci mogao izbaviti narod iz moje ruke, da bi mogao vaš Bog izbaviti vas iz moje ruke?' ¹⁵ Zato nemojte da vas sada Ezekija vara i da vas tako zavodi i ne vjerujte mu! Jer nijedan bog nikojega naroda ili kraljevstva nije mogao izbaviti svoga naroda iz moje ruke, ni iz ruke mojih predaka, a kamoli će vaš Bog izbaviti vas iz moje ruke!" ¹⁶ Još su više njegove sluge napadale Boga Jahvu i njegova slugu Ezekiju. ¹⁷ Napisao je i pismo ružeći Jahvu, Izraelova Boga: "Kao što bogovi zemaljskih naroda nisu izbavili svojih naroda iz moje ruke, tako neće ni Ezekijin Bog izbaviti svojega naroda iz moje ruke."

¹³ Jednoga dana, dok su Jobovi sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata, ¹⁴ dođe glasnik k Jobu i reče: "Tvoji su volovi orali a magarice pokraj njih pasle, ¹⁵ kad iznenada Sabejci navališe na njih i oteše ih, pobivši momke oštrim mačem. Jedini ja utekoh da ti ovo javim." ¹⁶ Dok je on još to govorio, dođe drugi i reče: "Oganj Božji udari s neba, spali tvoje ovce i pastire te ih proždrije. Jedini ja utekoh da ti javim." ¹⁷ Dok je još govorio, dođe treći i reče: "Kaldejci navališe sa tri čete na tvoje deve i oteše ih, pobivši momke oštrim mačem. Jedini ja utekoh da ti javim." ¹⁸ Dok je ovaj još govorio, dođe četvrti i reče: "Tvoji su sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata. ¹⁹ I gle, vjetar se silan diže iz pustinje, udari na sva četiri ugla kuće, obori je na djecu te ona zaglaviše. Jedini ja utekoh da ti javim."

¹¹ U to čuše tri Jobova prijatelja za sve nevolje koje ga zadesiše; svaki se zaputi iz svoga kraja - Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha, Sofar iz Naama - i odlučiše da odu zajedno ožaliti ga i utješiti.

¹⁴ s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice,

¹ Tad prozbori Elifaz Temanac i reče:

⁵ A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, čitav si se smeo! ⁶ Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporočnost tvoja životu ufanje?

⁸ Iz iskustva zborim: nesrećom tko ore i nevolju sije, nju će i požeti. ⁹ Od daha Božjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje.

¹⁸ Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anđele svoje za grijeh okrivljuje - ¹⁹ kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:

¹ Ded zazivlji! Zar će ti se tko odazvat'? Kojem li se svecu misliš sad obratit'?

⁸ Al' ja bih se ipak Bogu utekao i pred njime stvar bih svoju razložio.

⁸ Al' ja bih se ipak Bogu utekao i pred njime stvar bih svoju razložio. ⁹ Nedokučiva on djela silna stvori, čudesa koja se izbrojit' ne mogu. ¹⁰ On kišom rosi po svem licu zemljinu i vodu šalje da nam polja natapa. ¹¹ Da bi ponižene visoko digao, da bi ojađene srećom obdario, ¹² redom ruši ono što lukavci smisle, što god započeli, on im izjalovi. ¹³ On hvata mudre u njihovu lukavstvu, naume spletkara obraća u ništa.

¹³ On hvata mudre u njihovu lukavstvu, naume spletkara obraća u ništa. ¹⁴ Posred bijela dana zapadnu u tamu, pipaju u podne kao usred noći.

¹⁴ Posred bijela dana zapadnu u tamu, pipaju u podne kao usred noći. ¹⁵ On iz njinih ralja izbavlja jadnika, iz silničkih ruku diže siromaha. ¹⁶ Tako se pokaže nada nevoljniku, i nepravda mora zatvoriti usta. ¹⁷ Da, blago čovjeku koga Bog odbaci! Stoga ti ne prezri karanje Svesilnog! ¹⁸ On ranjava, ali i ranu povija, udara i svojom zacjeljuje rukom. ¹⁹ Iz šest će nevolja tebe izbaviti, ni u sedmoj zlo te dotaknuti neće. ²⁰ U gladi, od smrti on će te spasiti, a u ratu, oštru će te otet maču. ²¹ Biču zla jezika uklonit će tebe, ispred otimača bez straha ćeš biti. ²² Suši i studeni ti ćeš se smijati i od divljih zvijeri strahovati nećeš. ²³ Sklopit' ti ćeš savez s kamenjem na njivi, zvjerad divlja s tobom u miru će biti. ²⁴ U šatoru svome mir ćeš uživati, dom svoj kad pohodiš netaknut će stajat. ²⁵ Koljeno ćeš svoje gledat' gdje se množi i potomstvo gdje ti kao trava raste. ²⁶ U grob ti ćeš leći kada budeš zreo, kao što se žito snosi kad dozori. ²⁷ Sve motrismo ovo: istina je živa! zato sve za dobro svoje ti poslušaj."

² "O, kad bi se jad moj izmjeriti mog'o, a nevolje moje stavit' na tezulju! ³ Teže one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi riječi zastraniti znaju. ⁴ Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me.

¹¹ Zar snage imam da mogu čekati? Radi kakve svrhe da ja duže živim?

¹⁴ Tko odbija milost bližnjemu svojemu, prezreo je strah od Boga Svesilnoga.

²⁶ Mislite li možda prekoriti riječi? TÓa u vjetar ide govor očajnikov!

² "Dokad ćeš jošte govoriti tako, dokle će ti riječ kao vihor biti?

⁸ No pitaj samo prošle naraštaje, na mudrost pređa njihovih pripazi.

⁸ No pitaj samo prošle naraštaje, na mudrost pređa njihovih pripazi. ⁹ Od jučer mi smo i ništa ne znamo, poput sjene su na zemlji nam dani. ¹⁰ Oni će te poučit' i reći ti, iz srca će svog izvući besjede:

¹³ To je kob svakog tko Boga zaboravi; tako propada nada bezbožnika:

¹⁶ Zeleni se i sav na suncu buja, vrt su mu cio mladice prerasle. ¹⁷ Svojim korijenjem krš je isprepleo te život crpe iz živa kamena. ¹⁸ A kad ga s mjesta njegova istrgnu, ono ga niječe: 'Nikada te ne vidjeh!' ¹⁹ I evo gdje na putu sada trune dok drugo bilje već niče iz zemlje.

²² Dušmane će ti odjenut' sramota i šatora će nestat' zlikovačkog.'"

² "Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo?

⁴ Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?

¹⁶ A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša.

²⁰ Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila.

²² Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava. ²³ I bič smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih. ²⁴ U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oči sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?

³ TÓa što od toga imaš da me tlačiš, da djelo ruku svojih zabacuješ, da pomažeš namjerama opakih?

²¹ prije nego ću na put bez povratka, u zemlju tame, zemlju sjene smrtne, ²² u zemlju tmine guste i meteža, gdje je svjetlost slična noći najcrnjoj."

² "Zar na riječi mnoge da se ne odvrati? Zar će se brbljavac još i opravdati? ³ Zar će tvoje trice ušutkati ljude, zar će ruganje ostat' neizrugano?

⁶ kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne može doumit', znao bi da ti za grijehe račun ište.

¹³ Ako li srce svoje ti uspraviš i ruke svoje pružiš prema njemu,

¹³ Ako li srce svoje ti uspraviš i ruke svoje pružiš prema njemu, ¹⁴ ako li zloću iz ruku odbaciš i u šatoru svom ne daš zlu stana,

¹⁴ ako li zloću iz ruku odbaciš i u šatoru svom ne daš zlu stana, ¹⁵ čisto ćeš čelo moći tad podići, čvrst ćeš biti i bojati se nećeš. ¹⁶ Svojih se kušnja nećeš sjećat' više kao ni vode koja je protekla. ¹⁷ Jasnije će tvoj život sjat' no podne, tmina će se obratit' u svanuće. ¹⁸ U uzdanju svom živjet ćeš sigurno i zaštićen počivat ćeš u miru. ¹⁹ Kad legneš, nitko te buniti neće; mnogi će tvoju tražiti naklonost.

² "Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama će izumrijeti mudrost. ³ Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u čemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao?

⁶ Dotle su na miru šatori pljačkaša, izazivači Boga žive bezbrižno kao da Boga u šaci svojoj drže!

¹² Sjedine mudrost donose čovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi.

¹⁶ Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica.

²⁰ On diže riječ iz usta rječitima i starcima pravo rasuđivanje.

² Sve što vi znate znadem to i ja, ni u čemu od vas gori nisam.

⁴ Jer, kovači laži vi ste pravi, i svi ste vi zaludni liječnici! ⁵ Kada biste bar znali šutjeti, mudrost biste svoju pokazali!

⁵ Kada biste bar znali šutjeti, mudrost biste svoju pokazali! ⁶ Dokaze mi ipak poslušajte, razlog mojih usana počujte.

⁴ Tko će čisto izvuć' iz nečista? Nitko!

⁷ TÓa ni drvu nije nada sva propala, posječeno, ono opet prozeleni i mladice nove iz njega izbiju. ⁸ Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasuši u prahu, ⁹ oćutjevši vodu, ono će propupat' i pustiti grane kao stablo novo.

⁸ Zar si tajne Božje ti prisluškivao i mudrost čitavu za se prisvojio?

¹⁰ Ima među nama i sijedih i starih kojima je više ljeta no tvom ocu.

²² Ne nada se da će izbjeći tminama i znade dobro da je maču namijenjen,

²⁵ On je protiv Boga podizao ruku, usuđivao se prkosit' Svesilnom ²⁶ Ohola je čela na njega srljao, iza štita debela dobro zaklonjen. ²⁷ Lice mu bijaše obloženo salom a bokovi pretilinom otežali.

² "Koliko se takvih naslušah besjeda, kako ste mi svi vi mučni tješioci! ³ Ima li kraja tim riječima ispraznim? Što te goni da mi tako odgovaraš?

¹² Mirno življah dok On ne zadrma mnome, za šiju me ščepa da bi me slomio.

² Rugači su evo mene dohvatili, od uvreda oka sklopiti ne mogu.

¹⁰ Hajde, svi vi, nećete li opet počet', tÓa među vama ja mudra ne nalazim!

⁵ Al' ugasit će se svjetlost opakoga, i neće mu sjati plamen na ognjištu. ⁶ Potamnjet će svjetlo u njegovu šatoru i nad njime će se utrnut' svjetiljka.

¹¹ Odasvuda strahovi ga prepadaju, ustopice sveudilj ga proganjaju. ¹² Glad je požderala svu snagu njegovu, nesreća je uvijek o njegovu boku.

¹⁵ U njegovu stanu tuđinac stanuje, po njegovu domu prosipaju sumpor. ¹⁶ Odozdo se suši njegovo korijenje, a odozgo grane sve mu redom sahnu. ¹⁷ Spomen će se njegov zatrti na zemlji, njegovo se ime s lica zemlje briše. ¹⁸ Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju, izagnat' ga hoće iz kruga zemaljskog.

²⁹ mača tad se bojte: grijehu mač je kazna. Saznat ćete tada da imade suda!"

¹ Sofar iz Naamata progovori tad i reče:

⁵ da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren prođe sreća bezbožnička. ⁶ Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne oblaka, ⁷ poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidješe kažu: 'Gdje je sad on?'

¹² Zlo bijaše slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikom skrivao;

²² Sred izobilja u škripcu će se naći, svom će snagom na nj se oboriti bijeda.

²² Sred izobilja u škripcu će se naći, svom će snagom na nj se oboriti bijeda. ²³ I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog će na nj pustiti jarost svoga gnjeva, sasut' dažd strelica na meso njegovo.

²³ I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog će na nj pustiti jarost svoga gnjeva, sasut' dažd strelica na meso njegovo. ²⁴ Ako i izmakne gvozdenom oružju, luk će mjedeni njega prostrijeliti.

²⁴ Ako i izmakne gvozdenom oružju, luk će mjedeni njega prostrijeliti. ²⁵ Strijelu bi izvuk'o, al' mu probi leđa, a šiljak blistavi viri mu iz žuči. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju,

²⁵ Strijelu bi izvuk'o, al' mu probi leđa, a šiljak blistavi viri mu iz žuči. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju, ²⁶ na njega tmine sve tajom očekuju. Vatra ga ništi, ni od kog zapaljena, i proždire sve pod njegovim šatorom.

²⁶ na njega tmine sve tajom očekuju. Vatra ga ništi, ni od kog zapaljena, i proždire sve pod njegovim šatorom. ²⁷ Gle, nebo krivicu njegovu otkriva i čitava zemlja na njega se diže. ²⁸ Njegovu će kuću raznijeti poplava, otplaviti je u dan Božje jarosti.

¹ Elifaz Temanac progovori tad i reče:

⁵ Nije l' to zbog zloće tvoje prevelike i zbog bezakonja kojim broja nema? ⁶ Od braće si brao nizašto zaloge i s golih si ljudi svlačio haljine; ⁷ ti nisi žednoga vodom napojio, uskraćivao si kruh izgladnjelima; ⁸ otimao si od siromaha zemlju da bi na njoj svog nastanio ljubimca; ⁹ puštao si praznih ruku udovice i siročadi si satirao ruku.

¹⁵ TÓa kaniš li se drevnog držat' puta kojim su išli ljudi nepravedni? ¹⁶ Prije vremena nestadoše oni, bujica im je temelje raznijela.

¹⁶ Prije vremena nestadoše oni, bujica im je temelje raznijela. ¹⁷ Zborahu Bogu: 'Nas se ti ostavi! Što nam Svesilni učiniti može?' ¹⁸ A on im je dom punio dobrima makar do njega ne držahu ništa. ¹⁹ Videć' im propast, klikću pravednici, neporočni se njima izruguju: ²⁰ 'Gle, propadoše protivnici naši, što od njih osta, vatra im proždrije!"

²⁰ 'Gle, propadoše protivnici naši, što od njih osta, vatra im proždrije!"

¹ Zašto Svesilni ne promatra vremena, a dane njegove ne vide mu vjernici?

⁴ Pa kako da čovjek prav bude pred Bogom i od žene rođen kako da čist bude? ⁵ Eto, i mjesec pred njime sjaj svoj gubi, njegovim očima zvijezde nisu čiste.

⁵ Eto, i mjesec pred njime sjaj svoj gubi, njegovim očima zvijezde nisu čiste. ⁶ Što reći onda o čovjeku, tom crvu, o sinu čovjekovu, crviću jadnom?

¹ Job progovori i reče: ² "Kako dobro znadeš pomoći nemoćnom i mišicu iznemoglu poduprijeti! ³ Kako dobar savjet daješ neukome; baš si preveliku mudrost pokazao.

³ Kako dobar savjet daješ neukome; baš si preveliku mudrost pokazao. ⁴ Kome li si ove uputio riječi i koji duh je iz tebe govorio?"

⁸ Čemu se nadati može kad vapije i kada uzdiže k Bogu dušu svoju?

¹⁰ Zar će se radovat' on u Svesilnome, zar će Boga svakog časa zazivati?

¹³ "Ovu sudbu Bog dosuđuje opakom, ovo baštini silnik od Svemogućeg. ¹⁴ Ima li sinova mnogo, mač ih čeka, a porod mu neće imat' dosta kruha.

¹⁶ Ako i srebra k'o praha nagomila, ako i nakupi haljina k'o blata, ¹⁷ nek' ih skuplja, odjenut će ih pravednik, ljudi će nedužni podijeliti srebro.

²⁰ Usred bijela dana strava ga spopada, noću ga oluja zgrabi i odnese.

⁴ kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,

¹² Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći. ¹³ Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah. ¹⁴ Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom. ¹⁵ Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju, ¹⁶ otac ubogima, zastupnik strancima. ¹⁷ Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.

³ Glodali su u pustinji korijenje i čestar opustjelih ruševina. ⁴ Lobodu su i s grmlja lišće brali, kao kruh jeli korijenje žukino.

⁶ I progovorivši, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, reče: "Po godinama svojim još mlad sam ja, a u duboku vi ste ušli starost; bojažljivo se zato ja ustezah znanje svoje pokazati pred vama. ⁷ Mišljah u sebi: 'Govorit će starost, mnoge godine pokazat će mudrost.'

¹ Čuj dakle, Jobe, što ću ti kazati, prikloni uho mojim besjedama.

⁸ Dakle, na moje uši rekao si - posve sam jasno tvoje čuo riječi: ⁹ 'Nedužan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni. ¹⁰ Al' On izlike protiv mene traži i za svojeg me drži dušmanina. ¹¹ Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi korakom.' ¹² Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom čovjek mjerit' se ne može.

² "I vi, mudraci, čujte što ću reći, vi, ljudi umni, poslušajte mene,

⁵ Job je utvrdio: 'Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraćuje. ⁶ U pravu sam, a lašcem prave mene, nasmrt prostrijeljen, a bez krivnje svoje!' ⁷ Zar gdje čovjeka ima poput Joba koji porugu pije kao vodu,

⁷ Zar gdje čovjeka ima poput Joba koji porugu pije kao vodu, ⁸ sa zlikovcima koji skupa hodi i s opakima isti dijeli put? ⁹ On tvrdi: 'Kakva korist je čovjeku od tog što Bogu ugoditi želi?'

² "Zar ti misliš da pravo svoje braniš, da pravednost pred Bogom dokazuješ, ³ kada mu kažeš: 'Što ti je to važno, i ako griješim, što ti činim time?'

² "Strpi se malo, pa ću te poučit', jer još nisam sve rekao za Boga.

⁹ djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti.

¹³ A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoć kad ih on okuje;

¹⁶ izbavit će te iz ždrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraničnim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga.

⁴ Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno. ⁵ Znaš li tko joj je mjere odredio i nad njom uže mjerničko napeo? ⁶ Na čemu joj počivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni ⁷ dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani? ⁸ Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majčina; ⁹ kad ga oblakom k'o haljom odjenuh i k'o pelenam' ovih maglom gustom; ¹⁰ kad sam njegovu odredio među, vrata stavio sa prijevornicama? ¹¹ Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek' se lomi ponos tvog valovlja! ¹² Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno, ¹³ da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve bezbožnike strese; ¹⁴ da je pretvori u glinu pečatnu i oboji je k'o kakvu haljinu. ¹⁵ Ona uzima svjetlost zlikovcima i pesnicu im lomi uzdignutu. ¹⁶ Zar si ti prodro do izvora morskih, po dnu bezdana zar si kad hodio? ¹⁷ Zar su ti vrata smrti pokazali; vidje li dveri kraja mrtvih sjena? ¹⁸ Zar si prostranstvo zemlje uočio? Govori, ako ti je znano sve to. ¹⁹ Koji putovi u dom svjetla vode, na kojem mjestu prebivaju tmine, ²⁰ da ih odvedeš u njine krajeve, da im put k stanu njihovu pokažeš? ²¹ Ti znadeš to, tÓa davno ti se rodi, tvojih dana broj veoma je velik! ²² Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuče spremišta vidio ²³ što ih pričuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata? ²⁴ Kojim li se putem dijeli munja kada iskre po svoj zemlji prosipa? ²⁵ Tko li je jaz iskopao povodnju, tko prokrčio pute grmljavini ²⁶ da bi daždjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje žive duše nema, ²⁷ da bi neplodnu napojio pustoš, da bi u stepi trava izniknula? ²⁸ Ima li kiša svoga roditelja? Tko je taj koji kapi rose rađa? ²⁹ Iz čijeg li mraz izlazi krila, tko slanu stvara što s nebesa pada? ³⁰ Kako čvrsnu vode poput kamena i led se hvata površja bezdana? ³¹ Možeš li lancem vezati Vlašiće i razdriješiti spone Orionu, ³² u pravo vrijeme izvesti Danicu, vodit' Medvjeda s njegovim mladima? ³³ Zar poznaješ ti zakone nebeske pa da njima moć na zemlji dodijeliš? ³⁴ Zar doviknuti možeš oblacima pa da pljuskovi tebe poslušaju? ³⁵ Zar na zapovijed tvoju munje lijeću i tebi zar se odazivlju: 'Evo nas'? ³⁶ Tko je mudrost darovao ibisu, tko li je pamet ulio u pijetla? ³⁷ Tko to mudro prebrojava oblake i tko nebeske izlijeva mjehove ³⁸ dok se zemlja u tijesto ne zgusne i dok se grude njezine ne slijepe? ³⁹ Zar ćeš ti plijen uloviti lavici ili ćeš glad utažit' lavićima ⁴⁰ na leglu svojem dok gladni čekaju i vrebaju na žrtvu iz zaklona? ⁴¹ Tko hranu gavranovima pribavlja kad Bogu ptići njegovi cijuču i naokolo oblijeću bez hrane?

⁸ Zar bi i moj sud pogaziti htio, okrivio me da sebe opravdaš? ⁹ Zar ti mišica snagu Božju ima, zar glasom grmjet' možeš poput njega? ¹⁰ Ogrni se sjajem i veličanstvom, dostojanstvom se odjeni i slavom. ¹¹ Plani dÓe bijesom ognja jarosnoga, pogledom jednim snizi oholnika.

³ Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao? Govorah stoga, ali ne razumjeh, o čudesima meni neshvatljivim.

⁶ Sve riječi svoje zato ja poričem i kajem se u prahu i pepelu." ⁷ Kada Jahve izgovori Jobu ove riječi, reče on Elifazu Temancu: "Ti i tvoja dva prijatelja raspalili ste gnjev moj jer niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job.

⁹ Tada odoše Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naamata i učiniše kako im je Jahve zapovjedio. I Jahve se obazre na Joba.

¹⁴ Spremit će za njih smrtonosno oružje, strijele će svoje užariti.

¹ Zborovođi. Davidov. Bezumnik reče u srcu: "Nema Boga." Pokvareni rade gadosti; nitko da čini dobro. ² Jahve s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga da traži. ³ No, svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše: nitko da čini dobro - nikoga nema.

³ No, svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše: nitko da čini dobro - nikoga nema.

¹⁰ bešćutno srce zatvaraju i ustima zbore naduto,

⁴⁰ Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloži.

¹⁴ Prisan je Jahve s onima koji ga se boje i Savez svoj objavljuje njima. $AJIN

¹³ O čovječe, ljubiš li život? Želiš li dane mnoge uživati dobra? $NUN

¹⁹ Nek' se ne raduju nada mnom dušmani nepravedni, nek' ne namiguju očima oni koji me nizašto mrze!

¹ Zborovođi. Od sluge Jahvina Davida. ² Grešan je naum u srcu zlotvora, straha Božjega nema on pred očima. ³ Sam sebi on laska suviše, grijeha svog ne vidi i ne mrzi.

¹⁶ A moju će dušu Bog ugrabiti Podzemlju iz pandža i milostivo me primiti. ¹⁷ Ne boj se ako se tko obogati i ako se poveća blago doma njegova:

¹⁹ Svoja si usta predao pakosti, a jezik ti plete prijevare. ²⁰ U društvu na brata govoriš i kaljaš sina matere svoje.

⁵ Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom.

² Kad je Edomac Doeg Šaulu javio: "David je ušao u kuću Abimelekovu. ³ Što se to hvališ pakošću, silniče nesmiljeni? ⁴ Neprestano snuješ o propasti, jezik ti je britva nabrušena, spletkaru! ⁵ Zlo voliš više nego dobro, i laž više nego pravednost! ⁶ Mili su ti pogubni govori, lažljivi jeziče! ⁷ Bog će te zato satrti, zauvijek te ukloniti; iščupat će te iz tvog šatora, iskorijeniti iz zemlje živih.

⁷ Bog će te zato satrti, zauvijek te ukloniti; iščupat će te iz tvog šatora, iskorijeniti iz zemlje živih. ⁸ Pravednici će gledati s užasom i njemu se smijati:

³ Bog s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga da traži.

²³ Povjeri Jahvi svu svoju brigu, i on će te pokrijepiti: neće dati da ikada posrne pravednik. [ (Psalms 55:24) A njih ti, o Bože, strmoglavi u jamu grobnu! Krvoloci i varalice ni polovicu dana neće doživjeti! A ja se u tebe uzdam! ]

¹⁵ Uvečer se vraćaju, reže poput pasa i trče po gradu.

¹⁰ Sinovi su ljudski samo dašak, laž su djeca čovječja: svi da stanu na tezulju, od daha bi lakši bili.

³ Štiti me od mnoštva opakih, sakrij od bjesnila zlotvora

⁸ No Bog ih ranjava strijelom, odjednom ih rane prekriju.

¹⁸ Ni u starosti, kad posijedim, Bože, ne zapusti me, da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom i svima budućima silu tvoju,

⁷ Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.

⁹ Ustima na nebo nasrću, a jezik se njihov obara na zemlju.

¹¹ pa veli: "Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji?"

¹⁸ Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš. ¹⁹ Kako učas propadoše, nestaše, užas ih izjede! ²⁰ Kao što čovjek prezire san kad se probudi, tako ćeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš.

³ Ono što čusmo i saznasmo, što nam kazivahu oci, ⁴ nećemo kriti djeci njihovoj, predat ćemo budućem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela čudesna što ih učini. ⁵ Svjedočanstvo podiže on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono što naredi ocima našim oni djeci svojoj objave, ⁶ da sazna budući naraštaj, i sinovi koji će se roditi da djeci svojoj kazuju

³¹ kad se srdžba Božja na njih raspali: pokosi smrću prvake njihove i mladiće pobi Izraelove.

² Prije nego se rodiše bregovi, prije nego postade kopno i krug zemaljski, od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi! ³ Smrtnike u prah vraćaš i veliš: "Vratite se, sinovi ljudski!" ⁴ Jer je tisuću godina u očima tvojim k'o jučerašnji dan koji je minuo i kao straža noćna.

¹² Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce.

⁷ Bezuman čovjek ne spoznaje, luđak ne shvaća.

¹⁰ Nek' mu djeca budu skitnice, prosjaci, nek' budu bačena iz opustjelih domova!

¹²⁶ Čas je, o Jahve, da se javiš: oskvrnuše Zakon tvoj.

¹⁴³ Tjeskoba me i nevolja snađe, al' tvoje su zapovijedi uživanje moje.

² Jahve, izbavi dušu moju od usana prijevarnih, od zlobna jezika! ³ Kojim zlom da te prokunem, zlobni jeziče?

²⁶ zato ću se i ja smijati vašoj propasti, rugat ću se kad vas obuzme tjeskoba: ²⁷ kad navali na vas strah kao nevrijeme i zgrabi vas propast kao vihor, kad navali na vas nevolja i muka.

²⁷ kad navali na vas strah kao nevrijeme i zgrabi vas propast kao vihor, kad navali na vas nevolja i muka.

³² jer su Jahvi mrski pokvarenjaci, a prisan je s pravednima.

¹¹ i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i tvoja oskudica kao oružanik.

¹³ namiguje očima, lupka nogama, pokazuje prstima;

²² Jahve me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba; ²³ oblikovana sam još od vječnosti, odiskona, prije nastanka zemlje. ²⁴ Rodih se kad još nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda. ²⁵ Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka.

³¹ Sijede su kose prekrasna kruna, nalaze se na putu pravednosti.

²⁸ Nevaljao se svjedok podruguje pravdi i usta opakih gutaju nepravdu.

⁹ Tko može reći: "Očistih srce svoje, oprah se od grijeha svoga?"

⁸ Tko sije nepravdu, žanje nesreću, i šiba njegova gnjeva udarit će njega samog.

³⁴ i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i oskudica kao oružanik!"

¹⁷ Ne budi preopak i ne budi lud; zašto bi umro prije vremena?

²⁰ Na zemlji nema pravednika koji, čineći dobro, ne bi nikad sagriješio.

²⁹ Otkrih ovo: Bog stvori čovjeka jednostavnim, a on snuje nebrojene spletke.

³ Najgore je od svega što biva pod suncem ovo: ista je kob svima, ljudsko je srce puno zla, ludost je u srcima ljudi dok žive, a potom se pridružuju mrtvima.

⁸ Ali ako čovjek živi i mnogo godina, neka se uvijek veseli, a neka se sjeti da će tamnih dana biti mnogo. Ispraznost je sve što će doći. ⁹ Zato se raduj, mladiću, za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga mladenaštva; idi putovima svoga srca i slijedi želje svojih očiju; ali znaj da će ti za sve to suditi Bog.

⁸ Jao vama koji kuću kući primičete i polje s poljem sastavljate, dok sve mjesto ne zauzmete te postanete jedini u zemlji. ⁹ Na uši moje reče Jahve nad Vojskama: "Doista, mnoge će kuće opustjeti, velike i lijepe, bit će bez žitelja. ¹⁰ Deset rali vinograda dat će samo bačvicu, mjera sjemena dat će samo mjericu."

² Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. ³ I klicahu jedan drugome: "Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!" ⁴ Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom. ⁵ Rekoh: "Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!"

¹⁰ Otežaj salom srce tom narodu, ogluši mu uši, zaslijepi oči, da očima ne vidi, da ušima ne čuje i srcem da ne razumije kako bi se obratio i ozdravio."

⁹ Udružite se samo, narodi, al' bit ćete smrvljeni! Poslušajte, vi kraljevi daleki, pašite se, bit ćete smrvljeni, pašite se, bit ćete smrvljeni! ¹⁰ Kujte naum - bit će uništen, dogovarajte se samo, bit će uzalud, jer s nama je Bog!

²¹ Lutat će zemljom potlačen i gladan, izgladnjela bijes će ga spopasti, proklinjat će svoga kralja i svog Boga. Okrene l' se k nebu, ²² pogleda l' po zemlji, gle, svuda samo mrak i strava, svuda tmina tjeskobna. Ali će se tama raspršiti, [ (Isaiah 8:23) jer više neće biti mraka gdje je sad tjeskoba. ] [ (Isaiah 8:24) U prvo vrijeme on obescijeni zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu, al' u vrijeme posljednje on će proslaviti Put uz more, s one strane Jordana - Galileju pogansku. ]

¹² I kad dovrši Gospod sve djelo svoje na gori Sionu i u Jeruzalemu, kaznit će plod ohola srca kralja asirskog i drskost njegovih ponositih očiju. ¹³ Jer reče: "Učinih snagom svoje ruke i mudrošću svojom, jer sam uman; uklonih međe narodima i blaga njihova opljačkah, kao junak oborih one što sjede na prijestoljima. ¹⁴ Ruka moja kao gnijezda zgrabi bogatstva naroda. Kao što se kÓupe ostavljena jaja, zemlju svu sam pokupio i nikog ne bi krilima da zalepeće, kljun otvori, zapijuče."

⁴ već po pravdi će sudit' ubogima i sud prav izricat' bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz usta ubit' bezbožnika.

³ Zapovijed dadoh svetim svojim ratnicima, gnjevu svom pozvah svoje junake koji slave veličanstvo moje.

¹⁰ jer si zaboravio Boga svog spasenja i nisi se spomenuo Stijene svoje snage. Stog' i sadiš ljupke biljke i strane presađuješ mladice; ¹¹ u dan kad ih posadiš, one izrastu, a ujutro procvatu tvoje sadnice, al' propada žetva u dan nevolje, u dan boli neizlječive.

⁴ Nema gnjeva u meni! Nek' se trnje i drač samo pojavi, protiv njega ustat ću u boj, svega ću ga sažgati!

¹¹ Kad mu se osuše grane, lome ih, dolaze žene i oganj pale. Jer to je narod nerazuman, zato ga neće žaliti Stvoritelj, Tvorac mu se neće smilovati.

³³ Odavna je pripravljen Tofet za Moleka - lomača visoka, široka, mnogo ognja, mnogo drvlja. Dah gnjeva Jahvina, kao potok sumporni, njega će spaliti.

⁹ Gine zemlja u žalosti, u stidu vene Libanon. Šaron je kao stepa, Bašan i Karmel ogolješe.

¹⁴ Na Sionu strepe grešnici, trepet spopada bezbožnika: "Tko će od nas opstati pred ognjem zatornim, tko će od nas opstati pred žarom vječnim?" ¹⁵ Onaj koji hodi u pravdi i pravo govori, koji prezire dobit od prinude, koji otresa ruku da ne primi mito, koji zatiskuje uši da ne čuje o krvoproliću, koji zatvara oči da ne vidi zlo:

¹⁹ Živi, živi, jedino on te slavi kao ja danas. Otac naučava sinovima tvoju vjernost.

⁴ Tko je to učinio i izvršio? Onaj koji odiskona zove naraštaje, ja, Jahve, koji sam prvi i bit ću ovaj isti s posljednjima!" ⁵ Otoci gledaju i strah ih obuzima, dršću krajevi zemaljski, oni se bliže i već su tu. ⁶ Svatko pomaže svome drugu i bratu svom zbori: "Hrabro!" ⁷ Ljevač bodri zlatara, onaj koji gladi čekićem bodri onog koji kuje na nakovnju. On govori o spajanju: "Dobro je", i čavlima kip učvršćuje da se ne pomiče.

²⁰ On voli pepeo, zavodi ga prevareno srce. Neće spasti svog života i nikad neće reći: "Nije li varka ovo u mojoj desnici?"

⁴ Nitko s pravom tužbu ne podiže, niti koga sude po istini. U ništavilo se uzdaju, laž kazuju, začinju zloću, a rađaju bezakonje.

⁴ Nitko s pravom tužbu ne podiže, niti koga sude po istini. U ništavilo se uzdaju, laž kazuju, začinju zloću, a rađaju bezakonje. ⁵ Legu jaja gujina, tkaju mrežu paukovu; pojede li tko njihovo jaje, umire, razbije li ga, iz njega ljutica izlazi.

²⁸ tusti i ugojeni. Da, prevršila se mjera zla, ne brane prava, prava sirote ne sreću, ne mare za pravo sirotinje.

³ "Nek se svatko čuva prijatelja, a brat bratu neka ne vjeruje, jer brat svaki nasljeduje Jakova, a svaki prijatelj raznosi klevete. ⁴ Jedan drugoga varaju, istine ne govore, privikoše jezik da govori laži; izopačeni, ne mogu se više ⁵ vratiti. Nasilje na nasilje! Prijevara za prijevarom! Neće da spoznaju mene" - riječ je Jahvina.

⁸ Pa da ih zbog toga ne kaznim - riječ je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim?"

¹¹ Tko je mudar da bi to razumio, kome su usta Jahvina govorila da objavi zašto zemlja izgorje kao pustinja i nitko njome više ne prolazi?

¹⁸ TÓa tko bijaše na vijećanju Jahvinu, tko je vidio, tko slušao riječ njegovu? Tko ju je shvatio te je može objaviti?

¹⁸ "Mihej Morešećanin prorokovaše u dane Ezekije, kralja judejskog, i govoraše svemu narodu judejskom: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Sion će biti polje preorano, Jeruzalem ruševina, a Goru Doma ovog šuma će prekriti.'

³⁷ Babilon će biti hrpa ruševina, brlog čagljima, užas i ruglo, kraj nenastanjen.

⁶ Pružamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo.

⁹ Kruh svoj donosimo izlažući život maču u pustinji.

⁴ Gle, baca se u oganj da izgori: kad mu oganj sažeže oba kraja i sredinu spali, može li još čemu poslužiti? ⁵ Eto, ni onda kad bijaše čitav ništa se od njega ne mogaše načiniti. Pa kako će, dakle, čemu poslužiti kad ga plamen sažga?" ⁶ Zato ovako govori Jahve Gospod: "Kao što sam trs loze, među drugim drvetima, bacio u oganj da izgori, tako ću postupati i s Jeruzalemcima! ⁷ Upravit ću lice svoje na njih, i kada se iz jednog ognja izbave, drugi će ih proždrijeti. I spoznat ćete da sam ja Jahve kad lice svoje upravim na njih

⁸ Na plodnoj njivi, kraj obilnih voda, bješe zasađen: mogao je tjerat' mladice, uroditi rodom, k'o veličanstveni trs izrasti.' ⁹ Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Hoće l' uspijevati? Neće l' mu orao sve žilje izguliti? Neće l' mu sve plodove potrgati? Neće l' mu sve mladice, čim izbiju, sasušiti? Da, i bez snažne mišice, i bez mnoštva naroda, iščupat će ga iz korijena! ¹⁰ Gle, zasađen je! Hoće l' uspijevati? Čim ga takne istočnjak, neće l' sav usahnuti? Da, na lijehama iz kojih niče uvenut će.'"

^{47 48}

²³ ti si se podigao protiv Gospoda Nebeskoga, dao si da ti donesu suđe iz njegova Doma i pili ste vino iz njega ti, tvoji velikaši, tvoje žene i tvoje suložnice, hvaleći bogove od zlata i srebra, od mjedi i željeza, od drva i kamena, koji ne vide, ne čuju niti razumiju, a nisi dao slavu Bogu koji u svojoj ruci drži dah tvoj i sve tvoje putove.

¹⁴ Oni me ne prizivlju iz srca kada kukaju na svojim ležajima; razdiru svoje lice zbog žita i mošta, ali protiv mene se bune.

⁷ Posijali su vjetar, i požet će oluju; žito im neće proklijati, neće brašna dati; ako ga i dade proždrijet će ga tuđinci.

¹⁶ Pogođen je Efrajim, korijen mu je usahnuo; roda neće imati. Ako im se i rodi djece, ubit ću im mili plod utrobe.

¹³ Orali ste bezbožnost, želi bezakonje, jeli plod prijevare. Pouzdao si se u kola svoja i u mnoštvo svojih ratnika,

¹ Opkolio me lažju Efrajim i prijevarom Izraelov dom. A i Juda još je nestalan Bogu, Svecu vjernome.

⁵ Iscijelit ću ih od njihova otpada, od svega ću ih srca ljubiti; jer gnjev se moj odvratio od njih. ⁶ Bit ću kao rosa Izraelu; kao ljiljan on će cvasti, pustit će korijen poput jablana, ⁷ nadaleko pružat će izdanke. Ljepota će mu biti kao u masline, miris poput libanonskog.

² Dan pun mraka i tmine, dan oblačan i crn. K'o zora po gorama se prostire narod jak i mnogobrojan, kakva ne bje nikad prije, niti će ga igda biti do vremena najdaljih.

¹⁷

⁷ Ništa ne čini Jahve Gospod a da osnove svoje ne otkrije slugama svojim prorocima.

¹¹ Stoga, jer gazite siromaha, dižući od njega porez u žitu - u kućama što ih sazdaste od tesanika nikad živjet' nećete; iz ljupkih vinograda što ih posadiste nikad nećete piti vina. ¹² Jer znam mnoge vaše zločine, i vaše grijehe pregoleme: tlačite pravednika i primate mito, odbijajuć' siromaha na gradskim vratima.

²⁰ Neće li dan Jahvin biti tama, a ne svjetlost? Mrklina, a ne sunčan sjaj?

¹⁰ Rođak će i spaljivač prionuti da iznesu kosti iz kuće; ako bi tko upitao onog u kutu kuće: "Je li još tko ostao s tobom?" on će odvratiti: "Ne! Pst! Jahvino se ime ne smije spomenuti."

⁸ Samo što ne izdahnuh kad se spomenuh Jahve, i molitva se moja k tebi vinula, prema svetom Hramu tvojemu.

¹² Poradi vas i vaše krivnje Sion će biti polje preorano, Jeruzalem ruševina, a Goru Doma prekrit će šuma."

² Vjernici su iščezli iz zemlje: nijednog pravednika među ljudima! Svi vrebaju za krvoprolićem, svaki svome bratu mrežu postavlja.

¹⁸

⁶ one koji su se odmetnuli od Jahve, koji ne traže Jahvu i nimalo za nj ne mare."

¹⁵ Dan gnjeva, onaj dan! Dan tjeskobe i nevolje! Dan užasa i pustošenja! Dan pomrčine i naoblake! Dan tmina i magluština!

¹³ Teške su besjede vaše protiv mene - govori Jahve.

¹³ Teške su besjede vaše protiv mene - govori Jahve. ¹⁴ Vi ipak pitate: "Što smo između sebe govorili protiv tebe?" Govorili ste: "Zaludu je Bogu služiti i kakva je korist što njegove čuvamo propise i žalosni hodimo pred Jahvom nad Vojskama. ¹⁵ Odsad ćemo sretnim zvati oholice: napreduju oni koji zlo čine, i premda Boga iskušavaju, izvuku se!"

¹² a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi."

²⁵ U ono vrijeme reče Isus: "Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.

³⁶ A kažem vam: za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan sudnji. ³⁷ Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi."

³⁷ Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi."

¹¹ On im odgovori: "Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano.

³⁵ da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta.

¹³ Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.'

⁵¹ rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među licemjerima. Ondje će biti plač i škrgut zubi."

⁴¹ "Zatim će reći i onima slijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim!

³⁷ I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. ³⁸ Tada im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!"

⁶⁵ Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: "Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste čuli hulu!

⁵ I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi.

²¹ Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, ²² preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje.

⁴³ "Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. ⁴⁴ #⁴⁵ I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život, nego s obje noge bit bačen u pakao. ⁴⁶ #⁴⁷ I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao, ⁴⁸ gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi. ⁴⁹ Uistinu, ognjem će svaki od njih biti posoljen.

⁴⁵ "Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore."

¹⁹ Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!' ²⁰ Ali Bog mu reče: 'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?' ²¹ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu."

² Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: 'Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!'

¹⁹ "Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. ²⁰ A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima ²¹ i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve." ²² "Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan.

¹ Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:

²² "Kaže mu: 'Iz tvojih te usta sudim, zli slugo! Znao si da sam čovjek strog, da uzimam što nisam pohranio i žanjem što nisam posijao?

⁶ Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je.

⁶ Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore.

¹⁵ Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.

³ Petar mu reče: "Ananija, zašto ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrška imanja? ⁴ Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jednoć prodano, nije li u tvojoj vlasti? Zašto si se na takvo što odlučio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!"

²² Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga.

⁵ On upita: "Tko si, Gospodine?" A on će: "Ja sam Isus kojega ti progoniš!

¹ U to vrijeme uze Herod zlostavljati neke od Crkve.

²¹ U određeni dan sjede Herod odjeven u kraljevsko ruho na prijestol i stade im govoriti. ²² Narod izvikivaše: "Božji glas, a ne ljudski!" ²³ Umah ga, zbog toga što ne dade slavu Bogu, udari anđeo Gospodnji te on rascrvotočen izdahnu.

²³ Umah ga, zbog toga što ne dade slavu Bogu, udari anđeo Gospodnji te on rascrvotočen izdahnu.

²⁸ I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje, ²⁹ puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači, ³⁰ klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni,

⁹ Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo, na Židova najprije, pa na Grka;

⁹ Što dakle? Imamo li prednost? Ne baš! Jer upravo optužismo sve, i Židove i Grke, da su pod grijehom, ¹⁰ kao što je pisano: Nema pravedna ni jednoga, ¹¹ nema razumna, nema ga tko bi Boga tražio. ¹² Svi skrenuše, svi se zajedno pokvariše, nitko da čini dobro - nijednoga nema. ¹³ Grob otvoren grlo je njihovo, jezikom lažno laskaju, pod usnama im je otrov ljutičin, ¹⁴ usta im puna kletve i grkosti; ¹⁵ noge im hitre da krv proliju, ¹⁶ razvaline i nevolja na njinim su putima, ¹⁷ put mira oni ne poznaju, ¹⁸ straha Božjega nemaju pred očima. ¹⁹ A znamo: što god Zakon veli, govori onima pod Zakonom, da svaka usta umuknu i sav svijet bude krivac pred Bogom.

³¹ Obeskrepljujemo li dakle Zakon po vjeri? Nipošto! Naprotiv, Zakon utvrđujemo.

¹⁸ Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro.

⁷ Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može. ⁸ Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti.

²² Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada.

³⁴ Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom?

²⁵ Onomu koji vas može učvrstiti - po mojem evanđelju i propovijedanju Isusa Krista, po objavljenju Otajstva prešućenog drevnim vremenima, ²⁶ a sada očitovanog i po proročkim pismima odredbom vječnoga Boga svim narodima obznanjenog za poslušnost, vjeru -

⁹ Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube. ¹⁰ A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje. ¹¹ Jer tko od ljudi zna što je u čovjeku osim duha čovječjega u njemu? Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega.

¹⁶ Jer tko spozna misao Gospodnju, tko da ga pouči? A mi imamo misao Kristovu.

¹⁰ I ne mrmljajte kao što neki od njih mrmljahu te izgiboše od Zatornika.

³ Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe! ⁴ On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog. ⁵ Jer kao što su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša.

⁶ Ali Bog, tješitelj poniznih, utješi nas dolaskom Titovim.

⁷ Gledajte što je očito! Ako je tko uvjeren da je "Kristov", neka sam ponovno promisli ovo: kako je on Kristov, tako smo i mi.

⁵ Smatram, eto, da ni u čemu nisam manji od "nadapostola".

²¹ Na sramotu govorim: bili smo, biva, slabi! Ipak, čime se god tko osmjeljuje - u bezumlju govorim - osmjeljujem se i ja! ²² Hebreji su? I ja sam! Izraelci su? I ja sam! Potomstvo su Abrahamovo? I ja sam! ²³ Poslužitelji su Kristovi? Kao mahnit govorim: ja još više! U naporima - preobilno; u tamnicama - preobilno; u batinama - prekomjerno; u smrtnim pogiblima - često. ²⁴ Od Židova primio sam pet puta po četrdeset manje jednu. ²⁵ Triput sam bio šiban, jednom kamenovan, triput doživio brodolom, jednu noć i dan proveo sam u bezdanu. ²⁶ Česta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braće; ²⁷ u trudu i naporu, često u nespavanju, u gladu i žeđi, često u postovima, u studeni i golotinji! ²⁸ Osim toga, uz drugo, salijetanje svakodnevno, briga za sve crkve. ²⁹ Tko je slab, a ja da ne budem slab? Tko se sablažnjuje, a ja da ne izgaram? ³⁰ Treba li se hvaliti, svojom ću se slabošću hvaliti.

²¹ Ne dokidam milosti Božje! Doista, ako je opravdanje po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.

²² Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh da se, po vjeri u Isusa Krista, obećano dade onima koji vjeruju.

³ Jer misli li tko da jest štogod, a nije ništa, sam sebe vara.

⁷ Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! ⁸ Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni.

² u kojima ste nekoć živjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti zraka, po tomu duhu koji sada djeluje u sinovima neposlušnima. ³ Među njima smo i mi nekoć živjeli u požudama tijela svoga, udovoljavajući prohtjevima tijela i ćudi, te po naravi bijasmo djeca gnjeva kao i drugi.

⁶ Nitko neka vas ispraznim riječima ne zavarava: zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposlušne.

⁶ Riječ neka vam je uvijek ljubazna, solju začinjena: znajte svakomu odgovoriti kako treba.

³ Dok još budu govorili: "Mir i sigurnost", zadesit će ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i neće umaći.

⁸ u ognju žarkome i osveti se onima koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se evanđelju Gospodina našega Isusa. ⁹ Oni će biti kažnjeni vječnom propašću, daleko od lica Gospodnjega i od slave njegova veličanstva,

⁴ nadut je, puka neznalica, samo boluje od raspra i rječoborstava, od kojih nastaje zavist, svađa, pogrde, zla sumnjičenja, ⁵ razračunavanja ljudi pokvarene pameti i lišenih istine, što pobožnost smatraju dobitkom.

³ Jer i mi nekoć bijasmo nerazumni, nepokorni, lutalice, robovi raznih požuda i naslada, živjeli smo u zlu i zavisti, odvratni bili, mrzili jedni druge.

²⁷ nego strašno isčekivanje suda i bijesa ognja što će proždrijeti protivnike.

³⁷ Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani - ³⁸ svijet ih ne bijaše dostojan - vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim.

¹¹ sunce ogranu žarko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; dražest mu lica propade. Tako će i bogataš na stazama svojim usahnuti.

¹⁴ Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. ¹⁵ Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću.

¹⁵ Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću.

²⁶ Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost.

² Doista, svi mnogo griješimo. Ako tko u govoru ne griješi, savršen je čovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo. ³ Ubacimo li uzde u usta konjima da ih sebi upokorimo, upravljamo i cijelim tijelom njihovim. ⁴ Evo i lađa: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo upravlja kamo kormilarova volja hoće. ⁵ Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi. Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali!

⁵ Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi. Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali! ⁶ I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života.

⁶ I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života. ⁷ Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio, ⁸ a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne može ukrotiti.

¹³ Je li tko mudar i razborit među vama? Neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u mudroj blagosti.

¹ De sada, bogataši, proplačite i zakukajte zbog nevolja koje će vas zadesiti!

¹ De sada, bogataši, proplačite i zakukajte zbog nevolja koje će vas zadesiti! ² Bogatstvo vam istrunu, haljine vaše postadoše hrana moljcima,

² Bogatstvo vam istrunu, haljine vaše postadoše hrana moljcima, ³ zlato vam i srebro zarđa i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao vatra izjesti tijela vaša! Zgrnuste blago u posljednje dane!

³ zlato vam i srebro zarđa i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao vatra izjesti tijela vaša! Zgrnuste blago u posljednje dane! ⁴ Evo: plaća kosaca vaših njiva - koju im uskratiste - viče i vapaji žetelaca dopriješe do ušiju Gospoda nad Vojskama. ⁵ Raskošno ste na zemlji i razvratno živjeli, utoviste srca svoja za dan klanja! ⁶ Osudiste i ubiste pravednika: on vam se ne suprotstavlja!

¹⁷ Oni su izvori bezvodni, oblaci vjetrom gonjeni; za njih se čuva mrkla tmina.

⁸ Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. ⁹ Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. ¹⁰ Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i riječi njegove nema u nama.

¹³ bijesno morsko valovlje što ispjenjuje svoje sramote, zvijezde lutalice kojima je spremljena crna tmina dovijeka.

¹³ I zvijezde padoše s neba na zemlju kao što smokva smokvice stresa kad je potrese žestok vjetar.

¹¹ Nad njima je kralj, anđeo Bezdana, hebrejski mu ime Abadon, grčki Apolion - Upropastitelj.

¹⁵ Iz usta mu izlazi oštar mač kojim će posjeći narode. Vladat će njima palicom gvozdenom. On gazi u kaci gnjevne srdžbe Boga Svevladara.