Croatian(i)
9 Da, ja sam nekoć živio bez zakona. Ali kad je došla zapovijed, grijeh oživje.
10 Ja pak umrijeh i ustanovi se: zapovijed dana za život bi mi na smrt.
11 Doista grijeh, uhvativši priliku, zapovijeđu me zavede, njome me i ubi.
12 Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra.
13 Pa zar se to dobro meni u smrt prometnu? Nipošto! Nego: grijeh, da se grijehom očituje, po tom dobru uzrokuje mi smrt - da grijeh po zapovijedi postane najvećim grešnikom.
14 Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh.
15 Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim - to činim.
16 Ako li pak činim što ne bih htio, slažem se sa Zakonom, priznajem da je dobar.
17 Onda to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni.
18 Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro.
19 Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio - to činim.
20 Ako li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni.
21 Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo.
22 Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim,
23 ali opažam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima.
24 Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga?