Croatian(i)
5 da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren prođe sreća bezbožnička.
6 Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne oblaka,
7 poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidješe kažu: 'Gdje je sad on?'
8 Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviđenja noćnog.
9 Nijedno ga oko više gledat neće, niti će ga mjesto njegovo vidjeti