Job 35 Cross References - Croatian

¹ Elihu nastavi svoju besjedu i reče: ² "Zar ti misliš da pravo svoje braniš, da pravednost pred Bogom dokazuješ, ³ kada mu kažeš: 'Što ti je to važno, i ako griješim, što ti činim time?' ⁴ Na sve to ja ću odgovorit' tebi i prijateljima tvojim ujedno. ⁵ Po nebu se obazri i promatraj! Gledaj oblake: od tebe su viši! ⁶ Ako griješiš, što si mu uradio, prijestupom svojim što si mu zadao? ⁷ Ako si prav, što si dodao njemu i što iz ruke tvoje on dobiva? ⁸ Opakost tvoja tebi slične pogađa i pravda tvoja čovjeku koristi. ⁹ Ali kad ispod teškog stenju jarma, kad vapiju na nasilje moćnika, ¹⁰ nitko ne kaže: 'Gdje je Bog, moj tvorac, koji noć pjesmom veselom ispunja, ¹¹ umnijim nas od zvijeri zemskih čini i mudrijima od ptica nebeskih?' ¹² Tad vapiju, al' on ne odgovara poradi oholosti zlikovaca. ¹³ Ali kako je isprazno tvrditi da Bog njihove ne čuje vapaje, da pogled na njih ne svraća Svesilni! ¹⁴ A kamoli tek kada ti govoriš: 'On ne vidi mene, parnica moja pred njime stoji, a ja na nj još čekam.' ¹⁵ Ili: 'Njegova srdžba ne kažnjava, nimalo on za prijestupe ne mari.' ¹⁶ Isprazno tada otvara Job usta i besjede gomila nerazumne."

¹⁷ Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava.

⁷ kad znadeš dobro da sam nedužan, da ruci tvojoj izmaknut ne mogu?

¹⁷ A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek čista.

⁶ Znajte: Bog je to mene pritisnuo i svojom me je on stegnuo mrežom. ⁷ Vičem: 'Nasilje!' - nema odgovora; vapijem - ali za me pravde nema.

² "Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorča: ³ sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude, ⁴ usne moje neće izustiti zloću niti će laž kakva doći na moj jezik. ⁵ Daleko od mene da vam dadem pravo, nedužnost svoju do zadnjeg daha branim. ⁶ Pravde svoje ja se držim, ne puštam je; zbog mojih me dana srce korit' neće.

⁵ Job je utvrdio: 'Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraćuje.

⁸ Zar bi i moj sud pogaziti htio, okrivio me da sebe opravdaš?

³⁶ A kažem vam: za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan sudnji. ³⁷ Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi."

²² "Kaže mu: 'Iz tvojih te usta sudim, zli slugo! Znao si da sam čovjek strog, da uzimam što nisam pohranio i žanjem što nisam posijao?

²¹ A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao! ²² Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava.

³⁰ Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio, ³¹ u veću bi me nečist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine!

¹⁵ Ako sam grešan, onda teško meni, ako li sam prav, glavu ne smijem dići - shrvan sramotom, nesrećom napojen!

¹⁵ TÓa tko je Svesilni da njemu služimo i kakva nam korist da ga zazivamo?'

² A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga?

⁹ On tvrdi: 'Kakva korist je čovjeku od tog što Bogu ugoditi želi?'

¹³ Jesam li, dakle, samo ja uzalud čuvao srce čisto i u nedužnosti prao ruke

¹⁴ Vi ipak pitate: "Što smo između sebe govorili protiv tebe?" Govorili ste: "Zaludu je Bogu služiti i kakva je korist što njegove čuvamo propise i žalosni hodimo pred Jahvom nad Vojskama.

⁸ sa zlikovcima koji skupa hodi i s opakima isti dijeli put?

²⁰ Druži se s mudrima, i postat ćeš mudar, a tko se drži bezumnika, postaje opak.

⁵ Izvede ga van i reče: "Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti." A onda doda: "Toliko će biti tvoje potomstvo."

²⁷ Ali zar će Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? TÓa nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom što sam ga sagradio!

¹² Zar Bog nije u visini nebeskoj i zar zvijezdama tjeme on ne vidi?

⁵ Eto, i mjesec pred njime sjaj svoj gubi, njegovim očima zvijezde nisu čiste. ⁶ Što reći onda o čovjeku, tom crvu, o sinu čovjekovu, crviću jadnom?

²⁶ Veći je Bog no što pojmit' možemo, nedokučiv je broj ljeta njegovih!

¹⁶ Znaš li o čem vise gore oblaci? Čudesna to su znanja savršenog.

²² Sa sjevera k'o zlato je bljesnulo: veličanstvom strašnim Bog se odjenu! ²³ Da, Svesilnog doseći ne možemo, neizmjeran je u moći i sudu, velik u pravdi, nikog on ne tlači.

³ U ustima djece i dojenčadi hvalu si spremio protiv neprijatelja, da postidiš mrzitelja, zlotvora. ⁴ Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih učvrsti -

²² On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca. Kao zastor nebesa je razastro, kao šator za stan razapeo. ²³ On obraća u ništa knezove, uništava suce zemaljske.

⁹ "Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli."

³ Jahve je spor u gnjevu, ali silan u moći. Ne, Jahve neće pustiti krivca nekažnjena. U vihoru i oluji put je njegov, oblaci su prašina koju podižu njegovi koraci.

³⁶ A ako se ogriješi o mene, udi svojoj duši: svi koji mene mrze ljube smrt."

¹² Ako si mudar, sebi si mudar; budeš li podsmjevač, sam ćeš snositi."

¹⁹ Zar mene tim pogrđuju - riječ je Jahvina - a ne sebe na svoju sramotu?"

¹⁴ Tko sam ja i što je moj narod da bismo imali snage ovoliko prinijeti tebi dragovoljno? Od tebe je sve, i iz tvojih ruku primivši, dali smo tebi!

² "Zar Bogu koristan može biti čovjek? TÓa tko je mudar, sebi samom koristi. ³ Zar je Svesilnom milost što si pravedan i zar mu je dobit što si neporočan?

² Jahvi rekoh: "Ti si moj gospodar, nema mi blaženstva bez tebe!"

¹⁰ Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: 'Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!'"

³⁵ Ili: tko ga darom preteče da bi mu se uzvratiti moralo?

² Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati, i sam ćeš biti blagoslov.

²⁴ Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? ²⁵ Daleko to bilo od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prođu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?" ²⁶ "Ako nađem u gradu Sodomi pedeset nevinih", odvrati Jahve, "zbog njih ću poštedjeti cijelo mjesto." ²⁷ "Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu", opet progovori Abraham. - "Ja, prah i pepeo! ²⁸ Da slučajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?" "Neću ga uništiti ako ih ondje nađem četrdeset i pet", odgovori. ²⁹ "Ako ih se ondje možda nađe samo četrdeset?" - opet će Abraham. "Neću to učiniti zbog četrdesetorice", odgovori. ³⁰ "Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje nađe možda samo trideset?" - opet će on. "Neću to učiniti", odgovori, "ako ih ondje nađem samo trideset." ³¹ "Evo se opet usuđujem govoriti Gospodinu", nastavi dalje. "Ako ih se slučajno ondje nađe samo dvadeset?" "Neću ga uništiti", odgovori, "zbog dvadesetorice." ³² "Neka se Gospodin ne ljuti", on će opet, "ako rečem još samo jednom: Ako ih je slučajno ondje samo deset?" "Neću ga uništiti zbog njih deset", odgovori. ³³ Kad je Jahve završio razgovor s Abrahamom, ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto.

²⁹ Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti.

¹ Ali se sinovi Izraelovi teško ogriješiše o "herem", jer je Akan, sin Karmija, sina Zabdijeva, sina Zerahova, od plemena Judina, uzeo od ukletih stvari, i Jahve se razgnjevi na sinove Izraelove. ² Jošua pak posla ljude iz Jerihona u Aj, koji leži istočno od Betela, i reče im: "Uziđite onamo, izvidite kraj!" Ljudi odoše te izvidješe Aj. ³ Vrativši se k Jošui, rekoše mu: "Ne treba da onamo uzlazi sav narod; dvije do tri tisuće ljudi neka idu da osvoje Aj. Ne muči onamo sav narod, jer je ondje malo svijeta." ⁴ Pođe onamo oko tri tisuće ljudi od svega naroda, ali su morali pobjeći pred onima iz Aja. ⁵ Ajani pobiše oko trideset i šest ljudi i tjerali su ih ispred svojih vrata do Šebarima: pobili su ih na strmini. Klonu tada srce narodu kao da mu je voda u žilama.

²⁰ Nije li se Akan, Zerahov sin, sam ogriješio o 'herem' te se oborila srdžba na svu zajednicu Izraelovu? Zar nije umro zbog krivice svoje?'"

⁸ Zato uzmite sada sedam junaca i sedam ovnova i pođite k mome sluzi Jobu, pa prinesite za sebe paljenicu, a sluga moj Job molit će se za vas. Imat ću obzira prema njemu i neću vam učiniti ništa nažao zato što niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job."

²³ Već namisli da ih satre, al' Mojsije, izabranik njegov, zauze se za njih da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi.

³⁰ Al' se Pinhas diže, sud izvrši i pošasti nesta tada.

¹⁸ Mudrost više vrijedi nego bojno oružje, ali jedan jedini grešnik pokvari mnogo dobra.

³⁰ Tražio sam među njima nekoga da podigne zidine i stane na proboje preda me u obranu zemlje, da je ne zatrem, i ne nađoh nikoga.

¹² On im odgovori: "Uzmite me i bacite u more, pa će vam se more smiriti, jer znam da se zbog mene diglo na vas ovo veliko nevrijeme."

²⁴ te reče: 'Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo Bog ti daruje sve koji plove s tobom.'

⁷ Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bijaše vidljivo, predano sagradi korablju na spasenje svoga doma. Time osudi svijet i postade baštinikom vjerničke pravednosti.

²³ Poslije mnogo vremena umre egipatski kralj. Izraelci su još stenjali u ropstvu. Vapili su, a njihov vapaj za pomoć sred ropstva uzlazio je k Bogu.

⁷ "Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu", nastavi Jahve, "i čuo mu tužbu na tlačitelje njegove. Znane su mi muke njegove.

⁹ Vapaji sinova Izraelovih dopriješe do mene. I sam vidjeh kako ih Egipćani tlače.

¹ Velika se vika digla među ljudima i ženama protiv njihove braće Židova. ² Jedni su govorili: "Zalažemo svoje sinove i kćeri da bismo mogli nabaviti pšenice te jesti i živjeti." ³ Drugi su govorili: "Zalažemo svoja polja, vinograde svoje i kuće svoje da bismo mogli nabaviti pšenice za vrijeme gladi." ⁴ Drugi su opet govorili: "Moramo uzaimati novac na polja svoja i vinograde da bismo mogli isplatiti kraljeve namete. ⁵ Tijelo je naše kao tijelo braće naše, sinovi su naši kao i njihovi, a mi moramo predavati u ropstvo svoje sinove i kćeri; među našim kćerima neke su već robinje! A mi ne možemo ništa jer polja naša i vinograde drže drugi."

¹⁹ On bosonoge tjera svećenike i mogućnike sa vlasti obara.

¹² Samrtnici hropću iz gradova, ranjenici u pomoć zazivlju. Al' na sve to Bog se oglušuje.

²⁸ goneć uboge da vape do njega i potlačene da k njemu leleču.

⁹ Zar ti mišica snagu Božju ima, zar glasom grmjet' možeš poput njega?

¹⁵ Pakosnu grešniku satri mišicu, kazni mu pakost da je više ne bude!

⁵ one što zbore: "Jezik je naša snaga, naše su usne za nas: tko nam što može?"

² Jer ti si, Bože, zaklon moj: zašto me odbacuješ? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?

² Počuj mi, Bože, molitvu, ne krij se molbi mojoj: ³ obazri se na me i usliši me! Mučim se u svojoj tjeskobi,

¹ Zborovođi. Prema napjevu "Golubica nijema u daljini". Davidov. Miktam. Kad su ga u Gatu uhitili Filistejci. ² Smiluj mi se, moj Bože, jer me dušmanin hoće zgaziti, napadač me moj neprestano tlači.

³ U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!' ⁴ No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, ⁵ jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.'" ⁶ Nato reče Gospodin: "Čujte što govori nepravedni sudac! ⁷ Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu?

¹³ Tako je poginuo Šaul za svoju nevjeru kojom se iznevjerio Jahvi: nije držao Jahvine zapovijedi i povrh toga je pitao za savjet bajačicu, ¹⁴ a nije pitao Jahvu; zato ga je ubio i prenio kraljevstvo na Jišajeva sina Davida.

²² Dok je bio u nevolji, postao je još nevjerniji Jahvi; takav je bio kralj Ahaz. ²³ Počeo je žrtvovati damaščanskim bogovima koji su ga porazili, misleći: "Kad bogovi aramejskih kraljeva njima pomažu, žrtvovat ću im da bi i meni pomagali." Ali su oni bili na propast njemu i svem Izraelu.

¹⁰ Zar će se radovat' on u Svesilnome, zar će Boga svakog časa zazivati?

²² Laskati ja ne umijem nikako, jer smjesta bi me Tvorac moj smaknuo.

³ Izdaleka ću svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam.

¹³ A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoć kad ih on okuje;

⁸ Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje i vali preko mene prijeđoše.

⁶ Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina;

⁶² U ponoći ustajem da te slavim zbog pravednih tvojih odluka.

⁵ Neka se sveti raduju u slavi, neka kliču s ležaja svojih!

¹ I sjećaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti prije nego dođu zli dani i prispiju godine kad ćeš reći: "Ne mile mi se."

²¹ Lutat će zemljom potlačen i gladan, izgladnjela bijes će ga spopasti, proklinjat će svoga kralja i svog Boga. Okrene l' se k nebu,

¹³ Zaboravio si Jahvu, svoga Stvoritelja, koji razastrije nebesa i koji zemlju utemelji; sveudilj strepiš, svaki dan, od tlačiteljeve jarosti. Kao da je pregnuo da te uništi. Ali gdje je sad jarost tlačiteljeva?

⁵ Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad Vojskama; tvoj je Otkupitelj Svetac Izraelov, Bog zemlje svekolike on se zove.

²⁵ Oko ponoći su Pavao i Sila molili pjevajući hvalu Bogu, a uznici ih slušali.

¹⁹ Stoga oni koji po volji Božjoj trpe, neka dobrim djelima povjere duše svoje vjernom Stvoritelju.

²⁶ I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!"

⁷ Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.

⁸ Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim čini čovjeka.

²² Gle, uzvišen je Bog u svojoj snazi! Zar učitelja ima poput njega?

¹² Blago onom koga ti poučavaš, Jahve, i učiš Zakonu svojemu:

⁴¹ Ti dušmane moje u bijeg natjera, i rasprših one koji su me mrzili.

⁶ Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva. ⁷ Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama. ⁸ Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo.

³ Smiluj nam se, Jahve, smiluj se nama jer se do grla nasitismo prezira. ⁴ Presita nam je duša podsmijeha obijesnih, poruga oholih.

²⁸ Tada će me zvati, ali se ja neću odazvati; tražit će me, ali me neće naći.

¹⁴ Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu.' ¹⁵ A sruši se u Podzemlje, u dubine provalije!" ¹⁶ Koji te vide, motre te i o tebi razmišljaju: "Je li to čovjek koji je zemljom tresao i drmao kraljevstvima, ¹⁷ koji je u pustinju svijet obraćao i sa zemljom sravnjivao gradove, koji sužnjeva svojih nikad nije kući otpuštao?"

³¹ Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava.

²² Ded prihvati Zakon iz njegovih usta, u srce svoje riječ njegovu usadi. ²³ Ako se raskajan vratiš Svesilnome i nepravdu iz svog šatora odstraniš, ²⁴ tad ćeš odbaciti zlato u prašinu i ofirsko blago u šljunak potočni. ²⁵ Svesilni će postat' tvoje suho zlato, on će biti tvoje gomile srebrene. ²⁶ Da, Svesilni bit će tvoje radovanje, i lice ćeš k Bogu dizati slobodno. ²⁷ Molit ćeš mu se, i uslišat će tebe, ispunit ćeš što si mu zavjetovao.

⁸ Čemu se nadati može kad vapije i kada uzdiže k Bogu dušu svoju? ⁹ Hoće li čuti Bog njegove krikove kada se na njega obori nevolja?

²⁰ K Tebi vičem, al' Ti ne odgovaraš; pred Tobom stojim, al' Ti i ne mariš.

¹⁷ kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj,

⁸ Žrtva opakog mrska je Jahvi, a mila mu je molitva pravednika.

²⁹ Daleko je Jahve od opakih, a uslišava molitvu pravednih.

⁹ Tko uklanja uho svoje da ne sluša Zakona, i molitva je njegova mrska.

¹ Ne nagli ustima svojim i ne žuri se s riječima pred Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato štedi svoje riječi. ² San dolazi od mnogih briga, a lud govor od mnoštva riječi. ³ Kad zavjetuješ štogod Bogu, odmah to izvrši, jer njemu nisu mili bezumnici. Zato ispuni svaki svoj zavjet.

¹⁵ Kad na molitvu ruke širite, je od vas oči odvraćam. Molitve samo množite, ja vas ne slušam. Ruke su vam u krvi ogrezle,

¹¹ Zato ovako govori Jahve: "Evo, dovest ću na njih zlo kojemu neće umaći; vapit će k meni, ali ih ja neću slušati.

¹⁴ Oni me ne prizivlju iz srca kada kukaju na svojim ležajima; razdiru svoje lice zbog žita i mošta, ali protiv mene se bune.

² Meni viču: "Poznajemo te, Bože Izraelov." ³ Ali je Izrael odbacio dobro, dušman će ga progoniti.

²² Paljenice kad mi prinosite, prinosnice mi vaše nisu mile, na pričesnice se od ugojenih telaca vaših i ne osvrćem.

⁷ "Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani.

²¹ A on će joj: "Što želiš?" Kaže mu: "Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva." ²² Isus odgovori: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?" Kažu mu: "Možemo!"

³ Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite.

¹¹ Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam.

¹⁹ Ako je na snagu - tÓa on je najjači! Ako je na pravdu - tko će njega na sud?

⁷ Vičem: 'Nasilje!' - nema odgovora; vapijem - ali za me pravde nema.

³ o, kada bih znao kako ću ga naći, do njegova kako doprijeti prijestolja,

⁸ Na istok krenem li, naći ga ne mogu; pođem li na zapad, ne razabirem ga. ⁹ Ištem na sjeveru, al' ga ne opažam; nevidljiv je ako se k jugu okrenem. ¹⁰ Pa ipak, on dobro zna put kojim kročim! Neka me kuša: čist k'o zlato ću izići!

¹² Bijesu dušmana mojih ne predaj me, jer ustadoše na mene svjedoci lažni koji dašću nasiljem. ¹³ Vjerujem da ću uživati dobra Jahvina u zemlji živih. ¹⁴ U Jahvu se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek' bude srce tvoje: u Jahvu se uzdaj!

⁵ Prepusti Jahvi putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi. ⁶ Pravda će tvoja zasjati k'o svjetlost i tvoje pravo k'o sunce podnevno. $DALET

⁵ Urotiše se da me s visa mog obore, u laži uživaju; ustima blagoslivlju, a u srcu proklinju.

⁸ U Boga je spasenje moje i slava; Bog mi je hridina silna, utočište.

⁵ Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti. ⁶ Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina; ⁷ razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje: ⁸ "Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv? ⁹ Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja? ¹⁰ Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?"

² Oblak i tama ovijaju njega, pravda i pravo temelji su prijestolja njegova.

¹⁸ Al' Jahve čeka čas da vam se smiluje, i stog izglÄedÄa da vam milost iskaže, jer Jahve je Bog pravedan - blago svima koji njega čekaju.

¹⁰ "Tko god se od vas Jahve boji, nek' posluša glas Sluge njegova! Tko u tmini hodi, bez tračka svjetlosti, nek' se uzda u ime Jahvino, nek' se na Boga svog osloni.

¹⁷ Neće uspjeti oružje protiv tebe skovano. Dokazat ćeš da je zao svaki jezik što na te udari na sudu. To je baština slugu Jahvinih, to im je pobjeda od mene" - riječ je Jahvina.

⁷ A ja, prema Jahvi ja sam zagledan, čekam na Boga koji spasava, Bog moj mene će uslišati. ⁸ Ne raduj se mome zlu, dušmanko moja, ako sam pao, ustat ću; ako boravim u tminama, Jahve je svjetlost moja. ⁹ Moram podnositi srdžbu Jahvinu, jer sam protiv njega sagriješio, sve dok on ne prosudi spor moj i izrekne pravdu; izvest će me na svjetlost, gledat ću pravednost njegovu.

³³ Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! ³⁴ Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas!

¹² Potom će Jahve Mojsiju i Aronu: "Budući da se niste pouzdavali u me i niste me svetim očitovali u očima sinova Izraelovih, nećete uvesti ovaj zbor u zemlju koju im dajem."

⁵ A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, čitav si se smeo!

¹⁴ Pa kako onda da njemu odgovorim, koju riječ da protiv njega izaberem?

¹⁵ On me ubit' može: nade druge nemam već da pred njim svoje držanje opravdam.

¹⁵ Strahote sve se okreću na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput oblaka iščeznu spasenje. ¹⁶ Duša se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se srušili. ¹⁷ Noću probada bolest kosti moje, ne počivaju boli što me glođu. ¹⁸ Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k'o ovratnik odjeće. ¹⁹ U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k'o prah i pepeo. ²⁰ K Tebi vičem, al' Ti ne odgovaraš; pred Tobom stojim, al' Ti i ne mariš. ²¹ Prema meni postao si okrutan; rukom preteškom na me se obaraš. ²² U vihor me dižeš, nosiš me njime, u vrtlogu me olujnom kovitlaš. ²³ Da, znadem da si me smrti predao, saborištu zajedničkom svih živih. ²⁴ Al' ne pruža li ruku utopljenik, ne viče li kad padne u nevolju? ²⁵ Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne sažalje mi duša siromaha? ²⁶ Sreći se nadah, a dođe nesreća; svjetlost čekah, a gle, zavi me tama. ²⁷ Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi. ²⁸ Smrknut idem, al' nitko me ne tješi; ustajem u zboru - da bih kriknuo. ²⁹ Sa šakalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom. ³⁰ Na meni sva je koža pocrnjela, i kosti mi je sažgala ognjica. ³¹ Tužaljka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narikača ima.

¹¹ Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe? ¹² Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti? ¹³ Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu? ¹⁴ Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem. ¹⁵ Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene? ¹⁶ Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote.

³² ako li prestupe odredbe moje i ne budu čuvali zapovijedi mojih;

⁸ Kako da te dadem, Efrajime, kako da te predam, Izraele! Kako da te dadem kao Admu, da učinim s tobom kao Sebojimu? Srce mi je uznemireno, uzavrela mi sva utroba: ⁹ neću više gnjevu dati maha, neću opet zatirati Efrajima, jer ja sam Bog, a ne čovjek: Svetac posred tebe - neću više gnjevan dolaziti!

²⁰ I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude."

¹¹ Isprva se doduše čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti. ¹² Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava,

¹⁹ Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se!

¹ Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj;

² Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik riječi pod nepcem mi stvara.

⁸ Dakle, na moje uši rekao si - posve sam jasno tvoje čuo riječi: ⁹ 'Nedužan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni. ¹⁰ Al' On izlike protiv mene traži i za svojeg me drži dušmanina. ¹¹ Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi korakom.' ¹² Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom čovjek mjerit' se ne može.

³⁵ Nepromišljeno Job je govorio, u riječima mu neima mudrosti. ³⁶ Stoga, nek' se Job dokraja iskuša, jer odgovara poput zlikovaca; ³⁷ a svom grijehu još pobunu domeće, među nama on plješće dlanovima i hule svoje na Boga gomila."

² "Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao?