Job 36 Cross References - Croatian

¹ Elihu nastavi i reče: ² "Strpi se malo, pa ću te poučit', jer još nisam sve rekao za Boga. ³ Izdaleka ću svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam. ⁴ Zaista, za laž ne znaju mi riječi, uza te je čovjek znanjem savršen. ⁵ Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega. ⁶ Opakome on živjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja. ⁷ S pravednika on očiju ne skida, na prijestolje ih diže uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvišeni. ⁸ Ako su negvam' oni okovani i užetima nevolje sputani, ⁹ djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti. ¹⁰ Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane. ¹¹ Poslušaju li te mu se pokore, dani im završavaju u sreći, u užicima godine njihove. ¹² Ne slušaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajući kako. ¹³ A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoć kad ih on okuje; ¹⁴ u cvatu svoga dječaštva umiru i venu poput hramskih milosnika. ¹⁵ Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreći otvara mu oči: ¹⁶ izbavit će te iz ždrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraničnim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga. ¹⁷ Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti, ¹⁸ nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari. ¹⁹ Nek' ti je gavan k'o čovjek bez zlata, a čovjek jake ruke poput slaba. ²⁰ Ne goni one koji su ti tuđi da rodbinu na njino mjesto staviš. ²¹ Pazi se da u nepravdu ne skreneš, jer zbog nje snađe tebe iskušenje. ²² Gle, uzvišen je Bog u svojoj snazi! Zar učitelja ima poput njega? ²³ Tko je njemu put njegov odredio? Tko će mu reći: 'Radio si krivo'? ²⁴ Spomeni se veličati mu djelo što ga pjesmama ljudi opjevaše. ²⁵ S udivljenjem svijet čitav ga promatra, divi se čovjek, pa ma izdaleka. ²⁶ Veći je Bog no što pojmit' možemo, nedokučiv je broj ljeta njegovih! ²⁷ U visini on skuplja kapi vode te dažd u paru i maglu pretvara. ²⁸ Pljuskovi tada pljušte iz oblaka, po mnoštvu ljudskom dažde obilato. ²⁹ Tko li će shvatit' širenje oblaka, tutnjavu strašnu njegovih šatora? ³⁰ Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama pokriva. ³¹ Pomoću njih on podiže narode, u izobilju hranom ih dariva. ³² On munju drži objema rukama i kazuje joj kamo će zgoditi. ³³ Glasom gromovnim sebe navješćuje, stiže s gnjevom da zgromi opačinu.

⁹ I reče Bog: "Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!" I bi tako.

⁵ još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje. ⁶ Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku.

¹⁷ Ja ću, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako biće pod nebom, sve u čemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti.

¹¹ U dan onaj - šestote godine Noina života, mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamnaestog - navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske. ¹² I udari dažd na zemlju da pljušti četrdeset dana i četrdeset noći.

¹⁷ Pljusak je na zemlju padao četrdeset dana; vode sveudilj rasle i korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje. ¹⁸ Vode su nad zemljom bujale i visoko rasle, a korablja plovila površinom. ¹⁹ Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako te prekriše sva najviša brda pod nebom. ²⁰ Petnaest lakata dizale se vode povrh potonulih brda. ²¹ Izgiboše sva bića što se po zemlji kreću: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi. ²² Sve što u svojim nosnicama imaše dah života - sve što bijaše na kopnu - izgibe. ²³ Istrijebi se svako biće s površja zemaljskog: čovjek, životinje, gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni što bijahu s njim u korablji. ²⁴ Stotinu pedeset dana vladahu vode zemljom.

⁵ Zovnu Lota pa mu reknu: "Gdje su ljudi što su noćas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo?"

²⁴ Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem

²⁴ Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem ²⁵ i uništi one gradove i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji.

⁶ "Gospodine, saslušaj nas! Ti si izabranik Božji u našoj sredini. Pokopaj svoju pokojnicu u našem najbiranijem grobu. Nitko ti od nas neće odbiti svoga groba da mogneš sahraniti svoju pokojnicu."

⁷ Ali Judin prvorođenac Er uvrijedi Jahvu i Jahve ga pogubi. ⁸ Tada reče Juda Onanu: "Priđi k udovici svoga brata, izvrši prema njoj djeversku dužnost i tako očuvaj lozu svome bratu!" ⁹ Ali Onan, znajući da se sjeme neće računati kao njegovo, ispuštaše ga na zemlju kad god bi prišao bratovoj udovici, tako da ne dade potomstva svome bratu. ¹⁰ To što je činio uvrijedilo je Jahvu, pa i njega pogubi.

⁴⁰ Ti ćeš biti upravitelj moga dvora: sav će se moj narod pokoravati tvojim naredbama. Jedino prijestoljem ja ću biti veći od tebe.

¹⁶ Neka on mjesto tebe govori narodu. Tako, on će tebi biti mjesto usta, a ti ćeš njemu biti mjesto Boga.

²³ Mojsije diže svoj štap prema nebu. Jahve zagrmje i pusti tuču i munje sastavi sa zemljom. Sipao je Jahve tuču po zemlji Egipćana. ²⁴ Tuča je mlatila, kroz nju munje parale. Strahota se takva nije oborila na zemlju egipatsku otkako su ljudi u njoj. ²⁵ Tuča pobi po svem Egiptu sve što je ostalo vani, ljude i životinje; uništi sve bilje po poljima i sva stabla poljska polomi.

²¹ "Pruži ruku prema nebu", rekne Jahve Mojsiju, "pa neka se tmina spusti na egipatsku zemlju, tmina koja će se moći opipati." ²² Mojsije pruži ruku prema nebu i spusti se gusta tmina na svu zemlju egipatsku: tri je dana trajala. ²³ Tri dana nisu ljudi jedan drugoga mogli vidjeti i nitko se sa svoga mjesta nije micao. A u mjestima gdje su Izraelci živjeli sjala svjetlost.

²⁹ U ponoći Jahve pobije sve prvorođence po zemlji egipatskoj: od prvorođenca faraonova, koji je imao sjediti na prijestolju, do prvorođenca sužnja u tamnici, a tako i sve prvine od stoke.

²² Izraelci siđoše u more na osušeno dno, a vode stajahu kao bedem njima nadesno i nalijevo.

²⁸ Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima - u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini.

⁴ Kola faraonova i vojsku mu u more baci; cvijet njegovih štitonoša More crveno proguta. ⁵ Valovi ih prekriše; poput kamena u morske potonuše dubine.

²² Ako ih ucviliš i oni zavape k meni, sigurno ću njihove vapaje uslišati. ²³ Moj će se gnjev raspaliti i mačem ću vas pogubiti. Tako će vam žene ostati udovice a djeca siročad. ²⁴ Ako uzajmiš novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne nameći mu kamata!

¹ A sinovi Aronovi Nadab i Abihu uzmu svaki svoj kadionik; stave u nj vatre i na nju metnu tamjana da prinesu pred Jahvom neposvećenu vatru, koju im on ne bijaše propisao. ² Ali izbije plamen ispred Jahve te ih proguta - poginuše oni pred Jahvom.

¹⁴ A sad vi - grešni naraštaj - ustajete namjesto svojih očeva da još povećate srdžbu Jahvinu na Izraela.

¹⁹ i da se ne bi, kad digneš svoje oči prema nebu te vidiš sunce, mjesec i zvijezde - svu nebesku vojsku - dao zavesti da im se klanjaš i da im iskazuješ štovanje. Njih je Jahve, Bog tvoj, dao svim narodima, svugdje pod nebom.

²¹ Ali se zbog vas Jahve na me razljutio i zakleo da ja neću prijeći preko Jordana i unići u blaženu zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu. ²² Tako, ja ću umrijeti u ovoj zemlji; ja preko Jordana neću prijeći. A vi ćete prijeći i zaposjesti onu krasnu zemlju.

³⁰ U nevolji tvojoj snaći će te sve to, ali u posljednje vrijeme ti ćeš se obratiti Jahvi, Bogu svomu, i poslušati njegov glas.

² Sjećaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina da te ponizi, iskuša i dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš.

¹⁵ koji te proveo kroz onu veliku i strašnu pustinju, kroz zemlju plamenih zmija i štipavaca, suhim i bezvodnim krajem; koji ti je izveo vodu iz stijene tvrde kao kremen;

¹⁵ Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Jahve, Bog tvoj: njega slušajte! ¹⁶ Posve onako kako si i tražio od Jahve, Boga svoga, na Horebu, na dan zbora, kada si govorio: 'Neću više da slušam glas Jahve, Boga svoga, niti želim više gledati taj silni oganj da ne poginem!' ¹⁷ Nato mi reče Jahve: 'Pravo su rekli. ¹⁸ Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta da im kaže sve što mu zapovjedim. ¹⁹ A ne bude li tko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom. ²⁰ A prorok koji bi se usuđivao govoriti što u moje ime što ja ne budem zapovjedio da govori i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi.' ²¹ Možda ćeš reći u svome srcu: 'Kako ćemo raspoznati riječ koju Jahve nije izrekao?' ²² Kad prorok govori u ime Jahve pa to ne bude i riječ se ne ispuni, onda je to riječ koje Jahve nije kazao. U drskosti je taj prorok govorio. Nemoj od njega strahovati.

¹⁷ Neka boravi s tobom u tvojoj sredini, u mjestu što ga odabere u jednome od tvojih gradova gdje mu se svidi. Nemoj s njime loše postupati.

¹⁵ Sami znate kako smo boravili u zemlji egipatskoj i kako smo prošli posred naroda kroz koje ste morali proći. ¹⁶ Vidjeli ste njihove rugobe, njihove kumire od drveta i kamena, srebra i zlata što ih imaju. ¹⁷ Neka ne bude među vama čovjeka ni žene, roda ni plemena kojemu bi se srce danas odvratilo od Jahve, Boga našega, pa da ide iskazivati štovanje bogovima onih naroda. Neka ne bude među vama korijena koji rađa otrovom i pelinom. ¹⁸ Neka se nitko, čuvši riječi ovog prokletstva, ne nada blagoslovu kazujući u svome srcu: 'Bit će mi dobro ako poživim i po prohtjevima srca svoga. Nek' povodanj utaži žeđ!' ¹⁹ Takvome neće Jahve nikad oprostiti, nego će se gnjev i ljubomornost Jahvina izliti na tog čovjeka, tako da će se sve prokletstvo zapisano u ovoj knjizi na nj oboriti te će Jahve izbrisati ime njegovo pod nebom. ²⁰ Prema svim prokletstvima ovog Saveza, zapisanima u knjizi ovoga Zakona, Jahve će ga odstraniti, na njegovu propast, od svih plemena izraelskih.

⁴ On je Stijena, djelo mu je savršeno, jer pravi su svi njegovi putovi. Bog je on vjeran i bez zloće, pravedan je on i pravičan.

¹¹ A dok su bježali pred Izraelom uz bethoronsku strminu, bacao je Jahve s neba na njih tuču kamenja sve do Azeke te su ginuli. I poginulo ih je više od tuče kamene nego što su ih pobili sinovi Izraelovi svojim mačevima.

⁷ Jahve čini uboga i bogata, obara čovjeka i uzvisuje. ⁸ Diže slabića iz prašine, iz bunjišta izvlači uboga, da ih posadi s knezovima i da im odredi počasna mjesta. Jer Jahvini su stupovi zemlje, na njih je stavio ovaj svijet.

⁸ Diže slabića iz prašine, iz bunjišta izvlači uboga, da ih posadi s knezovima i da im odredi počasna mjesta. Jer Jahvini su stupovi zemlje, na njih je stavio ovaj svijet.

¹⁰ Koji se protive Jahvi, padaju, Svevišnji grmi s nebesa. Jahve sudi međama zemlje, daje silu svojemu kralju, uzdiže snagu pomazanika svoga."

¹⁰ Dok je Samuel prinosio žrtvu paljenicu, Filistejci su došli da udare na Izraela, ali Jahve toga dana zagrmi silnom grmljavinom na Filistejce i tako ih prestraši i smete da su podlegli Izraelu.

¹⁸ Tada Samuel zazva Jahvu i Jahve posla gromove i kišu u onaj dan i sav se narod vrlo poboja Jahve i Samuela.

¹³ On će sagraditi dom imenu mojem, a ja ću utvrditi njegovo prijestolje zauvijek. ¹⁴ Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin: ako učini što zlo, kaznit ću ga ljudskom šibom i udarcima kako ih zadaju sinovi ljudski. ¹⁵ Ali svoje naklonosti neću odvratiti od njega, kao što sam je odvratio od Šaula koga sam uklonio ispred tebe. ¹⁶ Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.'"

¹⁴ Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori.

²⁷ Ali zar će Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? TÓa nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom što sam ga sagradio!

⁴¹ Ilija reče Ahabu: "Idi gore, jedi i pij, jer čujem šumor kiše." ⁴² Dok je Ahab otišao gore da jede i pije, Ilija se popeo na vrh Karmela, prignuo se zemlji i sakrio lice među koljena. ⁴³ Rekao je zatim svome momku: "Idi gore i pogledaj prema moru." On ode gore, pogleda i reče: "Ništa nema ondje!" Ilija odgovori: "Vrati se sedam puta." ⁴⁴ Ali sedmoga puta reče momak: "Eno se oblak, malen kao dlan čovječji, diže od mora." Tada reče Ilija: "Idi, kaži Ahabu: 'Upregni i silazi da te kiša ne uhvati.'" ⁴⁵ Odjednom se nebo zamrači od oblaka i vihora i pade jaka kiša. Ahab se pope na kola i odveze u Jizreel.

¹³ A Jahve opominjaše Izraelce i Judejce preko svih svojih proroka i sviju vidjelaca: "Obratite se od zlog puta svoga", govorio je, "i pokoravajte se naredbama i zapovijedima mojim prema Zakonu koji sam naložio ocima vašim i prema svemu što sam vam objavio preko slugu svojih - proroka."

³⁵ Te iste noći iziđe Anđeo Jahvin i pobi u asirskom taboru stotinu osamdeset i pet tisuća ljudi. Ujutro kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci.

⁸ Bit će mu sluge, da vide što znači služiti meni, a što zemaljskim kraljevstvima."

⁹ Jer Jahve svojim očima gleda po svoj zemlji da bi se ohrabrili oni kojima je srce iskreno prema njemu. Ludo si u tome radio, zato će se od sada dizati ratovi na te."

¹³ Pa im rekoše: "Nemojte dovoditi ovamo toga roblja, jer, uz krivicu koja je na nama pred Jahvom, vi mislite još dometnuti na naše grijehe i na našu krivicu, kao da nije dosta velika naša krivica i jarosni gnjev na Izraelu."

²² Dok je bio u nevolji, postao je još nevjerniji Jahvi; takav je bio kralj Ahaz.

¹¹ Stoga je Jahve doveo na njih vojskovođe asirskoga kralja. Uhvativši Manašea kukama, svezali su ga u dvoje mjedene verige i odveli u Babilon. ¹² Kad se našao u nevolji, počeo se moliti za milost Jahvi, svome Bogu, ponizivši se veoma pred Bogom otaca. ¹³ Molio se i Bog mu se smilovao te usliša njegovu prošnju i vrati ga u Jeruzalem u kraljevstvo. Manaše tada spozna da je Jahve Bog.

³ kako je Židov Mordokaj bio prvi iza kralja Ahasvera, velik u očima Židova, voljen od mnoštva svoje subraće kao pobornik blagostanja svoga naroda i glasnik mira za svoj rod. [3a] Mordokaj uskliknu: "Božje je to djelo! [3b] Sjećam se, evo, sna koji sam o tom usnio - ništa nije ostalo neispunjeno: [3c] malen izvor koji posta rijeka, svjetlo, sunce i voda u izobilju. Rijeka je Estera kojom se kralj oženio i učinio je kraljicom. [3d] Dva zmaja, to smo ja i Haman. [3e] Narodi, to su svi oni koji su se udružili da bi zatrli ime židovsko. [3f] Moj narod, to je Izrael - oni koji podigoše svoj glas k Bogu i biše spašeni. DÓa, Gospod spasi svoj narod! Gospod nas oslobodi svih onih zala! Bog izvede znakove i čudesa kakvih nema među poganima! [3g] Zato on baca dva ždrijeba: jedan za Božji puk, drugi za sve ostale narode. [3h] I oba ova ždrijeba izađoše u čas, vrijeme i dan koji je dosudio Bog za sve narode. [3i] Sjetio se Bog naroda svoga i dosudio pravdu baštini svojoj. [3k] I bit će im - narodu njegovu Izraelu - ovi dani mjeseca Adara, to jest četrnaesti i petnaesti, dani okupljanja, radosti i veselja pred Bogom za pokoljenja dovijeka." [3l] Četvrte godine kraljevanja Ptolemejeva i Kleopatrina, Dositej, koji se kazao kao svećenik i levit, i njegov sin Ptolemej doniješe ovo pismo o Purimu, tvrdeći da je vjerodostojno i da ga je preveo Lizimah, sin Ptolemejev, iz Jeruzalema.

³ Imao je sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, pet stotina jarmova goveda, pet stotina magarica i veoma mnogo služinčadi. Čovjek taj bijaše najugledniji među svim istočnjacima.

²⁰ Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše ²¹ koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju?

²¹ Iščupan je kolčić njihova šatora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.'

⁹ Nedokučiva on djela silna stvori, čudesa koja se izbrojit' ne mogu.

¹⁵ On iz njinih ralja izbavlja jadnika, iz silničkih ruku diže siromaha.

⁹ O, kada bi me Bog uništiti htio, kada bi mahnuo rukom da me satre!

¹⁵ Kamo sreće da mi se zadavit'! Smrt mi je od patnja mojih draža.

³ TÓa zar može Bog pravo pogaziti, može li pravdu izvrnut' Svesilni?

²² Dušmane će ti odjenut' sramota i šatora će nestat' zlikovačkog.'"

¹³ Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim poniču saveznici Rahaba. ¹⁴ Pa kako onda da njemu odgovorim, koju riječ da protiv njega izaberem?

¹⁹ Ako je na snagu - tÓa on je najjači! Ako je na pravdu - tko će njega na sud?

² Reću ću Bogu: Nemoj me osudit! Kaži mi zašto se na me obaraš. ³ TÓa što od toga imaš da me tlačiš, da djelo ruku svojih zabacuješ, da pomažeš namjerama opakih?

⁵ Zar su ti dani k'o dani smrtnika a kao ljudski vijek tvoje godine?

⁷ Možeš li dubine Božje proniknuti, dokučiti savršenstvo Svesilnoga? ⁸ Od neba je više: što još da učiniš? Od Šeola dublje: što još da mudruješ? ⁹ Duže je od zemlje - šire je od mora!

¹³ Ako li srce svoje ti uspraviš i ruke svoje pružiš prema njemu, ¹⁴ ako li zloću iz ruku odbaciš i u šatoru svom ne daš zlu stana, ¹⁵ čisto ćeš čelo moći tad podići, čvrst ćeš biti i bojati se nećeš. ¹⁶ Svojih se kušnja nećeš sjećat' više kao ni vode koja je protekla. ¹⁷ Jasnije će tvoj život sjat' no podne, tmina će se obratit' u svanuće. ¹⁸ U uzdanju svom živjet ćeš sigurno i zaštićen počivat ćeš u miru. ¹⁹ Kad legneš, nitko te buniti neće; mnogi će tvoju tražiti naklonost.

¹³ Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost.

¹³ Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost. ¹⁴ Što razgradi, sagradit neće nitko, kog zatvori, nitko ne oslobađa.

¹⁴ Što razgradi, sagradit neće nitko, kog zatvori, nitko ne oslobađa. ¹⁵ Ustavi li vodu, suša nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne.

¹⁵ Ustavi li vodu, suša nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne. ¹⁶ Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica.

¹⁶ Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica. ¹⁷ On savjetnike lišava razbora, suce pametne udara bezumljem. ¹⁸ On otpasuje pojas kraljevima i užetom im vezuje bokove. ¹⁹ On bosonoge tjera svećenike i mogućnike sa vlasti obara. ²⁰ On diže riječ iz usta rječitima i starcima pravo rasuđivanje. ²¹ On sasiplje prezir po plemićima i junacima bedra raspasuje. ²² On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi. ²³ On diže narod pa ga uništava, umnoži ga a potom iskorijeni. ²⁴ On zaluđuje vladare naroda te po bespuću lutaju pustinjskom ²⁵ i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajući poput pijanaca.

⁴ Jer, kovači laži vi ste pravi, i svi ste vi zaludni liječnici!

⁷ Zar zbog Boga govorite laži, zar zbog njega riječi te prijevarne?

⁷ Zar zbog Boga govorite laži, zar zbog njega riječi te prijevarne? ⁸ Zar biste pristrano branit' htjeli Boga, zar biste mu htjeli biti odvjetnici?

²⁷ koji si mi noge u klade sapeo i koji bdiš nad svakim mojim korakom i tragove stopa mojih ispituješ!

¹³ O, kad bi me htio skriti u Šeolu, zakloniti me dok srdžba ti ne mine, dÓati mi rok kad ćeš me se spomenuti,

⁴ Još više ti činiš: ništiš strah od Boga, pred njegovim licem pribranost ukidaš.

²² Ne nada se da će izbjeći tminama i znade dobro da je maču namijenjen,

²⁵ On je protiv Boga podizao ruku, usuđivao se prkosit' Svesilnom

³² Prije vremena će svenut' mu mladice, grane mu se nikad neće zazelenjet'.

⁵ i ja bih mogao ustima vas hrabrit', i ne bih žalio trud svojih usana.

¹³ A meni je nada otići u Šeol i prostrijeti sebi ležaj u mrklini. ¹⁴ Dovikujem grobu: 'Oče moj rođeni!' a crve pozdravljam: 'Mati moja, sestro!'

⁶ Znajte: Bog je to mene pritisnuo i svojom me je on stegnuo mrežom.

⁸ Sa svih strana put mi je zagradio, sve staze moje u tminu zavio.

³ Otrpite da riječ jednu ja izrečem, kad završim, tad se rugajte slobodno.

⁷ Zašto na životu ostaju zlikovci i, što su stariji, moćniji bivaju? ⁸ Potomstvo njihovo s njima napreduje a izdanci im se množe pred očima. ⁹ Strah nikakav kuće njihove ne mori i šiba ih Božja ostavlja na miru.

¹¹ K'o jagnjad djeca im slobodno skakuću, veselo igraju njihovi sinovi.

²³ Jedan umire u punom blagostanju, bez briga ikakvih, u potpunom miru, ²⁴ bokova od pretiline otežalih i kostiju sočne moždine prepunih. ²⁵ A drugi umire s gorčinom u duši, nikad nikakve ne okusivši sreće.

²⁷ O, znam dobro kakve vaše su namjere, kakve zlosti protiv mene vi snujete.

³⁰ 'Opaki je u dan nesreće pošteđen i u dan Božje jarosti veseo je.'

³⁴ O, kako su vaše utjehe isprazne! Kakva su prijevara vaši odgovori!"

⁶ Od braće si brao nizašto zaloge i s golih si ljudi svlačio haljine; ⁷ ti nisi žednoga vodom napojio, uskraćivao si kruh izgladnjelima; ⁸ otimao si od siromaha zemlju da bi na njoj svog nastanio ljubimca; ⁹ puštao si praznih ruku udovice i siročadi si satirao ruku. ¹⁰ Eto zašto tebe mreže sad sapinju, zašto te strahovi muče iznenadni. ¹¹ Svjetlost ti mrak posta i ništa ne vidiš, vode su duboke tebe potopile.

¹¹ Svjetlost ti mrak posta i ništa ne vidiš, vode su duboke tebe potopile. ¹² Zar Bog nije u visini nebeskoj i zar zvijezdama tjeme on ne vidi? ¹³ Ali ti kažeš: 'Što Bog može znati? Kroz oblak tmasti zar što razabire? ¹⁴ Oblaci pogled njegov zaklanjaju, i rubom kruga on hoda nebeskog.' ¹⁵ TÓa kaniš li se drevnog držat' puta kojim su išli ljudi nepravedni? ¹⁶ Prije vremena nestadoše oni, bujica im je temelje raznijela.

¹⁶ Prije vremena nestadoše oni, bujica im je temelje raznijela. ¹⁷ Zborahu Bogu: 'Nas se ti ostavi! Što nam Svesilni učiniti može?' ¹⁸ A on im je dom punio dobrima makar do njega ne držahu ništa. ¹⁹ Videć' im propast, klikću pravednici, neporočni se njima izruguju: ²⁰ 'Gle, propadoše protivnici naši, što od njih osta, vatra im proždrije!" ²¹ S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraćena će ti opet biti sreća.

²¹ S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraćena će ti opet biti sreća. ²² Ded prihvati Zakon iz njegovih usta, u srce svoje riječ njegovu usadi. ²³ Ako se raskajan vratiš Svesilnome i nepravdu iz svog šatora odstraniš,

²³ Ako se raskajan vratiš Svesilnome i nepravdu iz svog šatora odstraniš, ²⁴ tad ćeš odbaciti zlato u prašinu i ofirsko blago u šljunak potočni. ²⁵ Svesilni će postat' tvoje suho zlato, on će biti tvoje gomile srebrene. ²⁶ Da, Svesilni bit će tvoje radovanje, i lice ćeš k Bogu dizati slobodno. ²⁷ Molit ćeš mu se, i uslišat će tebe, ispunit ćeš što si mu zavjetovao. ²⁸ Što god poduzeo, sve će ti uspjeti, i putove će ti obasjavat' svjetlost. ²⁹ Jer, on ponizuje ponos oholima, dok u pomoć smjernim očima pritječe. ³⁰ Iz nevolje on izbavlja nevinoga; i tebe će spasit' tvoje čiste ruke."

⁵ Pred Bogom mrtvi pod zemljom dolje strepe, vode morske dršću i nemani njine. ⁶ Pred njegovim okom otkriven zja Šeol i bezdan smrti nema vela na sebi. ⁷ On povrh praznine Sjever razapinje, on drži zemlju o ništa obješenu. ⁸ On zatvara vodu u svoje oblake, a oblaci se pod njome ne prodiru. ⁹ On zastire puno lice mjesečevo razastirući svoj oblak preko njega.

⁹ On zastire puno lice mjesečevo razastirući svoj oblak preko njega. ¹⁰ On je na vodi označio kružnicu gdje prestaje svjetlost i tmine počinju. ¹¹ Svodu se nebeskom potresu stupovi i premru od straha kada on zaprijeti. ¹² Svojom je snagom on ukrotio more i neman Rahaba smrvio mudrošću. ¹³ Nebesa je svojim razbistrio dahom, a ruka mu je brzu zmiju probola. ¹⁴ Sve to samo djelić je djela njegovih, od kojih tek slabu jeku mi čujemo. Ali tko će shvatit' grom njegove moći?"

¹⁴ Sve to samo djelić je djela njegovih, od kojih tek slabu jeku mi čujemo. Ali tko će shvatit' grom njegove moći?"

⁸ Čemu se nadati može kad vapije i kada uzdiže k Bogu dušu svoju? ⁹ Hoće li čuti Bog njegove krikove kada se na njega obori nevolja? ¹⁰ Zar će se radovat' on u Svesilnome, zar će Boga svakog časa zazivati?

¹² Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva? ¹³ Čovjek njezina ne poznaje puta, u zemlji živih nisu je otkrili.

²⁰ Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva? ²¹ Sakrivena je očima svih živih; ona izmiče pticama nebeskim. ²² Propast paklena i Smrt izjavljuju: 'Za slavu njenu mi smo samo čuli.' ²³ Jedino je Bog put njen proniknuo, on jedini znade gdje se nalazi. ²⁴ Jer pogledom granice zemlje hvata i opaža sve pod svodom nebeskim.

¹² Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći. ¹³ Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah. ¹⁴ Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom. ¹⁵ Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju, ¹⁶ otac ubogima, zastupnik strancima. ¹⁷ Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.

¹³ Ako kada prezreh pravo sluge svoga il' služavke, sa mnom kad su se parbili,

² Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemena Ramova: planu gnjevom na Joba zato što je sebe držao pravednim pred Bogom;

⁸ Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim čini čovjeka.

³ Iskreno će ti zborit' srce moje, usne će čistu izreći istinu.

⁶ Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh načinjen;

¹⁶ tad on govori na uho čovjeku i utvarama plaši ga jezivim ¹⁷ da ga od djela njegovih odvrati, da u čovjeku obori oholost, ¹⁸ da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u Podzemlje.

¹⁸ da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u Podzemlje. ¹⁹ Bolešću on ga kara na ležaju kad mu se kosti tresu bez prestanka,

¹⁹ Bolešću on ga kara na ležaju kad mu se kosti tresu bez prestanka, ²⁰ kad se kruh gadi njegovu životu i ponajbolje jelo duši njegovoj; ²¹ kada mu tijelo gine naočigled i vide mu se kosti ogoljele, ²² kad mu se duša približava jami a život njegov boravištu mrtvih. ²³ Ako se uza nj nađe tad anđeo, posrednik jedan između tisuću, da čovjeka na dužnost opomene, ²⁴ pa se sažali nad njim i pomoli: 'Izbavi ga da u jamu ne ide; za život njegov nađoh otkupninu!

³¹ Pazi dÓe, Jobe, dobro me poslušaj; šuti, jer nisam sve još izrekao. ³² Ako riječi još imaš, odvrati mi, zbori - rado bih opravdao tebe. ³³ Ako li nemaš, poslušaj me samo: pazi, rad bih te poučit' mudrosti."

⁵ Job je utvrdio: 'Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraćuje.

⁷ Zar gdje čovjeka ima poput Joba koji porugu pije kao vodu, ⁸ sa zlikovcima koji skupa hodi i s opakima isti dijeli put?

⁸ sa zlikovcima koji skupa hodi i s opakima isti dijeli put? ⁹ On tvrdi: 'Kakva korist je čovjeku od tog što Bogu ugoditi želi?' ¹⁰ Stoga me čujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko i nepravednost od Svemogućega,

¹⁰ Stoga me čujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko i nepravednost od Svemogućega, ¹¹ te on čovjeku plaća po djelima, daje svakom po njegovu vladanju. ¹² Odista, Bog zla nikada ne čini, niti Svesilni kad izvrće pravo. ¹³ TÓa tko je njemu povjerio zemlju i vasioni svijet tko je stvorio? ¹⁴ Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi čitav svoj duh k sebi vratio, ¹⁵ sva bića bi odjednom izdahnula i u prah bi se pretvorio čovjek. ¹⁶ Ako razuma imaš, slušaj ovo, prikloni uho glasu riječi mojih. ¹⁷ Može li vladat' koji mrzi pravo? Najpravednijeg hoćeš li osudit'? - ¹⁸ Onog koji kaže kralju: 'Nitkove!' a odličniku govori: 'Zlikovče!' ¹⁹ Koji nije spram knezovima pristran i jednak mu je ubog i mogućnik, jer oni su djelo ruku njegovih? ²⁰ Zaglave za tren, usred gluhe noći: komešaju se narodi, prolaze; ni od čije ruke moćni padaju.

²⁰ Zaglave za tren, usred gluhe noći: komešaju se narodi, prolaze; ni od čije ruke moćni padaju. ²¹ Jer, on nadzire pute čovjekove, pazi nad svakim njegovim korakom. ²² Nema toga mraka niti crne tmine gdje bi se mogli zlikovci sakriti. ²³ Bog nikome unaprijed ne kaže kada će na sud pred njega stupiti. ²⁴ Bez saslušanja on satire jake i stavlja druge na njihovo mjesto. ²⁵ TÓa odveć dobro poznaje im djela! Sred noći on ih obara i gazi.

²⁵ TÓa odveć dobro poznaje im djela! Sred noći on ih obara i gazi. ²⁶ Ćuškom ih bije zbog zloće njihove na mjestu gdje ih svi vidjeti mogu. ²⁷ Jer prestadoše za njime hoditi, zanemariše putove njegove ²⁸ goneć uboge da vape do njega i potlačene da k njemu leleču. ²⁹ Al' miruje li, tko da njega gane? Zastre li lice, tko ga vidjet' može? ³⁰ Nad pucima bdi k'o i nad čovjekom da ne zavlada tko narod zavodi. ³¹ Kada bezbožnik Bogu svome kaže: 'Zavedoše me, više griješit neću. ³² Ne uviđam li, ti me sad pouči, i ako sam kad nepravdu činio, ubuduće ja činiti je neću!' ³³ Misliš da Bog mora njega kazniti, dok ti zamisli njegove prezireš? Al' kada ti odlučuješ, a ne ja, mudrost nam svoju istresi dÓe sada!

³⁶ Stoga, nek' se Job dokraja iskuša, jer odgovara poput zlikovaca;

³ kada mu kažeš: 'Što ti je to važno, i ako griješim, što ti činim time?'

⁹ Ali kad ispod teškog stenju jarma, kad vapiju na nasilje moćnika, ¹⁰ nitko ne kaže: 'Gdje je Bog, moj tvorac, koji noć pjesmom veselom ispunja, ¹¹ umnijim nas od zvijeri zemskih čini i mudrijima od ptica nebeskih?'

⁸ Ako su negvam' oni okovani i užetima nevolje sputani,

¹⁰ Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane.

¹⁵ Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreći otvara mu oči:

²⁹ Tko li će shvatit' širenje oblaka, tutnjavu strašnu njegovih šatora?

³³ Glasom gromovnim sebe navješćuje, stiže s gnjevom da zgromi opačinu.

² Čujte, čujte gromor glasa njegova, tutnjavu što mu iz usta izlazi.

² Čujte, čujte gromor glasa njegova, tutnjavu što mu iz usta izlazi. ³ Gle, munja lijeće preko cijelog neba - i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje - ⁴ iza nje silan jedan glas se ori: to On gromori glasom veličajnim. Munje mu lete, nitko ih ne priječi, tek što mu je glas jednom odjeknuo. ⁵ Da, Bog gromori glasom veličajnim, djela velebna, neshvatljiva stvara.

⁵ Da, Bog gromori glasom veličajnim, djela velebna, neshvatljiva stvara.

¹¹ I opet vodom puni on oblake, i sijevat' stanu oblaci munjama; ¹² kruže posvuda po volji njegovoj, što im naloži, to će izvršiti na licu cijelog kruga zemaljskoga.

¹² kruže posvuda po volji njegovoj, što im naloži, to će izvršiti na licu cijelog kruga zemaljskoga. ¹³ Šalje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosrđem obdari.

¹³ Šalje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosrđem obdari.

¹⁵ Znaš li kako Bog njima zapovijeda, kako munju iz oblaka svog pušta? ¹⁶ Znaš li o čem vise gore oblaci? Čudesna to su znanja savršenog.

²³ Da, Svesilnog doseći ne možemo, neizmjeran je u moći i sudu, velik u pravdi, nikog on ne tlači.

⁸ Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majčina; ⁹ kad ga oblakom k'o haljom odjenuh i k'o pelenam' ovih maglom gustom;

⁹ kad ga oblakom k'o haljom odjenuh i k'o pelenam' ovih maglom gustom; ¹⁰ kad sam njegovu odredio među, vrata stavio sa prijevornicama? ¹¹ Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek' se lomi ponos tvog valovlja!

²² Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuče spremišta vidio ²³ što ih pričuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata?

²⁵ Tko li je jaz iskopao povodnju, tko prokrčio pute grmljavini

²⁵ Tko li je jaz iskopao povodnju, tko prokrčio pute grmljavini ²⁶ da bi daždjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje žive duše nema,

²⁶ da bi daždjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje žive duše nema, ²⁷ da bi neplodnu napojio pustoš, da bi u stepi trava izniknula?

²⁷ da bi neplodnu napojio pustoš, da bi u stepi trava izniknula? ²⁸ Ima li kiša svoga roditelja? Tko je taj koji kapi rose rađa?

³⁴ Zar doviknuti možeš oblacima pa da pljuskovi tebe poslušaju?

³⁴ Zar doviknuti možeš oblacima pa da pljuskovi tebe poslušaju? ³⁵ Zar na zapovijed tvoju munje lijeću i tebi zar se odazivlju: 'Evo nas'?

³⁷ Tko to mudro prebrojava oblake i tko nebeske izlijeva mjehove

⁸ Zar bi i moj sud pogaziti htio, okrivio me da sebe opravdaš?

¹⁰ I Jahve vrati Joba u prijašnje stanje jer se založio za svoje prijatelje, pa mu još udvostruči ono što je posjedovao. ¹¹ Tad se vratiše Jobu sva njegova braća, i sve njegove sestre, i svi prijašnji znanci te su jeli s njim kruh u njegovoj kući, žaleći ga i tješeći zbog svih nevolja što ih Jahve bijaše na nj poslao. Svaki mu darova po jedan srebrnik i po jedan zlatan prsten. ¹² Jahve blagoslovi novo Jobovo stanje još više negoli prijašnje. Blago mu je brojilo četrnaest tisuća ovaca, šest tisuća deva, tisuću jarmova volova i tisuću magarica.

¹² Jahve blagoslovi novo Jobovo stanje još više negoli prijašnje. Blago mu je brojilo četrnaest tisuća ovaca, šest tisuća deva, tisuću jarmova volova i tisuću magarica. ¹³ Imao je sedam sinova i tri kćeri. ¹⁴ Prvoj nadjenu ime Jemima, drugoj Kasija, a trećoj Keren-Hapuk. ¹⁵ U svem onom kraju ne bijaše žena tako lijepih kao Jobove kćeri. I otac im dade jednaku baštinu kao i njihovoj braći. ¹⁶ Poslije toga Job doživje dob od sto četrdeset godina i vidje djecu svoju i djecu svoje djece do četvrtog koljena. Potom umrije Job, star, nauživši se života. ¹⁷

⁵ Tad im veli u svom gnjevu, žestinom ih on zbunjuje:

¹² da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, kad uskoro plane srdžba njegova. Blago svima koji se njemu utječu!

¹⁰ U njihovim ustima iskrenosti nema, srce im je puno zloće; grlo im je grob otvoren, a jezikom laskaju.

¹² Pjevajte Jahvi koji prebiva na Sionu, razglašujte među pucima djela njegova,

¹⁴ Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, u ruci je mjeriš. Siromah se tebi predaje, ubogu ti si pomoć! $ŠIN ¹⁵ Pakosnu grešniku satri mišicu, kazni mu pakost da je više ne bude!

⁷ Pravedan je Jahve i pravednost ljubi, čestiti će gledat' lice njegovo.

⁵ Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne.

¹¹ Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi.

¹¹ Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi. ¹² Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim, ¹³ od blijeska pred licem njegovim užga se ugljevlje plameno.

¹³ od blijeska pred licem njegovim užga se ugljevlje plameno. ¹⁴ Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori. ¹⁵ Odape strijele i dušmane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori. ¹⁶ Morska se dna pokazaše, i temelji svijeta postaše goli od strašne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova.

¹⁹ Navališe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaštiti,

¹ Zborovođi. Psalam. Davidov. ² Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. ³ Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. ⁴ Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti,

²⁴ "Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!

⁵ Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim. Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva.

⁵ Jer ne mare za čine Jahvine ni za djelo ruku njegovih: nek' ih obori i više ne podigne!

³ Čuj! Jahve nad vodama, Jahve nad vodama silnim! ⁴ Čuj! Jahve u sili, Jahve u veličanstvu! ⁵ Čuj! Jahve lomi cedre, Jahve lomi cedre libanske, ⁶ i Liban skakuće poput teleta, a Sirion kao mlado bivolče! ⁷ Čuj! Jahve sipa munje, Jahve sipa munje ognjene! ⁸ Čuj! Jahve potresa pustinjom, Jahve potresa pustinjom kadeškom! ⁹ Čuj! Od straha se mladÄe košute, prerano se mladÄe košute šumske. [3b] Čuj! Bog veličanstveni zagrmje, [9a] a u Hramu njegovu svi kliknuše: Slava! ¹⁰ Jahve nad valima stoluje, stoluje Jahve - kralj dovijeka!

⁸ Radosno ću klicat' tvojoj milosti, jer si na moju bijedu pogledao, pomogao u tjeskobi duši mojoj.

¹⁶ Ne spasava kralja vojska mnogobrojna, ne spasava velika sila junaka. ¹⁷ Isprazno se od konja nadati spasenju, jačina njegova ne izbavlja. ¹⁸ Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:

³ Nek' se Jahvom duša moja hvali: nek' čuju ponizni i nek' se raduju! $GIMEL

¹⁵ Zla se kloni, a čini dobro, traži mir i za njim idi! $PE

⁸ Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja, pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju;

¹⁰ Šutim i usta ne otvaram, jer tako si ti učinio.

¹ Zborovođi. Psalam. Davidov. ² Uzdah se u Jahvu uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i usliša vapaj moj. ³ Izvuče me iz jame propasti, iz blata kalnoga; noge mi stavi na hridinu, korake moje ukrijepi.

⁶ Čudesa mnoga tvoriš, o Jahve, Bože moj, i namisli čudesne - ravna ti nema! Kazivat' ih i objavljivati želim, al' odveć ih je da bi se nabrojit' mogli.

³ vi, djeco puka, i vi, odličnici, bogati i siromašni zajedno!

⁷ koji se u blago svoje uzdaju i silnim se hvale bogatstvom? ⁸ TÓa nitko sebe ne može otkupit' ni za se dati Bogu otkupninu:

²³ Povjeri Jahvi svu svoju brigu, i on će te pokrijepiti: neće dati da ikada posrne pravednik. [ (Psalms 55:24) A njih ti, o Bože, strmoglavi u jamu grobnu! Krvoloci i varalice ni polovicu dana neće doživjeti! A ja se u tebe uzdam! ]

¹⁶ Nek' lutaju okolo tražeći hranu; i kad se nasite, neka zavijaju.

⁵ Tako ću te slavit' za života, u tvoje ću ime ruke dizati.

⁹ Oni što žive nakraj svijeta boje se znamenja tvojih; dveri jutra i večeri radošću napunjaš. ¹⁰ Ti pÓohodÄi zemlju i ti je nÓatopÄi, ÓobogatÄi nju veoma. Božja se rijeka vodom napuni, ti pripravi ljudima žito. Ovako pripremi zemlju: ¹¹ brazde joj natopi, grude joj poravna; kišom je omekša, usjeve joj blagoslovi. ¹² Ti okruni godinu dobrotom svojom, plodnost niče za stopama tvojim. ¹³ Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja, brežuljci se pašu radošću. [ (Psalms 65:14) Njive se kite stadima, doline se pokrivaju žitom: svagdje klicanje, pjesma. ]

¹⁸ Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi uslišio Gospod.

⁴ Sudit će pravo ubogim pučanima, djeci siromaha donijet će spasenje, a tlačitelja on će smrviti.

¹² On će spasiti siromaha koji uzdiše, nevoljnika koji pomoćnika nema; ¹³ smilovat će se ubogu i siromahu i spasit će život nevoljniku: ¹⁴ oslobodit će ih nepravde i nasilja, jer je dragocjena u njegovim očima krv njihova.

¹⁸ Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji jedini tvori čudesa!

⁷ Jer niti sa istoka niti sa zapada, niti iz pustinje niti sa bregova ...

¹⁶ Mišicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove. ¹⁷ Vode te ugledaše, Bože, ugledaše te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše. ¹⁸ Oblaci prosuše vode, oblaci zatutnjiše gromom i tvoje strijele poletješe. ¹⁹ Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta.

⁷⁰ Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovčjih; ⁷¹ odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, baštinu njegovu. ⁷² I pasao ih je srcem čestitim i brižljivim rukama vodio.

¹ Psalam. Asafov. Bog ustaje u skupštini "bogova", usred "bogova" sud održava. ² "Dokle ćete sudit' krivo, ić' na ruku bezbožnima? ³ Štitite slaba i sirotu, vratite pravicu jadniku i siromahu! ⁴ Izbavite potlačenog i ubogog: istrgnite ga iz ruku bezbožnih!"

⁸ Nema ti ravna među bozima, Gospode, nema djela kakvo je tvoje. ⁹ Svi narodi što ih stvori doći će i klanjat' se tebi, o Jahve, i slavit će ime tvoje. ¹⁰ Jer ti si velik i činiš čudesa: ti si jedini Bog.

² Prije nego se rodiše bregovi, prije nego postade kopno i krug zemaljski, od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!

⁴ uz harfu od deset žica i liru, s pjesmom uz citaru. ⁵ Obradovao si me djelima svojim, o Jahve, kličem zbog djela ruku tvojih.

¹⁰ Onaj što odgaja narode da ne kazni - Onaj što ljude uči mudrosti?

¹² Blago onom koga ti poučavaš, Jahve, i učiš Zakonu svojemu:

⁴ Ti kralj si moćan koji ljubiš što je pravo, pravednost ti si utvrdio, pravo i pravednost vršiš u Jakovu.

²⁴ Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane. ²⁵ Rekoh: "Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje. ²⁶ U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih. ²⁷ Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:

³ na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ.

⁵ Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova, ⁶ pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode; ⁷ na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše.

⁷ na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše. ⁸ Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio. ⁹ Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju.

¹³ Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku. ¹⁴ Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje ¹⁵ i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku.

²⁴ Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.

²⁷ I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. ²⁸ Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima.

⁸ Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!

¹⁰ U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima,

¹⁵ Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!

⁵ Gospodin ti je zdesna, on će oboriti kraljeve u dan gnjeva svojega.

² Silna su djela Jahvina, $DALET nek' razmišljaju o njima svi koji ih ljube. $HE ³ Sjajno je i veličanstveno djelo njegovo, $VAU i pravda njegova ostaje dovijeka. $ZAJIN ⁴ Čudesima svojim spomen postavi, $HET blag je Jahve i milosrdan. $TET

⁸ utvrđene za sva vremena, dovijeka, $AJIN sazdane na istini i na pravdi. $PE

⁷ Žalosne se vijesti neće bojati, $NUN mirno je njegovo srce uzdajuć' se u Jahvu. $SAMEK ⁸ Hrabro mu je srce, ničeg se ne boji, $AJIN neprijatelje svoje prezire. $PE ⁹ On prosipa, daje sirotinji: $SADE pravednost njegova ostaje dovijeka, $KOF njegovo će se čelo slavno uzdići. $REŠ ¹⁰ Ljutito će to gledati bezbožnik, $ŠIN škrgutat će zubima i venuti, $TAU propast će želja opakih.

⁷ Podiže iz prašine uboga, iz gliba vadi siromaha ⁸ da ga posadi s prvacima, s prvacima svoga naroda.

³ Užeta smrti sapeše me, stegoše me zamke Podzemlja, snašla me muka i tjeskoba.

⁵ Iz tjeskobe Jahvu ja zazvah: on me usliša i oslobodi.

⁶⁷ Prije nego bjeh ponižen, lutao sam, ali sada tvoju čuvam riječ.

⁷¹ Dobro mi je što sam ponižen da bih tvoja naučio pravila.

⁷ Oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih.

²⁵ On daje hrane svakom tijelu: vječna je ljubav njegova!

⁵ nek' pjevaju putove Jahvine: "Zaista, velika je slava Jahvina!" ⁶ Zaista, uzvišen je Jahve, ali gleda na ponizna, a oholicu izdaleka poznaje.

¹² Opadač se neće održat' na zemlji, silnika će odjednom zgrabiti nesreća.

³ Velik je Jahve i svake hvale dostojan, nedokučiva je veličina njegova! $DALET

¹⁰ Nek' te slave, Jahve, sva djela tvoja i tvoji sveti nek' te blagoslivlju! $KAF ¹¹ Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, neka o sili tvojoj govore $LAMED ¹² da objave ljudskoj djeci silu tvoju i slavu divnoga kraljevstva tvoga. $MEM

¹⁷ Pravedan si, Jahve, na svim putovima svojim i svet u svim svojim djelima. $KOF

⁵ Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj.

⁸ Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku.

⁸ Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku. ⁹ On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakću.

⁸ Ognju i grÓade, sniježe i maglo, olujni vjetre, što riječ njegovu izvršavaš!

²² "Dokle ćete, vi glupi, ljubiti glupost i dokle će podsmjevačima biti milo podsmijevanje, i dokle će bezumnici mrziti znanje? ²³ Poslušajte moju opomenu! Gle, svoj duh pred vas izlijevam, hoću vas poučiti svojim riječima.

⁴ ako ga potražiš kao srebro i tragaš za njim kao za skrivenim blagom - ⁵ tada ćeš shvatiti strah Gospodnji i naći ćeš Božje znanje.

²⁰ njegovim su se znanjem otvorili bezdani i oblaci osuli rosom.

²² Opakoga će uhvatiti njegova zloća i sapet će ga užad njegovih grijeha.

⁴ "Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. ⁵ Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce.

⁷ Jer moje nepce zbori istinu i zloća je mojim usnama mrska. ⁸ Sve su riječi mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno.

⁴ "Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!" A nerazumnima govori: ⁵ "Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam pomiješala. ⁶ Ostavite ludost, da biste živjeli, i hodite putem razboritosti."

² Ne koristi krivo stečeno blago, dok pravednost izbavlja od smrti.

⁴ Ne pomaže bogatstvo u dan Božje srdžbe, a pravednost izbavlja od smrti.

²¹ Zaista, zao čovjek neće proći bez kazne, a rod će se pravednički izbaviti.

³² Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utočište.

²⁰ Napisah ti trideset što savjeta što pouka ²¹ da te poučim riječima istine, da uzmogneš pouzdanim riječima odgovoriti onomu tko te zapita. ²² Nemoj pljačkati siromaha zato što je siromah i ne gazi ubogoga na sudu. ²³ Jer će Jahve parbiti parbu njihovu i otet će život onima koji ga njima otimlju.

² Svima je ista kob, pravednomu kao i opakom, čistomu i nečistomu, onomu koji žrtvuje kao i onomu koji ne žrtvuje; jednako dobru kao i grešniku, onomu koji se zaklinje kao i onomu koji se boji zakletve. ³ Najgore je od svega što biva pod suncem ovo: ista je kob svima, ljudsko je srce puno zla, ludost je u srcima ljudi dok žive, a potom se pridružuju mrtvima.

³ Kad se oblaci napune kišom, prosiplju je na zemlju, a padne li drvo na jug ili na sjever, svejedno: gdje padne, ondje i ostaje.

¹⁶ operite se, očistite. Uklonite mi s očiju djela opaka, prestanite zlo činiti! ¹⁷ Učite se dobrim djelima: pravdi težite, ugnjetenom pritecite u pomoć, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite." ¹⁸ "Hajde, dakle, da se pravdamo," govori Jahve. "Budu l' vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna. ¹⁹ Htjednete l' me poslušati, uživat ćete plodove zemaljske.

¹⁹ Htjednete l' me poslušati, uživat ćete plodove zemaljske. ²⁰ U buntovništvu ako ustrajete, proždrijet će vas mač." Tako usta Jahvina govorahu.

²⁰ U buntovništvu ako ustrajete, proždrijet će vas mač." Tako usta Jahvina govorahu.

²⁰ U dan onaj: bacit će svaki svoje srebro i zlatne kumire koje sebi načini da im se klanja,

¹¹ Jao opakome, zlo će mu biti, na nj će pasti djela ruku njegovih."

⁶ U pustoš ću ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek' u drač i trnje sav zaraste; zabranit ću oblacima da dažde nad njime.

⁴ već po pravdi će sudit' ubogima i sud prav izricat' bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz usta ubit' bezbožnika.

⁵ Jahve slomi štap zlikovački i žezlo vladarsko ⁶ što je bijesno b§ilo narode udarcima bez kraja i konca, što je gnjevno vladalo narodima progoneć' ih nemilice.

⁶ I Jahve nad Vojskama spremit će svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline sočne, od vina staložena.

³⁶ Tad iziđe Anđeo Jahvin i pobi u asirskom taboru sto osamdeset i pet tisuća ljudi. Ujutru, kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci.

¹³ Tko je pokrenuo duh Jahvin, koji ga je uputio savjetnik? ¹⁴ S kim se on posvjetova, tko je njemu mudrost ulio, naučio ga putovima pravde? Tko li ga je naučio znanju, pokazao mu put k umnosti?

⁸ Nisi o tome čuo ni znao, niti se uho tvoje prije otvorilo, jer znadoh da ćeš se iznevjeriti i da te od utrobe majčine zovu otpadnikom.

¹⁷ Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj, Svetac Izraelov: "Ja, Jahve, Bog tvoj, tvojem dobru te učim, vodim te putem kojim ti je ići.

⁵ Gospod Jahve uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah.

¹³ Svi će ti sinovi Jahvini biti učenici, i velika će biti sreća djece tvoje.

² Zašto da trošite novac na ono što kruh nije i nadnicu svoju na ono što ne siti? Mene poslušajte, i dobro ćete jesti i sočna ćete uživati jela.

⁶ Tražite Jahvu dok se može naći, zovite ga dok je blizu! ⁷ Nek' bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek' se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju.

¹² Jer mnogo je naših opačina pred tobom i grijesi naši protiv nas svjedoče. Doista, prijestupi su naši pred nama, mi znademo svoju krivicu;

³ Jer ovako govori Jahve Judejcima i Jeruzalemcima: "Prokrčite sebi prljuše, ne sijte po trnjacima. ⁴ Obrežite se Jahvi, skinite obrezak sa srca svojega, Judejci i Jeruzalemci, jer će bijes moj buknuti kao vatra i gorjet će, a nikog da ugasi, zbog zlodjela i opačina što ih počiniste.

³ Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Popravite svoje putove i djela svoja, pa ću boraviti s vama na ovome mjestu. ⁴ Ne uzdajte se u lažne riječi: 'Svetište Jahvino! Svetište Jahvino! Svetište Jahvino!' ⁵ Ali ako zaista popravite svoje putove i djela svoja i ako zaista budete činili što je pravo, svatko prema bližnjemu svome, ⁶ ako ne budete tlačili stranca, sirote i udovice i ne budete prolijevali krvi nedužne na ovome mjestu, ako ne budete trčali za tuđim bogovima na svoju nesreću - ⁷ boravit ću s vama na ovome mjestu, u zemlji koju sam dao vašim ocima zauvijek.

²³ Ovo im ja zapovjedih: 'Slušajte glas moj, pa ću ja biti vaš Bog, a vi ćete biti moj narod. Idite putem kojim vam zapovjedih, da vam dobro bude.'

¹² On stvori zemlju snagom svojom, mudrošću svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa.

¹ Prepravedan si, Jahve, da bih se mogao s tobom parbiti. Samo bih jedno s tobom raspravio: Zašto je put zlikovaca uspješan? Zašto podmuklice uživaju mir?

¹ Prepravedan si, Jahve, da bih se mogao s tobom parbiti. Samo bih jedno s tobom raspravio: Zašto je put zlikovaca uspješan? Zašto podmuklice uživaju mir? ² Ti si ih posadio, i oni se ukorijeniše, rastu i plod donose. Al' si bliz samo ustima njihovim, a daleko im od srca.

⁴ Zemlja je sva ispucala jer kiše nema. Ratari se postidješe, pokriše glave. ⁵ Pa i košuta u polju ostavlja mlado jer trave nema. ⁶ Divlji magarci, stojeć' na goletima, dašću kao čagalj, oči im malaksale jer nema zelenila.

²² Zar ispraznost bezbožnika dažda daje? Ili zar nebesa sama kiše? Zar ne daješ ti to, Jahve, Bože naš? Zato se u te uzdamo, jer ti sve to činiš.

¹⁹ Zato ovako govori Jahve: "Ako se vratiš, pustit ću te da mi opet služiš; ako odvojiš dragocjeno od bezvrijedna, bit ćeš usta moja. Oni će se okrenuti k tebi, al' ti se zato ne smiješ okrenuti k njima!

¹³ Popravite, dakle, putove svoje i djela svoja i slušajte glas Jahve, Boga svoga: i pokajat će se za zlo kojim vam se zaprijetio.

⁵ Ja sam snagom svojom svesilnom i rukom ispruženom stvorio zemlju, ljude i životinje na zemlji. I ja to dajem kome hoću. ⁶ Sada, dakle, sve te zemlje dajem u ruke Nabukodonozoru, kralju babilonskom, sluzi svojemu; dajem mu i poljsko zvijerje da mu služi. ⁷ I svi će narodi služiti njemu i njegovu sinu, i sinu njegova sina, dok i njegovoj zemlji ne kucne čas te i njega ne upokore moćni narodi i veliki kraljevi. ⁸ Ako koji narod, ili kraljevstvo, ne htjedne služiti Nabukodonozora, kralja babilonskoga, ne hoteć' se upregnuti u jaram kralja babilonskog, taj ću narod kazniti mačem, glađu i kugom - riječ je Jahvina - dok ga sasvim ne zatrem rukom njegovom.

³⁸ "Evo dolaze dani - riječ je Jahvina - kada će grad Jahvin biti opet sazidan, od Kule Hananelove do Vrata ugaonih.

¹⁹ Velik si u svojim naumima, silan u svojim djelima! Oči tvoje bde nad svim putovima ljudskim da naplatiš svakome prema putu njegovu i prema plodu djela njegovih!

⁹ Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrčio je putove moje.

³⁹ Na što se tuže živi ljudi? Svatko na svoj grijeh. ⁴⁰ Ispitajmo, pretražimo pute svoje i vratimo se Jahvi.

⁷ Govori im moje riječi, poslušali oni ili ne poslušali, jer rod su odmetnički.

⁴ Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Tko god iz doma Izraelova nosi u srcu kumire i upire oči u ono što ga na grijeh potiče, a dolazi k proroku, ja, Jahve, odgovorit ću mu prema mnoštvu njegovih kumira,

²⁸ Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela što ih bijaše počinio, živjet će i neće umrijeti. ²⁹ Ali dom Izraelov kaže: 'Put Gospodnji nije pravedan!' Putovi moji da nisu pravedni, dome Izraelov? Nisu li vaši putovi nepravedni? ³⁰ Dome Izraelov, ja ću suditi svakome po njegovim putovima - riječ je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i povratite od svih svojih nedjela, i grijeh vam vaš neće biti na propast! ³¹ Odbacite od sebe sva nedjela koja ste činili i načinite sebi novo srce i nov duh! Zašto da umirete, dome Izraelov?

¹⁶ "Sine čovječji, evo, nenadanom smrću oduzet ću ti radost očinju! Ne tuguj, ne plači i ne roni suza!

¹⁶ Šadrak, Mešak i Abed Nego odgovoriše kralju Nabukodonozoru: "Ne treba da ti odgovorimo na to. ¹⁷ Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje, kralju; on će nas i izbaviti. ¹⁸ No ako toga i ne učini, znaj, o kralju: mi nećemo služiti tvojemu bogu niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao."

³ I naredih: neka mi pozovu sve mudrace babilonske da mi kažu što sanja znači.

²⁵ Sve se to dogodi kralju Nabukodonozoru.

³² Stanovnici zemlje - upravo kao da ih i nema: po svojoj volji postupa on s vojskom nebeskom i sa žiteljima zemaljskim. Nitko ne može zaustaviti njegovu ruku ili mu kazati: 'Što to radiš?'

³⁷

¹⁸ O kralju, Bog je Svevišnji dao kraljevstvo, veličinu, veličanstvo i slavu Nabukodonozoru, ocu tvome.

³⁰ Iste te noći kaldejski kralj Baltazar bi ubijen.

¹⁰ Nato kralj Darije potpisa pismo i zabranu.

⁷ U tebe je, Gospodine, pravednost, a u nas stid na obrazu, kao u ovaj dan, u nas Judejaca, Jeruzalemaca, svega Izraela, blizu i daleko, u svim zemljama kuda si ih rastjerao zbog nevjernosti kojom ti se iznevjeriše.

¹⁴ Jahve je bdio nad nesrećom, on je dovede na nas. Jer je pravedan Jahve, Bog naš, u svim djelima koja učini, a mi nismo slušali glas njegov.

¹⁴ Opustošit ću joj čokote i smokve za koje je govorila: 'To je plaća što mi je dadoše moji milosnici.' Obratit ću ih u šikarje, i životinje će ih poljske obrstiti.

¹ Ispaštat će Samarija jer se protiv Boga svoga pobunila. Od mača past će oni, djecu će njihovu smrskati, žene trudne rasporiti.

¹⁸ Kako li stoka uzdiše! Krda goveda podivljala lutaju jer im nema paše. Čak i stada ovaca kaznu podnose.

²² Zvijeri poljske, ne bojte se; pašnjaci u pustinji opet se zelene, voćke daju rod, smokva i loza nose izobila.

³ Jahve je spor u gnjevu, ali silan u moći. Ne, Jahve neće pustiti krivca nekažnjena. U vihoru i oluji put je njegov, oblaci su prašina koju podižu njegovi koraci.

¹⁰ planine dršću kad te vide, navaljuje oblaka prolom, bezdan diže svoj glas.

¹⁸ Ni njihovo srebro ni njihovo zlato neće ih spasiti." U dan gnjeva Jahvina oganj njegove revnosti svu će zemlju sažeći. Jer on će uništiti, zatrti sve stanovnike zemlje.

¹⁷ Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj! On će se radovati tebi pun veselja, obnovit će ti svoju ljubav, kliktat će nad tobom radosno

¹ Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu ² raspitujući se: "Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti."

⁷ Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: "Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? ⁸ Donosite dakle plod dostojan obraćenja.

²⁹ Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. ³⁰ Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao."

⁴² Kraljica će Juga ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo, ovdje je i više od Salomona!"

²¹ ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba.

²⁴ Tada Isus reče svojim učenicima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.

¹² Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi. ¹³ Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.'

³ pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati

⁴⁶ Tada Marija reče: "Veliča duša moja Gospodina,

⁵² Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.

²⁰ Ali Bog mu reče: 'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?'

¹⁷ "Došavši k sebi, reče: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! ¹⁸ Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! ¹⁹ Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'"

²⁴ Jer kao što munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne na drugom, tako će biti i sa Sinom Čovječjim u Dan njegov.

⁴⁵ Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni.

²¹ Reče im ponovno Isus: "Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći." ²² Židovi se nato stanu pitati: "Da se možda ne kani ubiti kad govori: 'Kamo ja odlazim, vi ne možete doći'?" ²³ A Isus nastavi: "Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta. ²⁴ Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim."

²⁵ da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto."

¹⁹ Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši

⁴⁰ pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. ⁴¹ Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime.

²⁷ On usta i pođe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bijaše nad svom njezinom riznicom. ²⁸ Vraćao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjeđaše na svojim kolima i čitaše proroka Izaiju. ²⁹ Duh reče Filipu: "Pođi i pridruži se tim kolima!" ³⁰ Filip pritrča i ču gdje onaj čita Izaiju proroka pa će mu: "Razumiješ li što čitaš?" ³¹ On odvrati: "Kako bih mogao ako me tko ne uputi?" Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj. ³² A čitao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedoše ga, ko janje nijemo pred onim što ga striže on ne otvara svojih usta. ³³ U poniženju sud mu je uskraćen. Naraštaj njegov tko da opiše? Da, uklonjen je sa zemlje život njegov. ³⁴ Dvoranin se obrati Filipu pa će mu: "Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom? ³⁵ Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evanđelje: Isusa. ³⁶ Putujući tako, stigoše do neke vode pa će dvoranin: "Evo vode! Što priječi da se krstim?" ³⁷ #³⁸ Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu te ga Filip krsti. ³⁹ A kad iziđoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putom, ⁴⁰ a Filip se nađe u Azotu. I kako je prolazio, navješćivaše evanđelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju.

¹⁷ Ipak ne ostavi sebe neposvjedočena: dobročinstva iskazuje, s neba vam kišu daje i vremena plodonosna, napunja hranom i radošću srca vaša."

¹⁴ Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio.

³⁰ "I ne obazirući se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se svi i posvuda obrate

²² Nato Feliks, koji je točno znao sve o ovom Putu, odgodi njihovu parnicu rekavši: "Kada dođe tisućnik Lizija, riješit ću vaš spor."

²⁰ Kako se pak više dana nije pomaljalo ni sunce ni zvijezde, a oluja bjesnjela nemalena, bila je već propala svaka nada da ćemo se spasiti.

¹⁸ Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću.

³² Znaju za odredbu Božju - da smrt zaslužuju koji takvo što čine - a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine.

⁵ Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga

⁸ buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi - gnjev i srdžba! ⁹ Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo, na Židova najprije, pa na Grka;

⁵ Ako pak naša nepravednost ističe Božju pravednost, što ćemo na to reći? Nije li onda - po ljudsku govorim - nepravedan Bog koji daje maha gnjevu?

²⁵ Njega je Bog izložio da krvlju svojom bude Pomirilište po vjeri. Htio je tako očitovati svoju pravednost kojom je u svojoj božanskoj strpljivosti propuštao dotadašnje grijehe; ²⁶ htio je očitovati svoju pravednost u sadašnje vrijeme - da bude pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove.

²⁰ A zakon nadođe da se umnoži grijeh. Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost:

¹⁷ Bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca poslušali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni;

¹⁴ Što ćemo dakle reći? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto!

⁶ A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reći u srcu svom: Tko će se popeti na nebo - to jest Krista svesti? ⁷ Ili: Tko će sići u bezdan - to jest izvesti Krista od mrtvih? ⁸ Nego što veli? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome - to jest Riječ vjere koju propovijedamo.

³⁴ Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom?

¹ Svaka duša neka se podlaže vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene.

²⁴ pozvanima pak - i Židovima i Grcima - Krista, Božju snagu i Božju mudrost. ²⁵ Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi. ²⁶ Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. ²⁷ Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; ²⁸ i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest,

¹⁶ Jer tko spozna misao Gospodnju, tko da ga pouči? A mi imamo misao Kristovu.

³² A kad nas sudi Gospodin, odgaja nas da ne budemo sa svijetom osuđeni.

¹² Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!

²⁰ Braćo, ne budite djeca pameću, nego nejačad pakošću, a zreli pameću!

¹⁷ Uistinu, mi nismo kao mnogi koji trguju riječju Božjom, nego iskreno - kao od Boga pred Bogom - u Kristu govorimo.

²⁰ Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!

¹¹ U njemu, u kome i nama - predodređenima po naumu Onoga koji sve izvodi po odluci svoje volje - u dio pade

⁶ Nitko neka vas ispraznim riječima ne zavarava: zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposlušne.

¹² Pozdravlja vas Epafra, vaš zemljak, sluga Krista Isusa; on se uvijek bori za vas u molitvama: da se održite, savršeni i ispunjeni, u posvemašnjoj volji Božjoj.

² Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći. ³ Dok još budu govorili: "Mir i sigurnost", zadesit će ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i neće umaći.

³ Ali, vjeran je Gospodin koji će nas učvrstiti i sačuvati od Zloga.

¹⁵ Vjerodostojna je riječ i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja.

⁶ koji sebe samoga dade kao otkup za sve. To je u svoje vrijeme dano svjedočanstvo,

¹⁶ Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, ¹⁷ da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.

¹² Mijenjaš ih poput haljine, kao odjeću, i nestaju. A ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.

³ kako li ćemo mi umaći ako zanemarimo toliko spasenje? Spasenje koje je počeo propovijedati Gospodin, koje su nam potvrdili slušatelji,

⁸ Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide.

²⁵ Radije izabra biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom, nego se časovito okoristiti grijehom.

²² Molim vas, braćo, podnesite ovu riječ ohrabrenja: ta samo vam ukratko napisah!

⁵ Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se.

¹⁷ Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene.

¹⁷ A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena.

⁸ Približite se Bogu i on će se približiti vama! Očistite ruke, grešnici! Očistite srca, dvoličnjaci!

³ zlato vam i srebro zarđa i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao vatra izjesti tijela vaša! Zgrnuste blago u posljednje dane!

⁵ Raskošno ste na zemlji i razvratno živjeli, utoviste srca svoja za dan klanja!

¹² jer oči Gospodnje gledaju pravedne, uši mu slušaju vapaje njihove, a lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca.

¹⁷ Ta uspješnije je trpjeti, ako je to Božja volja, čineći dobro, nego čineći zlo.

¹⁵ Tek neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili zločinac, ili makar i kao nametljivac; ¹⁶ ako li kao kršćanin, neka se ne stidi, nego slavi Boga zbog tog imena.

⁹ umije Gospod i pobožnike iz napasti izbaviti, a nepravednike za kaznu na Dan sudnji sačuvati,

⁸ Jedno, ljubljeni, ne smetnite s uma: jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan.

³ Pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Božjega, i pjesmu Jaganjčevu: "Velika su i čudesna djela tvoja, Gospodine, Bože, Svevladaru! Pravedni su i istiniti putovi tvoji, Kralju naroda!

⁴ Začujem i drugi glas s neba: "Iziđite iz nje, narode moj, da vas ne zadese zla njezina te ne budete suzajedničari grijeha njezinih!

⁷ Koliko se razmetala sjajem i raskoši, toliko joj zadajte muka i jada! Jer u srcu je svome govorila: 'Na prijestolju sjedim kao kraljica i nikad neću obudovjeti, jad me nikada zadesiti neće!'