Job 7:12 Cross References - Croatian

¹² Zar sam more ili neman morska, pa si stražu nada mnom stavio?

¹⁷ Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš, da je srcu tvojem tako prirastao

⁶ Na čemu joj počivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni ⁷ dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani? ⁸ Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majčina; ⁹ kad ga oblakom k'o haljom odjenuh i k'o pelenam' ovih maglom gustom; ¹⁰ kad sam njegovu odredio među, vrata stavio sa prijevornicama? ¹¹ Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek' se lomi ponos tvog valovlja!

¹ Zalud je nadu u njega gojiti, na pogled njegov čovjek već pogiba. ² Junaka nema da njega razdraži, tko će mu se u lice suprotstavit'? ³ Tko se sukobi s njim i živ ostade? Pod nebesima tog čovjeka nema! ⁴ Prešutjet neću njegove udove, ni silnu snagu, ni ljepotu stasa. ⁵ Tko mu smije razodjenut' odjeću, tko li kroz dvostruk prodrijeti mu oklop? ⁶ Tko će mu ralje rastvorit' dvokrilne kad strah vlada oko zubi njegovih? ⁷ Hrbat mu je od ljuskavih štitova, zapečaćenih pečatom kamenim. ⁸ Jedni uz druge tako se sljubiše da među njima dah ne bi prošao. ⁹ Tako su čvrsto slijepljeni zajedno: priljubljeni, razdvojit' se ne mogu. ¹⁰ Kad kihne, svjetlost iz njega zapršti, poput zorinih vjeđa oči su mu. ¹¹ Zublje plamsaju iz njegovih ralja, iskre ognjene iz njih se prosiplju. ¹² Iz nozdrva mu sukljaju dimovi kao iz kotla što kipi na vatri. ¹³ Dah bi njegov zapalio ugljevlje, jer mu iz ralja plamenovi suču. ¹⁴ U šiji leži sva snaga njegova, a ispred njega užas se prostire. ¹⁵ Kad se ispravi, zastrepe valovi i prema morskoj uzmiču pučini. ¹⁶ Poput pećine srce mu je tvrdo, poput mlinskoga kamena otporno. ¹⁷ Pregibi tusta mesa srasli su mu, čvrsti su kao da su saliveni. ¹⁸ Zgodi li ga mač, od njeg se odbije, tako i koplje, sulica i strijela. ¹⁹ Poput slame je za njega željezo, mjed je k'o drvo iscrvotočeno. ²⁰ On ne uzmiče od strelice s luka, stijenje iz praćke na nj k'o pljeva pada. ²¹ K'o slamčica je toljaga za njega, koplju se smije kad zazviždi nad njim. ²² Crepovlje oštro ima na trbuhu i blato njime ore k'o drljačom. ²³ Pod njim vrtlog sav k'o lonac uskipi, uspjeni more k'o pomast u kotlu. ²⁴ Za sobom svijetlu ostavlja on brazdu, regbi, bijelo runo bezdan prekriva. ²⁵ Ništa slično na zemlji ne postoji i niti je tko tako neustrašiv. ²⁶ I na najviše on s visoka gleda, kralj je svakome, i najponosnijim." ^{27 28 29 30 31 32 33 34}

⁷ Zazidao me, i ja ne mogu izaći, otežao je moje okove.

² "Sine čovječji, zaplači nad faraonom, kraljem egipatskim, i kaži mu: 'Laviću naroda, propao si! Ti bješe kao krokodil u vodi, bučio si u rijekama svojim, nogama si vodu mutio, valove joj podizao!' ³ Ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, razapet ću mrežu nad tobom sa skupom mnogih naroda: oni će te u mojoj mreži izvući.