Job 20 Cross References - Croatian

¹ Sofar iz Naamata progovori tad i reče: ² "Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuđenje ³ dok slušam ukore koji me sramote, al' odgovor mudar um će moj već naći. ⁴ Zar tebi nije od davnine poznato, otkad je čovjek na zemlju stavljen bio, ⁵ da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren prođe sreća bezbožnička. ⁶ Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne oblaka, ⁷ poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidješe kažu: 'Gdje je sad on?' ⁸ Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviđenja noćnog. ⁹ Nijedno ga oko više gledat neće, niti će ga mjesto njegovo vidjeti ¹⁰ Njegovu će djecu gonit' siromasi: rukama će svojim vraćati oteto. ¹¹ Kosti su njegove bujale mladošću; gle, zajedno s njome pokošen je sada. ¹² Zlo bijaše slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikom skrivao; ¹³ sladio se pazeć' da ga ne proguta i pod nepcem svojim zadržavao ga. ¹⁴ Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevima postaje. ¹⁵ Blago progutano mora izbljuvati. Bog će ga istjerat' njemu iz utrobe. ¹⁶ Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina. ¹⁷ Potoke ulja on gledat' više neće, ni vidjet' gdje rijekom med i mlijeko teku. ¹⁸ Vratit će dobitak ne okusivši ga, neće uživat' u plodu trgovine. ¹⁹ Jer je sirotinju gnjeo i tlačio, otimao kuće koje ne sazida, ²⁰ jer ne bješe kraja požudi njegovoj, njegova ga blaga neće izbaviti. ²¹ Jer mu proždrljivost ništa ne poštedi, ni sreća njegova dugo trajat neće. ²² Sred izobilja u škripcu će se naći, svom će snagom na nj se oboriti bijeda. ²³ I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog će na nj pustiti jarost svoga gnjeva, sasut' dažd strelica na meso njegovo. ²⁴ Ako i izmakne gvozdenom oružju, luk će mjedeni njega prostrijeliti. ²⁵ Strijelu bi izvuk'o, al' mu probi leđa, a šiljak blistavi viri mu iz žuči. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju, ²⁶ na njega tmine sve tajom očekuju. Vatra ga ništi, ni od kog zapaljena, i proždire sve pod njegovim šatorom. ²⁷ Gle, nebo krivicu njegovu otkriva i čitava zemlja na njega se diže. ²⁸ Njegovu će kuću raznijeti poplava, otplaviti je u dan Božje jarosti. ²⁹ Takvu sudbinu Bog priprema zlikovcu i takvu baštinu on mu dosuđuje."

¹¹ U to čuše tri Jobova prijatelja za sve nevolje koje ga zadesiše; svaki se zaputi iz svoga kraja - Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha, Sofar iz Naama - i odlučiše da odu zajedno ožaliti ga i utješiti.

¹ Sofar iz Naama progovori tad i reče:

⁹ Tada odoše Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naamata i učiniše kako im je Jahve zapovjedio. I Jahve se obazre na Joba.

² "Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat' od riječi!

¹⁹ Tko se sa mnom hoće parničiti? - Umuknut ću potom te izdahnut'.

³ dok slušam ukore koji me sramote, al' odgovor mudar um će moj već naći.

¹³ Nemojte reći: 'Na mudrost smo naišli! Bog će ga pobit jer čovjek ne može.' ¹⁴ Nije meni on besjedu upravio: odvratit mu neću vašim riječima. ¹⁵ Poraženi, otpovrgnut ne mogu, riječi zapeše u grlu njihovu. ¹⁶ Čekao sam! Al', gle, oni ne zbore. Umukoše, ni riječ više da kažu! ¹⁷ Na meni je da progovorim sada, znanje ću svoje i ja izložiti. ¹⁸ Riječi mnoge u meni naviru dok iznutra moj duh mene nagoni. ¹⁹ Gle, nutrina mi je k'o mošt zatvoren, k'o nova će se raspući mješina. ²⁰ Da mi odlane, govorit ću stoga, otvorit ću usne i odvratit' vama.

²² Blagoslovljen Jahve jer me obasu čudesnom dobrotom u gradu tvrdom.

² Odlučio sam: "Čuvat ću put svoj da ne zgriješim jezikom; usta ću svoja zauzdati dokle god preda mnom bude bezbožnik." ³ Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah, ali uzalud - bol mi postade gorča.

¹¹ U smetenosti svojoj rekoh: "Svaki je čovjek lažac!"

²⁹ Tko se teško srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost.

²⁰ Jesi li vidio čovjeka brza na riječima? I bezumnik ima više nade nego on.

⁹ Ne nagli u srdžbu, jer srdžba počiva u srcu luđaka.

⁹ I rekoh u sebi: neću više na nj misliti niti ću govoriti u njegovo ime. Al' tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više.

²⁵ I odmah žurno uđe kralju te zaište: "Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!"

² Svjedočim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju.

¹⁹ Znajte, braćo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu.

³ Već deseti put pogrdiste mene i stid vas nije što me zlostavljate.

²⁹ mača tad se bojte: grijehu mač je kazna. Saznat ćete tada da imade suda!"

² "Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuđenje

¹¹ Ali Božju ruku ja ću vam pokazat' i neću vam sakrit namjere Svesilnog.

³ Iskreno će ti zborit' srce moje, usne će čistu izreći istinu.

³ vi, djeco puka, i vi, odličnici, bogati i siromašni zajedno!

² Otvorit ću svoja usta na pouku, iznijet ću tajne iz vremena davnih. ³ Ono što čusmo i saznasmo, što nam kazivahu oci, ⁴ nećemo kriti djeci njihovoj, predat ćemo budućem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela čudesna što ih učini. ⁵ Svjedočanstvo podiže on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono što naredi ocima našim oni djeci svojoj objave,

²⁸ I blagoslovi ih Bog i reče im: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!"

¹ Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reče im: "Plodite se i množite i zemlju napunite. ² Neka vas se boje i od vas strahuju sve životinje na zemlji, sve ptice u zraku, sve što se po zemlji kreće i sve ribe u moru: u vaše su ruke predane. ³ Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem, kao što vam dadoh zeleno bilje.

⁸ No pitaj samo prošle naraštaje, na mudrost pređa njihovih pripazi. ⁹ Od jučer mi smo i ništa ne znamo, poput sjene su na zemlji nam dani.

¹⁰ Ima među nama i sijedih i starih kojima je više ljeta no tvom ocu.

⁷ Mišljah u sebi: 'Govorit će starost, mnoge godine pokazat će mudrost.'

¹⁶ Nebo je nebo Jahvino, a zemlju dade sinovima čovječjim.

⁹ Mislio je neprijatelj: 'Gonit ću ih, stići, plijen ću podijelit', duša će moja sita ga biti; trgnut ću mač, uništit' ih rukom svojom.' ¹⁰ A ti dahom svojim dahnu, more se nad njima sklopi; k'o olovo potonuše silnoj vodi u bezdane.

²¹ Filistejci ga uhvatiše, iskopaše mu oči i odvedoše ga u Gazu. Okovaše ga dvostrukim mjedenim lancem te je okretao mlin u tamnici. ²² Ali kosa gdje mu je obrijaše počne opet rasti. ²³ A knezovi se filistejski skupiše da prinesu veliku žrtvu svome bogu Dagonu i da se provesele. Govorahu oni: "Bog naš predade nam u ruke Samsona, našeg neprijatelja." ²⁴ A narod, vidjevši ga, uze hvaliti svoga boga i klicati u njegovu čast govoreći: "Bog naš predade nam u ruke Samsona, našeg neprijatelja, koji nam je zemlju pustošio i tolike naše usmrtio." ²⁵ Kad im se srce razigralo, povikaše: "Dovedite Samsona da nas zabavlja!" I dovedoše iz tamnice Samsona i on igraše pred njima; a onda ga postaviše među stupove. ²⁶ Samson tada reče dječaku koji ga je vodio za ruku: "Vodi me i pomozi mi da opipam stupove na kojima počiva zdanje da se naslonim na njih." ²⁷ A kuća bijaše puna ljudi i žena. Bijahu tu i svi filistejski knezovi, a na krovu tri tisuće ljudi koji su gledali kako Samson igra. ²⁸ Samson zavapi Jahvi: "Gospodine Jahve, spomeni me se i samo mi još sada podaj snagu da se Filistejcima odjednom osvetim za oba oka." ²⁹ I Samson napipa dva srednja stupa na kojima počivaše zdanje, oprije se o njih, desnom o jedan, a lijevom o drugi, ³⁰ i viknu: "Neka poginem s Filistejcima!" Nato uprije iz sve snage i sruši zdanje na knezove i na sav narod koji se ondje nalazio. Više ih ubi umirući nego što ih pobi za života.

¹¹ Pripovijedao im je o sjaju svoga bogatstva, o mnoštvu svojih sinova i o svemu onome čime ga je kralj uzveličao i čime ga je uzdignuo nad sve svoje knezove i službenike. ¹² Haman još dometnu: "I kraljica Estera nije uz kralja pozvala nikoga osim mene na gozbu koju je priredila. I sutra sam samo ja uz kralja njezin uzvanik.

¹⁰ Hamana objesiše na vješala koja bijaše pripravio Mordokaju, i kraljeva se srdžba utiša.

³ Bezumnika vidjeh kako korijen pušta, al' prokletstvo skoro na kuću mu pade.

¹² Zeleni se sva, al' i nekošena usahne prije svake druge trave. ¹³ To je kob svakog tko Boga zaboravi; tako propada nada bezbožnika:

¹⁹ I evo gdje na putu sada trune dok drugo bilje već niče iz zemlje.

²⁹ cvasti mu neće, već rasuti se blago, sjena mu se neće po zemlji širiti. ³⁰ On se tami više izmaknuti neće, opržit će oganj njegove mladice, u dahu plamenih usta nestat će ga. ³¹ U taštinu svoju neka se ne uzda, jer će mu ispraznost biti svom nagradom. ³² Prije vremena će svenut' mu mladice, grane mu se nikad neće zazelenjet'. ³³ Kao loza, grozd će stresat' svoj nezreo, poput masline pobacit će cvatove. ³⁴ Da, bezbožničko je jalovo koljeno, i vatra proždire šator podmitljivca.

⁵ Al' ugasit će se svjetlost opakoga, i neće mu sjati plamen na ognjištu. ⁶ Potamnjet će svjetlo u njegovu šatoru i nad njime će se utrnut' svjetiljka.

⁸ Čemu se nadati može kad vapije i kada uzdiže k Bogu dušu svoju?

¹³ "Ovu sudbu Bog dosuđuje opakom, ovo baštini silnik od Svemogućeg. ¹⁴ Ima li sinova mnogo, mač ih čeka, a porod mu neće imat' dosta kruha. ¹⁵ Smrt će sahranit' preživjele njegove i udovice ih oplakivat neće. ¹⁶ Ako i srebra k'o praha nagomila, ako i nakupi haljina k'o blata, ¹⁷ nek' ih skuplja, odjenut će ih pravednik, ljudi će nedužni podijeliti srebro. ¹⁸ Od paučine je kuću sagradio, kolibicu kakvu sebi diže čuvar: ¹⁹ bogat je legao, al' po posljednji put; kad oči otvori, ničeg više nema. ²⁰ Usred bijela dana strava ga spopada, noću ga oluja zgrabi i odnese. ²¹ Istočni ga vjetar digne i odvuče, daleko ga baca od njegova mjesta. ²² Bez milosti njime vitla on posvuda, dok mu ovaj kuša umaći iz ruke. ²³ Rukama plješću nad njegovom propašću i zvižde na njega kamo god došao.

³⁵ Vidjeh obijesna zlotvora gdje se k'o cedar krošnjat širi. ³⁶ Prođoh, i gle - nema ga više; potražih ga i ne nađoh. $ŠIN

¹⁸ Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš. ¹⁹ Kako učas propadoše, nestaše, užas ih izjede! ²⁰ Kao što čovjek prezire san kad se probudi, tako ćeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš.

²¹ "Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima.

²⁰ A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ²¹ ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba.

²² Narod izvikivaše: "Božji glas, a ne ljudski!" ²³ Umah ga, zbog toga što ne dade slavu Bogu, udari anđeo Gospodnji te on rascrvotočen izdahnu.

⁴ Svatko neka ispita sam svoje djelo pa će onda u samom sebi imati čime se dičiti, a ne u usporedbi s drugim.

¹⁶ vi se razmećete svojim hvastanjima! Svako je takvo hvastanje opako.

⁴ Onda rekoše: "Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!"

¹³ U svom si srcu govorio: 'Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori na krajnom sjeveru. ¹⁴ Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu.'

¹¹ silnim glasom viče: 'Posijecite stablo, okrešite mu grane, počupajte mu lišće, pobacajte plodove! Neka se životinje razbjegnu ispod njega i ptice s grana njegovih!

²² Izagnat će te iz društva ljudi i sa životinjama ćeš poljskim boraviti; hranit ćeš se travom kao goveda, tebe će prati rosa nebeska; sedam će vremena proći nad tobom dok ne upoznaš da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i da ga daje kome on hoće.

² Zariju li se i u Podzemlje, iščupat će ih ruka moja. Popnu li se i na nebo, odande ću ih skinuti.

³ Uznositost srca tvoga zavela te, tebe što živiš u pećinama kamenim, u visoku stanu svojemu, i u srcu svome zboriš: 'Tko li će me na zemlju skinuti?' ⁴ Da se vineš k'o orao, gnijezdo sviješ među zvijezdama, i odande skinut ću te" - riječ je Jahvina.

²³ "I ti, Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje ćeš se strovaliti! Doista, da su se u Sodomi zbila čudesa koja su se dogodila u tebi, ostala bi ona do danas.

¹⁰ Zato, evo, puštam zlo na kuću Jeroboamovu, istrijebit ću iz obitelji Jeroboamove sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu; ja ću netragom pomesti kuću Jeroboamovu kao što se mete nečist, da ga ništa ne ostane.

³⁷ Izebelino truplo bit će kao gnoj u polju, da se neće moći kazati: Ovo je Izebela.'"

²⁰ od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne vidi.

¹⁰ Domu svome natrag ne vraća se nikad, njegovo ga mjesto više ne poznaje.

¹⁸ A kad ga s mjesta njegova istrgnu, ono ga niječe: 'Nikada te ne vidjeh!'

¹⁰ Al' kad čovjek umre, ostaje pokošen, kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada?

¹⁰ Učini njima k'o Midjancima, k'o Siseri i Jabinu na potoku Kišonu:

² I razasut će ih prema suncu, prema mjesecu i prema svoj vojsci nebeskoj, koje ljubljahu, kojima služahu, koje slijeđahu, koje za savjet pitahu i kojima se klanjahu. I neće ih pokupiti i sahraniti; ostat će kao gnoj po zemlji.

¹⁸ Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju, izagnat' ga hoće iz kruga zemaljskog.

¹⁰ On nagnu nebesa i siđe, pod nogama oblaci mu mračni.

²⁰ Kao što čovjek prezire san kad se probudi, tako ćeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš.

⁵ Razgoniš ih k'o jutarnji san, kao trava su što se zeleni:

⁷ Bit će k'o san, utvara noćna: mnoštvo svih naroda što vojuje s Arielom i svih onih koji zavojštiše na nj i na utvrde njegove i koji ga odasvud pritijesniše. ⁸ Bit će kao kad gladan sanja da jede, a probudi se prazna želuca; i kao kad žedan sanja da pije, pa se, iznemogao, suha grla probudi. Tako će se dogoditi mnoštvu naroda koji vojuju protiv Gore sionske.

⁸ Prijateljsko oko neće me gledati; pogled svoj u mene upro si te sahnem.

⁷ poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidješe kažu: 'Gdje je sad on?'

³ sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude,

¹⁰ Još malo i nestat će bezbožnika: mjesto ćeš njegovo tražiti, a njega više nema.

³⁶ Prođoh, i gle - nema ga više; potražih ga i ne nađoh. $ŠIN

¹⁵ Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate k'o cvijetak na njivi; ¹⁶ jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo.

² Ako ga ne pustiš, nego ga i dalje budeš zadržavao,

³⁶ Jahve je učinio te Egipćani bijahu naklonjeni narodu pa davahu. Tako su Egipćane oplijenili.

¹ Ako se lopov zateče gdje probija zid, pa mu se zada smrtan udarac, njegovu krv ne treba osvećivati.

³ Nađe li se ukradeno živinče živo u njegovu vlasništvu - goveče, magare ili koja glava sitne stoke - treba da ga plati dvostruko."

⁶ Četverostruko će naknaditi ovcu zato što je učinio to djelo i što nije znao milosrđa!"

⁴ Njegovi su sinci daleko od spasa, njih nezaštićene na Vratima tlače.

¹⁸ Vratit će dobitak ne okusivši ga, neće uživat' u plodu trgovine.

¹⁶ Ako i srebra k'o praha nagomila, ako i nakupi haljina k'o blata, ¹⁷ nek' ih skuplja, odjenut će ih pravednik, ljudi će nedužni podijeliti srebro.

¹⁰ Nek' mu djeca budu skitnice, prosjaci, nek' budu bačena iz opustjelih domova!

³¹ uhvaćen, on sedmerostruko vraća i plaća svim imanjem kuće svoje.

³ Čovjek opak koji tlači ubogoga - kiša je razorna poslije koje kruha nema.

⁸ A Zakej usta i reče Gospodinu: "Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko."

²⁶ O ti, koji mi gorke pišeš presude i teretiš mene grijesima mladosti,

²⁰ Kosti mi se za kožu prilijepiše, osta mi jedva koža oko zuba.

²⁶ Obojica leže zajedno u prahu, crvi ih jednako prekrivaju oba.

⁷ Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa, spomeni me se po svojoj ljubavi - radi dobrote svoje, o Jahve! $TET

¹¹ da ne ridaš na koncu kad ti nestane tijela i puti ¹² i da ne kažeš: "Oh, kako sam mrzio pouku i kako mi je srce preziralo ukor! ¹³ I ne slušah glasa svojih učitelja, niti priklonih uho onima što me poučavahu.

²² Opakoga će uhvatiti njegova zloća i sapet će ga užad njegovih grijeha. ²³ Umrijet će jer nema pouke, propast će zbog svoje goleme gluposti.

³² Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utočište.

¹³ Sramotan je grijeh tvoj: htjedoh te očistiti, ali se ti ne htjede od grijeha očistiti; i zbog toga se više nećeš očistiti dok nad tobom ne iskalim gnjev svoj!

²⁷ Ne leže s junacima davno palima, u Podzemlje siđoše s oružjem, s mačem pod glavom i sa štitom na kostima, jer bijahu užas junacima u zemlji živih.

²¹ Reče im ponovno Isus: "Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći."

²⁴ Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim."

²⁵ da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto."

⁶ Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo.

¹⁶ a kamoli to biće gadno i buntovno, čovjek što k'o vodu pije opačinu!

⁷ Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, pod jezikom njegovim muka i nesreća.

¹⁷ Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne; blagoslova ne htjede, daleko nek' je od njega! ¹⁸ Prokletstvom nek' se odjene kao haljinom, neka kao voda uđe u njega i kao ulje u kosti njegove.

¹⁷ "Kradena je voda slatka i ugodno je potajno jesti kruh." ¹⁸ A on ne zna da su Sjene ondje, da uzvanici njezini počivaju u Podzemlju.

¹⁷ Sladak je čovjeku kruh prijevare, ali mu se usta poslije napune pijeskom.

⁹ Zato se raduj, mladiću, za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga mladenaštva; idi putovima svoga srca i slijedi želje svojih očiju; ali znaj da će ti za sve to suditi Bog.

¹⁸ Nadalje, kaži narodu: Za sutra se posvetite i jest ćete mesa, jer ste mrmljali u uši Jahvi govoreći: 'Tko će nas nasititi mesa? U Egiptu nam je bilo dobro.' Jahve će vam, dakle, dati mesa da jedete. ¹⁹ Nećete ga jesti samo jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana, ²⁰ nego cio mjesec, sve dok vam ne izbije na nosnice i ne ogadi vam se, jer ste odbacili Jahvu koji je među vama mrmljajući pred njim riječima: 'Zašto smo uopće odlazili iz Egipta!'"

²⁹ Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. ³⁰ Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao."

⁴³ "Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. ⁴⁴ #⁴⁵ I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život, nego s obje noge bit bačen u pakao. ⁴⁶ #⁴⁷ I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao, ⁴⁸ gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi. ⁴⁹ Uistinu, ognjem će svaki od njih biti posoljen.

¹³ Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.

²⁴ Od gladi će umirati, ognjica i pošast njih će trovati. Poslat ću na njih zub zvjerinji i otrov zmija što prahom gmižu.

² A jednoga dana predveče usta David sa svoje postelje i prošeta se po krovu svoje palače. Opazi s krova ženu gdje se kupa. Ta žena bijaše izvanredno lijepa. ³ David se propita za tu ženu i rekoše mu: "Pa to je Bat-Šeba, kći Eliamova i žena Urije Hetita!" ⁴ Nato David posla glasnika da je dovedu k njemu. Kad je došla, leže on s njom, upravo kad se bila očistila od svoje nečistoće. Zatim se ona vrati svojoj kući. ⁵ Žena zatrudnje te poruči Davidu: "Trudna sam!"

¹⁰ Zato se neće nikada više okrenuti mač od tvoga doma, jer si me prezreo i jer si uzeo ženu Urije Hetita da ti bude žena.' ¹¹ Ovako govori Jahve: 'Evo ja ću podići na te zlo iz tvoga doma. Uzet ću tvoje žene ispred tvojih očiju i dat ću ih tvome bližnjemu, koji će spavati s tvojim ženama na vidiku ovome suncu.

¹⁶ Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina.

³ Prešutjet' sam htio, al' kosti mi klonuše od neprestana jecanja. ⁴ Danju i noću ruka me tvoja tištala, snaga mi se trošila k'o za ljetnih žega.

¹ Psalam. Davidov. Za spomen. ² Jahve, u srdžbi svojoj nemoj ne karati, i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu. ³ Strijele se tvoje u me zabodoše, ruka me tvoja teško pritisnu: ⁴ na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, od grijeha mojih mira mi nema kostima. ⁵ Zloće moje glavu su mi nadišle, kao preteško breme tište me. ⁶ Rane moje zaudaraju i gnjiju zbog bezumnosti moje. ⁷ Pogurih se sav i zgrčih, povazdan lutam žalostan. ⁸ Moji bokovi puni su ognjice, na tijelu mi ništa zdravo nema.

⁸ Evo, ti ljubiš srce iskreno, u dubini duše učiš me mudrosti. ⁹ Poškropi me izopom da se očistim, operi me, i bit ću bjelji od snijega!

³¹ Zato će jesti plod svojeg vladanja i nasititi se vlastitih savjeta.

²⁰ Ne druži se s vinopijama ni sa žderačima mesa, ²¹ jer pijanica i izjelica osiromaše i pospanac se oblači u krpe.

²⁹ Komu: ah? komu: jao? komu: svađe? komu: uzdasi? komu: rane nizašto? komu: zamućene oči? ³⁰ Onima što kasno sjede kod vina, koji su došli kušati vino začinjeno. ³¹ Ne gledaj na vino kad rujno iskri, kad se u čaši svjetlucavo prelijeva: pije se tako glatko, ³² a na kraju ujeda kao zmija i žaca kao guja ljutica. ³³ Oči će ti gledati tlapnje i srce govoriti ludosti. ³⁴ I bit će ti kao da ležiš na pučini morskoj ili kao da ležiš navrh jarbola. ³⁵ "Izbiše me, ali me ne zabolje; istukoše me, ali ne osjetih; kad se otrijeznim, još ću tražiti."

¹⁹ Opačina te tvoja kažnjava, otpadništvo te tvoje osuđuje. Shvati i vidi kako je teško i gorko što ostavi Jahvu, Boga svojega, što više nema straha mog u tebi" - riječ je Gospoda Jahve nad Vojskama.

² Ako ne budete poslušali, ako ne budete k srcu uzeli da proslavite Ime moje - govori Jahve nad Vojskama - kletvu ću na vas svaliti i proklet ću vaš blagoslov. I već ga prokleh jer to niste k srcu uzeli.

¹³ Grob otvoren grlo je njihovo, jezikom lažno laskaju, pod usnama im je otrov ljutičin,

⁸ Zalogaj koji si pojeo izbljuvat ćeš, uzalud ćeš prosut' svoje ljupke riječi.

³ Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama ⁴ govoreći: "Sagriješih predavši krv nedužnu!" Odgovoriše: "Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!"

⁶ Proroštvo o negepskim životinjama. Kroza zemlju nevolje i bijede, lavice i lava koji riču, ljutice i zmaja krilatog, nose oni blago na leđima magaraca i bogatstvo na grbi deva, nose ga narodu beskorisnom.

⁷ Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: "Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe?

³ Pavao nakupi naramak granja i baci na krijes kadli zbog vrućine izađe zmija i pripije mu se za ruku. ⁴ Kad su urođenici vidjeli gdje mu životinja visi o ruci, govorili su među sobom: "Ovaj je čovjek zacijelo ubojica: umakao je moru i Pravda mu ne da živjeti." ⁵ Ali on otrese životinju u vatru i ne bi mu ništa; ⁶ a oni očekivahu da će oteći i umah se srušiti mrtav. Pošto su dugo čekali i vidjeli da mu se ništa neobično nije dogodilo, promijeniše mišljenje te stadoše govoriti da je bog.

²³ neće vidjeti zemlje što sam je pod zakletvom obećao njihovim ocima; nitko od onih koji me preziru neće je vidjeti.

¹³ Povede ga po visočjima zemlje, nahrani ga plodovima poljskim, dade mu meda iz pećine i ulja iz tvrde stijene; ¹⁴ kravljeg masla i ovčjeg mlijeka s pretilinom jaganjaca, ovnova bašanskih i jaraca, sa salom žitnih bubrega, i napoji ga pjenušavom krvlju grožđa.

²⁹ meda, kiseloga mlijeka i sira kravljeg i ovčjeg i ponudiše Davida i narod što bijaše s njim da jedu. Jer mišljahu: "Ljudi su u pustinji trpjeli glad, umor i žeđu."

² Dvorjanik, o čiju se ruku kralj oslanjao, odgovori čovjeku Božjemu: "I kad bi Jahve načinio okna na nebu, bi li to moglo biti?" A Elizej odgovori: "Vidjet ćeš svojim očima, ali nećeš jesti."

⁶ kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja ključaše mi kamen!

⁸ Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja, pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju; ⁹ site se pretilinom Doma tvojega, potocima svojih slasti ti ih napajaš.

¹⁶ Oni što ga sada mrze dodvarali bi mu se i njihov bi udes bio zapečaćen zauvijek. [ (Psalms 81:17) A svoj narod hranio bih pšenicom najboljom i sitio ga medom iz pećine. ]

¹⁵ Vrhnjem i medom on će se hraniti dok ne nauči odbacivat' zlo i birati dobro.

²² i od obilja mlijeka koje će mu dati hranit će se vrhnjem; vrhnjem i medom hranit će se koji god u zemlji preostanu.

¹⁷ Ubogi i bijedni vodu traže, a nje nema! Jezik im se osuši od žeđi. Ja, Jahve, njih ću uslišiti, ja, Bog Izraelov, ostavit' ih neću.

⁶ Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj. ⁷ Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje. ⁸ Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kad dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod.

²⁴ pa zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.'

¹ I pokaza mi rijeku vode života, bistru kao prozirac: izvire iz prijestolja Božjeg i Jaganjčeva.

⁵ da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren prođe sreća bezbožnička.

¹⁰ Njegovu će djecu gonit' siromasi: rukama će svojim vraćati oteto.

¹⁵ Blago progutano mora izbljuvati. Bog će ga istjerat' njemu iz utrobe.

²⁵ Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke?

²⁹ Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo,

¹² da ih progutamo žive kao carstvo smrti i cijele kao one koji silaze u grob;

⁷ Vino tuguje, loza vene, uzdišu svi što bijahu srca vesela. ⁸ Prestalo je veselje uz bubnje, zamrla je graja razigrana; umukla je glazba citara. ⁹ Ne pije se više vino uz pjesmu, ogrknu piće silovito. ¹⁰ Razoren je grad ništavila, zatvoren ulaz svim kućama. ¹¹ Jauk po ulicama zbog vina, nesta svakog veselja, radost je iz zemlje prognana.

¹⁵ Što li će draga moja u Domu mome? Kuje zle osnove. Hoće li pretilina i meso posvećeno ukloniti zlo od tebe? Mogu li te stoga proglasiti čistom? ¹⁶ "Zelena maslina lijepa uzrasta", tako te Jahve nazva. A sada uz prasak veliki plamenom sažiže njeno lišće; spaljene su grane njene.

¹³ Jao onom koji kuću gradi nepravedno i gornje odaje diže bez prava; koji bližnjega tjera na tlaku i plaću mu ne isplaćuje;

¹⁷ Ali tvoje oči i srce idu samo za dobitkom, da krv nevinu prolijevaš, da nasilje činiš i krivdu.

³⁴ Izjeo me, satro babilonski kralj, odgurnuo me kao prazan pladanj, k'o zmaj me on progutao, napunio trbušinu, iz mog me istjerao Edena.

⁴⁴ "Kaznit ću Bela babilonskog, iz ralja mu otet što je progutao. Neće više k njemu hrliti narodi, srušit će se babilonske zidine.

¹⁶ Na tebe otvaraju usta svi neprijatelji tvoji, zvižde, škrguću zubima i govore: "Proždrijesmo je! To je dan za kojim čeznusmo, doživjesmo, vidjesmo!"

¹² Ide vrijeme, bliži se dan! Tko kupuje, neka se ne raduje, a tko prodaje, neka ne tuguje, jer se gnjev izlijeva na sve bogatstvo njegovo.

⁷ Posijali su vjetar, i požet će oluju; žito im neće proklijati, neće brašna dati; ako ga i dade proždrijet će ga tuđinci. ⁸ Progutan je Izrael, evo ga među narodima poput nevrijedne posude;

¹ Ne raduj se, Izraele, ne kliči k'o drugi narodi; bludu se oda, jer, ostavivši Boga svoga, zavolio si plaću bludničku po svim gumnima žitnim.

⁴ Slušajte ovo, vi što gazite potrebnika i satirete uboge u zemlji!

¹³ "Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli."

²⁴ Slijepe vođe! Cijedite komarca, a gutate devu!"

⁸ Približite se Bogu i on će se približiti vama! Očistite ruke, grešnici! Očistite srca, dvoličnjaci! ⁹ Zakukajte, protužite, proplačite! Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost!

³³ Narod koji i ne poznaješ jest će plod sa zemlje tvoje i svu muku tvoju, dok ćeš ti sve vrijeme svoje biti izrabljivan i gažen.

³ Evo me! Posvjedočite protiv mene pred Jahvom i pred njegovim pomazanikom: kome sam oteo vola i kome sam oteo magarca? Koga sam prevario? Koga sam tlačio? Od koga sam primio mito da bih zažmirio na jedno oko? Ja ću vam sve natrag vratiti." ⁴ A oni odgovoriše: "Nisi nas prevario, nisi nas tlačio, nisi ni od koga primio ništa."

¹⁹ Reci mu: 'Ovako veli Jahve: Umorio si, oteo si! Zato ovako veli Jahve: Na mjestu gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat će psi i tvoju.'"

¹⁵ U njegovu stanu tuđinac stanuje, po njegovu domu prosipaju sumpor.

²⁷ O, znam dobro kakve vaše su namjere, kakve zlosti protiv mene vi snujete. ²⁸ Jer pitate: 'Gdje je kuća plemićeva, šator u kojem stanovahu opaki?'

⁶ Od braće si brao nizašto zaloge i s golih si ljudi svlačio haljine;

² Bezbožnici pomiču granice, otimaju stado i pasu ga. ³ Sirotama odvode magarca, udovi u zalog vola dižu. ⁴ Siromahe tjeraju sa puta; skrivaju se ubogari zemlje. ⁵ K'o magarci divlji u pustinji zarana idu da plijen ugrabe: pustinja im hrani mališane. ⁶ Po tuđem polju oni pabirče, paljetkuju vinograd opakog. ⁷ Goli noće, nemaju haljine, ni pokrivača protiv studeni. ⁸ Oni kisnu na planinskom pljusku; bez skloništa uz hrid se zbijaju. ⁹ Otkidaju od sise sirotu, ubogom u zalog dijete grabe. ¹⁰ Goli hode, nemaju haljina; izgladnjeli, tuđe snoplje nose. ¹¹ Oni mlina za ulje nemaju; ožednjeli, gaze u kacama. ¹² Samrtnici hropću iz gradova, ranjenici u pomoć zazivlju. Al' na sve to Bog se oglušuje.

¹³ Ako kada prezreh pravo sluge svoga il' služavke, sa mnom kad su se parbili, ¹⁴ što ću učiniti kada Bog ustane? Što ću odvratit' kad račun zatraži? ¹⁵ Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu? ¹⁶ Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine? ¹⁷ Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio? ¹⁸ TÓa od mladosti k'o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina! ¹⁹ Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača ²⁰ a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija? ²¹ Ako sam ruku na nevina podigao znajuć' da mi je na vratima branitelj, ²² nek' se rame moje od pleća odvali i neka mi ruka od lakta otpadne!

³⁸ Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale; ³⁹ ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare,

⁹ Ali kad ispod teškog stenju jarma, kad vapiju na nasilje moćnika,

¹⁸ da zaštitiš pravo ubogih i tlačenih, da straha više ne zadaje čovjek zemljanÄi.

⁵ one što zbore: "Jezik je naša snaga, naše su usne za nas: tko nam što može?"

³¹ Tko tlači siromaha huli na stvoritelja, a časti ga tko je milostiv ubogomu.

²² Nemoj pljačkati siromaha zato što je siromah i ne gazi ubogoga na sudu. ²³ Jer će Jahve parbiti parbu njihovu i otet će život onima koji ga njima otimlju.

¹ Opet stadoh promatrati sva nasilja koja se čine pod suncem, i gle, suze potlačenih, i nikog nema da ih utre; i nasilje iz tlačiteljske ruke, a zaštitnika niotkuda.

⁸ Korist zemlje je nada sve; i kralj ovisi o zemljištu.

⁷ Vinograd Jahve nad Vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se pravičnosti, a eto vapaja. ⁸ Jao vama koji kuću kući primičete i polje s poljem sastavljate, dok sve mjesto ne zauzmete te postanete jedini u zemlji.

³⁴ Kad se gaze nogama svi zemaljski sužnjevi,

²⁹ Imućnici pak čine svakojaka nasilja i otimačine, siromaha i bijednika ugnjetavaju, a došljaka bespravno tlače.

¹ Počujte ovu riječ, krave bašanske, što boravite na samarijskoj gori, tlačite potrebite, ugnjetavate siromahe, govorite muževima: "Donesi da pijemo!" ² Zakle se Jahve Gospod svetošću svojom: "Dolaze vam, evo, dani kad će vas izvlačiti kukama, a posljednju od vas ostima. ³ Kroz pukotine ćete izlaziti, ne obziruć' se nikamo, i biti bačene prema Hermonu" - riječ je Jahvina.

² Zažele li polja, otimaju ih, i kuće, uzimaju ih; čine nasilje čovjeku i kući njegovoj, vlasniku i posjedu njegovu.

⁹ Vi izgonite žene moga naroda iz njihovih milih domova; djeci njihovoj zauvijek oduzimate slavu koju sam im dao:

⁶ A vi prezreste siromaha! Ne tlače li vas upravo bogataši? Ne vuku li vas baš oni na sudove?

¹³ Jer nemilosrdan je sud onomu tko ne čini milosrđa; a milosrđe likuje nad sudom.

⁴ Evo: plaća kosaca vaših njiva - koju im uskratiste - viče i vapaji žetelaca dopriješe do ušiju Gospoda nad Vojskama.

¹³ Jer zlom nezgodom propadne takvo bogatstvo te sinu što mu se rodi ne ostane ništa. ¹⁴ Gol je izašao iz utrobe majke svoje i tako će gol i otići kakav je i došao; ništa nema od svega svojeg truda da ponese.

²⁰ Al' opaki su poput mora uzburkanog koje se ne može smiriti, valovi mu mulj i blato izmeću. ²¹ "Nema mira grešnicima!" govori Bog moj.

²⁹ cvasti mu neće, već rasuti se blago, sjena mu se neće po zemlji širiti.

¹⁹ U rodu mu nema roda ni poroda, nit' preživjela na njegovu ognjištu.

¹¹ Prepelica što leži na jajima a ne leže jest onaj što nepravdom stječe bogatstvo: usred dana svojih ostavit' ga mora i na kraju ostaje lÓuda.

²⁴ pa zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.' ²⁵ Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš.

² Ovaj pak posla protiv njega kaldejske pljačkaške čete, aramejske, moapske i amonske, sve ih posla protiv Judeje da je opustoše, potvrđujući riječ koju je Jahve bio objavio po slugama svojim prorocima.

¹⁵ kad iznenada Sabejci navališe na njih i oteše ih, pobivši momke oštrim mačem. Jedini ja utekoh da ti ovo javim."

¹⁷ Dok je još govorio, dođe treći i reče: "Kaldejci navališe sa tri čete na tvoje deve i oteše ih, pobivši momke oštrim mačem. Jedini ja utekoh da ti javim."

¹⁷ Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze počinka.

¹¹ Da, zloćudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izručio.

⁷ Krepki mu koraci postaju sputani, o vlastite on se spotiče namjere.

⁵ "Objavi mi, Jahve, moj svršetak i kolika je mjera mojih dana, da znam kako sam ništavan.

¹⁸ Zamrzih sve za što sam se pod suncem trudio i što sad ostavljam svome nasljedniku. ¹⁹ Tko zna hoće li on biti mudar ili lud? Pa ipak on će biti gospodar sve moje muke u koju uložih sav svoj napor i mudrost pod suncem. I to je ispraznost. ²⁰ I stao sam srcem očajavati zbog velikog napora kojim sam se trudio pod suncem.

⁶ Na puk ga poslah nevjeran, na narod što me razjari, da ga oplijeni i opljačka, da ga izgazi k'o blato na ulici.

⁷ Koliko se razmetala sjajem i raskoši, toliko joj zadajte muka i jada! Jer u srcu je svome govorila: 'Na prijestolju sjedim kao kraljica i nikad neću obudovjeti, jad me nikada zadesiti neće!'

²⁴ Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem

²³ Mojsije diže svoj štap prema nebu. Jahve zagrmje i pusti tuču i munje sastavi sa zemljom. Sipao je Jahve tuču po zemlji Egipćana.

³³ Zatim ih razastriješe oko tabora. Meso još bijaše među njihovim zubima - još ga nisu prožvakali - kadli planu Jahvin gnjev protiv naroda: Jahve udari narod strašnim pomorom.

⁶ Na grešnike će izlit' žeravu i sumpor, vjetar ognjeni bit će dio njine sudbine.

³⁰ Još nisu svoju utažili pohlepu i jelo im još bješe u ustima, ³¹ kad se srdžba Božja na njih raspali: pokosi smrću prvake njihove i mladiće pobi Izraelove.

⁴ Srce mi dršće, groza me obuze, sumrak za kojim čeznuh postade mi užas.

¹⁷ pa u sebi razmišljaše: 'Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.' ¹⁸ I reče: 'Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. ¹⁹ Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!' ²⁰ Ali Bog mu reče: 'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?'

³⁵ ruke mi za borbu uvježba i mišice da luk mjedeni napinju.

³⁰ Ostatak pobježe u Afek, u grad, ali se sruši zidina na dvadeset i sedam tisuća ljudi koji su ostali. Pobjegao je i Ben-Hadad. U gradu je prelazio iz jednog skrovišta u drugo.

²³ dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica što ulijeće u zamku, i ne znajući da će ga to života stajati.

¹⁸ tko pred glasom strave uteče u jamu će upasti; tko se iz jame izvuče zamka će ga uhvatit'. Da, otvorit će se ustave u visini i zatresti zemlji temelji.

⁴³ Strava, jama i zamka tebi, žitelju Moaba! - riječ je Jahvina. ⁴⁴ Tko stravi umakne, u jamu će pasti; tko se iz jame izvuče, u zemlju će pasti. Da, to ću svaliti na Moab u danima kazne njegove" - riječ je Jahvina.

¹⁹ Bit će vam k'o onom što uteče lavljim raljama, a sretne ga medvjed; koji uđe u kuću i stavi ruku na zid, a ujede ga zmija.

¹ Vidjeh Gospoda gdje stoji kraj žrtvenika i govori: "Udari u glavice stupova, neka se pragovi zatresu! Svima ću satrti glave, što ostane, pod mač ću udariti. Nijedan neće uteći, nitko se neće spasiti. ² Zariju li se i u Podzemlje, iščupat će ih ruka moja. Popnu li se i na nebo, odande ću ih skinuti. ³ Ako se sakriju i navrh Karmela, naći ću ih i pohvatati. Ako se od mog pogleda na dno morsko skriju, zapovjedit ću Zmaju da ih proždre.

⁴¹ ako naoštrivši mač svoj blistavi ne uzmem sud u svoje ruke da svojim odmazdim dušmanima, da naplatim onima koji mene mrze.

¹⁴ A Joab odvrati: "Neću ja ovdje dangubiti s tobom!" I uze tri sulice u ruke i zabode ih u srce Abšalomu, koji je bio još živ viseći o hrastu.

⁴ Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me.

²¹ Krik strave svagda mu u ušima ječi, dok miruje, na njeg baca se razbojnik.

¹³ Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i mojom žuči zemlju žednu natopi.

¹¹ Odasvuda strahovi ga prepadaju, ustopice sveudilj ga proganjaju.

²⁰ Usred bijela dana strava ga spopada, noću ga oluja zgrabi i odnese.

¹² Bog je pravedan sudac, on povazdan prijeti:

¹⁹ Kako učas propadoše, nestaše, užas ih izjede!

¹⁵ Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene?

³ A kad sutradan Pašhur pusti Jeremiju iz klada, reče mu Jeremija: "Jahve te više ne zove Pašhur već 'Užas odasvud'. ⁴ Jer ovako govori Jahve: 'Evo, predajem te užasu, tebe i sve prijatelje tvoje, i poginut će od mača neprijatelja svojih, svojim ćeš očima vidjeti. I svu Judeju dat ću u ruke kralju babilonskom. On će ih odvesti u izgnanstvo u Babilon i mačem pobiti.

¹¹ Prožeti dakle strahom Gospodnjim uvjeravamo ljude; razotkriveni smo Bogu, a nadam se - i vašim savjestima.

¹⁸ Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju, izagnat' ga hoće iz kruga zemaljskog. ¹⁹ U rodu mu nema roda ni poroda, nit' preživjela na njegovu ognjištu.

⁹ Tvoja ruka nek' pronađe sve dušmane tvoje, desnica tvoja neka stigne one koji te mrze!

⁹ Djeca njegova nek' postanu siročad, a njegova žena udovica! ¹⁰ Nek' mu djeca budu skitnice, prosjaci, nek' budu bačena iz opustjelih domova! ¹¹ Nek' mu lihvar prigrabi sav posjed, tuđinci nek' razgrabe plod muke njegove! ¹² Nitko ne imao prema njemu samilosti, nitko se ne smilovao siročadi njegovoj! ¹³ Neka mu se zatre potomstvo, u drugome koljenu neka se utrne ime njegovo! ¹⁴ Spominjao se Jahve grijeha njegovih, i grijeh njegove majke nek' se ne izbriše: ¹⁵ nek budu svagda Jahvi pred očima! Neka se sa zemlje izbriše spomen njihov!"

⁴ Strelicama oštrim iz ratničke ruke i ugljevljem žarkim.

²² pogleda l' po zemlji, gle, svuda samo mrak i strava, svuda tmina tjeskobna. Ali će se tama raspršiti, [ (Isaiah 8:23) jer više neće biti mraka gdje je sad tjeskoba. ] [ (Isaiah 8:24) U prvo vrijeme on obescijeni zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu, al' u vrijeme posljednje on će proslaviti Put uz more, s one strane Jordana - Galileju pogansku. ]

²⁰ Nećeš se združiti s njima u grobu, jer si zemlju svoju uništio i narod svoj poklao. I nikad se više neće spominjati pleme zlikovačko. ²¹ Spremite pokolj djeci za bezakonje otaca njihovih, da se više ne dignu da osvajaju zemlju i da ne pokriju lice svijeta! ²² Ustat ću na njih - riječ je Jahve nad Vojskama - i zatrt ću Babilonu ime i ostatak, rod i porod - riječ je Jahvina.

³³ Odavna je pripravljen Tofet za Moleka - lomača visoka, široka, mnogo ognja, mnogo drvlja. Dah gnjeva Jahvina, kao potok sumporni, njega će spaliti.

¹² U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim."

¹² a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi."

¹³ bijesno morsko valovlje što ispjenjuje svoje sramote, zvijezde lutalice kojima je spremljena crna tmina dovijeka.

²⁸ Saberite k meni sve starješine svojih plemena i svoje nadglednike da na njihove uši kažem ove riječi te da protiv njih uzmem za svjedoke nebo i zemlju.

¹⁸ O zemljo, krvi moje nemoj sakriti i kriku mom ne daj nigdje da počine.

²⁰ kad si nas smrvio u boravištu šakalskom i smrtnim nas zavio mrakom. ²¹ Da smo i zaboravili ime Boga našega, da smo ruke k tuđem bogu podigli:

²¹ Jer, gle, izići će Jahve iz svog prebivališta da stanovnike zemljine kazni što se o njeg' ogriješiše. Izbacit će zemlja svu krv što je na njoj prolivena i neće više kriti onih koji su na njoj poklani.

²³ jer u Izraelu počiniše sramotu čineći preljub sa ženama svojih bližnjih i govoreći u moje ime lažne riječi koje im ja nisam zapovjedio. Ja to znam, i svjedok sam tome' - riječ je Jahvina!"

⁵ Doći ću k vama na sud i bit ću spreman svjedok protiv vračeva i preljubnika, protiv onih koji se lažno kunu, protiv onih koji zakidaju plaću radniku, udovici i siroti, protiv onih koji gaze pravo stranaca i mene se ne boje - govori Jahve nad Vojskama.

² Ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće saznati. ³ Naprotiv, sve što u tami rekoste, na svjetlu će se čuti; i što ste po skrovištima u uho šaptali, propovijedat će se po krovovima."

¹⁶ To će se očitovati na Dan u koji će, po mojem evanđelju, Bog po Isusu Kristu suditi ono što je skriveno u ljudima.

⁵ Zato ne sudite ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin koji će iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga.

³¹ Tvoga će vola na tvoje oči zaklati, ali ti od njega nećeš jesti; tvoga će magarca ispred tebe otimati, ali ti ga neće vraćati; stado će tvoje neprijatelju tvome predavati, a neće biti nikoga da ti pritekne u pomoć.

¹⁷ 'Evo dolaze dani kada će sve što je u tvojem dvoru, sve što su tvoji oci nakupili do danas, biti odneseno u Babilon. Ništa neće ostati, ' kaže Jahve.

⁵ Ljetinu njihovu pojedoše gladni, sam Bog ju je njima oteo iz usta, a žedni hlepe za njihovim dobrima.

¹⁸ Vratit će dobitak ne okusivši ga, neće uživat' u plodu trgovine. ¹⁹ Jer je sirotinju gnjeo i tlačio, otimao kuće koje ne sazida, ²⁰ jer ne bješe kraja požudi njegovoj, njegova ga blaga neće izbaviti. ²¹ Jer mu proždrljivost ništa ne poštedi, ni sreća njegova dugo trajat neće. ²² Sred izobilja u škripcu će se naći, svom će snagom na nj se oboriti bijeda.

³⁰ 'Opaki je u dan nesreće pošteđen i u dan Božje jarosti veseo je.'

¹⁴ Ima li sinova mnogo, mač ih čeka, a porod mu neće imat' dosta kruha. ¹⁵ Smrt će sahranit' preživjele njegove i udovice ih oplakivat neće. ¹⁶ Ako i srebra k'o praha nagomila, ako i nakupi haljina k'o blata, ¹⁷ nek' ih skuplja, odjenut će ih pravednik, ljudi će nedužni podijeliti srebro. ¹⁸ Od paučine je kuću sagradio, kolibicu kakvu sebi diže čuvar: ¹⁹ bogat je legao, al' po posljednji put; kad oči otvori, ničeg više nema.

⁴ Ne pomaže bogatstvo u dan Božje srdžbe, a pravednost izbavlja od smrti.

¹⁸ Ni njihovo srebro ni njihovo zlato neće ih spasiti." U dan gnjeva Jahvina oganj njegove revnosti svu će zemlju sažeći. Jer on će uništiti, zatrti sve stanovnike zemlje.

²⁶ Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj?

¹ De sada, bogataši, proplačite i zakukajte zbog nevolja koje će vas zadesiti! ² Bogatstvo vam istrunu, haljine vaše postadoše hrana moljcima, ³ zlato vam i srebro zarđa i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao vatra izjesti tijela vaša! Zgrnuste blago u posljednje dane!

¹⁷ U tren oka opustje toliko bogatstvo!" I svi kormilari i putnici, svi mornari i moreplovci izdaleka stoje

²⁰ Prema svim prokletstvima ovog Saveza, zapisanima u knjizi ovoga Zakona, Jahve će ga odstraniti, na njegovu propast, od svih plemena izraelskih. ²¹ Kasniji naraštaj, sinovi vaši poslije vas, i stranci koji dođu iz daleke zemlje, kad vide zla ove zemlje i bolesti što će ih Jahve pustiti na nju, reći će: ²² 'Sva je zemlja njegova samo sumpor i sol; niti se što sije niti što klija; nikakva travka na njoj ne raste; jednaka je srušenoj Sodomi i Gomori, Admi i Sebojimu, što ih Jahve sruši u svojoj ljutini i gnjevu.' ²³ I svi će narodi pitati: 'Zašto učini Jahve ovako ovoj zemlji? Kakva je morala biti žestina toga silnoga gnjeva?' ²⁴ Onda će im se reći: 'Jer su ostavili Savez što ga je Jahve, Bog otaca njihovih, bio sklopio s njima kad ih je izveo iz zemlje egipatske; ²⁵ i jer su otišli da iskazuju štovanje drugim bogovima i njima se klanjali, bogovima kojih nisu poznavali i kojih im on nije odredio. ²⁶ Zato se Jahvin gnjev izlio na ovu zemlju i palo na nju sve prokletstvo zapisano u ovoj knjizi. ²⁷ Jahve ih je iščupao iz njihove zemlje u ljutini, srdžbi i velikom gnjevu te ih bacio u drugu zemlju. Tako je i danas.' ²⁸ Što je sakriveno, pripada Jahvi, Bogu našemu, a objava nama i sinovima našim zauvijek da vršimo sve riječi ovoga Zakona.

²¹ Evo, takav usud snalazi zlikovca i dom onog koji ne priznaje Boga."

¹³ "Ovu sudbu Bog dosuđuje opakom, ovo baštini silnik od Svemogućeg.

² A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga? ³ TÓa nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine?

⁵ Jahve proniče pravedna i nepravedna, iz dna duše mrzi silnika. ⁶ Na grešnike će izlit' žeravu i sumpor, vjetar ognjeni bit će dio njine sudbine.

³⁸ Ne dolazi li iz usta Svevišnjega i dobro i zlo?

⁵¹ rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među licemjerima. Ondje će biti plač i škrgut zubi."